REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-157/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-2821/2022 od 30. prosinca 2024., dana 10. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tužitelja te u cijelosti odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženice, rješenje o troškovima postupka, sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-2821/2022 od 30. prosinca 2024., se:

- preinačuje na način da se nalaže tuženici naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka (pored onog u iznosu od 7.813,78 eur) u iznosu od 3.750,00 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu pobijano rješenje potvrđuje, i

- potvrđuje u usvajajućem dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.750,00 eur, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 93,75 eur u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelj odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja sadržanom pod točkom I. izreke odlučeno je slijedeće:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelj UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom naprijed utvrđenog, ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto pravo sa imena Opća narodna imovina – Mjesni narodni odbor Vrboska, odnosno tužene Republike Hrvatske u cijelosti.

1.1.Točkom II. izreke, odlučeno je o troškovima postupka na način da je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 7.813,78 eur u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama odluku o troškovima postupka sadržanu u gore navedenoj presudi pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija odluku sadržanu pod točkom II. izreke u dijelu preko dosuđenog odnosno priznatog iznosa troška u visini od 7.813,78 eur do ukupno zatraženog iznosa označenog u troškovniku koji prileži predmetu. Tvrdi da odluka suda u tom dijelu nije pravilna niti zakonita iz razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je sud nepravilno postupio kada mu nije priznao zatraženi trošak postupka u iznosu od 500 bodova za sastavljanje zahtjeva radi mirnog rješenja spora, jer se radi o nužnom trošku, da je uz zahtjev za mirno rješenje spora dostavljena i tužba u kojoj je točno naznačena vrijednost predmeta spora koja je identična utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u ovom postupku, pa je troškove već u stadiju stavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora bilo lako odrediti. Također, da mu neosnovano nije priznat trošak sastava podneska od 9. lipnja 2024. kojim se očitovao na dostavljeno vještačenje, jer se radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka. Smatra da mu je sud neosnovano priznao trošak pristupa na ročišta koja su kod prvostupanjskog suda održana 2. listopada 2024. i 6. studenog 2024. u iznosu od 50 bodova sukladno tarifnom broju 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, već da mu je trebalo priznati puni zatraženi iznos troška.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, rješenje o troškovima postupka preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

2.2. Tuženica također pobija odluku o troškovima postupka u usvajajućem dijelu točke II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije bilo zakonskog osnova tužitelju dosuditi parnični trošak iako je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen, obzirom da tuženica ni na koji način nije dala povoda za pokretanje predmetnog parničnog postupka. Pojašnjava da je povodom tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora dopisom od 17. kolovoza 2021. izvijestila tužitelja da dokumentacija priložena uz taj zahtjev nije dostatna za zauzimanje stajališta o osnovanosti zahtjeva, obzirom da uz taj zahtjev nije bio priložen dokaz aktivne legitimacije podnositelja (rješenja o nasljeđivanju iza smrti pravnog prednika) te je bilo potrebno sukladno odredbi članka 186.a stavka 10. Zakona o parničnom postupku da podnositelj pokrene izvanparnični postupak u kojem će se izvesti dokazi koje je predložio sam podnositelj u priloženom nacrtu tužbe (saslušanje svjedoka i provođenje očevida na licu mjesta), pa da će se temeljem dokaza koji će se izvesti u tom izvanparničnom postupku donijeti meritornu odluka o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora. Obzirom da tuženica nije odbila zahtjev za mirno rješenje spora (koji predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku za dopustivost tužbe) niti se oglušila na taj zahtjev, slijedom čega da se nisu stekli procesni uvjeti za podnošenje predmetne tužbe. Tvrdi da je tužitelj trebao dokazati svoje tvrdnje iznijete u prijedlogu za mirno rješenje spora, poziva se na članak 39. Zakona o državnom odvjetništvu te ističe da tužitelj nije postupa po prijedlogu tuženice, već je podnio predmetnu tužbu u kojoj predlaže izvođenje upravo istih onih dokaza na koje je tuženica ukazala u dopisu broj N-DO-531/2021 i uputila tužitelja kao podnositelja zahtjeva na pokretanje izvanparničnog postupka po pravilima o osiguranju dokaza radi izvođenja tih dokaza (očevid na licu mjesta i saslušanje svjedoka). Stoga zaključuje, da je tuženica postupila po zahtjevu za mirno rješenje spora te navedenim dopisom iskazala spremnost riješiti ovu pravnu stvar na miran način, dok je upravo tužitelj taj koji nije bio spreman za mirno rješenje spora iz evidentno lukrativnih motiva, kako bi troškove dokazivanja svog vlasništva neosnovano prebacio na teret Republike Hrvatske. Ovakvo ponašanje tužitelja u postupku mirnog rješenja spora protivno je načelu savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja te načelu zabrane zlouporabe prava pa je ne samo pravno neutemeljeno, a uz to i nemoralno, istoga za takvo postupanje još i „nagrađivati“ dosuđivanjem troškova parničnog postupka. Da je naprijed navedeno točno proizlazi iz činjenice da prvostupanjskom sudu za donošenje predmetne presude nije bila dostatna dokazna građa iz postupka mirnog rješenja spora jer, da jest, sud bi temeljem iste donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev i to bez izvođenja bilo kojeg drugog dokaza, odnosno odmah bi na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak, na istom održao i zaključio glavnu raspravu, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, te preinačiti pobijanu odluku o trošku na način da zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan. u cijelosti odbijen kao neosnovan.

3. Sa žalbama tužitelja i tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008. , 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

5. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode obje parnične stranke, nije sporno da je tužitelj protiv tuženice podnio tužbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik u cijelosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega da je tužitelj ovlašten temeljem donijete presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na cijeloj predmetnoj nekretnini - u tom dijelu zahtjev tužitelja stekao je svojstvo pravomoćnosti. Nije sporno niti da je prvostupanjskom presudom, a pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjski sud naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka koji je po visini odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) u ukupnom iznosu od 7.813,78 eur.

5.1. Prema sadržaju žalbe tužitelja, sporno je da li je prvostupanjski sud pravilno postupio kada tužitelju nije priznao trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spor u traženoj visini od 500 bodova, trošak sastava podneska od 9. lipnja 2024. u istoj visini, kao i da li su troškovi pristupa tužiteljeva punomoćnika ročištima koja su kod prvostupanjskog suda održana 2. listopada 2024. i 6. studenoga 2024. po visini pravilno odmjerena.

5.2. Prema sadržaju žalbe tuženice, sporno je da li tužitelju uopće, neovisno o uspjehu u sporu, pripada pravo na naknadu troškova postupka, obzirom na tvrdnju iste da nije dala povoda za podnošenjem predmetne tužbe, obzirom da tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora nije odbila.

6. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana odluka samo djelomično pravilna i zakonita.

7. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

7.1. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojom tužbom te je prvostupanjski sud pravilno svoju odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

7.2. Međutim, u situaciji kao što je predmetna, kada podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora predstavlja procesnu pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi se tužitelj mogao tužbom obratiti sudu (članak 186.a ZPP-a), a što je u ovom predmetu bio slučaj (tuženica ne spori činjenicu da joj se tužitelj obratio zahtjevom za mirno rješenje spora), tužitelju pripada trošak sastava toga zahtjeva u zatraženoj visini od 500 bodova, sve to prema vrijednosti predmeta spora koji je označen u tužbi, neovisno o tome što (suprotno tvrdnji tužitelja) predmetu ne prileži preslik nacrta tužbe kojom se tužitelj obratio tuženici u odnosu na koju tvrdi da je u istoj označio vrijednost predmeta spora kao u tužbi kojom je pokrenu predmetni postupak. Dakle, trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje bio je potreban trošak za vođenje ovoga postupka i tuženica je taj trošak dužna nakaditi tužitelju.

7.3. Sud nije pravilno postupio kada tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 9. lipnja 2024., jer se radi o podnesku kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke, na način da ga je u cijelosti prihvatio, pa tužitelju nagrada za sastav toga podneska pripada sukladno tarifnom broju 8. točki 1. Odvjetničke tarife, u punoj zatraženoj visini od 500 bodova. Na pravo na naknadu toga troška tužitelja nije od utjecaja činjenica da tužitelj nije zadržao pravo na uređenje tužbe nakon izvršenog vještačenja.

