Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5387/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Valušnig, te zapisničarki Aniti Zlodi, u upravnom sporu tužiteljice GR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II-551- 06/23-014/472, URBROJ:251-02-01/001-23-10 od 9. listopada 2023.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II-551-06/23-014/472, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II- 551-06/23-014/472, URBROJ:251-02-01/001-23-10 od 9. listopada 2023. obustavljen je postupak pokrenut povodom prigovora radi zaštite od drugih postupanja javnopravnih tijela te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 13. srpnja 2023. neposredno podnijela tuženiku kao nadležnom javnopravnom tijelu pisani zahtjev kojim je zatraženo izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje KLASA:UP/II-551-06/23-014/472, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023., koje je u upravnom postupku donio tuženik po gradonačelniku kao čelniku tijela odlučujući u upravnoj stvari. Ističe da je uz zahtjev dostavila i upravni akt u izvorniku, kako bi se na isto mogla iskazati zatražena potvrda, odnosno klauzula, kao i biljege u iznosu od 20,00 kuna radi plaćanja upravne pristojbe sukladno važećim propisima. Navodi da je, budući da tuženik nije postupio po zahtjevu tužiteljice unatoč proteku roka iz članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, tužiteljica. temeljem članka 156. Zakona o općem upravnom postupku te čl. 12. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, izjavila prigovor čelniku tijela odnosno gradonačelniku Grada Zagreba dana 21. rujna 2023., nakon čega je tuženik obustavio postupak pokrenut povodom prigovora tužiteljice osporavanim rješenjem pozivanjem na članak 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer je utvrdio iz uvida u dostavnicu da je drugostupanjsko rješenje za koje se traži izdavanje potvrde pravomoćnosti dostavljeno pa time i izvršno, pa da stoga nema uvjeta za postupanje po zahtjevu tužiteljice.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je da je upravni postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice za nju uspješno završio dobrovoljnim izvršenjem drugostupanjskog rješenja KLASA:UP/II-551-06/23-014/472, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 6. ožujka 2023. od strane prvostupanjskog tijela bez potrebe za prisilnim izvršenjem novčane obveze utvrđene predmetnim rješenjem u korist tužiteljice. Smatra da je izvršenje kao takvo u konkretnom slučaju bespredmetno razmatrati budući da je prvostupanjsko tijelo nametnutu obvezu dobrovoljno već izvršilo pa ne postoji potreba za aktiviranjem mehanizma izvršenja koji podrazumijeva isključivo prisilno ostvarivanje prava i obveza. Nadalje, ističe da je odredbom članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano da rješenje, kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a da ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima. Zaključuje da iz citiranih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da je svrha iskazivanja potvrde izvršnosti omogućiti stranci prisilno ostvarenje obveze nametnute upravnim aktom koja nije prethodno dobrovoljno ispunjena, te da, također, nesporno proizlazi da tijelo koji je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti nego ju može i ne mora izdati. Ističe kako tužiteljica nema pravni interes za inzistiranjem na izdavanju potvrde izvršnosti na predmetno rješenje kada navedeno tuženik nije u obvezi izdati; kada je isto isključivo deklaratorne prirode; kada se potvrda izvršnosti može zamijeniti i drugim dokazima o izvršnosti te, ono najvažnije; kada je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupilo po izreci predmetnog rješenja pa osim pravnog interesa ne postoji ni životno logičan razlog zbog kojeg bi tužiteljica uporno zahtijevala otiskivanje potvrde izvršnosti na već izvršeno rješenje čiju izvršnost tuženik ne spori kao ni datum nastanka iste.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), jer je temelju stanja spisa utvrđeno da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica zahtijevala izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II-551-06/23-014/472, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023., kojim je točkom II. izreke naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi podnositeljici trošak postupka u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, da je opunomoćenik tužiteljice zaprimio drugostupanjsko rješenje od 6. ožujka 2023. dana 12. travnja 2023., da je po navedenoj točki II. rješenja od 6. ožujka 2023. postupljeno u cijelosti, odnosno tužiteljici je isplaćen trošak postupka.

8. Tuženik je obustavio postupak povodom prigovora uz obrazloženje da je po točki II. izreke drugostupanjskog rješenja postupljeno te je podnositeljici isplaćen trošak postupka, odnosno da je postupljeno u cijelosti po zahtjevu podnositeljice, zbog čega su na temelju odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09 i 110/21 - u daljnjem tekstu: ZUP) ispunjeni uvjeti za obustavu postupka.

9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje KLASA:UP/II-551-06/23-014/472, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023. utvrđeno je da je istim poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1609, URBROJ: 251-09-22- 1/004-22-2 od 21. studenog 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi podnositeljici trošak postupka od 1.171,88 kuna odnosno 155,54 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev podnositeljice za naknadu troška odbija.

10. Rješenje od 6. ožujka 2023. dostavljeno je opunomoćeniku tužiteljice 12. travnja 2023. Protiv tog rješenja tužiteljica nije pokrenula upravni spor, iz čega proizlazi da je rješenje postalo pravomoćno 13. svibnja 2023. Navedeno rješenje nije postalo izvršno dostavom stranci u smislu članka 133. stavka 3. ZUP-a, odnosno 12. travnja 2023., kako to pogrešno navodi tuženik. S obzirom da je rješenjem od 6. ožujka 2023. određen rok za izvršenje od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, to je prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja počeo teći rok za dobrovoljno izvršenje (paricijski rok). Istekom tog roka rješenje od 6. ožujka 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je naložena naknada troškova postupka steklo je svojstvo izvršnosti. Naime, kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (članak 133. stavak 4. ZUP-a). Dakle, izvršnost je nastupila 13. lipnja 2023.

11. Prema odredbi članka 137. stavka 1. -3. ZUP-a izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje. Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu. Rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

12. Potvrda izvršnosti služi dokazivanju izvršnosti kako bi se na temelju rješenja donesenog u upravnom postupku moglo tražiti prisilno ostvarenje obveze koja nije dobrovoljno ispunjena.

13. Stranka zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti rješenja u određenoj upravnoj stvari podnosi javnopravnom tijelu koje je donijelo to rješenje. O tom zahtjevu javnopravno tijelo ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, već javnopravno tijelo izdaje potvrdu na način da na izvorniku rješenja ili ovjerenoj preslici rješenja koje nije doneseno u elektroničkom obliku, otiskuje potvrdu izvršnosti ili sukladno članku 50. Uredbe o uredskom poslovanju (“Narodne novine”, broj; 75/21) izvršnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi (s obzirom da se elektronički dokument ne može dopunjavati pa tako ni dodavanjem potvrde izvršnosti).

14. Iako se o izdavanju potvrde izvršnosti ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, to ne znači da stranka nema pravo na pravnu zaštitu u upravnom postupku zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti. Ako javnopravno tijelo ne izda potvrdu izvršnosti, stranka može podnošenjem pravnog lijeka inicirati pokretanje upravnog postupka zbog nezakonitog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti.

15. Tužiteljica je podnijela pravni lijek zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti navedenog rješenja. S obzirom da je nastupila izvršnost i pravomoćnost predmetnog rješenja, a potvrda nije izdana, to se ne može zaključiti da su ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka iniciranog zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti.

16. Pogrešno je tumačenje tuženika da tijelo koji je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti, nego ju može i ne mora izdati. To što druga rečenica odredbe članka 137. stavka 3. ZUP-a predviđa da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima, ne znači da javnopravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti ako je izvršnost nastupila. Smisao tog dijela odredbe je omogućiti stranci dokazivanje izvršnosti kada je javnopravno tijelo nezakonito odbilo izdati potvrdu izvršnosti, a nastupila je izvršnost odluke javnopravnog tijela. Tuženik zanemaruje prvu rečenicu navedene odredbe prema kojoj rješenje kojeg se izvršenje traži, treba sadržavati potvrdu izvršnosti, iz koje jasno proizlazi obveza javnopravnog tijela izdati potvrdu izvršnosti kada je nastupila izvršnost odluke javnopravnog tijela

17. Ako stranka iz upravnog postupka zahtijeva izdavanje potvrde izvršnosti odluke javnopravnog tijela donesene u tom upravnom postupku, javnopravno tijelo ne utvrđuje ima li ta stranka pravni interes za izdavanje potvrde izvršnosti, već se smatra da stranka ima pravni interes za izdavanje te potvrde.

18. Prema odredbi članka 13. ZUP-a odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

19. Potvrda pravomoćnosti je akt kojim se izražava pravomoćnost odluke javnopravnog tijela u upravnoj stvari. Pravomoćnost odluke podrazumijeva da se odluka ne može osporavati ni žalbom u upravnom postupku ni tužbom u upravnom sporu. Načelo pravomoćnosti izraženo kroz načelo zaštite stečenih prava stranaka znači da pravomoćnost stječu samo odluke javnopravnog tijela kojima je stranka stekla određena prava odnosno kojima su stranci određene neke obveze.

20. Odredbe ZUP-a izrijekom ne predviđaju izdavanje potvrde pravomoćnosti na odluke javnopravnog tijela koje su stekle to svojstvo kao obvezu javnopravnog tijela koje je odluku donijelo. Međutim, to ne znači da javnopravno tijelo nema obvezu izdati potvrdu pravomoćnosti. Naime, odredbe o izdavanju potvrde izvršnosti za izvršenje novčanih obveza iz članka 137. stavka 3. ZUP-a i za izvršenje nenovčanih obveza iz članka 138. stavka 2. ZUP-a primjenjuju se mutatis mutandis i na izdavanje potvrde pravomoćnosti.

21. Imajući u vidu sve navedeno, sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim u dijelu koji se odnosi na izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti i usvojio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na troškove upravnog postupka ocijenjen kao neosnovan.

22. Člankom 161. stavkom 2. ZUP-a propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

23. Člankom 161. stavkom 5. ZUP-a propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

24. U ovom predmetu sud zaključuje kako je zahtjev tužiteljice u upravnom postupku bio osnovan. Isto tako sud navodi kako je konkretan postupak pokrenut na zahtjev, (čija naknada troškova je regulirana člankom 161. stavkom 2. Zakona), a ne po službenoj dužnosti (čiju naknadu troškova propisuje članak 161. stavak 5. Zakona). Budući da je konkretan žalbeni postupak sastavni dio postupka koji je pokrenut na zahtjev, sud nalazi kako zakonsko određenje ukazuje na jasno iskazanu namjeru zakonodavca da u takvoj situaciji podnositelj osnovanog pravnog lijeka nema pravo da njegov trošak naknadi rješavatelj.

25. Tužiteljici je obzirom da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na trošak upravnog postupka), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju članka 147. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/13), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za sastav podneska od 1. veljače 2024. iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.

U Zagrebu, 7. veljače 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude

DNA:

1. tužiteljici putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis