REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-3318/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice LNV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 10. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I 1. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužiteljici LNV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 1.575,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 0,80 eura od 4.3.2007. do isplate,

- 0,75 eura od 4.4.2007. do isplate,

- 1,37 eura od 4.3.2008. do isplate,

- 2,61 eura od 4.4.2008. do isplate,

- 15,49 eura od 4.11.2008. do isplate,

- 5,53 eura od 4.12.2008. do isplate,

- 18,46 eura od 4.1.2009. do isplate,

- 19,65 eura od 4.2.2009. do isplate,

- 20,87 eura od 4.3.2009. do isplate,

- 15,81 eura od 4.4.2009. do isplate,

- 17,61 eura od 4.5.2009. do isplate,

- 14,34 eura od 4.6.2009. do isplate,

- 10,42 eura od 4.7.2009. do isplate,

- 11,61 eura od 4.8.2009. do isplate,

- 13,96 eura od 4.9.2009. do isplate,

- 11,95 eura od 4.10.2009. do isplate,

- 11,41 eura od 4.11.2009. do isplate,

- 14,06 eura od 4.12.2009. do isplate,

- 17,26 eura od 4.1.2010. do isplate,

- 19,30 eura od 4.2.2010. do isplate,

- 19,27 eura od 4.3.2010. do isplate,

- 24,10 eura od 4.4.2010. do isplate,

- 23,31 eura od 4.5.2010. do isplate,

- 26,97 eura od 4.6.2010. do isplate,

- 39,06 eura od 4.7.2010. do isplate,

- 34,97 eura od 4.8.2010. do isplate,

- 48,77 eura od 4.9.2010. do isplate,

- 40,47 eura od 4.10.2010. do isplate,

- 36,81 eura od 4.11.2010. do isplate,

- 49,61 eura od 4.12.2010. do isplate,

- 62,30 eura od 4.1.2011. do isplate,

- 54,13 eura od 4.2.2011. do isplate,

- 57,20 eura od 4.3.2011. do isplate,

- 51,06 eura od 4.4.2011. do isplate,

- 53,64 eura od 4.5.2011. do isplate,

- 71,83 eura od 4.6.2011. do isplate,

- 67,59 eura od 4.7.2011. do isplate,

- 99,81 eura od 4.8.2011. do isplate,

- 99,92 eura od 4.9.2011. do isplate,

- 73,23 eura od 4.10.2011. do isplate,

- 73,89 eura od 4.11.2011. do isplate,

- 69,73 eura od 4.12.2011. do isplate,

- 75,31 eura od 4.1.2012. do isplate,

- 79,60 eura od 2.2.2012. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužiteljici LNV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 1.548,63 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici LNV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 isplati iznos 65,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 3,66 eura od 2.5.2007. do isplate,

- 4,93 eura od 2.6.2007. do isplate,

- 4,87 eura od 2.7.2007. do isplate,

- 4,41 eura od 2.8.2007. do isplate,

- 4,24 eura od 2.9.2007. do isplate,

- 6,77 eura od 2.10.2007. do isplate,

- 6,36 eura od 2.11.2007. do isplate,

- 5,25 eura od 2.12.2007. do isplate,

- 4,57 eura od 2.1.2008. do isplate,

- 1,32 eura od 2.2.2008. do isplate,

- 2,73 eura od 2.5.2008. do isplate,

- 2,74 eura od 2.6.2008. do isplate,

- 2,42 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 5,09 eura od 2.8.2008. do isplate,

- 4,65 eura od 2.9.2008. do isplate,

- 1,29 eura od 2.10.2008. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj 3208323149/07 dana 25. siječnja 2006. kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.435,60 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate u svrhu kupnje vozila, na rok otplate od 60 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja uz kamatnu stopu u visini 5,20%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Kako iz odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i odluke VSRH br. Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo koja je ništetna. Tuženik je isto tako povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica je zbog ništetne odredbe predmetnog ugovora vezanog uz valutu preplatio dugovani iznos pa predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 11. travnja 2024. da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.575,21 eura, iskazano po pojedinim mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da je korisnik kredita bio upoznat sa valutnim rizikom, da tuženik nije morao znati za rast tečaja CHF, navodi da se odluke u tzv. kolektivnim postupcima ne mogu primijeniti u ovom predmetu, protivi se tijeku zakonskih zateznih kamata. Isto tako u podnesku od 19. travnja 2024. tuženik ističe prigovor prijeboja te predlaže da sud naloži tužiteljici da tuženiku po tom osnovu i to po preplaćenim anuitetima isplati iznos od 65,30 eura iskazano po mjesecima s datumom dospijeća svakog tog iznosa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate a pobliže opisanih pod II izreke presude, predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o kreditu (list 6 do 11 spisa), otplatna tablica (list 12 do 1 4 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 15 spisa), prometi po kreditu (list 16 do 20 spisa i 55 do 60 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 140 do 145 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 156 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 11. travnja 2024. u cijelosti osnovan, a da tužbeni zahtjev tuženika uređen u podnesku od 19. travnja 2004. nije osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica s tuženikom dana 25. siječnja 2007. sklopila predmetni Ugovor o kreditu za namjenu kupnje vozila u kunskoj protuvrijednosti od 17.435,60 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan sklapanja ugovora uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje na rok od 60 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 330,64 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja svakog anuiteta. Iznos sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora a za slušaj izmjene redovite kamatne stope prema odluci o kamatnim stopama tuženika. Predmetni Ugovor ovjeren je i solemniziran kod javnog bilježnika Ivan Parlov iz Zagreba, pod brojem OU-62/2007 dana 26. siječnja 2007.,

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

-da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja i valutiranje.

6. Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Blašković ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita za utuženo razdoblje iznosi 1.575,21 eura a ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila obzirom na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 65,30 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koje je dano stručno, objektivno, temeljem pravila struke i dokumentacije tuženika, temeljem kojeg je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 11. travnja 2024. godine.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužiteljici teret dokaza da joj neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužiteljice pa se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice ali je saslušao tužiteljicu kao stranku na okolnost utvrđivanja utužene odredbe. Tužiteljica je navela da se obratila tuženiku jer je bila po zaposlenju ograničena na tu banku. Došla je s namjerom da uzme kredit u eurima ali joj je osobna bankarica izvadila Tablice i izračun u eurima pa je i sama vidjela da je znatno povoljniji kredit u CHF te se odlučila za taj kredit. Osobna bankarica joj nije objasnila nikakve rizike vezane uz valutu CHF a tužiteljica je obratila pažnju na iznos kredita, kamatnu stopu. Dakle, iz jasnog iskaza tužiteljice proizlazi da joj osobna bankarica nije protumačila niti ju upozorila na eventualnu mogućnost kretanja CHF na tržištu te je na predmetni kredit pristala obzirom da je u vrijeme podizanja imao povoljnije uvjete.

10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 4. ožujka 2007. pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužiteljica je podnijela tužbu 9. svibnja 2023., pa je prigovor zastare neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Treba navesti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 11. travnja 2024. i odlučio kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.

12. Treba navesti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni Ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužiteljice da zatraži zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element Ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da se radi o povredi manjeg značaja odnosno da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje tog Ugovora.

13. Tuženik neosnovano prigovara postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata iz razloga jer je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratit sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog Ugovora, dakle, bez osnove i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošteni stjecatelj. Tužiteljica osnovano zahtjeva zakonsku zateznu kamatu od datuma plaćanja odnosno od datuma slijedećeg obračuna pojedinih anuiteta do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a.

14. Tuženik neosnovano prigovara da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača, tužiteljica je s tuženikom sklopila predmetni ugovor kao fizička osoba za vlastite potrebe pa prema stajalištu VSRH u odluci br. Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. teret dokaza te tvrdnje je na tuženiku koji u ovoj pravnoj stvari tu činjenicu nije dokazao. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod I.

15. Nije osnovana izjava o prijeboju tuženika iz podneska od 19. travnja 2024. godine. Prema odredbi čl. 195 ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U toj izjavi tuženik ističe novčani iznos od 65,30 eura. Tuženik je temeljem nalaza vještaka u citiranom podnesku istaknuo tužbeni zahtjev u iznosu od 65,30 eura iskazano po pojedinim mjesecima koje zahtjeva sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate.

16. Činjenica da je u određenom periodu tečaj CHF bio niži u odnosu na onaj tečaj kod isplate kredita nije od utjecaja za ishod ovog spora iz razloga što tužitelj nije ništa stekao bez pravne osnove i nije u obvezi vratiti tuženiku taj iznos.

17. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati , slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tuženika te je odlučio kao u izreci pod II.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

19. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 22.9.2023. i 11.4.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 13.3.2024., 7.10.2024. prema tbr. 9 točka1 – po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 250,00 eura, trošak vještačenja 265,45 eura te pristojba na tužbu 33,18 eura, pa priznati trošak tužitelju iznosi 1.548,63 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu 10. veljače 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku