Republika Hrvatska

Povrv-473/2021-47

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika (dalje: tužitelj) J.A.M.A. – Grad j.d.o.o. Lonjica 139, OIB 42701451097, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Matić, odvjetnik iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, protiv tužene – protutužiteljice (dalje: tužena) AR iz [adresa], sada u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislava Krivačića i Korane Krivačić, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate i naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 11. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Martine Dujmović iz Bjelovara, P. Preradovića 8/I, broj Ovrv-481/2021 od 16. kolovoza 2021.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 23.785,03 EUR (slovima: dvadesettritisućesedamstoosamdesetpet euraitricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 7. svibnja 2021. do isplate, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Martine Dujmović iz Bjelovara, P. Preradovića 8/I, broj Ovrv-481/2021 od 16. kolovoza 2021.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati razliku iznad iznosa iz toč. I. izreke ove presude do ukupnog iznosa od 27.099,73 EUR (slovima: dvadesetsedamtisućadevedesetdeveteuraisedamdesettri centa) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 7. svibnja 2021. do isplate, i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.364,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju J.A.M.A. – Grad j.d.o.o. Lonjica 139, OIB 42701451097 da tuženoj AR iz [adresa], sada u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.749,15 EUR (slovima: dvijetisućesedamstočetrdeset deveteuraipetnaestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznosa iznad iznosa iz toč. III. izreke ove presude do ukupnog protutužbom zatraženog iznosa od 33.180,70 EUR (slovima: tridesettritisućesto osamdeseteuraisedamdesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

V. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 6.045,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Martini Dujmović iz [adresa] podnio prijedlog za ovrhu općenito na ovršenikovoj imovini. Povodom takvog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-481/2021 od 16. kolovoza 2021. kojim je ovršeniku naloženo da plati iznos glavne tražbine od 204.182,94 kn, troškove postupka i zakonske zatezne kamate, a radi naplate navedene tražbine određena je ovrha. Istovremeno je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 5.364,79 kn.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tužena je kao ovršenik pravodobno izjavila prigovor u kojem u cijelosti osporava rješenje o ovrsi tvrdeći da se rješenje o ovrsi temelji na računu broj 12/PP/1 od 6. svibnja 2021. i na ovrhovoditeljevom izvodu iz otvorenih stavki knjigovodstva od 10. lipnja 2021. koje nisu osnovane i nisu vjerodostojne jer predstavljaju proizvoljno i jednostrano zatraženi iznos. Tužena tvrdi da se navodni dug odnosi na troškove izvođenja građevinskih radova, ali tužitelj nije ispravno sastavio obračun troškova utrošenog materijala i izvedenih radova jer su stranke ugovorom o izvođenju radova broj 1 od 28. siječnja 2021. ugovorile da će tužitelj kao izvođač radova izvesti sve građevinske radove na stambenoj zgradi u [adresa] na čk.br. 41/3 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za tuženu kao naručitelja, ali te radove nije izveo u skladu s pravilima struke, na kvalitetan način i u ugovorenom roku. Neki radovi imali su takve nedostatke da pojedini dijelovi nisu bili uporabljivi pa je tužena zahtijevala raskid ugovora, prekid radova, obračun utrošenog materijala, dokaze o naručenoj i ispostavljenoj količini materijala, završni obračun izvedenih radova sa sniženjem naknade razmjerno nedostacima i potpis preuzimanja situacije gradilišta. Sve to izostalo je isključivo tužiteljevom krivnjom. Tužena opisuje da joj je tužitelj ispostavio račun broj 8/PP/1 od 3. svibnja 2021. na koji se žalila jer troškovnik na kojem se račun temeljio nije prikazivao stvarno izvedene radove na nekretnini i stvarnu količinu utrošenog materijala. Potom je tužitelj sastavio troškovnik za obračun od 10. travnja 2021. na koji se tužena također žalila jer nije odgovarao stvarnom stanju izvedenih radova, nakon čega je tužitelj sastavio troškovnik za obračun od 3. svibnja 2021. koji je temelj za račun broj 12/PP/1 od 6. svibnja 2021. koji je obuhvaćao stanje koje nije odgovaralo stvarno izvedenim radovima i utrošenom materijalu i sadržavao je pojedine stavke koje nikada nisu bile predmet dogovora između stranaka. Tužena navodi da je tužitelju predala predujam za izvođenje radova u ukupnom iznosu od 10.000,00 EUR i to iznose od po 5.000,00 EUR koje mu je dala 3. veljače 2021. i 15. travnja 2021., a također 16. srpnja 2021. dala mu je predujam od 8.500,00 kn. Zbog očitog kašnjenja u izvođenju radova i zbog nedostataka pojedinih radova tužena je 5. svibnja 2021. tužitelju uputila prijedlog za mirno rješenje spora u kojem upozorava tužitelja da troškovnici ne odražavaju stvarno stanje stvari, da dio radova nije napravljen i da dio radova ima nedostatke koji zahtijevaju opsežne preinake i ponovno izvođenje, što je uzrokovalo angažiranje drugih izvođača radova i odgodu trenutka useljenja, ali i znatnu imovinsku štetu. Tužena je pokrenula i postupak osiguranja dokaza koji je proveden u predmetu ovoga suda broj R1-49/2021 kako bi se utvrdio razmjer štete koju je tužena pretrpjela. Predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka.

3. Nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, javni bilježnik je spis proslijedio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru. Potom je ovaj sud rješenjem broj Povrv-473/2021-2 od 22. prosinca 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona i postalo je pravomoćno 1. siječnja 2022..

4. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je prigovor tužene na rješenje o ovrsi neobrazložen, neosnovan, paušalan i usmjeren na odugovlačenje postupka i da tužena ne osporava pravni osnov tužiteljeve tražbine, već isključivo osporava visinu te tražbine. Tužitelj tvrdi da njegova tražbina proizlazi iz ugovora o izvođenju radova broj 1 od 28. siječnja 2021. koji u pravnom smislu predstavlja ugovor o građenju. Tim ugovorom tužitelj se kao izvođač obvezao tuženoj kao naručitelju izvesti građevinske radove na stambenoj zgradi u [adresa] na čk.br. 41/3 iz k. o. [katastarska općina] prema troškovniku koji je sastavni dio ugovora, a tužena se obvezala tužitelju za izvršene radove platiti ugovorenu cijenu. Sukladno tome, tužitelj je po nalogu tužene na navedenom objektu vršio građevinske radove. Tužitelj smatra da visina njegove tražbine proizlazi iz računa broj 12/PP/1 od 6. svibnja 2021. koji je sastavljen na temelju troškovnika, a taj troškovnik sadrži rekapitulaciju stvarne količine i vrste radova koje je izveo tužitelj i jedinične cijene pojedinih radova. Tužitelj je tuženu nakon dovršetka izvođenja ugovorenih radova pozvao na pregled i primopredaju izvedenih radova i tužena tom prilikom, a ni nakon primopredaje radova ni na koji način nije prigovorila izvedenim radovima, nego ih je primila bez ograde i prigovora. Tužena tužitelja nije odmah prilikom primopredaje radova sukladno čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelja obavijestila o nedostacima i nije mu dala primjereni rok radi otklanjanja uočenih nedostataka zbog čega tužitelj smatra da je tužena temeljem čl. 604. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prekludirana u pravu na isticanje bilo kakvih prigovora u odnosu na kakvoću izvedenih radova. Navodni nedostaci koje tužena navodi, a iskazani su u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Dubravke Golec od 25. lipnja 2021. predstavljaju vidljive nedostatke koji se mogu uočiti običnim pregledom i za to ne treba posebno znanje iz područja građevine, a u građevinskom smislu predstavljaju manje, neznatne i zanemarive nedostatke koji ne umanjuju vrijednost izvedenih radova. Također, tužitelj tvrdi da tužena prema njemu nikada nije istaknula zahtjeve iz čl. 608. st. 1. i čl. 610. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tj. nije tražila otklanjanje navodnih nedostataka, pa se ne može poslužiti pravima iz čl. 610. st. 3. i čl. 611. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na određene nedostatke koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Dubravke Golec od 25. lipnja 2021. tužitelj tvrdi da su ti nedostaci isključivo rezultat i posljedica djelovanja tužene i njezinih izričitih naloga jer je tužitelj u nekoliko navrata tuženoj ukazivao na potrebu izvođenja pojedinih radova, a te radove tužena nije odobravala tražeći da tužitelj što brže dovrši pojedine radove, uz tvrdnju da tužena mora zbog financijskih razloga dovršiti započeto građenje u što kraćem roku. Tužitelj tvrdi da je većinu radova izveo sukladno izravnom nalogu tužene i da je u više navrata tuženoj ukazivao na potrebu angažiranja stručne osobe koja bi nadzirala izvođenje radova, ali tužena je i to otklonila iz financijskih razloga. Tužena je u cijelosti bila upoznata sa situacijom na gradilištu i sa svim radovima koje je tužitelj izveo po njezinom nalogu, a tim radovima nikada nije prigovorila, dok eventualni manji nedostaci na izvedenim radovima ne utječu na obvezu tužene da tužitelju plati cijenu za uredno izvedene radove. Tužitelj primjećuje da tužena nije precizno odredila koji obračunati radovi imaju nedostatke ili nisu izvedeni, a ne želi platiti nesporni dio izvedenih radova.

Tužitelj u podnesku od 5. svibnja 2022. potvrđuje da mu je tužena u dva navrata za izvršene radove platila ukupni iznos od 75.836,72 kn i da mu je nakon pokretanja ovoga postupka platila iznos od 8.500,00 kn zbog čega predlaže da sud održi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 16. kolovoza 2021. u dijelu kojim se tuženoj nalaže da tužitelju plati iznos od 195.682,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tužena tijekom postupka osporava tužiteljeve tvrdnje i tvrdi da je tužiteljeva tražbina proizvoljno i jednostrano zatražen iznos koji nema temelja ni u jednoj osnovi. Opisuje da je s tužiteljem bila u pregovorima i djelomičnoj izvedbi građevinskih radova prema ugovoru o izvođenju radova broj 1 od 28. siječnja 2021., ali od tužitelja nikada nije dobila potpisani primjerak toga ugovora. Osporava istovjetnost troškovnika za ponudu od 27. siječnja 2021. koju je tužitelj dostavio u spis jer se ta isprava razlikuje od troškovnika koju je tužitelj tuženoj dostavio elektronskom poštom prije početka radova i na koju je tužena pristala. Tužena tvrdi da je pravovremeno tužitelju ukazala na postavljenih 7 umjesto 10 stupova i da u računu broj 12/PP/1 obračun troškova utrošenog materijala i izvedenih radova nije pravilno sastavljen i da taj račun sadrži stavke koje tužena nije ugovorila, nego je tužitelj te radove dogovorio sa TR, a odnose se na izradu dvostranog krovišta s dodatkom natkrivene terase s dvostranim krovištem, izradu dvostranog krovišta iznad terase i plaćeni materijal. Tužena opisuje komunikaciju između stranaka i tvrdi da je tužitelju u vrijeme izvođenja građevinskih radova ukazivala na nedostatke i nepravilnosti kao što su preveliko postavljene cijevi u kuhinji, visina gazišta, nagiba i drugi nedostaci na unutarnjim stepenicama, itd., pa je tužena tijekom ožujka 2021. zahtijevala raskid ugovora, tj. prekid radova, obračun utrošenog materijala, dokaze o naručenoj i ispostavljenoj količini materijala, završni obračun izvedenih radova i potpis preuzimanja situacije gradilišta. Pri tom je bilo očito da tužitelj neće poštovati rok dovršetka radova 15. travnja 2021. jer su radovi izvedeni uz brojne nedostatke i suprotno pravilima struke, a tužena je izgubila povjerenje u kvalitetu tužiteljevih radova. Tužena ističe da nemogućnost financiranja radova nije bila razlog raskida ugovora. Naknadno, tužena je pristala da tužitelj popravi neke radove pa je tužitelj ponovno radio donji estrih i septičku jamu, ali i nakon toga zahvati nisu rezultirali stručnim radovima. Tužena smatra da nedostaci u izvedenim radovima predstavljaju mogući rizik za objekt i za život u objektu i naknadno je uklanjala loše izvedene radove zbog čega je snosila dodatni trošak zbog promjene cijena na tržištu građevinskog materijala, a radi utvrđenja nedostataka u tužiteljevom radu pokrenula je postupak osiguranja dokaza koji je proveden u predmetu ovoga suda broj R1-41/2021.

Tužena u podnescima detaljno opisuje na što se odnose tužiteljevi radovi koji nisu izvedeni kvalitetno i prema pravilima građevinske struke te u čemu se sastoje nedostaci u korištenom materijalu u odnosu na ugovoreni materijal, odnosno koje radove tužitelj uopće nije izveo, a obračunao ih je. Također, tužena tijekom postupka navodi da neprestano pronalazi nove nedostatke u građenju i smatra da se u odnosu na odgovornost za nedostatke građevine podredno trebaju primijeniti odgovarajuće zakonske odredbe o ugovoru o djelu, a sukladno tim odredbama tužena nije prekludirana u isticanju svoga zahtjeva.

Tužena tvrdi da je zbog svega navedenog, zbog kašnjenja u izvedbi radova, zbog saniranja nedostataka i zbog porasta cijene materijala pretrpjela štetu u iznosu od 250.000,00 kn. Tužena smatra da je štetu pretrpjela sanacijom građevine zbog loše izvedenih radova i izvođenjem daljnjih radova koji ne bi morali biti izvođeni da nije bilo pogrešnog rada tužitelja i opisuje da se ti radovi odnose na statiku, zdravstvene uvjete i funkcionalnost građevine pa protiv tužitelja podneskom od 29. rujna 2022. podnosi protutužbu kojom zahtijeva isplatu navedenog iznosa štete.

U podnesku od 11. studenoga 2024. tužena predlaže da sud prihvati protutužbeni zahtjev kojim će tužitelju naložiti da joj na ime naknade štete isplati iznos od 33.180,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi troškove postupka.

6. Tužitelj tijekom postupka dodatno ističe da nema spora o tome da su stranke sklopile ugovor na temelju kojeg je tužena tužitelju dužna platiti cijenu stvarno izvedenih radova i potrošenog materijala, da je otac tužene TR cijelo vrijeme bio prisutan na gradilištu, a tužena je to znala i ni u jednom trenutku nije obavijestila tužitelja da ne želi izvođenje određenih radova, dok eventualni manji, neznatni i nerelevantni nedostaci u radovima ne utječu na obvezu tužene. Tužitelj osporava protutužbu i protutužbeni zahtjev smatrajući ih neosnovanim i predlaže da sud protutužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Smatra da tužena nije trpjela nikakvu štetu u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, da tužena nije dokazala pretpostavke tužiteljeve odgovornosti za štetu i da je protutužba paušalna jer ne sadrži ni činjenice ni dokaze koji ukazuju na osnovanost protutužbenog zahtjeva. Tužitelj tvrdi da su navodi iz protutužbe suprotni nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je sastavljen u postupku osiguranja dokaza budući da iz mišljenja sudskog vještaka ne proizlazi da tužitelj nije izveo neke od obračunatih radova, nego su uočeni tek manji nedostaci koji ne umanjuju vrijednost tužiteljevih radova.

Na ročištu 8. veljače 2023. tužitelj ističe prigovor prekluzije prava tužene u odnosu na cjelokupnu tražbinu po svim pravnim osnovama u smislu čl. 634. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer je tužena svoj zadnji prigovor na izvedene radove u pisanom obliku istaknula 5. svibnja 2021., a protutužbu je podnijela 29. rujna 2022.. U podnesku od 4. travnja 2024. tužitelj nakon provedenog građevinskog vještačenja predlaže da sud održi na snazi rješenje o ovrsi od 16. kolovoza 2021. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 23.785,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i da tuženoj naloži plaćanje troškova postupka.

7. Tijekom postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavki od 10. lipnja 2021., račun od 6. svibnja 2021., troškovnik za ponudu od 27. siječnja 2021., ugovor od 28. siječnja 2021., troškovnik za obračun od 10. travnja 2021., ugovor o izvođenju radova od 28. siječnja 2021., troškovnik od 27. siječnja 2021. i prijedlog za mirno rješenje spora koje je dostavila tužena, ispis prijepiske stranaka, račune od 4. veljače 2021., 26. veljače 2021., 23. veljače 2021. i 15. ožujka 2021. i karticu SC od 14. travnja 2021.. Pročitani su iskazi z.z. tužitelja BR i tužene.

Pročitani su iskazi svjedoka ŽR, DR, TR, KR i IR.

Pročitan je zapisnik s uviđaja od 22. siječnja 2024..

Izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dubravki Golec.

Pročitan je predmet ovoga suda broj R1-49/2021.

8. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu zatražio od tužene isplatu ukupnog iznosa od 204.182,94 kn (tj. 27.099,73 EUR), a podnescima od 5. svibnja 2022. i 4. travnja 2024. djelomično je povukao tužbu tako što je smanjio svoj zahtjev i od tužene u konačnici zahtijeva isplatu iznosa od 23.785,05 EUR (što odgovara nekadašnjem iznosu od 179.208,31 kn). Tužena se nije protivila takvom djelomičnom povlačenju tužbe zbog čega je temeljem čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u toč. II., podstavak prvi izreke.

10. Među strankama je sporno na što se odnosi i koja je visina tužiteljeve tražbine prema tuženoj, da li je tužena tu tražbinu dužna platiti, da li je tužitelj izveo radove i potrošio građevinski materijal u spornim količinama, da li je tužiteljica zbog eventualno nestručno izvedenih radova pretrpjela štetu i u kojem iznosu i da li joj je tužitelj tu štetu dužan naknaditi.

