REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4682/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Grgić & partneri odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Grada Jastrebarskog, OIB 64942661827, Jastrebarsko, Trg Josipa Jurja Strossmayera 13, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Preprotić, odvjetnik iz Zagreba, Horvaćanska cesta 21, radi isplate 927,19 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-207/2024 od 13. studenoga 2024., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-207/2024 od 13. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-207/2024 od 13. studenoga 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 927,19 EUR sa zateznim kamatama od 13. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 750,00 EUR (točka II. izreke) i odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška od 809,73 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je u prometnoj nezgodi od 13. rujna 2021. na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao DK naletjela domaća životinja – mačka i pri tome nastala imovinska šteta na vozilu te da je tužitelj svome osiguraniku na temelju police kasko osiguranja isplatio 927,19 EUR za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio kako ne postoji obveza mikročipiranja mačaka, da je općepoznato da se mačke koje žive na selu ne drže zatvorene u kućama nego se slobodno kreću i mogu se i znatnije udaljiti od mjesta stanovanja njihovih vlasnika te da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi radi li se o napuštenoj (odnosno izgubljenoj) životinji ili životinji koja ima vlasnika.

2.2. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nije utvrđena dužnost jedinice lokalne samouprave da organizira sakupljanje konkretne životinje.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 274,20 EUR.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši kako tužitelj nije dokazao da se radi o napuštenoj životinji. Smatra da je životno logično da bi vlasnik ljubimca prijavio nestanak mačke veterinarskoj organizaciji ili ambulanti veterinarske prakse na području tuženika sukladno odredbi članka 67. Zakona o zaštiti životinja u slučaju nestanka te da je tuženik bio dužan dostaviti taj dokaz, a što nije učinio. Stoga smatra da je na tuženiku bio teret dokaza da se ne radi o izgubljenoj, odnosno napuštenoj životinji.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata 927,19 EUR s osnove regresnog zahtjeva za isplaćenu štetu na vozilu tužiteljevog osiguranika nastalu uslijed naleta osobnog vozila na životinju – mačku koja je istrčala na cestu.

9. Odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj: 102/17., 32/19. i 78/24.) propisano je da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave.

10. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 15. Zakona o zaštiti životinja napuštena životinja je životinja koju je vlasnik svjesno napustio, kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao, a prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 7. tog Zakona izgubljena životinja je životinja koja je odlutala od vlasnika i on je traži.

11. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije dokazao kako se radi o mački čije sakupljanje je bio dužan organizirati tuženik u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti životinja.

12. Naime, činjenica da se vozilo tužiteljevog osiguranika udarilo u mačku u mjestu Čeglje, Jastrebarsko, i da nije prijavljen nestanak mačke, ne znači sama po sebi da se radilo o napuštenoj ili izgubljenoj mački, pogotovo uzimajući u obzir i nespornu činjenicu da se u blizini mjesta nezgode nalaze obiteljske kuće. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda, npr. u predmetu poslovni broj Pž-2507/2024. Notorno je da se mačke u selu slobodno kreću, a često ih vlasnici i drže upravo da bi smanjili broj glodavaca koji se kreću izvan zgrada.

13. Mačka na cesti predstavlja opasnu stvar, ali za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), dok konkretno tuženik nije vlasnik mačke te njegova odgovornost nije objektivna. Tuženik bi eventualno mogao odgovarati za štetu samo u slučaju propusta u izvršenju obveza iz odredbe članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti životinja (protupravnog postupanja) te ako je taj propust u uzročno posljedično vezi s nastankom štete.

14. Budući da tužitelj, na kojem je prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku teret dokaza iznesene činjenice da se radi o napuštenoj ili izgubljenoj životinji tu činjenicu nije dokazao, pravilno je prvostupanjski sud o postojanju te činjenice odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku zaključivši da tužitelj nije dokazao da se konkretno radi o napuštenoj ili izgubljenoj mački posljedično čemu tuženik ne odgovara za predmetnu štetu.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Davor Pustijanac