REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-434/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja Nogomet promocija - Football Promotion d.o.o., Zagreb, P. P. Njegoša 6, OIB: 30631641114, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova ulica 10, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Pavlenski put 17, radi isplate iznosa od 26.011,56 EUR i radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2385/2021 od 27. studenog 2024., 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2385/2021 od 27. studenog 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2385/2021 od 27. studenog 2024.u točki I. izreke, odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 26.011,56 EUR određivanjem prethodne mjere.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) za određivanje prethodne mjere.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi rješenje u dijelu koji se odnosi na odluku o prethodnoj mjeri.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje u točki I. izreke na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je rješenje u točki I. izreke pravilno i zakonito.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa proizlazi da je na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donio 15. travnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1221/2021 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 26.011,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 698,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do dana plaćanja.

7.1. Tuženik je protiv rješenja izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je rješenjem suda poslovni broj Povrv-2385/2021 od 3. prosinca 2021. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.2. Tužitelj je podneskom od 29. ožujka 2022. predložio određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a.

8. Iz odredbe čl. 501.a ZPP-a proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b)ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

9. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu nego je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Tuženik je stranka koja mora dokazati u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu, što je tuženik u konkretnom slučaju dokazao.

10. Naime, predmet spora je tužiteljevo potraživanje s osnove dijela neplaćenog računa broj 8-1-1 od 27. svibnja 2020. izdanog na temelju Ugovora broj UP-612/19 od 20. rujna 2019. sklopljenog između stranaka.

11. Između stranaka nije sporno da je 20. rujna 2019. sklopljen navedeni Ugovor kojim su ovdje tuženik i ovdje tužitelj kao producent uredili međusobna prava i obveze u svezi s nabavom dokumentarne serije pod nazivom „Junaci našeg doba“ od pet epizoda, u trajanju od po cca 52 minute svaka epizoda, kao i osnivanje prava iskorištavanja navedenog djela, na temelju javnog Poziva za dostavu ponude od 15. ožujka 2019. te Odluke glavnog urednika Programa, uz suglasnost ravnatelja PJ Program HRT-a o prihvatu ponude od 30. srpnja 2019.

11.1. Nesporno je da je predmetni Ugovor izmijenjen Aneksom br. UP-877/19 Osnovnom ugovoru br. UP-612/19 od 24. prosinca 2019. kao što je nesporna i sama visina utuženog potraživanja.

11.2. Između stranaka nije sporno ni da je tužitelj na temelju sklopljenog Ugovora isporučio predmetno djelo odnosno dokumentarnu seriju „Junaci našeg doba“ te da je ona emitirana od strane tuženika.

11.3. Zaključno, između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku dostavio nepotpisane ugovore s FIFA-om i UEFA-om.

12. Sporno je između stranaka je li tužitelj ispunio svoje obveze utvrđene odredbama čl. 5. i čl. 7. Ugovora slijedom kojih bi tuženik stekao neograničeno pravo emitiranja i reemitiranja predmetnog djela u cjelini ili u dijelovima za ugovoreno razdoblje (po broju emitiranja). Posljedično, sporno je ima li pravo na isplatu zadnjeg obroka ugovorene naknade odnosno 10% ugovorne cijene, a koja je isplata ugovorena nakon dostavljanja i prihvata konačnog dokumentiranog financijskog izvješća proizvodnje djela (čl. 4. st. 5. t. 5. Ugovora).

12.1. Sporno je i je li tuženik imao pravo uskratiti plaćanje u slučaju neprihvaćanja konačnog financijskog izvješća ili se tuženikovi prigovori o nedostavljanju dokaza o riješenim autorskim pravima s FIFA-om i UEFA-om imaju smatrati prigovorima pravnih nedostataka predmetnog isporučenog djela. Posljedično, sporno je da bi konačno financijsko izvješće moglo obuhvaćati dokaze o riješenim autorskim pravima.

13. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je ukinut navedeni platni nalog u cijelosti i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

13.1. Iz obrazloženja proizlazi da se tužitelj kao producent prema Ugovoru br. UP-612/19 od 20.9.2019. obvezao proizvesti djelo za tuženika, pod izričitim uvjetom o kojem su stranke pregovarale, a to je da tužitelj osigura i dostavi tuženiku dokaze o riješenim pravima za neograničeno korištenje materijala koji se odnosi na snimke utakmica UEFA i dr., a koje će biti sastavni dio djela, za razdoblje od 7 plus 3 godine. Neograničeno korištenje materijala trećih osoba, konkretno FIFE i UEFE podrazumijevalo je neograničeni broj emitiranja i reemitiranja u periodu od 7 + 3 godine i to na svim platformama tuženika, na linearnom i nelinearnom sustavu.

13.2. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj takvu obvezu iz Ugovora nije ispunio, što proizlazi iz činjenice da po završetku djela kao obveznik dostave konačnog dokumentiranog financijskog izvješća proizvodnje djela, a koje izvješće sačinjavaju svi ugovori s trećim osobama, računi i dokazi o plaćanju koje prate izvedbu djela, nikada nije dostavio ugovore s trećim osobama o neograničenom broju emitiranja i reemitiranja snimki za ugovoreni period, na linearnom i nelinearnom sustavu, nakon čega bi mu bilo isplaćeno preostalih, spornih 10% ugovorene cijene, a ovo opet sve sukladno predmetnom Ugovoru odnosno Općim uvjetima poslovanja tuženika o mjerilima i postupku odabira programa iz ožujka 2019. godine koji uvjeti su sastavni dio predmetnog Ugovora.

13.3. Stoga, tužitelj nije ispunio obveze iz Ugovora s tuženikom i nije mu u ugovorenom opsegu autorskih prava s trećim osobama omogućio da ovaj emitira odnosno reemitira djelo neograničeno, na svim sustavima, radi čega je tuženik imao osnovano, ugovoreno pravo, zadržati 10% cijene odnosno vrijednosti ugovorenog djela.

14. S obzirom na okolnosti utvrđene u ovome postupku, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženik dokazao veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.

15. Slijedom navedenog, ne ulazeći u osnovanost žalbenih razloga u odnosu na prvostupanjsku presudu, ovaj sud zaključuje da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane čl. 501.a ZPP-a jer je tuženik u ovoj fazi postupka dokazao veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.

16. Valjalo je stoga na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Kamelija Parać