11. Iz pročitanih isprava sud utvrđuje da se tužiteljeva tražbina iz prijedloga za ovrhu odnosi na građevinske radove koje je tužitelj kao izvoditelj radova sukladno ugovoru o izvođenju radova broj 1 od 28. siječnja 2021. sklopljenim s tuženom kao naručiteljem izveo na nekretnini koju čini čk.br. 41/3 u k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Iako tužena tijekom postupka tvrdi da joj tužitelj nikada nije dostavio potpisani primjerak toga ugovora, iz izvedenih dokaza sud utvrđuje da su stranke sklopile upravo ugovor čiji je primjerak dostavljen u spis (listovi 34 i 35 spisa). Tim ugovorom naručitelj se obvezao na gradilištu osigurati sav materijal, struju i vodu potrebne za izvođenje radova i platiti ugovorenu cijenu. Tu cijenu tužena kao naručitelj obvezala se platiti putem privremene i okončane situacije, u roku od dva dana od dana ovjere situacije (takva ovjera situacije ugovorna je obveza tužene kao naručitelja). Istovremeno, tužitelj kao izvođač radova obvezao se izvesti građevinske radove sukladno troškovniku koji je sastavni dio ugovora, ugovorene radove obvezao se izvesti svojom radnom snagom, alatom i opremom, kvalitetno i u skladu s pravilima struke. Cijena radova vezana je za troškovnik izvođača radova, time da se cijena eventualnih nepredviđenih radova utvrđuje dogovorno, prije izvođenja takvih radova. Stranke su ugovorile da će građevinski radovi započeti 28. siječnja 2021. i završiti 15. travnja 2021.. Tužitelj je u spis dostavio troškovnik za ponudu od 27. siječnja 2021. (listovi 30- 33 spisa) i troškovnik za obračun od 10. travnja 2021. (listovi 36-40 spisa), a sukladno tim ispravama sastavio je izvod otvorenih stavki od 10. lipnja 2021. prema kojem od tužene zahtijeva iznos od 204.182,94 kn (list 6 spisa) i račun broj 12/PP/1 od 6. svibnja 2021. prema kojem od tužene zahtijeva iznos od 280.019,66 kn, uz podatak da je 3. veljače 2021. i 15. travnja 2021. plaćen ukupni iznos od 75.836,72 kn (list 29 spisa). Tužena je u spis dostavila troškovnik za ponudu od 27. siječnja 2021. (listovi 50-54 spisa) koji se od troškovnika za ponudu od 27. siječnja 2021. koji je u spis dostavio tužitelj razlikuje u tome što se na zadnjoj stranici troškovnika nakon ukupnog obračuna nalazi uokvireni tekst "Napomena: predlažem da se obavetno izvedu vertikalni serklaži sa temeljima u postojećem vanjskom zidu, koji nisu u troškovniku minimalno 10 kom, za stupove, gred koristiti fi 14, za serklaže može fi 12" i napomena "SASTAVIO: A ing.građ.". Sadržajno, osim navedenoga, i jedan i drugi priloženi troškovnik za ponudu od 27. siječnja 2021. identični su, tj. sadrže iste stavke koje se odnose na radove koje je potrebno izvesti i materijal koji će za to biti potreban, iste jedinične količine i cijene tih radova i materijala, kao i isti konačni iznos cijene od 346.274,42 kn. Troškovnik za obračun od 10. travnja 2021. sadrži stavke koje opisuju jedinične količine i vrste te cijene izvedenih građevinskih radova i potrošenog građevinskog materijala. U rekapitulaciji troškovnika za obračun od 10. travnja 2021. naveden je ukupni iznos od 222.295,16 kn koji se sastoji od dijela troškovnika u iznosu od 158.372,15 kn i troškovnika za izvantroškovničke radove u iznosu od 19.463,98 kn (ta dva iznosa ne obuhvaćaju PDV), navedeni su dodatni radovi u ukupnom iznosu od 57.724,50 kn, što ukupno iznosi 280.019,66 kn. Kada se od toga iznosa odbije uplaćeni predujam od 75.836,72 kn, dolazi se do iznosa od 204.182,94 kn koji je tužitelj prikazao u izvodu otvorenih stavki od 6. svibnja 2021. i čiju naplatu zahtijeva prijedlogom za ovrhu od 2. srpnja 2021. na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi od 16. kolovoza 2021..

12. Tužena je kao predlagateljica protiv tužitelja kao protivnika osiguranja pred ovim sudom pokrenula postupak radi osiguranja dokaza građevinskim vještačenjem. Taj postupak proveden je u predmetu ovoga suda broj R1-49/2021, a postupak osiguranja dokaza sastojao se u tome da se uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem utvrdi trenutno stanje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 41/3 stambena zgrada, dvorište i oranica površine 2808 m2, kvaliteta i stručnost izvedenih građevinskih radova, štetne posljedice radova izvedenih protivno pravilima struke i radnje koje je potrebno poduzeti radi otklanjanja nedostataka uzrokovanih radovima izvedenim protivno pravilima građevinske struke. Na uviđaju održanom 14. lipnja 2021. utvrđeno je da navedena nekretnina u naravi predstavlja nedovršenu prizemnu kuću s okućnicom, a stalni sudski vještak Dubravka Golec, inž. građ. iz Kapele, u nalazu i mišljenju utvrdila je da se na čk.br. 41/3 k. o. [katastarska općina] u trenutku uviđaja nalazi prizemna stambena zgrada sa stambenim potkrovljem i terasom na južnom dijelu objekta. Na temelju izjava stranaka i fotografija koje su stranke dostavile sudskom vještaku stalni sudski vještak utvrdio je da je predmet radova bilo rušenje pregradnih zidova postojeće stambene zgrade, izvođenje novih temelja za pregradne zidove, izvođenje podne ploče, izvođenje nove stropne ploče (fert strop), izvođenje nadozida, izvođenje nove krovne konstrukcije, dogradnja terase i nadstrešnice nad njom i izgradnja septičke preljevne jame s penjalicama i lijevano- željeznim poklopcima. Objekt koji se na toj čestici ranije nalazio građen je prije 15. veljače 1968. i od njega su zadržana samo tri i pol vanjska zida, a ostalo je nova građevinska konstrukcija. Rekonstrukcija je izvedena unutar postojećih gabarita poštivajući pravac izvedenih zidova, no za sve ugovorene i izvedene radove ne postoji ni projektna dokumentacija, ni geodetski projekt, ni statički izračuni, ni propisano odobrenje za građenje, već su svi radovi izvedeni na temelju dogovora stranaka. U trenutku uviđaja na licu mjesta zatečena je stambena zgrada u fazi rekonstrukcije dimenzija 12,00 m x 5,00 m na kojoj su izvedeni građevinski i obrtnički radovi (izvedeni su vanjski nosivi zidovi punom opekom normalnih dimenzija s postojeća tri i pol zida, pregradni zidovi, stropna fert ploča, nadozid u blok opeci s vertikalnim serklažima, krovna konstrukcija s daščanom oblogom i izolacijom, ugrađena PVC stolarija, ožbukani i izgletovani zidovi, izvedene glazure, stubište prema potkrovnoj etaži, ali bez završne obloge, izvedena je završna podna obloga u dnevnom boravku, kuhinji i potkrovlju, gips obloga na stropu potkrovlja i instalacije vodovoda, kanalizacije i elektroinstalacije), a zgrada se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, sobe, kupaonice i stubišta u prizemlju i dvije prostorije u potkrovlju, time da je u potkrovlju na južnoj strani izvedena lođa dimenzija 2,69 m x 1,72 m, dok je u prizemlju nastavno na zgradu izvedena terasa. PVC stolariju izvodio je i ugradio drugi izvođač, a ne protivnik osiguranja (tj. tužitelj u ovom sporu). Stalni sudski vještak obilaskom nekretnine utvrdio je određene nedostatke, nedovršenost i lošu izvedbu radova i to:

- drenaža na sjevernoj strani objekta u dužini od 12,00 m nije izvedena prema pravilima struke jer je iskopan rov, izvedena je betonska pasica i postavljene su drenažne cijevi koje su zatrpane zemljanim materijalom i batudom bez zaštite od prodora sitnozrnog zemljanog materijala, a nije izvedena ni hidroizolacija temeljnih zidova – za otklanjanje tog nedostatka potrebno je izvaditi drenažne cijevi, izvesti hidroizolaciju objekta i postaviti drenažu prema pravilima struke,

- na sjevernoj strani objekta izvedena je septička jama dimenzija 2,00 m x 3,10 m, dubine 2,00 m, s jednim preljevom i dva lijevano-željezna poklopca i na tu septičku jamu spojena je kanalizacijska cijev iz kupaonice, ali nije završen prodor cijevi u beton septičke jame pa sva oborinska voda zajedno sa zemljanim materijalom ulazi u septičku jamu i stvara mulj na dnu jame; također, izlazna cijev položena je u kontra smjeru, prodor cijevi u septičku jamu nije završen, a penjalice nisu izvedene,

- terasa na istočnoj strani objekta izvedena je na novim temeljima dimenzija 4,88 m x 6,15 m (6,06) + 7,18 m x 2,12 m (2,06) tako da vanjski rubovi izlaze iz pravca (izmaknuta oplata),

