REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5048/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maša Gluhinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice Maše Gluhinić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Marka Maligeca, odvjetnika 10. veljače 2025

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.981,68 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 663,61 EUR-a od 30. kolovoza 2020. do isplate,

- 1.327,23 EUR-a od 1. rujna 2020. do isplate,

- 1.990,84 EUR-a od 2. rujna 2020. do isplate i to do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev za tijek kamata na dosuđeni iznos iz točke I. i to na iznos od

- 663,61 EUR-a od 29. kolovoza 2020. do 30. kolovoza 2020.,

- 1.327,23 EUR-a od 31. kolovoza 2020. do 1. rujna 2020.,

- 1.990,84 EUR-a od 1. rujna 2020. do 2. rujna 2020.

III. Nalaže se tuženiku ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.754,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom ljeta 2020. upoznao tuženika ĐK u [adresa] na Aerodromu Lučko gdje je tuženik vodio pilotsku školu putem svoje tvrtke Bell Aviation j.d.o.o. te je došlo do razgovora o tome da bi tužitelj htio položiti pilotski ispit i dobiti dozvolu za letenje a kako tuženik ima svoju školu ponudio je tužitelju popust “zbog tužiteljevog djeda koji je bio aviomehaničar (iako se nisu poznavali)“. Tadašnji instruktor u školi letenja bio je tužiteljev kolega RK, koji je tuženika, ĐK predstavio kao osobu koja je poštena i „od riječi“. Tijekom kolovoza 2020. tuženik je tužitelju ponudio obuku i sate letenja potrebne za polaganje pilotskog ispita i ostvarivanje dozvole za letenje u njegovoj pilotskoj školi. Isto se prema objašnjenju tuženika sastojalo od teorijskog obuke i 30 sati letenja u trajanju od tri mjeseca a za cijenu od 30.000,00 kn. Tužitelj je pristao na ovu ponudu time da nisu sklopili nikakav pisani ugovor o školovanju za PPL(A) dozvolu. Prema uputi tuženika tužitelj je novac je u tri navrata : 29. kolovoza 2020. iznos od 5.000,00 kn, 31. kolovoza 2020. iznos od 10.000,00 kn i 01. rujna 2020. iznos od 15.000,00 kn uplatio na privatni račun tuženika ĐK jer je njegov poslovni račun škole (prema tvrdnji tuženika ) navodno bio u blokadi. Tek sredinom 2022. je tužitelj utvrdio da to nije istina jer je tuženikovo trgovačko društvo, koje je osnovano 4.6.2019. bilo u blokadi 48 dana samo u razdoblju od 22.02.2022. do 10.04.2022. dok tijekom 2020. i 2021. nije bilo u blokadi.

1.1. Nakon uplate tužitelj je inzistirao na početku obuke, no tuženik je stalno odgađao početak obuke različitim razlozima od nedostatka potrebne dokumentacije, do kvara aviona, ili boravka aviona u Čakovcu, sve do zatvorenog aerodroma. Iako ga ja uporno zvao i tražio da počnu sa teorijskim i praktičkim dijelom, tuženik je to izbjegavao, pravdajući se da čeka neke papire. U veljači 2021. tuženik je uputio tužitelja na teorijsku nastavu u drugu pilotsku školu. U drugoj pilotskoj školi ECOS PILOT SCHOOL - AIRCHARTER D.O.O. tužitelj je pohađao teorijsku obuku „on line“ ali je , dakako, morao platiti toj pilotskoj školi za teorijsku obuku iznos od 4.366,00 kn što je i učinio. Pri kraju teorijske obuke ponovno je kontaktirao tuženika kako bi započeli sa satovima letenja no bio je samo na jednom satu letenja. Tuženik mu nije omogućio satove letenja kako je obećavao, da bi krajem 2021. tužitelj zatražio povrat uplaćenog novca jer je shvatio da od škole neće biti ništa. Tuženik se suglasio s vraćanjem novca no do dana podnošenja tužbe nije ponudio vraćanje niti vratio i najmanji dio uplaćenog novca, a to je opravdavao različitim razlozima. Od bolesti majke do financijskog problema. Supruga tužitelja ŠK u više je navrata kontaktirala tuženika radi povrata novca koji je prvo obećao vratiti, a poslije prestao odgovarati na pozive. Kako je tužitelj izvršio uplatu po osnovi koja se nije ostvarila i naknadno je otpala to osnovanost zahtjeva proizlazi iz odredaba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Zahtjev tužitelja je isplata iznosa koje je tuženik neosnovano stekao a s osnove koja se nije ostvarila kojom je isplatom povećana imovina tuženika a umanjena imovina tužitelja za 30.000,00 kn. Stoga se tužbeni zahtjev temelji na odredbu članka .1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) i primjenom Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj NN 57/22, 88/22, koristeći fiksni tečaj konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, pa tužitelj predlaže sudu presudom obvezati tuženika na isplatu iznosa, kako je naveden u tužbi, s kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i osporava da se uplate na račun tuženika odnose na plaćanje troškova obuke za stjecanje pilotske dozvole u pilotskoj školi Bell Aviation j.d.o.o. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: preslike naloga o plaćanju (list 4-6 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra (list 7-10 spisa), preslike sms korespondencije stranaka (list 11-24 spisa), presliku službene zabilješke PU zagrebačke (list 36,37 spisa), presliku prijave kandidata (list 38 spisa), presliku Izvješća o provedenom nadzoru (list 51, 52 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici Kv-II-153/2023 (list 53-56 spisa), presliku rješenja Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (list 65,66 spisa), presliku Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru (list 67-72 spisa), presliku Ugovora za instruktora letenja (list 73-78 spisa), saslušane su parnične stranke (list 79-81 i 91-93 spisa) te svjedoci RK (list 104,105 spisa), TK (list 106,107 spisa) i ŠK (list 107 spisa). Tužitelj je na ročištu 13.9.2024. odustao od prijedloga za vještačenjem i na ročištu 16.1.2025. stranke nisu predlagale daljnjih dokaza te je glavna rasprava zaključena.