7.4. Prvostupanjski sud nije pravilno postupio niti kada je tužitelju za pristup na ročišta održana 2. listopada 2024. i 6. studenoga 2024. priznao trošak sukladno tarifnom broju 9. točki 5. Odvjetničke tarife, jer se ne radi o ročištima koji se mogu podvesti pod taj tarifni broj. To stoga što je na oba ta ročišta pristupio uredno pozvan punomoćnik tužitelja, dok tuženica nije pristupila, sud je odredio da će se ta ročišta održati u odsutnosti uredno pozvane tuženice i na njima se raspravljalo o procesnim pitanjima, odlučivalo se o predloženim dokazima, pa pravilnom primjenom materijalnoga prava - odredbe Odvjetničke tarife, tužitelju za pristup na svako od tih ročišta pripada nagrada prema tarifnom broju 9. točki 2. Odvjetničke tarife ili po 250 bodova.

7.5. Dakle, tužitelju, pored priznatog troška postupka u iznosu od 7.813,78 eur, pripada daljnji trošak postupka u visini od ukupno 1500 bodova (vrijednost boda 2,00 eur) uvećano za PDV ili 3.750,00 eur, dok je u preostalom spornom dijelu prvostupanjski sud pravilno postupio kada tužitelju nije priznao naknadu troška postupka. Tužitelju nisu priznate zatezne kamate na daljnje troškove postupka, jer ih nije zahtijevao.

7.6. Obzirom na navedeno, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu te temeljem odredbe članka 380. stavka 3. u vezi s člankom 370. stavkom 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

8. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima ista osporava odluku o troškovima postupka u usvajajućem dijelu, valja reći da ti žalbeni navodi nisu osnovani i njima nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanoga rješenja, jer se ne može kao osnovana prihvatiti tvrdnja tuženice da su predmetni troškovi postupka nastali isključivo krivnjom tužitelja koji nije pristao u mirnom postupku provesti dokaze na koje je tuženica ukazala sadržajem podneska kojim se očitovala na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, pa da stoga tužitelju ne pripadaju troškovi ovoga postupka.

8.1. Nije sporno da je odredbom članka 186.a stavka 1. ZPP-a propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješavanje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Dakle, zakonodavac je propisao u ovom slučaju procesnu pretpostavku koja treba biti ispunjena prije pokretanja tužbe.

8.2. Također, odredbom članka 186.a stavka 10. ZPP-a propisano je da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora zatražiti od suda da primjenjujući na odgovarajući način odredbe ZPP-a za osiguranje dokaza izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva stranke za mirno rješenje spora.

8.3. Obzirom na navedene zakonske odredbe te stanje predmeta proizlazi da tuženica i podnositelj zahtjeva samo zajednički mogu od suda zatražiti izvođenje dokaza za koje smatraju da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava državnog odvjetništva o osnovanosti zahtjeva, što je u predmetnom slučaju izostalo - predmetu ne prileži suglasnost u tom pravcu, pa se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice o krivnji tužitelja za troškove parnice koja je uslijedila. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice da zbog nepostupanja tužitelja po njenom prijedlogu iz dopisa broj N-DO-531/2021 u predmetnom slučaju nisu postojali uvjeti za podnošenjem tužbe tužitelja.

8.4. Dakle, u situaciji kao što je predmetna, kada je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti udovoljeno, odluku o troškovima postupka pravilno je valjalo utemeljiti na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i tuženica je potrebne troškove dužna naknaditi tužitelju.

8.5. Obzirom na navedeno, valjalo je u cijelosti odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu temeljem odredbe članka 380. stavka 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

9. Tužitelju pripadaju troškovi sastava žalbe (prema vrijednosti predmeta spora osporenog dijela troška) u visini od 37,5 bodova uvećano za PDV ili 93,75 eur prema tarifnom broju 10. točki 4. Odvjetničke tarife, sve to temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

U Puli-Pola 10. veljače 2025.

Sutkinja:

Kristini Pavičić-Sirotić