- na desnom vertikalnom serklažu dimenzija 85 cm x 25 cm na zapadnoj strani zida potkrovlja vidljivo je puknuće (rano skidanje oplate),

- na jednokrakom stubištu u objektu prema potkrovnoj etaži dimenzija 1,06 m x 0,74 m + 2,50 m x 0,75 m s 11 gazišta izvedena gazišta različita su od prve do zadnje stepenice i visina im se kreće od 16 cm do 19 cm, što je potrebno popraviti glazurom ili samonivelirajućom masom,

- ulaz u kupaonicu dimenzija 0,70 m x 2,06 m izveden je nespretno, a u cijelom profilu vrata nije postignuta ista širina tako da je desni vrh zida izveden pod kosinom (smetalo je stubište),

- obrada zida oko elektroinstalacijskih kutija u kupaonici nije završena, a kutije nisu bile zaštićene pa su ostale neobrađene,

- vodoravne prozorske špalete u kuhinji i u dnevnom boravku širine 20 cm na dva prozora dimenzija 80 cm x 130 cm ostale su neobrađene, a sve špalete nisu izvedene pod pravim kutem,

- podna glazura u potkrovlju nije izvedena u razini, time da je ukupna podna površina potkrovlja 48,94 m2,

- na krovištu iznad terase ispod konstrukcije nije obrađen spoj rogova i završetka krovišta i rogovi s unutrašnje strane nisu premazani zaštitnim premazom pa je potrebno postaviti lim ili zaštititi ih na drugi način,

- otvor u dimnjaku profila 20 cm izveden je na visini od 1,80 m (prema izjavi predlagateljice/tužene trebao je biti promjera 8 cm), a prilikom žbukanja zida nije bio zaštićen i unutar stijenki dimnjačke cijevi vidljiva je žbuka; otvor nije obrađen završnom žbukom i potrebno ga je obraditi,

- na podu sobe u prizemlju dimenzija 5,28 m x 1,47 m + 2,19 m x 0,72 m do zidova nije postavljena izolacijska stiropor traka kako glazura ne bi dodirivala zidove i kako bi se omogućilo istezanje završne obloge poda,

- obrada spoja rogova s gredom nije obrađena i to vizualno nagrđuje fasadu,

- nije uklonjen otpad s gradilišta.

Tako uočeni nedostaci zahtijevaju ponovno izvođenje drenaže, niveliranje glazure poda u potkrovlju, obradu špaleta oko prozora, završnu obradu zidova oko elektroinstalacijskih kutija, niveliranje gazišta stubišta, saniranje glazure u sobi u prizemlju, ugrađivanje vrata u kupaonici s otvaranjem na vanjsku stranu, saniranje neravnina vanjskih dimenzija terase, zaštitu daščane obloge i izolaciju krova, bojanje rogova, čišćenje gradilišta od građevinskog otpada i dovršetak izgradnje septičke jame obradom prodora cijevi u beton i podešavanjem padova dovodnih i odvodnih cijevi te izvođenjem penjalica. Sudski vještak u nalazu i mišljenu po stavkama je prikazao količine radova potrebne za otklanjanje uočenih nedostataka, ali je utvrdio da se vrijednost sanacije objekta ne može iskazati jer su cijene na tržištu promjenjive.

13. Na temelju iskaza stranaka i saslušanih svjedoka sud zaključuje da su svi radovi rušenja starog objekta i izgradnje novog objekta na nekretnini tužene izvedeni na temelju dogovora stranaka, bez ikakve projektne dokumentacije, geodetske podloge, statičkih izračuna ili potrebnih odobrenja za građenje, a na gradilištu ni u jednom trenutku nije bio stručni nadzor nad izvođenjem ugovorenih radova. Stranke su ugovorile da će radovi započeti 28. siječnja 2021. i da će svi radovi biti okončani do 15. travnja 2021. i početna suradnja stranaka bila je obostrano zadovoljavajuća. Međutim, odnos stranaka promijenio se i došlo je prekida suradnje.

