Poslovni broj P-2115/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PN, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika 1. trgovačkog društva PBZ Card d.o.o., čiji OIB glasi 28495895537, sa sjedištem u [adresa], te 2. trgovačkog društva B2 kapital d.o.o., čiji OIB glasi 57509775367, sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, 10. veljače 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Ovome sudu podnesena je 30. prosinca 2024. godine tužba tužiteljice PN (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv 1. tuženika trgovačkog društva PBZ Card d.o.o. (u daljnjem tekstu: 1. tuženik) te 2. tuženika trgovačkog društva B2 kapital d.o.o. (u daljnjem tekstu: 2. tuženik), radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem o ovrsi koje je 22. svibnja 2006. godine javni bilježnik donio pod poslovnim brojem Ovr-786/2006, radi naplate tražbine 1. tuženika i 2. tuženika, u iznosu od 2.960,65 eura, s kamatama i s troškovima postupka.

2. Budući da tužiteljica uz tužbu nije priložila dokaz o tome da je na pokretanje konkretne parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe upućena od strane ovršnog suda, rješenjem koje je donio 17. siječnja 2025. godine, pod poslovnim brojem P- 2115/2024-4, sud je tužiteljici vratio tužbu radi dopune te joj je naložio da, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za tuženike, dopuni tužbu na način da sudu dostavi dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a posebno dokaz o tome da je, u smislu pravila iz odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe upućena od strane ovršnog suda zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a zbog kojeg je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi.

3. U istom rješenju tužiteljica je upozorena na posljedice iz odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), točnije na to da će se, ako tužba bude dopunjena i predana sudu u roku određenom za dopunu, smatrati da je podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena, tj. 30. prosinca 2024. godine, kao i na to da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku i dopunjena u skladu s dobivenom uputom suda, odnosno da će se, bude li vraćena bez dopune, tužba odbaciti.

4. Isto tako, u rješenju poslovnog broja P-2115/2024-4, od 17. siječnja 2025. godine, tužiteljica je upozorena na potrebu da uzme punomoćnika (čl. 288.a st. 3. ZPP-a).

5. Rješenje od 17. siječnja 2025. godine tužiteljica je uredno primila 22. siječnja 2025. godine, da bi se u podnesku koji je sudu dostavila 30. siječnja 2025. godine referirala o svom pravnom viđenju predmetne problematike, u bitnome ističući da na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom formalno nije upućena od strane ovršnog suda.

6. Ovaj sud smatra da je, upravo zbog netom spomenute okolnosti, na koju se i sama tužiteljica decidirano pozvala, tužba podnesena bez ispunjenja procesne pretpostavke za podnošenje takve tužbe.

7. Naime, osnovna pretpostavka uz koju se može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom je, zapravo, postojanje odluke ovršnog suda o upućivanju u parnicu i o razlozima zbog kojih se tužitelja uopće upućuje u parnicu, s tim da je prije postupanja ovršnog suda na takav način potrebno provesti i proceduru koja je utanačena pravilima iz odredaba čl. 50., 51. i 52. OZ-a.

8. U prilici kada sama tužiteljica tvrdi da takva procedura nije provedena i da ovršni sud nije niti donio odluku o njezinom upućivanju u parnicu, postoji procesna smetnja za vođenje konkretnog spora pa je, posljedično, valjalo odlučiti kao u dispozitivu rješenja.

9. Kako, dakle, na pokretanje ove parnice tužiteljica nije upućena po ovršnom sudu donošenjem odgovarajuće odluke toga suda, tako (za sada) ne postoji niti osnovni uvjet uz koji je moguće voditi konkretnu parnicu. Naprotiv, nakon što ovršni sud u ovršnom postupku donese odluku o upućivanju tužiteljice u parnicu i nakon što takva odluka ovršnog suda stekne svojstvo pravomoćnosti, bit će u odnosu na tužiteljicu ostvareni uvjeti za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, no pritom će ona morati voditi računa o razlozima zbog kojih će ju ovršni sud uputiti na pokretanje takve parnice kako se (ponovno) ne bi izvrgla onom riziku koji ju je snašao i zbog kojega je donesena odluka iz izreke predmetnog rješenja.

10. Iako nije krucijalno, nije zgorega primijetiti da ovlast suda za donošenje odluke iz izreke predmetnog rješenja proizlazi iz analogne primjene odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a, pri čemu je stajalište zastupljeno u ovoj odluci izraženo i u vladajućoj sudskoj praksi (Županijski sud u Rijeci, Gž-961/2013, od 10. listopada 2013. godine, te Županijski sud u Rijeci, Gž-4974/2013, od 13. siječnja 2016. godine).

U Rijeci 10. veljače 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka njegovog ovjerenog prijepisa.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.