REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br.Ovr.635/2024-2

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja mldb. UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica UMG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a nju punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, protiv protivnika osiguranja ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, radi određivanja privremene mjere osiguranja, dana 10. veljače 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja tražbine – prava vlasništva nekretnine, predlagatelja UM OIB [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], određuje se

privremena mjera

- zabranom protivniku osiguranja ZM OIB [osobni identifikacijski broj], da otuđi ili optereti nekretninu oznake ZK tijelo IV- 22. Suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) stan na 5, katu br.34, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i balkona ukupne površine 33,66 m2 u zgr. 102 uz odgovarajući dio cijele nekretnine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi

[katastarska općina]

- zabilježba se dostavlja Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku na provedbu

- ova zabilježba traje do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodi pred ovim sudom između mldb. UM i ZM, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju pod posl.br.P.838/2024.

Obrazloženje

1.1.U tužbi podnesenoj sudu dana 9. listopada 2024.g. tužitelj osim tužbenog zahtjeva ističe i prijedlog za određivanje osiguranja privremenom mjerom, jer je isti sin pok. RM, a njegova majka je vezano za ostavinski postupak izvršila uvid u imovinu te utvrdila da je otac raspolagao nekretninom opisanom u izreci i to Ugovorom o darovanju sa tuženom, koja je majka istog. Navedeni ugovor je sklopljen dana 9. prosinca 2019.g., ovjeren pod posl.br.OV-2998/2019, te proveden u zemljišnim knjigama 2021.g. pod posl.br.Z.937/2021. Pok. RM i majka tužitelja sklopili su brak 2014.g. te od tada živjeli u navedenom stanu, iz kojeg se pok. RM odselio 2019.g., a tužitelj je sa majkom ostao živjeti tamo, kao i nakon razvoda roditelja tužitelja 2021.g. jer nekretnina predstavlja dom djeteta u smislu odredbi Obiteljskog zakona. Navedeni ugovor tužitelj smatra ništetnim, s obzirom da nema propisanu formu – u posjedu nekretnine su tužitelj i njegova majka, neprekidno do 2014.g., nikada nije došlo do prave predaje u posjed nekretnine tuženoj, koja je upoznata sa cjelokupnom situacijom. Ugovor o darovanju nekretnine je ništetan jer se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari, a takav ugovor mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Pošto ugovor nije sklopljen u toj formi, ništetan je. Tužitelj ima pravo i interes da pokrene ovakav postupak jer je on jedini nasljednik svog oca, te s obzirom na ništetnost ugovora ima pravo na nasljedstvo cjeline predmetnog stana.

1.2. Kako tužena, kao uknjižena vlasnica ima namjeru prodaje stana, te kako osnovanost njegovih traženja proizlazi iz tužbenog zahtjeva i dostavljenih isprava, predlaže usvojiti zahtjev i odrediti priloženu privremenu mjeru.

1.3. Uz tužbu su kao dokaz dostavljeni ugovor o darovanju, osobne iskaznice tužitelja i zakonske zastupnice istog, rješenje R1 Ob.13/2021 od 13. travnja 2021.g. i ispis SMS poruka koje su razmijenile zakonska zastupnica tužitelja i tužena.

2.1. Tužena/protivnica osiguranja u svom odgovoru na tužbu i prijedlog od dana 29. studenog 2024.g. navodi da smatra tužbu i prijedlog lišenima svake osnove. Ističe da suprotno navodima tužitelja/predlagatelja osiguranja pok. RM i tužena niti su sklopili ugovor bez prave predaje stvari, niti su imali namjeru sklapati takav ugovor (za koji je potrebna forma javnobilježničkog akta), stoga je forma ugovora o darovanju koji je pok. RM sklopio sa tuženom (ovjera od strane javnog bilježnika) valjana jer ovdje nije riječ o darovanju bez prave predaje stvari. To je zbog činjenice da je tužena u trenutku sklapanja ugovora imala faktičnu vlast nad nekretninom, te je došlo do predaje predmetnog stana. Za sam prijedlog za određivanje privremene mjere navodi da je pravno neutemeljen i paušalan, te da nije ispunjena ni jedna od zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere, Podatak da tužena/protivnica osiguranja namjerava prodati stan ocjenjuje potpuno irelevantnim, a potpuno paušalnim onaj da iz navoda tužbe proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Dalje navodi da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela suda posl.br.Z.12158/2024 dopustio zabilježbu tijeka spora koja djeluje i protiv onih koji su stekli knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao u ZK odjel. 2.2. Kako smatra da ni jedna pretpostavka za određivanje privremene mjere nije zadovoljen, predlaže prijedlog odbiti.

3.1. Sukladno čl. 341.st.2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu odredbi OZ-a o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju.

3.2. Čl.346. Ovršnog zakona propisuje da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

4. Prvi uvjet da bi se udovoljilo prijedlogu je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Dakle, zakon traži stupanj vjerojatnosti, ne dokazanosti. U ovom slučaju predlagatelj označava svoju tražbinu kao pravo vlasništva nad stanom (koji je bio predmetom osporavanog ugovora o darovanju). Smatra da navodi iz tužbe - u kojoj traži da se ugovor kojim je stan otuđen u korist tužene utvrdi ništetnim, dovedeni u vezu sa činjenicom da je on jedini zakonski nasljednik nakon pok. RM, čine njegovu tražbinu vjerojatnom jer bi ništetnost ugovora dovela do toga da stan ulazi u ostavinsku masu i on bi time naslijedio cjelinu stana. Sud se slaže sa ocjenom predlagatelja u tom dijelu, odnosno navodi iz tužbe su logični i životni, a u parnici će se pokazati da li su osnovani, tj. izvoditi će se dokazi na okolnosti da li ugovor ima odgovarajuću formu, ali u ovoj fazi zaključak je suda da je tražbina učinjena vjerojatnom u dovoljnoj mjeri da se odredi predložena privremena mjera.

5. Da bi se privremena mjera odredila, potrebno je da kumulativno budu zadovoljena oba uvjeta, a drugi jest da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prodaja stana u kojem mldb. tužitelj živi po ocjeni ovog suda svakako predstavlja promjenu postojećeg stanja, i to na način koji bi znatno otežao ostvarenje predlagateljeve tražbine. Protivnica osiguranja u svom odgovoru na prijedlog ni ne spori namjeru prodaje stana, već se ta činjenica ocjenjuje "irelevantnom". Procjena relevantnosti činjenica zadatak je suda, a osim ocjene dijelova tužbe sličnim izrazima (lišen osnova, paušalan, neutemeljen i sl.) i citiranja zakonskih odredbi, u odgovoru na prijedlog ne iznose se nikakve konkretne okolnosti koje bi dovele sud do zaključka da određivanje osiguranja nije potrebno. Protivnica osiguranja se osvrće na zabilježbu pokretanja spora u zemljišnim knjigama, smatrajući da je time tražbina predlagatelja dovoljno zaštićena u slučaju uspjeha, međutim taj institut i određivanje osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja se međusobno ne isključuju, pogotovo ne u ovakvom slučaju. Naime, parnični postupak se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora, a ne na nekretnini (koja je bila predmetom ugovora), tako da je zabilježba spora dopuštena baš radi prijedloga za određivanje privremene mjere (jer se on odnosi na nekretninu).

6. Slijedom navedenog, a kako smatra da su ispunjeni uvjeti propisani čl. 346. OZ-a za određivanje osiguranja određivanjem privremene mjere, sud je odlučio kao u izreci odluke.

U Dubrovniku 10. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Ana Poljanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u tri primjerka u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DN-a:

- predlagatelj osiguranja po punomoćniku

- protivnica osiguranja po punomoćniku

- ZK odjel suda