Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-891/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice JCŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Ivani Ostović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, protiv tužene JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate zbog povrede nužnog nasljednog dijela, izvan ročišta, 10. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je učinjenim darovanjem od strane ostaviteljice pok. NC prema zakonskoj nasljednici JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], povrijeđen nužni dio zakonske nasljednice po pravu predstavljanja JCŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se tuženoj JC da tužiteljici NCŠ na ime vrijednosti povrijeđenog nužnog dijela, isplati novčani iznos od 55.992,43 EUR-a (pedesetpettisućadevetstodevedesetdvaeuračetrdesettricenta), odnosno 421.875,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. svibnja 2020. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 28. kolovoza 2021. podnijela tužbu protiv tuženice navodeći kako je rješenjem ovog suda broj O-1356/2020 od 29. lipnja 2021., a koje rješenje je postalo pravomoćno 22. srpnja 2021., prekinut postupak iza pok. NC te je zakonska nasljednica JCŠ, ovdje tužiteljica, upućena u roku od 30 dana po pravomoćnosti naprijed naznačenog rješenja, na pokretanje parničnog postupka protiv zakonske nasljednice JC, ovdje tuženice radi uračunavanja dara zbog povrede nužnog dijela. U ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. NC pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem: O-1356/2020, kao zakonski nasljednici utvrđeni su nasljednici prvog nasljednog reda i to JC, kći ostaviteljice, ovdje tuženica i po pravu predstavljanja JCŠ, unuka ostaviteljice, ovdje tužiteljica. U predmetnom ostavinskom postupku utvrđeno je kako ostavinsku imovinu pok. NC, isključivo čine potraživanje prema HZMO-u s osnova dospjele, a neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema HZZO-u s naslova dopunskog osiguranja te novčana sredstva u neutvrđenom iznosu po računu ostaviteljice broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Addiko Bank d.d. Zagreb, obzirom je ostaviteljica raspolagala svojom imovinom još za života i to na način da je darovala tuženici u cijelosti slijedeće nekretnine:- nekretninu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, [adresa], ukupne površine 300 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ½ nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, koja u naravi predstavlja zgradu, površine 158 m2 i ½ nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 103 m2, sveukupne površine 261 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3/6 nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 73 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Temeljem ugovora o darovanju zaključenog između pok. NC i tuženice JC, broj OV-8304/17, dana 22. kolovoza 2017. godine izvršena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, [adresa], ukupne površine 300 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist tuženice. Temeljem ugovora o darovanju zaključenog između pok. NC i tuženice JC, broj OV-8878/17 od 20. srpnja 2017. godine izvršena je uknjižba prava vlasništva na ½ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, koja u naravi predstavlja zgradu, površine 158 m2 i ½ nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 103 m2, sveukupne površine 261 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te na 3/6 dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 73 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist tuženice. Temeljem ugovora o darovanju, tuženica je predmetne nekretnine u Osijeku i Tkonu, darovala svojoj djeci i to JC, TC i AC na jednake dijelove, temeljem čega su isti uknjižili svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Za vrijeme trajanja ostavinskog postupka, došlo je do preoblikovanja zemljišnih knjiga pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, pri čemu nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odgovara staroj kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odgovara starim kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Kako je u ostavinskom postupku tužiteljica prigovorila veličini utvrđene imovine iza pok. NC, jer je učinjenim darovanjem predmetnih nekretnina sukladno odredbi čl. 77. zakona o nasljeđivanju povrijeđeno njezino pravo na nužni nasljedni dio, to je sud istu uputio na pokretanje parničnog postupka radi uračunavanja dara zbog povrede nužnog dijela. Parnične stranke su jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. NC pa ostaviteljicu nasljeđuju tuženica te tužiteljica po pravu predstavljanja iza pok. oca, svaka u ½ dijela. Kako bi