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim, osim za tijek kamata za jedna dan, a kako je navedeno u izreci ove presude.

5. Nije među strankama sporno da su parnične stranke započele suradnju glede obavljanja ispita za pilota, ali je sporno da li je tuženik dužan tužitelju vratiti uplaćeni iznos od 3.981,68 €, obzirom na njihove oprečne tvrdnje o međusobnom dogovoru.

6. Čitanjem preslika potvrda Erste banke na listovima 4 do 6 spisa utvrđeno je da je tužitelj tuženiku uplatio 29.8.2020. iznos od 5.000,00 kn; 31.8.2020. iznos od 10.000,00 kn i 1.9.2020. iznos od 15.000,00 kn, a koja okolnost nije ni sporna među strankama u ovom postupku. Sporno je da li je tuženik navedeni iznos dužan vratiti tužitelju jer tužitelj tvrdi da je tuženik taj iznos stekao bez osnove, budući nije odradio dogovoreni posao.

7. Sud je pročitao ispis poruka s mobitela između parničnih stranaka iz kojih proizlazi da su stranke na taj način komunicirale o školovanju i načinu odvijanja istog, bitno je napomenuti da na listu 21 spisa ima poruka ovdje tuženika u kojoj stoji: „Ne možeš službeno početi letjeti bez završene teorije, a to znaš od samog početka. Vrati se i počni letjeti.“ Nakon te poruke slijedi poruka tužitelja: „Ne, bilo mi je rečeno da mogu letjeti i polagati teoriju, čak mi je i B to rekao, ne eto ova teorija je manje više za njemačko područje te mi je ostalo samo 2 ispita za riješiti.“ Također su se parnične stranke dopisivale oko povrata novca, a ostale poruke nisu po mišljenju ovog suda značajne za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari, pa ih sud nema potrebe elaborirati.

9. Priložen je i izvadak iz sudskog registra za društvo Bell Aviation j.d.o.o. i druga dokumentacija o tom društvu, koju sud nije našao potrebnom elaborirati jer se njome ne može utvrditi relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari. Sud nije analizirao ni priloženu službenu zabilješku o obavijesnom razgovoru sa tuženikom jer je on neposredno saslušan pred ovim sudom.

9. Priložena je i preslika prijave kandidata, zavedena pod brojem 002 gdje su navedeni osobni podaci tužitelja, a prazna je rubrika pod naslovom „zdravstveni kriterij“ te ispod toga stoji „Potvrđujem da kandidat zadovoljava uvjete za prijem na osposobljavanje“ te je ispod potpis voditelja škole i vlastoručni potpis RK sa štambiljem „instruktor PPL(A). Također, prileži i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Kv-153/23 od 6.6.2023., kojim je odbijena žalba oštećenog kao tužitelja (op.a. BK) protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za provođenje dokaznih radnji protiv osumnjičenika ĐK zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 236.st.1. KZ/11. Priložena je i preslika Izvješća o provedenom nadzoru iz koje proizlazi da je 26.1.2021. obavljen nadzor nad Bell Aviation j.d.o.o., a priloženo je i rješenje od 29.10.2021. kojim se zabranjuje Bell Aviation j.d.o.o. provođenje osposobljavanja te su priloženi i Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru te ugovor za instruktora letenja sa RK i ostala dokumentacija koja nije u izravnoj vezi s predmetom ovog postupka, pa je sud neće posebno analizirati.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tuženika upoznao na aerodromu i negdje u 8 mj. 2020. s tuženikom je razgovarao o opciji pilotske škole za pilota sportskog zrakoplova – PPL, a tuženiku je rekao da posjeduje liječnički pregled, kojeg je obavio otprilike godinu dana ranije kada je išao produžiti dozvolu za paraglajdera. Napomenuo je da liječnički pregled za PPL vrijedi 5 godina, a on ga je obavio 2019. Tuženiku je proslijedio potvrdu liječnika i rekao je da je u redu te su dogovorili cijenu od 30.000,00 kn u koju je uračunato 30 sati letenja i teoretski dio. Tuženik mu je obećao da će teoretski dio obaviti preko kolege, čijeg imena se nije sjećao, a koji je radio za Oxford školu, a dogovorili su uplatu na račun tuženika jer je on izjavio da ima problema s poslovnim računom. Uplata je slijedila otprilike dan za danom, ali u tri navrata s čime je tuženik bio upoznat jer je tužitelj čekao određenu uplatu od energetske obnove, a koliko se sjećao prvo je uplatio 15.000,00 kn i ostale iznose do 30.000,00 kn od svoje ušteđevine. Koliko se tužitelj sjećao, to je bilo negdje 1. ili 2.9.2020., a uplata je išla s njegovog tekućeg računa na tekući račun tuženika jer su obojica imali račune u Erste banci. Tužitelj je u 9. mj. 2020. išao na brod gdje radi kao I. oficir i ima pristup Internetu, pa je dogovor bio da će teoretsku obuku obaviti online, međutim, nije dobio link za obuku te je i tužiteljeva supruga u više navrata kontaktirala tuženika. Tužitelj se vratio s broda krajem 11. mj. 2020. i dogovor s tuženikom je bio da će početi letjeti bez obavljenog teoretskog dijela, pa je prvi let odradio oko Božića 2020. kada je i potpisao pristupnicu za školovanje i još neki papir, a potpisao je i knjigu za školovanje te je pridonio liječničku potvrdu. Letio je s instruktorom RK, koji je inače instruktor u tuženikovoj školi te su letjeli 1 sat od 60 min kada mu je instruktor rekao da ima problema s naplatom goriva te da nema goriva, a pitao ga je kada će potpisati ugovor o školovanju na što ga je on uputio na tuženika. Tužitelj nikada nije dobio na potpis ugovor o školovanju, iako je ranije kod tečajeva, koje je obavljao uvijek dobio ugovor prije plaćanja, a tuženik mu je kod uplate iznosa od 30.000,00 kn rekao da mu novac treba hitno i da će ugovor dobiti. U 2. mj. 2021. tuženik ga je uputio na pilotsku školu kod Đ na Lučkom gdje je upisao teoretski dio i to platio 4.300,00 kn na račun škole te je odmah dobio ponudu i ugovor, a platio je s računa svog obrta na račun škole. Teoretski dio je u konačnici položio u trećoj školi prije otprilike godinu dana, a tuženik, koji mu je prije tvrdio da može letjeti bez teorije naveo je da to ipak više ne može. Tužitelj je još izjavio da su u jednom trenutku prekinuli komunikaciju kada je tužitelj najavio tuženiku da će ga tužiti jer ga je tražio da mu vrati novac, s time da je bio spreman otpustiti dio novca jer je obavio jedan let, a tuženik mu je rekao da čeka da mu neki ljudi plate akontaciju te da će mu novac vratiti. Oni su se oko toga natezali oko godinu dana i tužitelj više nije mogao čekati, a i dalje je spreman otpustiti dio za predmetni let u iznosu od oko 200,00 eura. Na pitanja je odgovorio da s tuženikom ne komunicira, a ugovor o školovanju nije dostavio u kazneni spis jer ga nikad nije dobio i ne zna tko je u sudski spis dostavio predmetni ugovor. Na pitanje je li moguće obaviti školu letenja, odnosno let bez teorije, odgovorio je da za to nije stručnjak, ali zna da je i nije moguće.

11. Tuženik je iskazao da je iz iskaza tužitelja jedino točno da su se upoznali na aerodromu Lučko, a da ih je upoznao tužiteljev prijatelj RK te je tada RK tuženiku rekao da tužitelj želi upisati školu za PPL i točno je da je rekao da će imati beneficije kao njegov prijatelj, a pri tom je mislio da će školu umjesto tadašnjih 9.500,00 eura platiti 8.500,00 eura. Inače je praksa da se uvijek uplati 50% akontacije radi narudžbe goriva i prije plaćanja svaki kandidat je dužan popuniti i potpisati prijavnicu, ugovor o školovanju i pridonijeti kopiju osobne. Laž je da bi tuženik odobrio let bez obavljene teorije jer se po zakonu ne smije dozvoliti letenje bez položenih 50% teorije. Točno je da mu je tužitelj u tri navrata uplatio 30.000,00 kn kao i da je to bilo sa njegovog tekućeg na tuženikov, ali zato jer mu je rekao da ima problema sa svojim kompanjonom, a tuženik mu je rekao da požuri zbog poskupljenja goriva. Odmah po uplati navedenih 30.000,00 kn, tuženik je iste proslijedio za uplatu za gorivo. Točno je da on odobrava obavljanje teoretskog dijela online u suradnji sa dvije škole te je u tom smislu tužitelju proslijedio da može učiti na brodu dok ne dobije link za teoretski dio. Još je dodao da je tužitelj u kafiću iza autobusnog kolodvora zajedno sa tuženikom potpisao pristupnicu i ugovor za školovanje, a kako je tada kompletno brigu oko dokumentacije o školi vodio RK znakovito je da je nestao samo tužiteljev ugovor. Kao i uvijek potpisali smo dva primjerka ugovora od kojih jedan ostaje u dosjeu škole, a drugi je uručen tužitelju. Također je netočno da let nije mogao nastaviti zbog nestanka goriva, a tuženom je poznato da je rekao da zbog razgovora sa suprugom nije psihički sposoban, a radilo se o informativnom letu, koji traje 60 minuta, a tužitelj je trebao još sa pauzama odraditi letove. Napomenuo je da bez položenog teorijskog dijela kandidat ne može pristupiti satovima letova, a tužitelj nije imao položen teorijski dio. Dalje je pojasnio da postoji mogućnost pred kraj teorijskog dijela obaviti neke radnje oko zrakoplova kao što je pred poletni pregled te informativni let sa instruktorom, ali radi se o najviše sat vremena. Još je odgovorio da iznos od 30.000,00 kn, o kojem je ranije iskazivao da ga je uplatio za gorivo, a to je učinio jer je to najveća stavka pored servisa i stavka koja stalno raste, a gorivo se naručuje i deponira na aerodromu te na taj način garantira cijenu do kraja školovanja, dok druge škole znaju i po više od dva puta dizati cijenu školovanja. Na pitanje iz kojeg razloga je tužitelj na tuženikov privatan račun uplatio iznos naveden u tužbi, odgovorio je da je to učinio na svoju inicijativu jer je izjavio da ima problema sa kompanjonom u firmi i da ne želi da se vidi trag novca, a tuženik mu je ponudio da mu izda račun, a izjavio je da mu račun nije potreban. Uplata je izvršena sa tužiteljeva privatnog računa, a tuženik ne zna iz kojeg razloga je on želio da se izvrši isplata s njegova privatnog računa, a tuženik mu je na taj način želio izaći ususret. Prije uplate tužitelj je potpisao prijavnicu i ugovor za školu, a takva je procedura za sve kandidate. Dalje je odgovorio da u poslovnim knjigama ne postoji evidentirana predmetna uplata za potrebe škole jer je za taj novac kupljeno gorivo, a predmetni iznos tuženik je sa svog računa uplatio na račun škole kao svoju pozajmicu firmi. Točno je da je on kao škola upućivao kandidate na veće škole koje obavljaju teoretski dio nastave i sa kojima surađuje, a među kojima je i škola Oxford. Na upit je li tužitelju SMS porukom od 19.12.2021. naveo da će mu novac vratiti kad krene u suradnju sa R, odgovorio je da je to u početku govorio jer je tužitelj navodio da je teško bolestan, da su ga svi prevarili itd. Tuženik je još pojasnio da se njegova škola prilagođava ljudima sa malo vremena, a potrebno je izvesti određene pred radnje prije letenja kako bi avion bio spreman i zato je potrebno obaviti servis, koji zna trajati i po 7 i više dana, pa tuženik isti da na servis i prije nego bi to po Zakonu trebao, a kako ne bi bilo zastoja, a tako je bilo i u konkretnoj situaciji s ovdje tužiteljem. Na pitanje kakve veze ima servis aviona sa plaćanjem tužitelja, odgovorio je da ima jer servisi koštaju između 3.000,00 eura-4.000,00 eura. Još je odgovorio da imaju i nekoliko učenika u jednom intervalu, međutim u konkretnoj situaciji bio je lockdown te su završili školovanje jednog učenika i slijedio je tužitelj. Još je odgovorio da je točno da se 50% školarine plaća prilikom upisa kao akontacija za troškove pripreme, a u normalnim uvjetima se za to izdaje račun, dok se ostatak školarine plaća do 40-og sata školovanja, s time da je tuženik i tu tužitelju izašao ususret jer nije odmah uplatio čitavih 50%, već je uplatio koliko je imao. Na pitanje ima li u poslovnim knjigama podatak o uplati tužitelja, odgovorio je da su u dosjeu evidentirali uz predračun za gorivo navedenu uplatu od 30.000,00 kn i to u obliku potvrde, a navedena uplata nije evidentirana u financijskim knjigama i tužitelju je rečeno da će po završetku školovanja svakako dobiti račun uz potvrdu. Tuženik je još izjavio da čitava školarina iznosi 9.500,00 eura, a tužitelju je zbog prijateljstva s RK dan popust, pa mu je školarina računata u iznosu od 8.500,00 eura, a iznos, koji je isplatio nije puni iznos od 50%. Točno je da je tužitelj imao valjani liječnički pregled, a tuženikov je previd da ga je upozorio da nije važeća, iako je bila važeća, a to je zato jer su prije bile razdvojene. Dalje je odgovorio da novac tužitelju nije vratio, ne iz razloga što je uplaćen za gorivo, već zato što je s RK sabotirao školu i napravio joj veliku štetu, koja se sastoji u tome da je morao otkazati najam aviona, a što je bio prihod škole za vrijeme lockdowna jer tužitelj nije mogao pristupiti školovanju zbog toga što ga je iznervirala supruga. Tuženik je na daljnja pitanja odgovorio da se uplata tužitelja odnosi na tužiteljevo školovanje, a u prijavi kandidata (list 38 spisa) navod: "Potvrđujem da kandidat zadovoljava uvjete za prijem za osposobljavanje", znači da je kandidat upoznat s radom škole i to je početni dio potpisivanja ugovora.

12. Iskazi parničnih stranaka prihvaćeni su kao vjerodostojni u onim dijelovima, koji su međusobno podudarni, a odnose se na okolnosti njihova upoznavanja i početni dogovor oko školovanja tužitelja za pilota kao i da je tužitelj utuženi iznos uplatio tuženiku upravo u svrhu školovanja za pilota. U onim dijelovima u kojima se njihovi iskazi razlikuju, a odnose se na okolnost obveze tužitelja da položi teoriju prije početka letenja, sudu je uvjerljivi iskaz tuženika da je tužitelj o tome bio upoznat jer to je logično i životno uvjerljivo, a potvrđeno je i iskazima svjedoka TK i svjedokinje BK, a iako je svjedok RK izjavio da je tuženik pred njim izjavio tužitelju da ne mora položiti teoriju, taj dio njegova iskaza sud nije prihvatio kao vjerodostojan jer je i njegova obveza kao voditelja školovanja bila o tome izvijestiti tužitelja

13. Iz iskaza svjedoka RK utvrđeno je da on poznaje obje parnične stranke i ni sa jednim nije u svađi, a s tužiteljem je u dobrim odnosima dok se s tuženikom ne pozdravlja i ne komunicira. Poznato mu je iz pričanja tužitelja da je tužitelj uplatio školovanje tuženiku, koje nije odrađeno. Svjedok je bio u školi tuženika voditelj praktične nastave i tamo je radio u periodu od 2. mj. 2020. do 12. mj. 2021., a bilo je još instruktora, koji su bili pod njegovom ingerencijom. Svjedoku je poznato da je on bio predviđeni instruktor za ovdje tužitelja, a ni drugi instruktori nisu odradili praktičnu nastavu s tužiteljem. Iskazao je da je apsolutni uvjet za pohađanje praktične nastave polaganje teorijskog dijela, a zadaća je tuženika da pregleda dokumentaciju prije nego se kandidat uputi njemu na praktičnu nastavu, a ta se dokumentacija sastoji od medicinskog certifikata te potvrdi o položenoj teoriji i pristupnice, a kod njega se potpisuje GDPR. Svjedoku je poznato da tužitelj nije imao teorijski dio i to zato što mu tuženik nije objasnio da je to uvjet za praktičnu nastavu, a što je saznao iz razgovora s tuženikom. Dalje je izjavio da mu je poznato da se kod upisa potpisuje ugovor, ali to nije njegov dio posla i svjedok konkretno od tužitelja ugovor nije vidio. Tužitelja poznaje od ranije sa zrakoplovnih manifestacija, ali nisu prijatelji, već se površno poznaju. Nije se mogao izjasniti o točnom vremenu između upisa i završetka školovanja jer kod svakog od kandidata teorija traje dulje ili kraće, ali nakon teorije u ovlaštenoj školi polažu se ispiti u Agenciji za civilno zrakoplovstvo i postoji rok od 2 godine od polaganja tog ispita do početka školovanja. Još je naveo da tuženikova škola nije imala teorijski dio, već isključivo praktični dio nastave, a svjedok je vidio liječničku potvrdu tužitelja i bila je ispravna. Dalje je iskazao da je i inače vrlo malo komunicirao sa tuženikom te je stekao dojam da je on osoba koja puno obećava, a ništa ne realizira. Kada su pričali o tome zašto tužitelj nije došao na praktičnu nastavu tuženik mu je nešto smotao. Na upit ima li saznanja o tome da bi tuženik imao problema s drugim polaznicima škole odgovorio je da o tome ima samo indirektne spoznaje. Svjedok nije imao saznanja da li je tužitelj ikada položio teoriju kao što nije imao nikakvih saznanja o tome na koji način se formirala cijena školovanja i da li su se iste mijenjale tijekom trajanja školovanja. Na upit o dokumentaciji na listu 67-72 spisa iz koje proizlazi da on nije bio kvalificiran za voditelja osposobljavanja u tuženikovoj školi, odgovorio je da se radilo o situaciji gdje ga je tuženik uputio da sa stranim državljaninom odleti manje od propisanih 60 min, konkretno 40 min, a kako bi se, prema njegovim riječima istoga "što prije riješili". Budući je ta minutaža protivna zakonu došlo je do predmetnog rješenja. Pojasnio je da u školi tuženika nije bio zaposlen, već je honorarno radio poslove osposobljavanja. Potvrdio je da su tužitelj i on suvlasnici mikrolakog zrakoplova od 2023. Također je izjavio da je točno da su u ljeto 2020. tužitelj, tuženik i on zajedno bili na aerodromu u Lučkom te da je tada tuženik izjavio tužitelju da nije obavezan položiti teorijski dio da bi mogao letjeti, što je svjedok čuo, a nije stigao to opovrgnuti .

14. Sud je ocijenio iskaz svjedoka RK samo djelomično vjerodostojnim i to u onom dijelu gdje navodi da je apsolutni uvjet za letenje polaganje teoretskog dijela, dok u ostalim dijelovima gdje tvrdi da tuženik to nije objasnio tužitelju i da nije stigao to opovrgnuti, iskaz ovog svjedoka sudu nije uvjerljiv niti životno logičan, poglavito kad se uzme u obzir da je u pilotskoj školi radio na mjestu voditelja školovanja, pa je i sam bio dužan navedenu okolnost pojasniti tužitelju.

15. Svjedok TK izjavio je da ne poznaje tužitelja, a s tuženikom je surađivao i prijatelji su, te mu je poznato, a s obzirom da je njegova škola surađivala sa školom tuženika na način da su one kandidate koje nisu mogli odškolovati preporučali tuženom, pa u tom smislu zna da najam aviona od 50 sati kojeg su dogovorili sa tuženikom radi leta u Zadar nije odrađen jer je tužitelj upisao školovanje i trebao je obaviti to letenje. Njegovo je mišljenje da je tužitelj kolateralna žrtva zbog dogovora, koji je krivo postavljen sa RK. Iskazao je da ni jedno školovanje ne može početi prije popunjavanja prijavnice, potpisivanja ugovora te uplaćivanja dijela naknade za školovanje zbog kupnje goriva, najma aviona, plaćanja instruktora i ostalih troškova. Još je naveo da je RK bio voditelj školovanja u tuženikovoj školi i kao takav je imao pristup dosjeima svih kandidata i onih koji su obavili školovanje i oni koji tek trebaju obaviti školovanje, a u dosjeu trebaju biti svi dokumenti o kojima je iskazivao, a kako je od tuženika čuo tužiteljev je dosje nestao što je nemoguće, osim ako je to učinjeno svjesno. Izričito je izjavio da je nemoguće obaviti praktični dio nastave, odnosno tehnički letjeti bez da je položen teorijski dio i da o tome postoji potvrda Agencije za civilno zrakoplovstvo. Svjedoku je poznato da je tuženik imao suradnju sa školama za teorijski dio, ali nije znao točno s kim. Na pitanje da li mu je poznato da bi tuženik imao kakvih problema sa drugim polaznicima škole, odgovorio je da takvih problema nikada tuženik nije imao, a akontacija koja se uplaćuje za školovanje je nužna za plaćanje rezervacije aviona, gorivo, instruktora i ostale nužne troškove, a ima škola koje odmah traže uplatu i cijele školarine. Na upit što se dešava u situaciji kada, nakon uplate akontacije ne dođe do izvođenja praktičnog dijela nastave, odgovorio je da u njegovoj školi takav slučaj nisu imali jer nitko nikada nije odustao. Na daljnji upit poznato mu je da je bio nadzor Agencije u školi tuženika jer je i njegova škola radila na aerodromu u Varaždinu, pa zna da RK nije mogao odgovoriti na više postavljenih pitanja te je zbog nepoznavanja materije proglašen nesposobnim za obavljanje funkcije voditelja školovanja, a zbog toga je i tuženikova škola bila zatvorena 4 ili 5 mjeseci, a svjedok je bio tamo kad je škola zatvorena i poznato mu je da je samo iz tog razloga zatvorena. Na upit o zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru sa lista 67-69 spisa pojasnio je da je DTO predstavnik bio upravo RK, a na to mjesto ga je imenovao tuženik, međutim time njegova odgovornost prestaje jer kao DTO predstavnik je odgovoran RK. Točno je da vlasnik škole provjerava kvalifikacije instruktora, a nije sporno da je RK zadovoljavao sve papirnate uvjete jer je imao potrebne dozvole, međutim svjedok je bio prisutan kada je na inspektorova pitanja odgovarao: "ne znam". Kada je svjedoku predočeno da u preliminarnom izvješću stoji da je tuženik DTO predstavnik odgovorio je da je tuženik odgovorna osoba, međutim voditelj školstva tehnički odgovara za stanje škole te inspektor uvijek ispituje tu osobu koja odgovara za taj dio posla. Voditelj školstva je isto što i voditelj osposobljavanja, a engleski je to "head od training". Svjedok se nije mogao sjetiti točnog datuma kad im je otkazan najam aviona, a mogla je biti 2020. ili 2021., a taj najam je već bio prethodno dogovoren. Nije smatrao da bi to bilo neprofesionalno od tuženika jer su svi u avijaciji ljudi i jer surađuju, a nije znao kad je tuženikova škola osnovana.

