REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3964/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja CORDYLINE d.o.o., OIB 49514373579, Zadarska 2, Osijek, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Juraj Marinić, Osijek, Gundulićeva 5, protiv tuženika TISAK plus d.o.o., OIB 32497003047, Slavonska avenija 11a, Zagreb, radi isplate iznosa od 14,60 EUR / 110,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-497/2020 od 13. srpnja 2022., 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-497/2020 od 13. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-497/2020 od 13. srpnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca poslovni broj Ovrv-2106/19, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 14,60 EUR / 110,00 kn sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2019. do isplate kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 76,48 EUR / 576,25 kn sa zateznim kamatama od 27. studenog 2019. do isplate, sve po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 96,22 EUR / 725,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je vozilo u vlasništvu tuženika nesporno koristilo uslugu parkiranja na parkiralištu Opće bolnice Dubrovnik 15. kolovoza 2015. i da ta usluga nije plaćena. Utvrđuje da iz Ugovora o zakupu zemljišta – parking prostora i Ugovora o ustupu i prodaji tražbina proizlazi aktivna legitimacija tužitelja, dok je iz Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu vozila razvidna pasivna legitimacija tuženika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi navodi da je sud samo djelomično održao platni nalog na snazi, dok nije razvidno u kojem dijelu je platni nalog ukinut. Smatra da nije odlučeno u cijelosti o tužbenom zahtjevu budući da je sud trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu ako je već ukinuo platni nalog, odnosno trebao je odbiti tužbeni zahtjev. Obrazlaže da je izreka presude zbog toga nejasna, a sve s obzirom na to da je tužitelju u cijelosti dosuđena glavnica. Stoga tuženik smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Nadalje, navodi da se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi. U tom smislu ukazuje na zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Županijskih sudova od 2. lipnja 2017. Smatra da tužitelj nema pravo na ovršni trošak. Također, ukazuje da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnom postupku. Ističe da iz samog Ugovora o ustupu i prodaji tražbina ne proizlazi da je predmetna tražbina ustupljena tužitelju budući da je u članku 4. tog ugovora navedeno da su sve prenesene tražbine popisane u prilogu tog ugovora, a koji tužitelj nije dostavio u spis.
4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.
5. Tuženikova žalba je neosnovana.
6. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.
7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 14,60 EUR / 110,00 kn na ime neplaćene usluge korištenja parkinga od strane tuženika.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljeva aktivna legitimacija ne proizlazi iz isprava koje se nalaze u spisu. Naime, u spisu se nalazi Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: RI-04/2019 (list 41. do 42. spisa), kojim je društvo PARKING TIM d.o.o., Rijeka, ustupilo tužitelju potraživanja po osnovi neplaćenih računa za parkiranje na prostoru parkinga Opće bolnice Dubrovnik, gdje društvo PARKING TIM d.o.o. naplaćuje korištenje parkirnog prostora na temelju Ugovora o zakupu zemljišta
– parking prostora, koji je sklopilo s Općom bolnicom Dubrovnik 29. lipnja 2015. Odredbom članka 4. stavka 1. navedenog ugovora o ustupu utvrđeno je da PARKING TIM d.o.o. ustupa tužitelju sve nenaplaćene račune koji se nalaze popisani u prilogu tom ugovoru RI-04/2019, „specifikacija dužnika i potraživanja“. Suprotno navodima žalitelja, tužitelj je u spis dostavio predmetnu specifikaciju dužnika i potraživanja kao prilog ugovoru o ustupu (list 69. spisa), gdje je naznačen tuženik kao dužnik, kao i predmetni neplaćeni račun broj 3210/PTDU/1 od 12. lipnja 2019. izdan tuženiku radi korištenja parkinga u iznosu od 14,60 EUR / 110,00 kn. Dakle, tužitelj je dokazao da mu je društvo PARKING TIM d.o.o. ustupilo predmetno potraživanje. Budući da je tužitelj dokazao da je predmetna tražbina prenesena na njega, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari zahtijevati njeno ispunjenje.
10. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da sud nije odlučio u cijelosti o tužiteljevom tužbenom zahtjevu. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da odluka o ovršnom trošku ne predstavlja platni nalog i ne može činiti sastavni dio platnog naloga.
11. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je odlučivao o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca poslovni broj OVRV-2106/2019 od 27. studenog 2019. Predmetni platni nalog čini glavni zahtjev u iznosu od 14,60 EUR / 110,00 kn sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2019. do isplate te nastali ovršni trošak u iznosu od 76,48 EUR / 576,25 kn sa zateznim kamatama od 27. studenog 2019. do isplate u skladu s člankom 448. stavkom 2. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Razvidno je da je točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud u cijelosti odlučio o platnom nalogu sadržanom u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a i to na način da ga je u cijelosti održao na snazi. O predvidivim troškovima ovršnog postupka (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, izvid i pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te trošak dostave rješenja na provedbu) u ukupnom iznosu od 67,19 EUR / 506,25 kn, prvostupanjski sud nije niti mogao odlučivati budući da ti troškovi nisu niti nastali s obzirom na to da je tuženik podnio prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi i nisu dio platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
12. Osim toga, odredbom članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) propisano je da će sud, na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate, iz čega proizlazi da tužitelju (ranije ovrhovoditelju) pripada pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i prije nego što je donesena prvostupanjska presuda, kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude je pravilna, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 10. veljače 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