tužiteljica iza pok. NC naslijedila: ½ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, [adresa], ukupne površine 300 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ¼ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, koja u naravi predstavlja zgradu, površine 158 m2 i ¼ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 103 m2, sveukupne površine 261 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), ¼ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 73 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]),tada njezin nužni dio iznosi:- ¼ dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, [adresa], ukupne površine 300 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],- 1/8 dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, koja u naravi predstavlja zgradu, površine 158 m2 i 1/8 dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 103 m2, sveukupne površine 261 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), - 1/8 dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja dvor, površine 73 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (nova kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]).Tržišna vrijednost predmetne nekretnine u Osijeku iznosi 100.000,00 EUR, odnosno u protuvrijednosti oko 750.000,00 kn. Tržišna vrijednost predmetnih nekretnina u Tkonu iznosi 250.000,00 EUR, odnosno u protuvrijednosti oko 1.875.000,00 kn. Obzirom je tuženica predmetne nekretnine darovala svojoj djeci i to JC, TC i AC na jednake dijelove, koji su se u zemljišnim knjigama i uknjižili kao vlasnici predmetnih nekretnina, tada se vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela ne može učiniti uknjižbom suvlasništva na tim nekretninama u korist tužiteljice u dijelu koji odgovara njezinom nužnom dijelu, već se isto može učiniti jedino isplatom ¼ vrijednosti nekretnine u Osijeku te 1/8 vrijednosti nekretnina u Tkonu, a koji iznos odgovara vrijednosti njezinog povrijeđenog nužnog dijela. Kako je darovanjem predmetnih nekretnina povrijeđen nužni nasljedni dio tužiteljice, to tužiteljica zahtijeva od tuženice isplatu novčanog iznosa od 187.500,00 kn, koji iznos predstavlja ¼ vrijednosti nekretnine u Osijeku te iznos od 234.375,00 kn koji iznos predstavlja 1/8 vrijednosti nekretnina u Tkonu, odnosno isplatu ukupnog novčanog iznosa od 421.875,00 kn.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako je pok. NC sklapanjem Ugovora o darovanju 2017. godine te učinjenim darovanjem prema tuženici, povrijedila tužiteljici pravo na njezin nužni nasljedni dio. No, takvi navodi su potpuno netočni i neosnovani. Naime, sve nekretnine koje je navedenim Ugovorom o darovanju pok. NC darovala svojoj kćeri JC, ovdje tuženoj, izuzev kuće u [adresa], u stvarnosti i prije sklapanja spornog Ugovora o darovanju bile su vlastita imovina tužene JC koje je iste stekla za vrijeme trajanja braka sa svojim suprugom AC. Budući da je krajem 90-ih godina pokrenut kazneni postupak protiv supruga tužene, AC, pred Općinskim sudom u Vukovaru, a kako bi se spriječila mogućnost zaplijene imovine od strane države budući da je postojala značajna imovinska šteta koja se AC stavljala na teret, tužena JC je sklopila prividne Ugovore o darovanju, odnosno „Ugovor o poklonu iz zahvalnosti“ sa svojom majkom, sada pok. NC i prividno prenijela na nju svu svoju imovinu, iako pok. NC nikada nije ušla u stvarni posjed navedenih nekretnina, nikada nije postala stvarnim vlasnikom navedenih nekretnina niti se ikada ponašala kao vlasnik, odnosno suvlasnik navedenih nekretnina, a sve iz razloga što su tužena JC i njena majka NC sklopile navedene pravne poslove, iako nikada nisu imali stvarnu namjeru sklapanja takvih pravnih poslova već su isti sklopljeni samo prividno, kako se imovina formalno ne bi vodila na tuženu jer je postojala mogućnost da država, u slučaju donošenja osuđujuće presude protiv njezinog supruga AC, zaplijeni i imovinu tužene, što je ista htjela spriječiti pod svaku cijenu, radi svoje vlastite djece. No, tijekom cijelog tog razdoblja u kojem se pok. NC formalno u zemljišnim knjigama vodila kao vlasnica, odnosno suvlasnica predmetnih nekretnina, stvarni vlasnik odnosno suvlasnik, a samim time i jedini faktični posjednik predmetnih nekretnina bila je tužena i njezina obitelj – suprug i djeca. Takvo stanje bilo je sve do 2017. godine kada je pravomoćno okončan navedeni kazneni postupak, na način da je AC oslobođen od optužbe, kada su tužena JC i njena majka, pok. NC, sklopile sada sporne Ugovore o darovanju kojim je pok. NC, vratila tuženoj u vlasništvo sve nekretnine koje je ona prenijela na nju prividnim Ugovorima iz 1997. godine jer više nije bilo potrebe za tim da se nekretnine vode na drugu osobu, odnosno na pok. NC. Odredbom članka 285. st.1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Samim time, sklapanjem navedenih prividnih, odnosno ništetnih ugovora o darovanju 1997. godine, nikada nije došlo do stvarnog prijenosa vlasništva s imena tužene na ime njezine pokojne majke NC, već je stvarnim vlasnikom navedenih nekretnina cijelo to vrijeme bila tužena te stoga sklapanjem Ugovora o darovanju 2017. godine nikako nije moglo biti povrijeđeno tužiteljičino pravo na nužni nasljedni dio jer sve te nekretnine nikada ni nisu bile stvarno vlasništvo pok. NC, već uvijek isključivo vlasništvo tužene. (o tome slično i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1583/2001.)Jedina nekretnina koja je bila u stvarnom vlasništvu pok. NC, a koju je ista Ugovorom o darovanju 2017. godine prenijela na svoju kći JC jest kuća u [adresa] u [adresa]. No, niti tim darovanjem nije povrijeđen nužni nasljedni dio tužiteljice i to iz više razloga. Pok. NC imala je dvoje djece, ovdje tuženu JC i tužiteljičinog oca, pok. HC. Tijekom života, pok. NC i njezin suprug financijski su pomogli svome sinu, tužiteljičinom ocu, dajući mu novac potreban za izgradnju kuće u [adresa] gdje je živio sa svojom obitelji. Navedena financijska ulaganja, koja su bila jednaka vrijednosti kuće u [adresa] u [adresa], imaju se smatrati darom kojeg je ostaviteljica učinila svom sinu, pravnom predniku tužiteljice, a koji se treba uračunati u tužiteljičin nasljedni dio, a kako je to uostalom i definirano odredbom čl. 99. Zakona o nasljeđivanju. Samim time, tužiteljica, odnosno njezin pok. otac HC kao njezin pravni prednik, za života su od ostaviteljice, pok. NC, dobili imovinu vrijednu jednako koliko je i kuća u [adresa] koju je ugovorom o darovanju od svoje majke stekla tuženica te stoga niti jednom od zakonskih nasljednika iza pok. NC ne može biti i nije povrijeđen nužni nasljedni dio. Zaključno, treba napomenuti i to da je tužena JC jedina osoba koja se za života brinula o svojoj majci, pok. NC, koja je posljednjih 5-6 godina svog života i živjela s tuženom u Zagrebu. Za svo to vrijeme tužena se brinula o svojoj majci, uzdržavala ju, skrbila o njezinom zdravlju i svim drugim životnim potrebama. Samim time, predmetni Ugovor o darovanju iz 2017. godine po svojim pravnim obilježjima imao je sva obilježja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te se stoga ni iz tog razloga ne može smatrati da je navedenim pravnim poslom povrijeđen nužni nasljedni dio tužiteljice. Uz sve navedeno, tužena se protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva jer isti baš ničim nije potkrijepljen, a nije razvidan niti način na koji je tužiteljica došla do tog izračuna. Uz to, tuženoj je nejasno i zašto tužiteljica u uvodnom dijelu tužbe kao vrijednost predmeta spora navodi iznos od 210.000,00 kn, a s druge strane tužbom od tužene zahtijeva isplatu iznosa od 421.875,00 kn, što samo po sebi pokazuje da je i vrijednost predmeta spora pogrešno označena. Slijedom svega izloženog, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu da po zaključenju glavne rasprave donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u cijelosti te da istom presudom naloži tužiteljici da nadoknadi tuženoj prouzročene troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na iznos dosuđenih troškova postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Svojim podneskom od 6. veljače 2025. tuženica je navela kako priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, a što uključuje i tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 55.992,43 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. svibnja 2020. Ujedno je navela i kako predlaže da se ročište određeno za 13. veljače 2025. odgodi kako ne bi nastali daljnji troškovi postupka.

4. Tuženica je do zaključenja glavne rasprave priznala tužbeni zahtjev, pa je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio takav zahtjev (članak 331. stavak 1. i članak 338. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

5. Budući je tuženica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tužiteljici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), međutim kako tužiteljica nije potraživala trošak, sud o istome nije niti odlučivao.

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude (članak 338. stavak 5. ZPP-a).

Osijek, 10. veljače 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile i prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP-a).

Presudu na temelju priznanja stranke mogu pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju, dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kad parnična stranka presudu na temelju priznanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje (članak 353. stavak 3. i 4. ZPP-a).

D

ostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Tuženici