Svjedok ŽR u iskazu opisuje da je kao zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditelja gradilišta radio na izvođenju ugovorenih građevinskih radova na gradilištu tužene, opisuje radove koji su izvedeni i navodi da su svi radovi izvedeni po uputama tužiteljevog z.z. BR. Svjedok DR susjeda je i prijateljica tužene i često je bila na gradilištu, nazočila je razgovorima tužene i njezinog supruga s tužiteljevim z.z. BR i CR, a opisuje da je pratila izvođenje radova na gradilištu i da je uočila da na gradilištu nije bila istaknuta tabla o izvođenju radova, da je gradilište bilo puno smeća i djelovalo je neprofesionalno, a tužena i njezin suprug povremeno su bili nezadovoljni pristupom radnika, prigovarali su količinama kupljenog betona, spaljenoj glazuri, izvedenim stupovima na terasi, problemima oko nadvoja i statike na zabatnom zidu i izvedenom odvodu za kuhinju. Vidjela je kada je jednom prilikom tužiteljev z.z. BR bio agresivan prema suprugu tužene. Svjedok TR, otac tužene, u iskazu opisuje da je s BR kojeg je poznavao od ranije dogovorio izmjenu krovišta na kući, izradu nadvoja iznad staklene stijene i izradu otvora za dva ili tri prozora za cijenu od 22.000,00 kn ili 23.000,00 kn, a tu cijenu djelomično mu je trebao platiti kamenim materijalom i djelomično u novcu. Kasnije je tužena prihvatila prijedlog tužiteljevog z.z. BR da se krov u cijelosti sanira, a svjedok TR nabavljao je sav materijal za to sukladno zahtjevu izvođača radova. Svjedok opisuje da je često bio na gradilištu, da je beton nabavio u "Bjelovar betonu", ostali materijal nabavio je u "Teranu", a opisuje i uočene nedostatke u izvođenju radova koji se odnose na količinu ugrađenog željeza, manji broj izrađenih potpornih stubova nego što je dogovoreno, neravne temelje, korištenje novih dasaka za šalovanje i potom za izradu krovišta, nepravilnu izvedbu krovišta koja se odnosi na rupe između dasaka, postavljanje folije iznad letava, razmake između rogova, loše izrezan crijep i otvore na krovu koje je kasnije morao zatvarati limar. Opisuje i druge uočene nedostatke i tvrdi da je zvao tužiteljevog z.z. BR da sastave financijski obračun za ugovoreni posao, ali BR nije se odazvao njegovim pozivima. Svjedok TR tvrdi da je njegova kćerka svaki puta kada je uočila nekakav nedostatak odmah prigovarala izvedenim radovima i to usmenim putem ili tužiteljevom z.z., ili svjedoku ŽR ili svjedoku TR, a povodom takvih prigovora tužitelj je neke nedostatke otklonio, a neke nije. Svjedoku KR, bratiću tužene, iz pričanja tužene i svjedoka IR poznato je da je tužitelj kasnio s izvođenjem ugovorenih radova i da su tužena i njezin suprug bili nezadovoljni kvalitetom izvedenih radova. Opisivali su mu i pokazivali probleme s krovištem, glazurom, stepeništem i septičkom jamom, a svjedok KR nazočio je telefonskom razgovoru IR s tužiteljevim z.z. tijekom kojeg je LR bio uzrujan i govorio je BR da ga ne vrijeđa i da mu ne prijeti. Svjedok LR, suprug tužene, i tužena u iskazima u bitnome suglasno opisuju da su pomoću TR upoznali BR i dogovorili adaptaciju postojeće kuće u [adresa], pri čemu im je BR pomogao nekim svojim savjetima. BR ostavio je dojam stručne i iskusne osobe i radovi su u početku tekli dobro, no to se kasnije promijenilo. Tužena i njezin suprug prije početka radova dali su predujam od 5.000,00 EUR, a potom su za radove platili još i iznos od 5.000,00 EUR i iznos od 8.500,00 kn. Tvrde kako je dogovoreno da će tužitelj koristiti svoj materijal i svoj rad, ali stalno je tražio nekakve usluge, alat ili angažman oko nabave materijala. Svjedok LR i tužena u svojim iskazima opisuju brojne uočene nedostatke, posljedice tih nedostataka i način na koji su nedostatke uklanjali, a sve njihove primjedbe stalni sudski vještak građevinske struke Dubravka Golec uzela je u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja jer je sukladno zadatku o vještačenju na raspolaganju imala cjelokupni spis predmeta. Tako npr. svjedok LR i tužena ukazuju na nedostatke koji se odnose na to da tužitelj nije napravio vertikalne serklaže uz stare vanjske zidove kuće, na katu kuće postavio je kratke vertikalne serklaže, otvor na istočnoj strani u potkrovlju premali je pa je tužena morala mijenjati narudžbu za prozor, drvenu konstrukciju krovišta postavio je izravno na dimnjak, prilikom žbukanja zidova otvore dimnjaka nije zaštitio pa je žbuka nasipana u dimnjak, izolacijsku foliju postavio je na letve i na kontra letve, a ne na daske, između dasaka na krovištu postoje otvori, drvo nije impregnirano i s njega nije skinuta kora, rogove je postavio na različitim udaljenostima, otvor krovišta kod balkona na katu ostao je otvoren pa se noću zimi čuju životinje koje su se uvukle pod krov, a ljeti stršljenovi tamo rade gnijezdo, krovište nije ravno pa je na jednom mjestu procurila voda, a na drugom mjestu fasada je nabubrila i pukla, tužitelj nije napravio diletacije estriha, a ispod estriha postavio je stiropor lošije kvalitete od ugovorenoga, stepenište u kući sadrži razlike u visinama gazišta, zid u kupaonici popucao je i neravan je, septička jama izvedena je drugačije od ugovorenog, itd.. O svemu tome tužena i njezin suprug obavještavali su tužiteljevog z.z. BR i on im je svaki put obećavao da će otkloniti nedostatke koje su uočili, ali tužena i njezin suprug nisu mogli utvrditi što je tužitelj učinio jer je mjesto na kojem su uočili nedostatak svaki puta kada bi oni ponovno došli na gradilište već bilo zatvoreno. Stoga su tužena i njezin suprug odlučili prekinuti suradnju s tužiteljem, no završni obračun nikada nije sastavljen jer je tužiteljev z.z. napustio zajednički sastanak koji je u tu svrhu dogovoren i više nije dolazio. Do dogovora stranaka nije došlo ni naknadno, usprkos telefonskoj i pisanoj komunikaciji stranaka. Svjedok LR i tužena u iskazima opisuju posljedice na kući nakon potresa u Turskoj i u Siriji i nedostatke koje su uočili nakon provedenog postupka osiguranja dokaza. Tužena u iskazu potvrđuje da su njezin otac TR i tužiteljev z.z. BR ugovorili izradu krovišta i da je ona prihvatila njihov dogovor, time da je izradu krovišta trebao platiti otac tužene tako da se stavka izrade krovišta ne nalazi ni u ponudi ni u početnom troškovniku, a kada je otac tužene zvao BR da sastave obračun, BR to je odbio. Nakon što su tužiteljevi radnici prestali izvoditi radove na gradilištu, tužena i njezin suprug izvršili su nužne popravke kako bi uselili u kuću, tj. popravili su drenažu, riješili problem cijevi za sudoper i platili isušivanje, a platili su i penale za postavljanje kuhinje i za postavljanje fasade. Također, izravnavali su gazišta na stubištu i na terasi postavili glazuru, a s obzirom na nedostatke u izvedbi septičke jame smatraju da će morati raditi potpuno novu septičku jamu. Zbog problema s glazurom na katu kuće nisu postavili parket, već su kupili hotelski tepih dok su u kupaonici radi postavljanja keramike morali preurediti zidove. Tužena i njezin suprug u početku sve svoje prigovore izjavljivali su usmeno, a nakon neuspjelog pokušaja obračuna radova i nakon što im je tužitelj poslao dva računa koji nisu htjeli platiti, tužena je tužitelju poslala dva pisana prigovora i jedan prijedlog za mirno rješenje spora na koja tužitelj nije odgovorio, nego je telefonskim putem IR rekao da neće čitati što su napisali i da izjave koliko su spremni platiti. Z.z. tužitelja BR u svom iskazu tvrdi da je s tuženom potpisao ugovor i primio akontaciju i da se početni razgovor odnosio samo na radove skidanja krova s postojećeg objekta. Z.z. tužitelja tvrdi da su ugovoreni poslovi renoviranja kuće koji su se odnosili na krovište, zidove, statiku terase, odvodnju, izradu septičke jame, vodovoda i instalacija, itd. i tvrdi da su svi radovi dobro izvedeni. Također tvrdi da je tužitelj trebao postaviti fasadu i knauf i obaviti malerske radove, ali ti radovi nisu napravljeni. Tijekom izvođenja radova ugovoreno je da će tužitelj sagraditi terasu – balkon, dogovoren je drugačiji izgled krova, promijenjeno je stepenište u kući i napravljena je priprema za montažne pergole. Tužiteljev z.z. navodi da je tužitelj izveo sve radove iz troškovnika od 10. travnja 2021. i da ni tužena ni netko drugi nije prigovarao izvedenim radovima sve do trenutka kada je BR počeo tražiti tuženu da plati radove budući da tužitelj više nije imao dovoljno vlastitih sredstava za to. Tužitelj je trebao izvesti sve radove i nabaviti sav potrebni materijal, osim materijala za krov koji je trebala nabaviti tužena. Nedovršene radove tužitelj je tek trebao finiširati i to bi učinio da je mogao. Z.z. tužitelja u svom iskazu također detaljno opisuje pojedine izvedene radove na kući tužene u odnosu na koje je tužena u ovom postupku ukazala na nedostatke i obrazlaže što je tužitelj učinio i koje radove i materijal od tužene želi naplatiti. U odnosu na dogovor sa TR o tome da će TR sudjelovati u financiranju uređenja krovišta, tužiteljev z.z. BR tvrdi da mu je tužena izjavila da ona stoji iza cjelokupnog plaćanja. S obzirom na to da na gradilištu nije bilo nadzornog inženjera, privremena i okončana situacija nisu izrađene, no tužitelj je vodio dnevnik gradilišta i pregled utrošenog materijala.

Tužena smatra da tužitelju nije dužna platiti iznos dijela cijene koji se odnosi na izvedene radove na krovištu tvrdeći da su se tužitelj i otac tužene TR dogovorili da će taj dio cijene platiti TR. Iz iskaza tužiteljevog zakonskog zastupnika BR, tužene, njezinog supruga FR i njezinog oca TR proizlazi da se otac tužene TR u dogovoru s tužiteljevim z.z. BR zaista obvezao platiti dio cijene koji se odnosi na krovište na kući tužene, ali to nije učinio do zaključenja glavne rasprave. S obzirom na to da je posumnjao u platežnu sposobnost tuženičinog oca, tužiteljev z.z. BR s pitanjem o plaćanju cijene krovišta obratio se tuženoj, a ona mu je rekla da ona stoji iza svega. Sud nema razloga ne vjerovati takvoj tvrdnji tužiteljevog z.z. BR budući da je krovište dovršeno, a tužena ni u jednom trenutku nije tražila od tužitelja da prekine radove na krovištu kuće.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je odredio izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Dubravki Golec, inž. građ. iz Kapele, a tim vještačenjem bilo je potrebno utvrditi vrstu, količinu i cijenu radova koje je tužitelj izveo, da li je tužitelj izveo sve radove koje su stranke ugovorile i koje radove tužitelj eventualno nije izveo, jesu li svi izvedeni radovi obavljeni kvalitetno i prema pravilima struke, koja je količina materijala potrošena pri izvođenju tih radova i koja je vrijednost toga materijala, u čemu se sastoje nedostaci radova koji nisu obavljeni kvalitetno i stručno, da li je nekretnina tužene i u kojoj mjeri bila neupotrebljiva zbog eventualnih nedostataka u tužiteljevim radovima ili zbog toga što tužitelj neke radove uopće nije izveo, da li je zbog tih nedostataka bilo potrebno izvoditi popravke i preinake ili ponavljati već izvedene radove, koja je vrijednost radova i materijala potrebnih za popravljanje ili ponovno izvođenje radova, u kojoj mjeri nedostaci u tužiteljevom radu umanjuju vrijednost izvedenih radova, predstavljaju li nedostaci u radovima rizik za izgrađeni objekt i stanovanje u njemu i kako se taj rizik može otkloniti, koje radove će tužena prema očekivanom tijeku stvari eventualno morati izvesti radi očuvanja statike i funkcionalnosti objekta i da li je u razdoblju od 15. travnja 2021. do trenutka dovršetka pojedinih radova na objektu tužene i u kojoj mjeri došlo do rasta cijena rada i materijala.

Uviđaj na licu mjesta održan je 22. siječnja 2024. i na uviđaju je utvrđeno da nekretnina tužene u naravi predstavlja prizemnu kuću s okućnicom, a tužena je na licu mjesta ukazala na radove koji imaju nedostatke i za koje smatra da nisu izvedeni kvalitetno i prema pravilima struke. Osnovni istaknuti nedostaci odnose se na neizvedene radove na poravnanju glazure u potkrovnoj etaži, loše izveden podgled krovišta, loše izvedenu izolaciju na krovnoj konstrukciji uslijed čega u dio izolacije krovišta ulaze glodavci, na propadanje fasade na dijelu zida ispod lođe, na neujednačen razmak između rogova, na različite visine gazišta stepenica prema potkrovlju, na neodgovarajuće izvedenu toplinsku izolaciju i na izvođenje septičke jame bez penjalica i uz kontra pad cijevi koja treba otpadne vode odvesti u polje. Stalni sudski vještak građevinske struke u nalazu i mišljenju utvrdio je da je stambena zgrada sagrađena na čk.br. 41/3 iz k. o. [katastarska općina] u funkciji i da tužena tamo živi. Stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju ponovno zaključuje da su sporni radovi izvedeni bez projektne dokumentacije i bez odobrenja potrebnog za rekonstrukciju zgrade, a radilo se o količini i vrsti radova koji zahtijevaju projektnu dokumentaciju i statički proračun zbog čega su i naručitelj radova i izvođač izbjegli svoje zakonske obveze. Osim toga, tijekom gradnje nije bio angažiran nadzorni inženjer koji bi kontrolirao kvalitetu izvedenih radova i količinu ugrađenog materijala. S obzirom na to, sudski vještak nalaz i mišljenje temelji na vizualnom pregledu objekta i u odnosu na dio zadataka vještačenja nije se mogao očitovati jer za tako nešto nije imao podlogu u vidu projektne dokumentacije, odnosno dokumentacije iz koje bi se mogle utvrditi točne količine izvedenih radova i korištenog materijala u odnosu na ponudbeni troškovnik i troškovnik izvedenih radova, odnosno, na dio zadataka vještačenja vještak se očitovao temeljeći svoje zaključke osim na vizualnom pregledu objekta i na podacima u spisu koji upućuju da su neki radovi izvedeni drugačije u odnosu na obračunske stavke, uvažavajući pri tom i utvrđenja iz prethodno provedenog postupka osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda broj R1-49/2021. Stalni sudski vještak nije mogao zaključivati o stabilnosti građevine jer je tužena kao investitor svjesno preuzela rizik izvođenja radova ugovarajući radove bez statičke provjere, time da u odnosu na nedostatke u izvođenju radova koji su utvrđeni prilikom uviđaja 14. lipnja 2021. u postupku osiguranja dokaza zaključuje da ti nedostaci ne utječu na stabilnost građevine, ali ih je bilo potrebno sanirati. Na uviđaju održanom 22. siječnja 2024. stalni sudski vještak utvrdio je da je krovište na građevini izvedeno i navedeno je u troškovniku za naplatu, a smatra da primjedba koja se odnosi na različitu udaljenost rogova ne utječe na statiku krovišta. U odnosu na kvalitetu izolacije u jednoj prostoriji odgovarajućom toplinskom izolacijom sudski vještak korigirao je cijenu iz troškovnika za obračun budući da je u troškovniku za obračun naveden XPS, da tužitelj tvrdi da je ugradio EPS 100, a tužena tvrdi da je ugrađen EPS 70 5 cm, iako je trebao biti ugrađen XPS 5 cm, time da bi za utvrđenje koja je vrsta izolacije ugrađena u cijeloj prostoriji bilo potrebno ukloniti barem 1,00 m2 glazure. Stalni sudski vještak utvrdio je da je septička jama izvedena manjih dimenzija i bez penjalica, da penjalice nisu obračunate u troškovniku za obračun i da je cijena septičke jame u troškovniku za obračun adekvatna za izvedenu septičku jamu dimenzija 2,00 m x 3,00 m x 2,30 m bez penjalica. U troškovniku za obračun nema stavki koje bi se odnosile na zemlju potrebnu za zatrpavanje septičke jame u količini od 44,15 m3 i na odvoz građevinskog materijala/šute. Stalni sudski vještak pregledom podataka u spisu utvrđuje da izradu fasade, izolacije lođe i limarije tužitelj nije izvodio, time da je na uviđaju 22. siječnja 2024. utvrđeno da izolacija lođe iznad ulaza nije dobro izvedena pa dolazi do podlijevanja vode na fasadu. Konačno, stalni sudski vještak mišljenja je da je u razdoblju od 15. travnja 2021. do trenutka dovršetka pojedinih radova došlo do rasta cijena rada i materijala, ali taj rast nije moguće iskazati u postotcima jer su za različite vrste radova i materijala nastupila različita povećanja. Stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju prikazao je troškovnik sanacije loše izvedenih radova utvrđenih u postupku osiguranja dokaza prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja i korigirao je tužiteljev troškovnik za obračun prema cijenama u vrijeme izvođenja radova. Sukladno tome, stalni sudski vještak mišljenja je da ukupna cijena sanacije loše izvedenih radova koji su utvrđeni postupkom osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda broj R1-49/2021 iznosi 2.749,15 EUR, a sanacija zahtijeva ponovni iskop drenažne jame i uklanjanje postojeće cijevi (9,60 m3 x 12,00 EUR = 115,20 EUR), hidroizolaciju temelja premazom i zaštitom čepaste folije (22,00 m2 x 31,00 EUR = 682,00 EUR), ponovno postavljanje drenažne cijevi i zasipanje batudom (12,00 m x 15,00 EUR = 180,00 EUR), obradu dva otvora na prodoru cijevi u septičku jamu (u paušalnom iznosu od 33,00 EUR), niveliranje gazišta stepenica (16 komada x 4,00 EUR = 64,00 EUR), niveliranje glazure u potkrovlju nivelir masom i staklenom mrežicom (48,94 m2 x 13,30 EUR = 650,90 EUR), niveliranje glazure u sobi u prizemlju (9,34 m2 x 13,30 EUR = 124,22 EUR), završavanje stubišta (2,30 m2 x 20,00 EUR = 46,00 EUR), postavljanje limenog opšava ispod krovne konstrukcije kod lođe (u paušalnom iznosu od 100,00 EUR), obradu špaleta prozora (1,20 m2 x 20,00 EUR = 24,00 EUR), obradu otvora u dimnjaku (u paušalnom iznosu od 30,00 EUR), čišćenje i odvoz otpada s gradilišta (u paušalnom iznosu od 50,00 EUR) i ostale zidarske popravke (u paušalnom iznosu od 100,00 EUR); na sve pojedine cijene potrebno je dodati i ukupni iznos PDV-a od 549,83 EUR. Korekcija tužiteljevog troškovnika za obračun prema cijenama u vrijeme izvođenja radova odnosi se na postavljenu izolaciju s obzirom na to da je tužitelj u troškovniku za obračun obračunao postavljanje XPS 5,00 cm na površini od 56,20 m2 po cijeni od 10,35 EUR, što ukupno iznosi 581,67 EUR, dok bi cijena postavljanja izolacije EPS 100 5,00 cm na istoj površini po cijeni od 5,30 EUR ukupno iznosila 297,86 EUR, a to daje razliku od 283,81 EUR za koji iznos tužiteljev troškovnik za obračun treba umanjiti. Također, korekcija tužiteljevog troškovnika za obračun prema cijenama u vrijeme izvođenja radova odnosi se i na izvedbu cementnog armiranog estriha u potkrovlju s obzirom na to da je tužitelj u troškovniku za obračun obračunao postavljanje estriha debljine 6,00 cm na površini od 56,21 m2 po cijeni od 13,00 EUR, što ukupno iznosi 730,73 EUR, dok cijena postavljanja takvog estriha debljine 3,00 cm na istoj površini po cijeni od 10,00 EUR ukupno iznosi 562,10 EUR, a to daje razliku od 168,63 EUR za koji iznos tužiteljev troškovnik za obračun također treba umanjiti. Navedenim iznosima utvrđenih razlika potrebno je dodati iznos PDV-a od 113,11 EUR tako da tužiteljev troškovnik za obračun treba umanjiti za ukupni iznos od 565,55 EUR. Sveukupno, trošak iznosa sanacije i umanjenje tužiteljevog troškovnika za obračun iznosi 3.314,70 EUR (2.749,15 EUR + 565,55 EUR). Zaključno, stalni sudski vještak mišljenja je da je tužitelj u troškovniku za obračun naveo one radove koje je izveo na objektu tužene, osim korekcija koje su izvršene u odnosu na vrstu podne izolacije i razliku u debljini cementnog estriha u potkrovlju, pri čemu se ostale količine ugrađenog materijala i izvedenih radova zbog ranije navedenih razloga ne mogu kontrolirati. S obzirom na nedostatak projektne dokumentacije i statičkog proračuna i s obzirom na to da izvođenje radova nije nadzirala stručna osoba, stabilnost cijelog objekta nije moguće kontrolirati na način kako je to predloženo dokaznim prijedlozima u ovom sporu. Stalni sudski vještak mišljenja je da se bez ranije navedenih projekata, izračuna i dozvola ne može naknadno za svaku stavku troškovnika za obračun sa sigurnošću utvrditi da li je izvedena i na koji način je izvedena, čak i kad bi se izračun vršio primjenom metode uzimanja probnih uzoraka (ni tužitelj ni tužena nisu u ovom sporu predložili takvu vrstu vještačenja).

Stalni sudski vještak nalaz i mišljenje sastavio je savjesno i sukladno pravilima struke, nakon što je brižljivo ocijenio sve dostupne mu činjenice koje se nalaze u spisu predmeta, koje su mu predočile stranke i koje je prikupio neposrednim opažanjem na uviđajima održanim u ovom parničnom postupku i u postupku osiguranja dokaza. Također, sudski vještak obrazložio je sve činjenice koje je mogao utvrditi i svoje zaključno mišljenje, a obrazložio je i razloge zbog kojih na stručan način nije moguće pouzdano utvrditi dio spornih činjenica koje se odnose na građevinske radove na nekretnini tužene i na kvalitetu tih radova. Zbog toga ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i na tom nalazu i mišljenju temelji svoju odluku, a ne prihvaća prijedlog tužene s rasprave održane 11. studenoga 2024. da se u ovom postupku odredi izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem.

15. Čl. 620. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisuje da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu ili na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor o građenju posebni je oblik ugovora o djelu pa se, ako zakonskim odredbama koje uređuju institut ugovora o građenju nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao (kao što su izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično), a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Sukladno čl. 625. Zakona o obveznim odnosima cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).

Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a imovinska šteta sukladno čl. 1085. istog zakona popravlja se uspostavom prijašnjeg stanja i/ili davanjem naknade u novcu.

16. Tužitelj i tužena sklopili su ugovor o građenju kojim se tužitelj obvezao izvesti građevinske radove na stambenoj zgradi tužene, a vrsta i količina građevinskih radova koje je bilo potrebno izvesti određeni su troškovnikom za ponudu koji je sastavni dio ugovora. Istovremeno, tužena se obvezala tužitelju platiti cijenu za izvedene radove, a ugovoreno je da će se cijena odrediti putem privremene i okončane situacije u roku od dva dana od dana kada tužena kao naručitelj ovjeri situaciju. Takva situacija nije izrađena tako da je utvrđivanje cijene koju je tužena tužitelju dužna platiti predmet ovoga spora.

Kako je ranije obrazloženo, građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj izvršavajući sklopljeni ugovor o građenju izveo sve radove koji su navedeni u troškovniku za obračun od 10. travnja 2021. i da je pri tom koristio vrste i količine građevinskog materijala koje su također navedene u tom troškovniku za obračun. Iznimka je tek postavljanje izolacije i armiranog estriha, kako je također ranije obrazloženo, na što se odnosi ukupna cijena od 565,55 EUR. Dakle, iznos tražbine iz troškovnika za obračun od 280.019,66 kn/37.165,00 EUR potrebno je umanjiti za dva plaćena predujma u ukupnom iznosu od 75.836,72 kn/10.000,00 EUR, kako je tužitelj i prikazao u troškovniku konačnim iznosom tražbine od 204.182,94 kn/27.099,73 EUR. Taj iznos nadalje potrebno je umanjiti za iznos od 1.128,14 EUR/8.500,00 kn koji je tužena tužitelju platila 16. srpnja 2021. i za iznos od 565,55 EUR/4.261,14 kn koji se odnosi na radove i materijal koje tužitelj nije izveo i potrošio. Takvim izračunom dolazi se do ukupnog iznosa od 25.406,04 EUR/191.421,80 kn koji predstavlja iznos vrijednosti tužiteljevog rada i potrošenog materijala koji tužena tužitelju nije platila. Budući da tužitelj konačno postavljenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 23.785,03 EUR (dakle, zahtijeva isplatu manjeg iznosa), valjalo je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 23.785,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2021. do isplate. Građevinski vještak u nalazu i mišljenju iznos tužiteljeve tražbine iz troškovnika za obračun umanjio je i za iznos od 2.749,15 EUR/20.713,47 kn koji predstavlja cijenu sanacije radova koje je tužitelj nepravilno izveo (tužitelj nije izveo sanaciju tih radova), a to je čini se učinio i tužitelj djelomičnim povlačenjem tužbe. Međutim, sud smatra da za tako nešto nije bilo osnove jer tužena nije prigovarajući tužiteljevom zahtjevu za isplatom zahtijevala sniženje naknade, već navedeno predstavlja predmet protutužbenog zahtjeva za naknadu štete o kojem sud odlučuje posebnom odlukom (toč. III. i IV. izreke), različitom od odluke o tužbenom zahtjevu (toč. I. i II. izreke). Osim toga, tužena tužitelju iznos pretrpljene štete nije stavila u prijeboj i taj iznos ne može se "uračunati" pri utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva.

Stranke su u čl. 5. Ugovora o građenju od 28. siječnja 2021. ugovorile da će tužena tužitelju ugovorenu cijenu platiti putem privremene i okončane situacije, u roku od dva dana od dana kada tužena ovjeri te situacije. Taj trenutak nije nastupio jer privremena i okončana situacija nije sastavljena zbog toga što su se odnosi stranaka pokvarili. Tužitelj svojim zahtjevom traži da mu tužena sukladno računu od 6. svibnja 2021. plati zakonske zatezne kamate na iznos glavne tražbine počevši od 7. svibnja 2021. smatrajući da je njegova tražbina dospjela 6. svibnja 2021.. Rok plaćanja cijene stranke su odredile uvjetom koji se nije ispunio zbog činjenice da stranke više nisu uspijevale nastaviti poslovnu suradnju. Tužitelj je sve radove trebao dovršiti do 15. travnja 2021., a tužena u podnesku od 7. lipnja 2022. opisuje da su se stranke na gradilištu sastale 26. travnja 2021. radi primopredaje radova i sastava konačnog obračuna, ali to je izostalo (z.z. tužitelja udaljio se s gradilišta) i tužitelj je 29. travnja 2021. zatražio plaćanje radova. Temeljem toga može se sa sigurnošću zaključiti da tužitelj na gradilištu tužene poslije 26. travnja 2021. više nije izvodio nikakve radove. Vrijednost tih radova i potrošenog materijala utvrđena je ovom presudom, a sud smatra osnovanim tužiteljev stav o tome da je njegova tražbina dospjela izdavanjem računa 6. svibnja 2021.. Naime, i iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka vidljivo je da nije bilo razloga očekivati da će se odnosi stranaka u primjerenom roku poboljšati i da će se ispuniti uvjet iz članka 5. ugovora o građenju, tj. da će se izraditi privremena i okončana situacija, da će tužena ovjeriti te situacije i da će u daljnjem roku od dva dana platiti cijenu.

Zbog toga tužena je tužitelju na iznos glavne tražbine dužna platiti zakonske zatezne kamate koje teku od 7. svibnja 2021. do isplate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. Tužena protutužbom od tužitelja zahtijeva naknadu štete koja je nastala nestručnim i nepravilnim tužiteljevim radom i kašnjenjem u izvedbi radova koji su uzrokovali potrebu saniranja nedostataka, pri čemu je došlo do porasta cijene materijala, i procjenjuje da je pretrpjela štetu u iznosu od 33.180,70 EUR. Kako je ranije obrazloženo (toč. 14. obrazloženja), na temelju detaljnih iskaza stranaka i svjedoka te građevinskim vještačenjem sud je utvrdio da ukupna cijena sanacije loše izvedenih radova iznosi 2.749,15 EUR i upravo taj iznos predstavlja iznos imovinske štete koju je tužena pretrpjela sanacijom građevine.

Tužitelj je svojim radnjama i propustima tuženoj uzrokovao štetu pa su ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

Čl. 604. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a smatra se da je rad primljen ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

Čl. 605. i 606. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se naručitelj ipak može pozvati na neki nedostatak koji se kasnije pokazao i koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. Naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Naručitelj i nakon isteka toga roka ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete. Sukladno čl. 608. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok, a ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

Sukladno čl. 610. i 611. Zakona o obveznim odnosima naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da otkloni nedostatak kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo ili posao nije obavljen u suprotnosti sa izričitim uvjetima ugovora i može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka roka, naručitelj može otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, time da mu pravo na raskid ugovora ne pripada kad je riječ o neznatnom nedostatku, a u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom.

Prema čl. 633. st. 1. Zakona o obveznim odnosima izvođač odgovora za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Čl. 8. – 19. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuju da su temeljni zahtjevi za građevinu mehanička otpornost i stabilnost, sigurnost u slučaju požara, higijena, zdravlje i okoliš, sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, zaštita od buke, gospodarenje energijom i očuvanje topline i održiva uporaba prirodnih izvora.

Čl. 634. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je naručitelj građevinskih radova ili drugi stjecatelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci od kad je nedostatak utvrdio jer inače gubi pravo da se na nj pozove. To pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču ili projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana od dana kad je naručitelj ili stjecatelj obavijestio izvođača ili projektanta o nedostatku.

