REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-11/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice Općina Bedekovčina, OIB 33523559931, Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4, koju zastupa Marijan Sente, odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 9, radi isplate 7.495,84 EUR (56.477,41 kn), odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1007/2024-8 od 31. listopada 2024., 10. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1007/2024-8 od 31. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1007/2024-8 od 31. listopada 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 7.495,84 EUR sa zateznim kamatama od 3. prosinca 2013. do isplate i za naknadu troškova parničnog postupka (točka I.), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu dijela parničnog troška od 125,00 EUR (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tijekom postupka donesen novi Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22., 46/22. i 119/22.) koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 71/23.) i kojim je predviđeno da prestaje obveza povrata iznosa isplaćenih na ime pomoći za uzdržavanje odnosno stalne pomoći, pa tako i tražbina tužiteljice.
2.1. Budući da tužiteljica nije povukla tužbu, prvostupanjski sud je na temelju navedenog propisa odbio tužbeni zahtjev i primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku dosudio tuženici parnični trošak.
3. Protiv rješenja o trošku postupka sadržanog u točki II. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.). Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da svaka stranka snosi svoj trošak, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 250,00 EUR.
4. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi kako prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije uzeo u obzir okolnost da je tužbeni zahtjev bio osnovan (što je utvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-690/2023-2 od 19. ožujka 2024. kojim su ukinute odluke nižestupanjskih sudova). Smatra da se prvostupanjski sud nije vodio okolnostima konkretnog slučaja i nužnošću da se ostvari pravo na pristup sudu, nego je mehanički primijenio zakon i dosudio troškove tuženiku ne uzimajući u obzir ni pravo na pravičan postupak, niti pravo na mirno uživanje vlasništva.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Odredbom članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Ovom odredbom je utvrđeno pravilo naknade troškova po načelu causae (odnosno prema kriteriju uspjeha u parnici).
8. Ovaj kriterij je objektivno određen i pravo na naknadu troškova prema tom kriteriju ovisi o jednoj objektivnoj okolnosti – ishodu parnice i to neovisno o tome je li stranka koja je izgubila parnicu skrivila njeno vođenje.
9. Zbog toga neosnovano tužiteljica u žalbi navodi kako je tužbeni zahtjev „bio osnovan“ jer to nema utjecaja na odluku o naknadi parničnog troška u predmetnom slučaju kad je tužbeni zahtjev u konačnici odbijen kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. veljače 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