16. Svjedok TK je po mišljenju ovog suda iskazivao sigurno, uvjerljivo i životno logično, a sud nije našao u držanju ovog svjedoka, tijekom davanja iskaza, nikakvih naznaka da bi nešto prešućivao ili lagao, već upravo suprotno iskreno je izjavio oko što mu je poznato. Njegov iskaz o tome da je nužno položiti teoriju da bi se moglo letjeti, podudaran je iskazima svih saslušanih svjedoka i tuženika, a jedino je tužitelj izjavio suprotno, što mu ovaj sud ne vjeruje.

17. Svjedokinja ŠK, koja je supruga tužitelja, potvrdila je da je tužitelj platio i htio savladati program pilotske škole, a tuženika je upoznao u ljeto 2020. te mu je ponudio i teoriju i praktički dio nastave, a to joj je poznato jer su se našli na kavi kad su se vraćali s mora. Budući je tužitelj morao na brod, a trebao je savladati teoriju za koju je tuženik rekao da košta 8.000,00 kn, a poznato joj je da je tužitelj uplatio ukupno školovanje od 30.000,00 kn, ali uplatio je na privatni račun tuženika što je njoj odmah bilo sumnjivo. Svjedokinju je tuženik zvao da ima za supruga teoriju, ali da ne stane na USB stick te je u konačnici suprug teoretski dio nabavio od drugog studenta iz Slovenije. Svjedokinja je tuženiku rekla da je neobično da nije zaključio ugovor s tužiteljem na što se jako uzrujao, a tužitelj je u konačnici teoriju završio u jednoj ozbiljnoj školi, koju je kasnije pohađao. Na pitanje zašto je tužitelj tražio novac od tuženika, odgovorila je da je tražio povrat jer tuženik nije ispunjavao nikakve obaveze glede njegovog školovanja, a nije se mogla izjasniti o tome da li je tuženik obećao tužitelju vratiti uplaćeni novac jer su se o tome njih dvojica međusobno dopisivali. Na daljnje pitanje da li je tuženik naveo tužitelju da mora prethodno položiti teoriju da bi mogao letjeti, odgovorila je da je bilo riječi o tome, ali ona konkretnu proceduru ne poznaje i koliko je njoj poznato tužitelj nije položio ispite iz teorije već je samo istu u cijelosti odslušao. Poznato joj je da su tužitelj i RK suvlasnici aviona svaki u 50%, a nisu u poslovnom odnosu.

18. I iskaz svjedokinje ŠK je prihvaćen kao vjerodostojan u onim dijelovima u kojima je podudaran ostalim iskazima, a koji se odnosi na među strankama nespornu činjenicu da je tužitelj na račun tuženika uplatio iznos školarine. Svjedokinja je iskreno izjavila da njen suprug nije položio teoriju, već da ju je samo u cijelosti odslušao i to joj ovaj sud vjeruje.

19. Analizom svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je među strankama postojao dogovor o tome da tužitelj kod tuženika pohađa školovanje za pilota, a u koju svrhu je na račun tuženika uplatio iznos od 30.000,00 kn / sada: 3.981,68 €, a koji iznos je predstavljao akontaciju, obzirom je kompletna školarina tužitelju odobrena u iznosu od 8.500,00 €. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i samog tuženika jasno i nedvojbeno proizlazi da je uvjet za održavanje praktičnog dijela nastave bio položen teorijski dio nastave, a koji uvjet tužitelj nije ispunio jer, prema iskazu njegove supruge, nije položio ispite, već je samo odslušao predavanja. Tužitelj nije u spis pridonio nikakav dokaz o tome da je u konačnici doista položio teoriju, a opće je poznata činjenica da kod školovanja, koja se sastoje od teorijskog i praktičnog dijela uvijek prethodno treba položiti teoriju da bi se moglo krenuti s praktičnim dijelom. Tako i svaki kandidat za polaganje vozačkog ispita prethodno mora položiti teoriju da bi mogao započeti sa satovima vožnje. U tom kontekstu je ovom sudu potpuno neprihvatljiv dio iskaza tužitelja da je i moguće i nije moguće obaviti let bez teorije. Osim što takav tužiteljev odgovor uopće nije odgovor jer ne sadrži jednoznačnu tvrdnju, nije ni logičan ni uvjerljiv, već iskonstruiran i ničim potkrijepljen. Sudu je pak uvjerljiv i životno logičan navod tuženika da je potrebno uplatiti akontaciju kod upisa škole jer je normalno da je potrebno osigurati sve uvjete za obavljanje školovanja kao što je let, koji uključuje instruktora, avion, gorivo za isti, pa i pistu za polijetanje i slijetanje, što su sve radnje, koje imaju svoju cijenu. Slijedom izloženog, zaključak je ovog suda da se u konkretnoj situaciji ne radi o stjecanju bez osnove od strane tuženika, već se ovdje radi o raskidu ugovora zbog neispunjenja budući da školovanje nije izvršeno zbog propusta tužitelja da ispuni svoju obvezu u vidu polaganja ispita iz teorije. Kao što je već gore navedeno, logično je da za školovanje za pilota postoje određeni troškovi priprema potrebnih za praktični dio nastave, međutim, tuženik nije ni tvrdio, a još manje dokazao da je novac, uplaćen od strane tužitelja iskoristio za plaćanje tih pripremnih radnji niti je naveo da iste koštaju upravo onoliko koliko je tužitelj uplatio. Što se tiče tuženikove tvrdnje da mu je nastala šteta jer je morao otkazati najam aviona, unatoč tome što je svjedok TK potvrdio takav tuženikov navod tuženik ipak nije pouzdano dokazao da je taj najam koštao upravo onoliko koliko mu je tužitelj uplatio za školovanje, pa da mu je stoga nastala šteta. Navedeno poglavito treba povezati s dijelom iskaza tuženika u kojem tvrdi: „Dalje odgovaram da novac tužitelju nisam vratio ne iz razloga što je uplaćen za gorivo, već zato što je sa RK sabotirao školu i napravio joj veliku štetu. Pojašnjavam da se šteta sastoji u tome da sam morao otkazati najam aviona, a što je bio prihod škole za vrijeme lockdowna jer tužitelj nije mogao pristupiti školovanju zbog toga što ga je iznervirala supruga.“

20. Shodno svemu gore izloženom zaključak je ovog suda da je u konkretnoj situaciji došlo do raskida ugovora o školovanju za pilota među strankama, a učinke raskida, propisuje čl. 368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Tako u navedenom članku stoji:

(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

21. Prema tome, a u smislu odredbe čl. 368. ZOO-a budući je utvrđeno da je ugovor o školovanju među strankama raskinut tuženik je dužan tužitelju vratiti uplaćeni iznos akontacije školarine i to s kamatama od kad je primio isplatu, a prema st.5. čl. 368.ZOO-a. Kako među strankama nisu sporni datumi plaćanja, koji proizlaze iz naloga za plaćanja na listovima 4 do 6 spisa, ali zatezna kamata je dosuđena počev od idućeg dana nakon dana stjecanja, a tijek kamate od tih dana kada su isplate izvršene odbijen je za taj jedan dan kao neosnovan.

22. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da mu je nastupila šteta i da je imao troškove, vezano za školovanje tužitelja treba svakako napomenuti da je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. istog Zakona) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a čl. 219. st. 1. istog Zakona propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema tome, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje da tuženik nije dokazao da je on oštećen predmetnim raskidom i neispunjenjem od strane tužitelja, odnosno, nije dokazao da je oštećenik kao što nije dokazao ni visinu utužene štete. Naime, sama tvrdnja tuženika (pa i svjedoka TK) o tome da je potrebno napraviti i platiti pripreme za praktičnu nastavu (let) kao i da je zbog tužitelja otkazao najam aviona, pa da stoga trpi štetu, nisu dovoljne same za sebe, bez ikakvih drugih dokaza (primjerice ugovora o najmu, računa za servis, gorivo i slično) za nedvojbeno utvrđenje da je došlo do štete i da ona iznosi upravo onoliko koliko je tužitelj uplatio tuženiku kao akontaciju za školovanje, slijedom čega nisu prihvaćene kao osnovane i odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je naložio tuženiku da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, a budući da je uspio u sporu, osim u razmjerno manjem dijelu sporednog potraživanja za tijek kamata za jedan dan, u odnosu na koji nisu nastali troškovi. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po odvjetniku, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Troškovi tužitelja sastoje se od troškova sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), sastava podnesaka od 28.3.2023. i 28.3.2024. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 OT) te zastupanja na ročištima 15.3.2023.,18.1.2024.,18.4.2024.,13.9.2024. i 16.1.2025. od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 1.300,00 € , a uz 25% PDV ukupno iznosi 1.625,00 €. Tim troškovima treba dodati i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 € te na presudu u iznosu od 86,27 €, pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 1.754,40 €, kao u izreci pod točkom II. Tužitelj ima pravo na kamate na dosuđene troškove od presuđenja prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

24. Tuženik je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova postupka jer je spor izgubio.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.