Čl. 596. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je mogao primijetiti, inače će odgovarati za štetu, no ako je naručitelj zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke izvođač ukazao, izvođač je dužan postupiti po njegovu zahtjevu, osim ako je očito da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača, u kojem slučaju izvođač može raskinuti ugovor. Izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

Čl. 631. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju odgovarajuće odredbe toga zakona o ugovoru o djelu, ako odredbama zakona o ugovoru o građenju nije drukčije određeno. Ocjenjujući cjelokupni ugovorni odnos stranaka u svijetlu navedenih odredbi sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrđuje da su tužiteljev z.z. BR, tužena i suprug tužene LR neprestano i prije sklapanja ugovora o građenju, i tijekom izvršavanja ugovora o građenju, i po prestanku – raskidu ugovora o građenju (može se zaključiti da je to bilo najkasnije 26. travnja 2021. kada je tužitelj zadnji puta nešto radio na gradilištu i kada su radovi trebali biti predani, mada tužena opisuje da je raskid ugovora zahtijevala već tijekom ožujka 2021.) bili u intenzivnoj komunikaciji, kako usmenoj, tako i u pisanom obliku. Razgovarali su neposredno na zajedničkim sastancima i telefonskim putem i dopisivali su se razmjenjujući relevantne informacije elektronskim putem, o čemu su u spis dostavljeni odgovarajući ispisi poruka. Od trenutka kada je tužena uočila propuste u izvedbi radova, neprestano je osobno ili posredstvom svoga supruga ili oca tužitelju ukazivala na nepravilnosti, obraćajući se pri tom ili tužiteljevom z.z. BR ili voditelju gradilišta ŽR. Takva komunikacija i izražavanje nezadovoljstva nastavljeni su i tijekom postupka osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda broj R1-49/2021 i tijekom ove parnice. Tužitelj smatra da je tužena prekludirana u pravu potraživanja naknade štete jer je protutužbu podnijela 29. rujna 2022., a zadnji prigovor na izvedene radove u pisanom obliku istaknula je 5. svibnja 2021., čime je protekao rok od godine dana iz čl. 634. st. 2. ZOO-a.

U smislu ranije citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima valja razlikovati vidljive nedostatke (koji se mogu uočiti uobičajenim pregledom – čl. 604. ZOO), skrivene nedostatke (koji se ne mogu otkriti uobičajenim pregledom – čl. 605. ZOO) i nedostatke koji se odnose na solidnost građevine (čl. 633. ZOO). Građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužena zbog nedostataka u tužiteljevom radu pretrpjela ukupnu štetu od 2.749,15 EUR koja se odnosi na sanaciju loše izvedenih radova. Utvrđeni nedostaci odnose se na izvedbu drenažne jame, hidroizolaciju temelja, drenažne cijevi, niveliranje gazišta stepenica, niveliranje glazure u potkrovlju i u sobi u prizemlju, završavanje stubišta, postavljanje limenog opšava dijela krovne konstrukcije, obradu špaleta prozora, obradu otvora u dimnjaku, čišćenje gradilišta i ostale zidarske popravke. Ti nedostaci ne predstavljaju nedostatke građevine koji se odnose na ispunjavanje zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevine iz čl. 633. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tako da nema mjesta primjeni rokova iz čl. 634. Zakona o obveznim odnosima kako smatra tužitelj i nije osnovan tužiteljev prigovor prekluzije prava tužene na naknadu štete. Prema ocjeni ovoga suda utvrđeni nedostaci predstavljaju skrivene nedostatke iz čl. 605. Zakona o obveznim odnosima jer ih tužena nije mogla uočiti odmah, nego tek prilikom nastavka radova nakon što je tužitelj otišao s gradilišta, tj. kada su drugi izvođači nastavili radove na građevini tužene i tek pri korištenju nekretnine. Navedeno se odnosi na postavljanje parketa i drugih pokrova poda, postavljanje prozora, život u građevini, pojavu oborina, detaljniji stručni pregled dimnjaka i krovišta i slično. Čl. 605. st. 1. i čl. 606. st. 1. propisuju da se naručitelj može pozvati na skrivene nedostatke pod uvjetom da o njima što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostataka obavijesti izvođača, da se naručitelj istekom dviju godina od primitka obavljenog posla više ne može pozvati na nedostatke, da naručitelj koji je na vrijeme obavijestio izvođača o skrivenim nedostacima građevine gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, ali i nakon toga roka ima pravo, ako je pravodobno obavijestio izvođača o nedostacima, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete. Tužena je posljednji prigovor na izvedene radove tužitelju u pisanom obliku izjavila 5. svibnja 2021., a protutužbu je podnijela 29. rujna 2022., tj. unutar rokova propisanih navedenim odredbama pa nije izgubila pravo zahtijevati naknadu štete od tužitelja po tim osnovama.

Tužena protutužbom zahtijeva naknadu imovinske štete pa sud u ovoj parnici nije ispitivao činjenice koje se odnose na moguću povredu prava tuženičine osobnosti (zbog straha uslijed nesigurnosti objekta, nezadovoljstvo estetikom izvedenih radova, ljutnju, itd.) i koje bi mogle činiti osnov za naknadu neimovinske štete jer to nije predmet ovoga spora.

Stoga je protutužbeni zahtjev temeljem ranije citiranih čl. 1046. i čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima djelomično prihvaćen i odlučeno je kao u toč. III. izreke presude, dok je u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. IV. izreke presude.

Visina naknade štete određena je prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude pa je tužitelj tuženoj na iznos imovinske štete sukladno čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužan platiti zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. Stoga je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] broj Ovrv-481/2021 od 16. kolovoza 2021. održan na snazi u dijelu koji se odnosi na naplatu dijela glavne tražbine od 23.785,03 EUR i zakonskih zateznih kamata i odlučeno je kao u toč. I. izreke presude, a u preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu ostatka glavne tražbine do ukupnog iznosa od 27.099,73 EUR i zakonskih zateznih kamata ukinut je i u tom dijelu zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u toč. II., podstavak 1. izreke. Također, protutužbeni zahtjev prihvaćen je u dijelu koji se odnosi na naplatu dijela glavne tražbine od 2.749,15 EUR i zakonskih zateznih kamata i odlučeno je kao u toč.

III. izreke presude, a u preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu ostatka glavne tražbine do ukupnog iznosa od 33.180,70 EUR i zakonskih zateznih kamata odbijen je kao neosnovan, kako je odlučeno u toč. IV. izreke. S obzirom na to da ovršni postupak proveden kod javnog bilježnika i postupak proveden pred sudom u odnosu na troškove predstavljaju jednu cjelinu, valjalo je odluku javnog bilježnika o troškovima u cijelosti ukinuti ovom presudom (toč. II., podstavak 2. izreke) i potom donijeti jednu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

19. Odluka o troškovima postupka iz toč. V. izreke temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 158. st. 2. ZPP-a, pri čemu sud smatra da postupak proveden pred javnim bilježnikom i postupak proveden pred sudom čine jednu cjelinu.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelj je u cijelosti uspio u pogledu osnove zahtjeva, dok je u pogledu visine zahtjeva uspio u omjeru od 92% jer mu je od početno zatraženih 27.099,73 EUR tužena dužna platiti iznos od 23.785,03 EUR, a tijekom postupka nakon podnošenja prijedloga za ovrhu platila mu je iznos od 1.128,14 EUR/8.500,00 kn. Istovremeno, u odnosu na tužbeni zahtjev tužena je u pogledu visine zahtjeva uspjela u omjeru od 8%. Navedeno daje obvezu tužene da tužitelju naknadi razmjerni dio od 92% parničnih troškova nastalih povodom tužbe (100% + 92% = 192%; 0% + 8% = 8%; 192% - 8% = 184%; 184% : 2 = 92%).

U odnosu na protutužbeni zahtjev tužena je u cijelosti uspjela u pogledu osnove zahtjeva, dok je u pogledu visine zahtjeva uspjela u omjeru od 8% jer joj je od početno zatraženih 33.180,70 EUR tužitelj dužan platiti iznos od 2.749,15 EUR. Istovremeno, u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj je u pogledu visine zahtjeva uspio u omjeru od 92%. Navedeno daje obvezu tužitelja da tuženoj naknadi razmjerni dio od 8% parničnih troškova nastalih povodom protutužbe (100% + 8% = 108%; 0% + 92% = 92%; 108% - 92% = 16%; 16% : 2 = 8%).

Kada se tako dobivene obveze stranaka da jedna drugoj naknade parnične troškove stave u omjer, dolazi se do obveze tužene da tužitelju naknadi parnične troškove u omjeru od 84% (92% - 8% = 84%).

Sukladno tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud utvrđuje da se tužiteljevi troškovi cjelokupnog postupka sastoje se od troškova sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR, izdavanja obavijesti ovršeniku u iznosu od 3,32 EUR (list 10), javnobilježničke nagrade u iznosu od 227,86 EUR (list 10), javnobilježničke dostave u iznosu od 6,64 EUR (list 10), sastava podnesaka od 5. svibnja 2022., 4. srpnja 2022., 6. listopada 2022., 28. veljače 2023., 10. ožujka 2023. i 4. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak, pri čemu je sud tužitelju kao opravdane priznao troškove sastava četiri obrazložena podneska (Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), zastupanja punomoćnika na ročištima i uviđaju održanim 10. listopada 2022., 6. veljače 2023., 8. veljače 2023., 22. siječnja 2024. i 11. studenoga 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svaku radnju, PDV-a u iznosu od 1.250,00 EUR, predujma za građevinsko vještačenje i izlazak suda na uviđaj u iznosu od 409,49 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 317,45 EUR. Ukupno, sud smatra da su tužitelju nastali parnični troškovi u iznosu od 7.196,76 EUR koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i važećim Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Budući da je tužena tužitelju dužna naknaditi razmjerni dio tih troškova od 84%, u toč. V. izreke tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi ukupni iznos troškova od 6.045,28 EUR.

20. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 10. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.