REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

10370 Dugo Selo

Poslovni broj: P-172/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu po sucu pojedincu Ranki Memišević, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku FM, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurković, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice FM te tuženika osobno uz punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice EM u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], je dužan tužitelju ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa] isplatiti iznos od 9.025,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenoga 2019. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.519,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. U tužbi od 9.4.2021. tužitelj ĆM navodi da je vlasnik nekretnine, stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], te se brine za uređenje i održavanje iste. Tuženik ČM je majstor koji se bavi adaptacijama i građevinskim radovima. Stranke su u listopadu 2019. usmeno dogovorile opseg i cijene građevinskih radova uređenja dvorišta zgrade. Dana 31.10.2019. tuženik i pisanim putem potvrdio dogovor da će izvesti građevinske radove proširenja parkinga, rušenje stare i izradu nove ograde te izradu klizne kapije te mu je istog dana tužitelj na ime avansa predao iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), što je tuženik potvrdio potpisom izjave istog dana. Od 31. listopada 2019. do podnošenja tužbe prošla je godina i pol te tuženik do danas nije izvršio dogovorene građevinske radove. Dana 8.2.2021. tužitelj je tuženiku uputio opomenu pred tužbu za neizvršenje tih ugovorenih radova i pozvao ga u primjerenom roku izvrši dogovorene građevinske radove ili vrati primljeni avans. Istu opomenu tuženik je zaprimio 11. veljače 2021. ali niti je izvršio radove niti je vratio primljeni avans. Radi neizvršenih radova tužitelj trpi i štetu jer stanove u predmetnoj zgradi iznajmljuje te je primoran hitno intervenirati i angažirati druge majstore za završetak radova. Ističe da je postupio sukladno člancima 360. do 363. Zakona o obveznim odnosima (NN, br.35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21,

- dalje ZOO) jer je tuženiku ostavio primjeren rok za ispunjenje obveze pa kako tuženik ugovorene radove nije izvršio ugovor koji je postojao između stranaka raskida se po samom zakonu te svaka stranka ima pravo na povrat što je dala. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2019. pa do isplate te naknaditi mu parnični trošak sa zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe i tumačenje tužitelja. Ističe prigovor zastare, te osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga jer je radove izvodio sukladno dogovoru s tužiteljem i u skladu izvanrednim stanjem izazvanim Covid-19 pandemijom te je na ime radova utrošio iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), koje mu je tužitelj predao na ime avansa. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška tuženiku. Nakon zaključenja pripremnog ročišta podneskom od 6.5.2024. tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je tužitelj posao ugovarao sa tvrtkom Jauk usluge j.d.o.o. na adresi tuženika što je vidljivo iz ponude koju je priložio tužitelj broj 55-P1/1.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj ističe da je u Izjavi 31.10.2019. vidljiv opseg ugovorenih radova. Jedini posao koji je tuženik izvršio bio je rušenje postojeće ograde u studenom 2019. Prema ponudi broj 55-P1/1 ugovorena cijena za tu stavku iznosila je 1.592,67eura (12.000,00 kuna). Tuženik je već krajem 2019. odgađao dolaske te kako do studenog 2020. nije izvršio dogovorene radove tužitelj je angažirao druge izvođače. Tako je Društvo Tehno-temelj d.o.o. izvršilo radove proširenja parkinga i izradilo dio nove ograde (novi armirano betonski zidić) a društvo Trgomet d.o.o. radove izrade čeličnog dijela ograde i klizne kapije. Dakle, iz istoga proizlazi da tuženik nije izvršio radove proširenja parkinga, izradu nove ograde te izradu klizne kapije. Isto dokazuje Whats App komunikacija stranaka. Dakle, tužitelj ne osporava da je tuženik izvršio rušenje stare ograde čija vrijednost prema ponudi tuženika iznosi 1.592,67 eura (12.000,00 kuna), stoga snižava svoj tužbeni zahtjev na iznos od 9.025,15 eura (68.000,00 kuna). Podneskom od 16.3.2023. uređuje tužbu u skladu s valutom eura te od tuženika potražuje iznos od 9.025,15 eura. Osporava prigovor promašene pasivne legitimacije jer je do iznošenja istog tuženik potvrdio da je upravo on osobno bio u ugovorenom odnosu s tužiteljem i da je on osobno primio avans. Ističe da je isti prigovor nepravovremen.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5), Izjavu od 31.10.2019. (list 6), opomenu pred tužbu od 8.2.2021. (list 7-9), e-mail tuženika od 23.9.2019. i pripadajuću ponudu (list 20-21), e-mail Tehno-temelj d.o.o. s obračunom izvedenih radova (list 22-24), e-mail Trgomet d.o.o. od 23.6.2021., ponuda, račun, potvrda o provedenom nalogu za plaćanje 42.120,00 kuna (list 25-29), e-mail Trgomet d.o.o. i račun od 20.7.2021., račun i potvrda o plaćanju 18.810,23 kuna (list 30-32), Whats App korespondencija (list 33-39), e-mail od 15.1.2021. s fotografijama (list 40), e-mail od 25.2.2021. s fotografijama parkinga i ograde (list 42-44), e-mail od 24.10.2019. s uputama za izradu parkinga i nacrt terena (list 45-46), saslušani su svjedoci BM, HM i ŠM (list 58-59), SM, ZM (list 73-74) te je saslušan tužitelj kao stranka (list 55).

5. Nije proveden dokaz saslušanjem tuženika jer tuženik na ročište određeno radi saslušanja stranka 16.3.2023. nije pristupio iako je uredno pozvan po punomoćniku, a izostanak nije opravdao (čl.265.st.2 ZPP-a). Nije saslušan svjedok NM (otac tuženika) jer se poziv za ročište 8. svibnja 2024. vratio s napomenom "umro". Nisu saslušani svjedoci MM i IM jer iako pozvani na saslušanje 8. svibnja 2024. istom nisu pristupili niti su izostanak opravdali te jer je tuženik od njihovog saslušanja odustao na ročištu 12. studenog 2024. Nije provedeno građevinsko vještačenje predloženo po tuženiku radi utvrđenja obima i vrijednosti i radova izvršenih po tuženiku jer je isti od tog dokaza odustao na ročištu 12. studenog 2024.

6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 9.025,15 eura na ime isplaćenog avansa te neizvršenih ugovorenih radova. Na odnos među strankama primjenjuje se odredbe ZOO-a kojima su regulirani Učinci ugovora i Ugovor o djelu, te opće odredbe toga Zakona.

9.Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, proizlazi da među strankama nije sporno da je tužitelj predao tuženiku 31.10.2019. iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), na ime avansa za izvođenje ugovorenih građevinskih radova- proširenja parkinga, rušenje stare i izradu nove ograde, te izradu klizne kapije na adresi [adresa] u [adresa]. To proizlazi i iz pisane potpisane izjave stranaka ( list 6).

10. Sporno je da li je tuženik pasivno legitimiran jer on tvrdi da je izvođenje radova ugovorila tvrtka Jauk usluge j.d.o.o.. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva jer je tuženik osporava kao i visina jer tuženik tvrdi da je potrošio iznos predujma u cijelosti za radove koje je izvršio. Sporno je je li za tražbinu tužitelja nastupila zastara.

11.Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.

11.1. Izjavu o primitku avansa potpisao je osobno tuženik ne navodeći da to prima u ime i za račun tvrtke Jauk usluge j.d.o.o., [adresa]., niti kao njen z.z. ili direktor. Da je posao ugovaran s tvrtkom Jauk usluge j.d.o.o. bilo bi logično i da je avans uplaćen preko računa na račun tvrtke.

11.2. O radovima koje je tuženik izvodio za tužitelja iskazivao je SM, brat tuženika. Tako on navodi da nije zaposlenik tvrtke Jauk usluge d.o.o. niti je to bio, ali da je bratu pomagao u slobodno vrijeme i bez plaćanja (tada je bio zaposlen u drugoj firmi) na nekim radovima ugovorenim s tužiteljem. Čak je iskazao da je materijal za te radove on kupovao svojim novcem a nije to plaćeno s računa bratove firme tvrtke Jauk usluge d.o.o. Koliko zna tuženiku je na tim radovima pomagao i njegov sin ZM koji također nije nikad bio zaposlenik firme tuženika.

11.3. Svjedok ZM je također iskazao da nije bio zaposlenik očeve firme Jauk usluge d.o.o. a ocu je pomagao i djed NM ( sada pokojni) koji je bio umirovljenik. Ne zna je li tuženik imao zaposlenih u firmi .

11.4. Sud smatra da je poslove koje je tuženik ugovorio za tužitelja izvršavao osobno tuženik uz pomoć rodbine i prijatelja, a kako je on osobno i primio avans on osobno je i obveznik vraćanja istog. Činjenica da je ponudu dala tvrtka tuženika ne utječe na to mišljenje suda jer da je to tuženik smatrao dao bi tužitelju račun za izvršene radove po tvrtki što nije učinio. Uvidom u sudski registar utvrđeno je da je 2019. tuženik bio zz, i direktor tvrtke Jauk usluge j.d.o.o., [adresa], te da je ista brisana iz sudskog registra 14.1.2022. rješenjem Tt-21/57385-1. Također je upisano da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj 87 St-1525/2021 od 29.10.2021. godine zaključio stečajni postupak nad dužnikom JAUK USLUGE jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i usluge u stečaju, [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 54516008743.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik i ranije radio neke poslove za njega a potom su usmeno ugovorili da tuženik na njegovoj parceli sruši postojeći parapet između dvije čestice, prve koju je kupio ranije i jedne koju je dokupio, te mu oko cijele ujedinjene čestice napravi novi zidani parapet. Također da zemljište oko zgrade poploči pločicama koje se stavljaju za parking. U zidani parapet je trebao kroz provesti i struju da bude ograda osvjetljena, te na jedan dio novokupljene parcele dovesti vodu. Na parapet je trebao postaviti ogradu kako je ugovoreno u ponudi. Dogovoreno je da svi poslovi budu izvršeni u par mjeseci, a tuženik je poslove započeo u listopadu 2019., kada mu je dao predujam. Na ime predujama je tuženiku dao 10.617,82 eura (80.000,00 kuna). Po primitku predujma tuženi je s ocem par puta došao i počeo razbijati parapet. Nije im baš išlo pa su nakon mjesec dana rušenja dogovorili sa radnicima na susjednom gradilištu da ga oni poruše bagerom, što su i učinili. Prije nego što su oni počeli radove na dijelu površine zemljišta je bio parking koji su oni djelomično i maknuli jer je bio do parapeta pa im je smetao. Nakon toga su tako ostavili sve to razrušeno sa šiljcima od armature i ništa više nisu radili. U ožujku 2020. je bio zatvoreno radi korone, pa tuženik nije dolazio jer je rekao da ni ne može i tako je bilo do svibnja kad se promet otvorio. Onda je ponovo obećavao da će doći ali do lipnja 2020. ništa nije napravio, samo je zavlačio. Stoga je on angažirao Tehno temelj da naprave parapet, a s tuženikom je dogovorio da on na taj parapet koji je postavio Tehno temelj postavi željeznu ogradu, a s obzirom da se on bavi i željezarijom, sve na ime predujma koji je dobio. Firma Tehno temelj napravila je parapet u roku dva tjedna i tuženik je nakon toga trebao postaviti ogradu u roku 2 mjeseca. Tuženik mu je potom slao fotografije ograde koju navodno izrađuje, a onda je donio 12 stupova i njih postavio na parapet i to je bilo sve što je napravio. Te stupove je potom firma koja mu je na kraju postavljala ograde na parapet morala skinuti jer su stupovi imali premalu osnovu pa ne bi mogli nositi predmetnu ogradu. On je nekoliko puta tuženiku davao zadnji rok da završi radove ili da vrati predujam, a priznao mu je trošak rušenja parapeta prema točki 1. prve ponude u iznosu od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna). Na kraju je poslove dao firmi Tehno temelj d.o.o. i Trgomet d.o.o. Osim tuženika i njegovog oca na gradilište je dolazio i njegov sin.

13. Iz iskaza svjedoka AM koji radi na adresi [adresa] na Radio Mariji proizlazi da mu je tužitelj kazao da će jedan gospodin raditi na njegovoj čestici. Na početku nije znao što je od poslova dogovoreno ali vidio da tu dolazi jedan stariji gospodin i njegov sin koje je viđao nekih 4-5 mjeseci. Kada je vidio kako tuženik radi rekao je tužitelju da to neće biti dobro a on mu je rekao da je dogovorio da će tuženik skinuti stari parapet, da će napraviti parkiralište, sagraditi novi parapet, postaviti metalnu ogradu na taj parapet te izraditi klizna vrata za ulazak na česticu. Tuženik je dolazio raditi po 2-3 sata, razbijao parapet te je vidio da otpad od starog postavlja po prostoru za parkiralište i nabija u zemlju, a osobno zna da se to tako ne radi. Potom je tužitelj stupio u kontakt s firmom UM (Tehno-temelj d.o.o.) koji mu je napravio novi parapet i parkiralište a druga firma je kasnije završila ogradu i klizna vrata. Tih 4-5 mjeseci kada je viđao tuženika na gradilištu on je samo rušio parapet i ostatke istog nosio na parkiralište i u tih 5 mjeseci nije dolazio kontinuirao već ga nekad nije bilo 10 dana, nekad tjedan a ponekad je samo došao na par sati. O cijeni radova ne zna ništa.

14. Svjedok HM koji također radi na Radio Mariji i tamo dolazio. Čuo je za poslove koje je radio neki O te ga je jedno prvo vrijeme viđao sa starijim gospodinom dok je rušio zid a kako im rušenje nije išlo viđao ih je sve rjeđe. Rušili su zid (parapet) i otkopali zemlju u dijelu gdje je trebao biti proširen parking te tu nanosili ostatke zida. Potom je tvrtka Tehno-temelj d.o.o. napravila parapet i parkiralište a ogradu je kasnije postavio netko drugi. Zna da je tuženik postavio metalne stupove na parapet ali nešto s njima nije valjalo. Drugo ne zna osim što može potvrditi da tuženik nije izvršio izradu parkinga niti je izradio novu ogradu i kliznu kapiju.

15. I svjedok ŠM, djevojka tužitelja, koja stanuje u zgradi [adresa] gdje i tužitelj, potvrdila da je tužitelj sa tuženikom dogovorio proširenje parkirališta oko već postojeće zgrade, rušenje stare ograde, postavljanje nove i izradu pomične kapije. Nije sudjelovala u pregovorima ali zna da je tužitelj radove ugovorio krajem 2019. i da je tuženik radio nekih 5-6 mjeseci ali je samo srušio ogradu-parapet. Dolazio je ponekad na par sati a poneka ga nije bilo tjedan ili 10 dana. Ponekad je na radove poslao samo svog oca. Zna da je na kraju zidani parapet sagradila druga firma koja je i postavila ogradu na isti. Zna i da su bili od strane postavljeni neki stupovi na ogradu koje je kasnije druga firma srušila i stavila nove. Misli da je cijena za sve radove bila oko 70.000,00 kuna.

16. Sud je iskazima tužitelja i svjedoka AM, HM i ŠM poklonio vjeru jer su u osnovi suglasni u pogledu načina rada, vremena dolaženja i što je tuženik od ugovorenih poslova izvršio. Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je tuženik uz pomoć i oca i sina samo srušio stari parapet dok nije postavio novi parapet – ogradu, niti je proširio niti uredio parkiralište niti je izradio novu ogradu niti ulaznu kapiju za što je tužitelj angažirao druge tvrtke.

17. I iskazi svjedoka tuženika, TM i CM, brata i sina tuženika u osnovi potvrđuju da su radili na šalovanju ograde i stupova za ogradu. Svjedok ZM je iskazao da on čak nije znao što sve treba napraviti jer je bio pomoćni radnik te je potvrdio da je srušena vanjska betonska ograda (ranije postojeći parapet) te da je kasnije s ocem – tuženikom postavljao stupove. Sjeća se i da je VM došao sa svojim bagerom. Iz iskaza svjedoka doduše proizlazi da je tuženik radio i šaht koji nije u ugovorenim poslovima po ponudi. Tužitelj je u podnesku od 20.5.2024. taj dio iskaza svjedoka osporio jer se iz izjave o dogovorenom poslu i primitku avansa ne spominje ugovaranje izrade šahta, kao niti radovi uređenja staze, pa je u tom djelu sud poklonio vjeru iskazu tužitelja.

18. Dakle, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno je da je tuženik za tužitelja samo izvršio radove rušenja stare ograde – parapeta te odvoz tih ostataka na dio predviđen za parking dok nije postavio ogradu na izgrađeni parapet niti je izvršio druge ugovorene radove, proširenje parkinga, izradu nove ograde, izradu klizne kapije.

19. Navedeno potvrđuju i dokazi predočeni od tužitelja, troškovnici i prepiska tužitelja i firme Tehno-temelj d.o.o. i Trgomet d.o.o. s lista 22-28 spisa.

20. Da je tužitelj tuženiku dao primjeren rok da izvrši sve ugovorene poslove proizlazi iz iskaza tužitelja i WhatsApp korespondencije stranaka (list 33-39), a iz navedenog je vidljivo i da je tužitelj stalno pozivao tuženika da izvrši ugovorene poslove. Dakle, iz toga je vidljivo da je tužitelj tuženiku dao primjeren rok da izvrši ugovorene radove čak kad se uzima u obzir i da je od 23.3.2020. Stožer radi pandemije Covida-19 dao uputu privremene obustave javnog prometa prema kojoj osobe nisu mogle izlaziti iz mjesta prebivališta a koja je trajala do svibnja 2020. Kako se tuženik obvezao izraditi ogradu i klizna vrata a što je mogao raditi u svom mjestu prebivališta nema razloga da u roku koji mu je dao tužitelj isto ne izvrši. Dapače, po njihovoj WhatsApp prepisci se vidi da su se još od srpnja 2020. do rujna 2020. dopisali radi izrade ograde i stupova, a iste upite je tužitelj tuženiku postavljao do 11.12.2020.

21. Dakle, iz svega navedenog je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o djelu kojim se tuženik kao izvođač obvezao za tužitelja obaviti određeni posao sukladno čl. 590. ZOO-a, da za izvršenje djela u određenom roku nije bio bitan sastav ugovora ali i da je tužitelj tuženiku dao primjeren rok da ugovorene poslove završi a što tuženik nije učinio pa je te poslove povjerio drugim izvođačima. Člankom 360. ZOO- a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama propisanim idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

22. Člankom 362. st. 2. ZOO-a propisano je da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Kako sam tuženik tvrdi da ispunjenjem u roku nije bio bitan sastav ugovora jer je dogovoreno da će se ugovor izvršiti u roku 4-5 mjeseci, te kako ni nakon dodatnog danog vremena do rujna 2020. tuženik nije ispunio svoju obvezu primjenjuje se stavak 3. kojom je propisano da nastupaju iste posljedice kao i kad rok bitan sastojak ugovora. Dakle, ugovor se raskida po samom zakonu (članak 361. st. 1. u svezi čl. 362. st. 3. ZOO-a).

23. Kako je nesporno da je tužitelj tuženiku na ime avansa isplatio iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), te da kako je utvrđeno u postupku da je tuženik samo izvršio rušenje postojeće ograde – parapeta, a tužitelj mu s te osnove prema ponudi 55-P1/1 iz 2019. priznao iznos od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna), koji se odnosi na iskop, rušenje, postavljanje ograde te iskop temelja za novu ogradu proizlazi da je tuženik dužan vratiti tužitelju preostali neutrošeni iznos od 9.025,15 eura (68.000,00 kuna), sukladno članku 368. st. 1. i 2. ZOO-a. Sukladno članku 368. st. 5. ZOO-a strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila. Temeljem čl. 29. ZOO-a tuženik koji je zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, dužan je, osim glavnog duga, platiti i kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Stoga je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

24. Tuženik je predlagao provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja poslova i cijene poslova radova koje je izvršio za tužitelja ali je od tog dokaznog prijedloga odustao dakle nije dokazao da bi on izvršio veći obim radova za tužitelja od onih koji su utvrđeni u postupku.

25. Stoga je odlučeno kao točci I izreke ove presude i naloženo je tuženiku da tužitelju vrati neutrošeni avans u iznosu od 9.025,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada ih je primio odnosno od prvog slijedećeg dana 1. studenog 2019. pa do isplate.

26. I prigovor zastare potraživanja tužitelja je neosnovan. Naime, zastara počinje teći prvog dana od kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ( čl.215.st.1 ZOO-a). U ovom primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a, a kako je zastara počela teći tek po proteku primjernog roka koji je tužitelj dao tuženiku za ispunjenje obveze nakon čega je nastupio raskid ugovora, dakle u studenom 2020., a tužba je podnesena 9. travnja 2021., podnesena je unutar zastarnog roka.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1 i čl.155.ZPP-a jer je tužitelj uspio u cijelosti i važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00eura. Trošak tužitelja je obračunat prema troškovniku s l.80 spisa, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 9.025,15 eura. Tako mu je priznat zatraženi trošak sastava tužbe po 100 b prema Tbr. 7/1 OT,za sastav podneska od 1.7.2022. i 20.5.2024. svaki od 100 b po Tbr.8/1, za sastav podneska od 16.3.2023. i 20.8.2024. svaki od 25 b po tbr.8/4, za zastupanje na odgođenom ročištu 17.1.2023 i 9.1.2024. od 50 b po Tbr.9/5, za zastupanje na ročištu 5.7.2022., 16.3.2023., 19.9.2023, 8.5.2024. i 12.11.2024. od 100 b po Tbr.9/1 svako, ukupno 950 b odnosno 1.900,00 eura + 25% PDV od 475,00eura ukupno na ime zastupanja 2.375,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu 76,32 eura (koliko je i platio) i na presudu eura 68,35 (50% radi dostave e- komunikacijom), ukupno 2.519,67 eura. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.519,67 eura kako je odlučeno u točki II. izreke.

28. Tužitelju je na dosuđeni trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja 10.2.2025. do isplate jer ju je tražio (čl.151..st.3. ZPP-a), te kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

U Dugom Selu 10. veljače 2025.

Sudac

Ranka Memišević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvjetnica FM

2. pun. tuženika odvjetnik Krešimir Ćurković