REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1873/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Heinzelova 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik, Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui – odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate iznosa od 760,78 EUR / 5.732,08 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1678/2021-17 od 30. ožujka 2023., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1678/2021-17 od 30. ožujka 2023. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 760,78 EUR sa zateznim kamatama od 16. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 602,31 EUR sa zateznim kamatama od 10. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 760,78 EUR od 16. veljače 2021. do isplate preko stope određene u točki I.1. izreke ove presude i za isplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 602,31 EUR od 10. veljače 2025. do isplate preko stope određene u točki I.2. izreke ove presude.

II. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 286,38 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1678/2021-17 od 30. ožujka 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 760,78 EUR / 5.732,08 kn sa zateznim kamatama od 16. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, kao i tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan budući da predmetna šteta, nastala naletom divljači na vozilo, nije posljedica provođenja lova pa u skladu s odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) lovoovlaštenik (osiguranik tuženika) ne odgovora za predmetnu štetu.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 80. stavka 6. ZL-a. Ukazuje na odredbu članka 76. stavka 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i to odredbe članka 1063. do 1067. ZOO-a, koje uređuju odgovornost za štetu nastalu od opasne stvari budući da se ovdje upravo radi o situaciji, koja nije obuhvaćena i uređena Zakonom o lovstvu. Ističe da divljač na kolniku nedvojbeno predstavlja opasnu stvar. Ukazuje da lovoovlaštenik nije izvršavao svoje obveze u skladu sa Zakonom o lovstvu kako bi spriječio nastanak štete od divljači budući da je došlo do izlijetanja divljači na kolnik i posljedično do predmetne štete. Pobija i odluku o troškovima postupka budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 233,30 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 EUR.

4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Ukazuje se na to da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Utvrđeno je da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 760,78 EUR / 5.732,08 kn, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete na vozilu, nastale uslijed prometne nesreće od 18. siječnja 2021. u kojoj je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač.

9. Osnovano žalitelj ukazuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud je stajališta da je odredbom članka 80. stavka 6. točkom 2. ZL-a uređena odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači, a da se Zakonom o obveznim odnosima ne može proširiti njegova odgovornost. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je upravo odredbom članka 80. stavka 6. točkom 2. ZL-a kao posebnog propisa (lex specialis) drugačije uređena odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači i da je ona u odnosu na prijašnje zakonodavno uređenje sužena, stoga ne dolazi do podredne primjene Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan budući da predmetna šteta, nastala naletom divljači na vozilo, nije posljedica provođenja lova pa u skladu s odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a lovoovlaštenik (osiguranik tuženika) ne odgovora za predmetnu štetu.

11. Ovaj sud ne prihvaća takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda. Naime, to što se u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio lov, ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. U slučajevima kada je do naleta divljači na vozilo došlo u vrijeme kada se nije provodio lov, a vozač je upravljao vozilom u skladu s odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, za odgovornost za štetu su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima, u skladu s odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a.

12. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Budući da Zakonom o lovstvu kao posebnim propisom (lex specialis) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se ne provodi lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis, kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, kada se divljač nađe na cesti, iako se u tom trenutku ne provodi lov, ta divljač i dalje predstavlja opasnu stvar.

13. Odredbom članka 1045. stavka 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost), a u skladu s odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (članak 1063. ZOO-a). Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda (članak 1066. stavka 1. ZOO-a). Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). S obzirom na to da se predmetna prometna nesreća nesporno dogodila unutar granica lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, osiguranik tuženika, odnosno njegov osiguratelj (tuženik), je objektivno odgovoran za predmetnu štetu, osim ako dokaže postojanje nekih od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih odredbom članka 1067. ZOO-a.

