REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4877/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja NJ, vlasnika [obrt], obrta za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 224,72 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2253/2023 od 4. listopada 2024., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2253/2023 od 4. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2253/2023 od 4. listopada 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2253/2023 od 4. listopada 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 224,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 244,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 78,12 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 26,54 eura.

3. U žalbi u bitnom navodi kako je osporio svoju pasivnu legitimaciju i aktivnu legitimaciju tužitelja, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a da pobijana presuda ne sadrži razloge o činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud odbio te prigovore i zašto je prihvatio tužbeni zahtjev kada tužitelj nije predložio nikakve dokaze za utvrđivanje visine štete. Ističe da je sud nezakonito utvrdio visinu štete te da je odbio tuženikove dokazne prijedloge, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupka jer je tuženika onemogućio u raspravljanju. Dalje u žalbi navodi kako postoji doprinos oštećenika povećanju štete, jer nije postupio po tuženikovoj preporuci i popravio vozilo po jeftinijim cijenama, te tvrdi kako je predlagao dokaze za utvrđivanje cijene rada, ali je sud te prijedloge odbio bez valjanog obrazloženja. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.

6. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) kao što je odlučeno u izreci ovog rješenja.

7. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati. Također, odbijanje dokaznog prijedloga nije nezakonito postupanje suda i time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a), već je to procesno ovlaštenje suca ako smatra da je na temelju provedenih dokaza spor sazrio za donošenje odluke ili ako smatra da izvođenje predmetnog dokaza nije odlučno za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno ako se one mogu utvrditi na temelju već izvedenih dokaza. U takvim slučajevima prvostupanjski sud je dužan obrazložiti zašto izvođenje određenog dokaza nije bilo potrebno, što je prvostupanjski sud i učinio.

10. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 224,72 eura radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 224,72 eura po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 148/P1/1 od 18. svibnja 2023. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

12. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude proizlazi da je 28. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu marke OPEL Astra, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika-osiguranika po polici osiguranja PJ. Oštećenik PJ je štetni događaj prijavio tuženiku kao osiguratelju te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu ref. broj 230510511546. Tuženik je oštećeniku isplatio razliku iznosa po obrazloženoj ponudi u kojoj se navodi kako je priznata manja satnica. Međutim tužitelj u postupku tvrdi da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je vozilo prema nalogu vlasnika popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 148/P1/1 u ukupnom iznosu od 2.442,00 eura. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 2.217,28 eura, a razliku od 224,72 eura po računu tuženik nije platio jer je za taj iznos osporavao cijenu rada limara i lakirera. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 18. svibnja 2023. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten.

13. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja od 18. svibnja 2023. između PJ kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten. Kako pravilno navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je iz priloženog izvida štete tuženika proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz računa tužitelja broj 148/P1/1 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).

14. Također, tuženik je u mirnom postupku koji se vodio prije pokretanja ove parnice, obavljenim izvidom štete i isplatom nespornog iznosa štete priznao osnovu dugovanja (čl. 24. st. 2. ZOO-a), a time i vlastitu pasivnu legitimaciju kao osiguratelj štetnika, kao i odgovornost za štetni događaj. Naime, tuženik tijekom ovoga postupka nije niti tvrdio da je djelomično plaćanje računa obavljeno po drugoj osnovi. Stoga tvrdnje tuženika o tome da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki za postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete na temelju ugovora o kasko osiguranju i da unatoč sklopljenom ugovoru o ustupanju tražbine, nije vjerovnik predmetne tražbine, ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Tuženikove žalbene tvrdnje o tome da prvostupanjski sud nije na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio visinu nastale štete (koja se odnosi na troškove popravka automobila), sadržajno predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po toj osnovi u sporovima male vrijednosti nije dozvoljeno pobijati presudu prvostupanjskog suda (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Pri tome razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, nisu arbitrarni niti nedostatni, jer je prvostupanjski sud naveo iz kojih je isprava utvrdio visinu satnice tužiteljeva rada (izdani račun za popravak i Cjenik tužitelja).

16. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

17. Konačno, zatezne kamate na iznos glavnice od 224,72 eura također su prenesene na tužitelja sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 3. ZOO-a.

18. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 33,20 eura uvećano za PDV to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.

19. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi kojima se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti, na koje ukazuje tuženik, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko