Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-157/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku, zaposleniku ĆĐ, dipl.iur, protiv tuženice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-596/2022-9 od 9. veljače 2024., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-596/2022-9 od 9. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Točkom I presude suda prvog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati 355,70 Eur sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2020., a točkom II odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

2. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), osim one iz toč. 3 istog čl., predlažući preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode, predlažući odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nisu osnovani navodi tužitelja da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, budući sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP, niti ovaj sud nalazi da je počinjena koja druga bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je temeljem dokumentacije u spisu, pravilnom ocjenom dokaza sukladno odredbama čl. 8. ZPP utvrdio:

- da je tuženica, kao umirovljenica, imala status osiguranika tužitelja;

- da joj je tužitelj, rješenjem od 15. veljače 2018., priznao pravo na naknadu troškova prijevoza radi korištenja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu, te joj isplatio utuženih 355,70 Eur;

- da je tužitelj rješenjem od 13. ožujka 2019. ukinuo prethodno navedeno rješenje, jer da tuženica nema pravo na taj trošak prijevoza radi liječenja zbog ozljede na radu, koje rješenje je, rješenjem drugostupanjskog tijela tužitelja, potvrđeno a žalba tuženice odbijena;

- da je predmetni novčani iznos tuženici isplaćen isključivo greškom tužitelja, kao posljedicom očite nepažnje, jer je tužitelj imao sve potrebne, ispravne podatke o statusu tuženice;

- da je tuženica novac, smatrajući ga svojim vlasništvom, utrošila na osiguranje osnovnih životnih potreba, tj. za liječenje.

7. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je zaključio, pozvavši se pritom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4749/2018., da bi obvezivanje tuženice na povrat iznosa od 355,70 Eur tužitelju, predstavljalo prekomjerni teret za koji nije odgovorna niti je doprinijela na bilo koji način, pa bi joj time bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kojem pravu treba dati prednost pred Zakonom zaštićenim pravom tužitelja. Ovo zato jer je isplata izvršena po rješenju tužitelja, koje je doneseno temeljem potpunih i ispravnih podataka o statusu tuženice, a tuženica, koja je osoba starije životne dobi, umirovljenica, postupala je u dobroj vjeri, iskoristivši novac za liječenje.

8. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je kad se sagleda kroz pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), izraženo u presudi donesenoj po zahtjevu broj 48921/03 u predmetu „Čakarević protiv Hrvatske“ od 26. travnja 2018. (na koju se poziva i USRH u odluci U-III-4749/2018) jer su presude ESLJP obvezujuće za ovaj sud. U toj presudi također se radi o zahtjevu tužitelja (HZZZ) kao pravne osobe s javnim ovlastima (kao što je i ovdje tužitelj) prema pojedincu za vraćanjem stečenog bez osnove sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) bez obzira na krivnju stjecatelja.

9. Stoga lišenje prava vlasništva tuženice (za primljeni iznos) nije opravdano i nije u javnom interesu, te ne zadovoljava zahtjev proporcionalnosti postizanjem pravične ravnoteže između zahtjeva općeg interesa zajednice (da nitko ne dobije ono što ga ne pripada) i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca (prava vlasništva), jer zbog propusta tijela tužitelja, nije opravdano i razmjerno tuženici nametati prekomjeran teret vraćanja primljenog po osnovi koja je naknadno otpala, a posebno s obzirom na njenu životnu dobi i imovinski status, jer bi time došlo do povrede čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97).

10. Imajući u vidu naprijed navedeno nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze tužitelja (pravomoćna upravna rješenja), jer je sud temeljem istih pravilno utvrdio činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na donošenje rješenja o pravu na naknadu troškova i kasnije ukidanje istog, no ti dokazi nisu bili odlučni iz razloga, kako je obrazložio prvostupanjski, ali i ovaj sud, a neosnovano je i pozivanje tužitelja na odredbe čl. 137. ZOO, jer se pravilno prvostupanjski sud poziva na odluku USRH U-III-4749/2018 (koja se, pak, nadovezuje na presude ESLJP ''Čakarević protiv Hrvatske'').

11. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1 ZPP, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, budući je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev, a pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka (čl. 154. ZPP).

U Šibeniku, 10. veljače 2025.

S U D A C

Dubravka Ćurko Ventrić