14. U predmetnom slučaju nije utvrđeno postojanje bilo kojeg eskulpacijskog razloga iz odredbe članka 1067. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili radnja treće osobe). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost vozača oštećenog vozila osiguranog kod tužitelja. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 26. spisa) proizlazi da vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Iz Službene zabilješke (list 35. spisa) proizlazi da na dionici državne ceste gdje se dogodila prometna nesreća nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“, a da je dopuštena brzina na toj dionici ceste bila 50 km/h. Iz iskaza vozača oštećenog vozila proizlazi da je vozio brzinom manjom od dopuštene. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio da bi vozač oštećenog vozila bio odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, odnosno da je predmetna šteta nastala zbog neke njegove radnje. Također, tuženik u tijeku postupka nije niti tvrdio niti dokazivao da je predmetna šteta nastala zbog više sile ili radnje treće osobe.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se predmetna prometna nesreća dogodila upravo naletom divljači (srne) na vozilo osigurano kod tužitelja, iako predmetna divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja. Ta činjenica prvenstveno proizlazi iz iskaza vozača predmetnog vozila (list 96. do 98. spisa), kojem tuženik nije prigovarao. Navedeno također proizlazi iz policijske Službene zabilješke (list 35. spisa) u kojoj se navodi da su na vozilu osiguranom kod tužitelja pronađeni tragovi oštećenja s tragovima dlake na oštećenim dijelovima.

16. Slijedom svega iznesenog, ovaj sud zaključuje da je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik lovišta na području kojeg se dogodila prometna nesreća, odnosno tuženik kao lovoovlaštenikov osiguratelj, odgovoran za predmetnu štetu. Odgovoran je za nastalu štetu bez obzira na to što šteta nije nastala u vrijeme provođenja lova u smislu odredbe članka 80. stavka 6. ZOO-a i bez obzira na krivnju (članak 1045. stavak 3. ZOO-a u vezi s člankom 1063. ZOO-a). Ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoje eskulpacijski razlozi iz odredbe članka 1067. ZOO-a pa da bi tuženik bio oslobođen od te odgovornosti.

17. Tuženik nije osporavao visinu predmetnog tužbenog zahtjeva niti činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku isplatio predmetnu štetu. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

18. Prema tome, prvostupanjski sud je zbog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovano odbio tužiteljev tužbeni zahtjev. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo uvažiti te na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu.

19. Tužitelj nema pravo na zatezne kamate na utvrđenu štetu po stopi određenoj za trgovačke ugovore iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a kako to potražuje tužbenim zahtjevom. Naime, u konkretnom slučaju radi se o regresnom potraživanju, a ne o tražbini iz trgovačkog ugovora. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po nižoj stopi i to po kamatnoj stopi određenoj za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I.3. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Dakle, na utvrđeni iznos štete (760,78 EUR / 5.732,08 kn) tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a i to od dana kada je izvršio isplatu, 15. veljače 2021. (list 28. spisa). Zbog toga je na temelju odredbe članka 373. točke 3. odlučeno kao u točki I.1. izreke ove presude.

21. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o troškovima ukupnog parničnog postupka na temelju odredaba članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

22. U skladu sa zahtjevom tužitelja za naknadu troškova postupka (list 98. spisa) tužitelju na ime troškova parničnog postupka pripada nagrada za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), za pristup ročištu od 8. prosinca 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) i za pristup ročištu od 9. ožujka 2023. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 450,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 112,50 EUR, odnosno ukupno 562,50 EUR. Tome treba pribrojiti trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR, što sveukupno iznosi 602,31 EUR.

23. Na troškove parničnog postupka tužitelj zahtijeva zatezne kamate, slijedom čega mu je na utvrđeni iznos parničnog troška u iznosu od 602,31 EUR valjalo na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a dosuditi zatezne kamate od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, valjalo je glede troškova parničnog postupka odlučiti kao u točki I.2. i I.3. izreke ove drugostupanjske presude.

25. O trošku žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), u granicama postavljenog zahtjeva. Tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 233,30 EUR (uključujući PDV od 25%) na temelju odredbe Tbr. 10.1. Tarife i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 53,08 EUR u skladu s odredbom Tar. br. 3. stavka 1. Tarife sudskih pristojbi, odnosno ukupno 286,38 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović