REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2390/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA PROMINA, Oklaj, OIB 79734182959, Put kroz Oklaj 144, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik EO, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-259/2021 od 22. ožujka 2024., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-259/2021 od 22. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je odlučio:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da po osnovi naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 12.250,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanim za prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena i koja na taj iznos teče od 09.05. 2019. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da podmiri tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanim za prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena i koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Prema obrazloženju, sud je primijenio odredbe čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom kako je sud trebao postupati po tužbi tužitelja u ovom parničnom postupku i utvrditi pravno relevantne činjenice obveznopravnog odnosa između ovdje parničnih stranaka, te po provedenom postupku donijeti pravilnu i zakonitu odluku. Tužitelj bi u ovoj pravnoj stvari dokazao postojanje obveznopravnog odnosa između ovdje parničnih stranaka i obvezu tuženika da isplati traženi iznos tužitelju s osnova štete koju je tužitelj pretrpio od strane osiguranika tuženika. Naime, osiguranik tuženika nesporno je počinio materijalnu štetu tužitelju u opsegu, visini i na način kako je to u tužbi navedeno. Pravomoćna presuda donesena u postupku poslovni broj P-23/2020 ne djeluje apsolutno prema umješaču, ovdje tuženiku. Zakon o parničnom postupku predviđa isključivo intervencijski efekt presude na umješača i to u dijelu odnosa prvotnog umješača i stranke na čijoj strani je umješač sudjelovao u parnici, što ovdje nije slučaj, a ne radi se niti o jedinstvenim suparničarima na strani tuženika u prethodno provedenom parničnom postupku. Predložio je stoga ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Zatražio je trošak žalbe: za sastav 125 bodova, za sudske pristojbe prema odluci suda i PDV 25%.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja u iznosu od 12.250,00 kuna na ime naknade štete koja da je tužitelju nastala uništenjem ploče – fontane na trgu kraj Doma kulture u Oklaju, koja se nalazi na javnoj površini u vlasništvu tužitelja, kao jedinice lokalne samouprave i to prilikom dostave pića u svrhu organizacije vjenčanja za koju prigodu je tužitelj sklopio ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora dana 30. listopada 2018., a tuženik da je odgovoran kao društvo kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je upravljao vozač odgovoran za predmetnu nezgodu.

6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) jer je vrijednost predmeta spora 1.625,85 EUR pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Pobijana presuda je jasna i detaljno obrazložena, a ne sadrži proturječnosti pa ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj.

7.1. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl.1045. i 1046. ZOO-a).

7.2. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud pri donošenju odluke u ovom predmetu imao u vidu kako je presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-23/2020 od 6. svibnja 2022., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2636/2022 od 25. kolovoza 2023., pravomoćno presuđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja Općine Promina u iznosu od 12.250,00 kuna na ime štete, a u odnosu na isti štetni događaj iz ove tužbe neosnovan. Smatrajući kako navedena presuda ima učinak i prema ovdje tuženiku, koji je bio u tom predmetu umješač pa slijedom navedenog zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja Općine Promine i u ovom predmetu.

7.3. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako u predmetnoj parnici nema mjesta ponovnom meritornom raspravljanju radi eventualno drugačijeg rješavanja, budući da pozivanje na intervencijski efekt nije uspješno osporeno (tako i profesori E i Č: Građansko procesno pravo, „Narodne novine“ 2004. godine na stranici 456.). Dakle, u navedenoj parnici je sud saslušao svjedoke te na temelju njihovih iskaza i dokumentacije nije mogao utvrditi da je došlo do štete koju je prouzročio osiguranik ovdje tuženika pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iako samo izreka presude stječe svojstvo pravomoćnosti, rješenje spora predstavlja formiranje zaključka suda o bitnim činjenicama. Kako je tužitelj i u tom sporu sudjelovao u istoj ulozi - kao tužitelj (a tuženik kao umješač), ne može dovoditi u pitanje pravilnost utvrđenja suda o činjenicama nego je za njih vezan, jer se pravomoćnost presude proteže i na ovaj spor.

8. Slijedom navedenog je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas