Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-228/2020-35

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Jurice Borojevića, odvjetnika u Novoj Gradišci i zakonske zastupnice tužene GĐ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, javno objavivši 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.817,90 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.7.2015., od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 245,11 eura, od 16.02.2015.;

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 248,63 eura, od 16.03.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 112,81 eura, od 16.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 18,13 eura, od 16.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 219,37 eura, od 16.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 271,31 eura, od 16.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 320,77 eura, od 16.08.2015.;

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 321,43 eura, od 16.09.2015.;

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 387,31 eura, od 16.10.2015.;

- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 18,21 eura, od 16.11.2015.;

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 445,17 eura, od 16.12.2015.;

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 412,56 eura, od 16.01.2016.;

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 226,57 eura, od 16.04.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 61,70 eura, od 16.07.2016.;

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 508,82 eura, od 16.08.2016.,

kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 3.375,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (10. veljače 2025.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad 3.375,00 eura, a do zatraženih 3.625,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za zateznu kamatu na pojedinačne iznose glavnica i troška postupka (točka I izreke) počev od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, zatim za isplatu zatezne kamate za 15. dan u mjesecu za iznose dosuđene pod točkom I izreke, kao i u dijelu kojim se zahtjeva da se dosudi da je tužena dužna platiti svote iz točke I izreke - «pod prijetnjom ovrhe».

III Zahtjev tužene za naknadu troška postupka odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužene za prekid ovog postupka do donošenja odluke o reviziji podnesenoj po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem od 6. rujna 2023. u predmetu pod poslovnim brojem Revd 3343/2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. svibnja 2020. navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2015. i 2016. ostvario kod tuženika plaću, da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, da je priroda njegova posla iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, i td. Poziva se i citira odredbe čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14), čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16) kojima da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tvrdi da mu tijekom 2015. i 2016. tužena nije pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je da do dana podnošenja tužbe učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Ističe da je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 10. veljače 2020. Tužena da je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija njegov zahtjev kao neosnovan. Nadalje, da ne raspolaže dokumentacijom i podacima da bi odmah postavio određeni tužbeni zahtjev. Podnosi stupnjevitu tužbu čiji su vremenski okviri prema tužbenom zahtjevu od siječnja 2015. do kolovoz 2016. Poziva se na čl. 186 b. st. 4. i 5. ZPP-a. Potražuje trošak postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu, u bitnom, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Dalje, ističe da je u utuženom razdoblju tužitelj obavljao poslove vođe pomorskog sektora u Postaji pomorske policije Rijeka, da je povremeno upućivan da službu obavlja na policijskom plovilu u višednevne službe nadzora državne granice na moru, da radno vrijeme tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije nije bilo niti može biti organizirano kao redovan rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, 40 sati tjedno. Naime, poslovi Pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle navedeni poslovi nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Iz tužbe da se može zaključiti da tužitelj svoja potraživanja zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad osam ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već kao prekovremeni rad. Tvrdi da su tužitelju uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknada za terenski rad i pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Prema stanju spisa, tužitelj se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. veljače 2020. (str. od 5 do 8 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom od 23. travnja 2020. (stranica 13).

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne materijalne dokumentacije (isprava) u spisu. Saslušani su na ročištu za glavnu raspravu 4.10.2022. svjedoci ČĐ (str. 208 i 209), ZĐ (str. 209 i 210), na ročištu za glavnu raspravu 10.1.2023. svjedoci PĐ (str. 216) i VĐ (str. od 216 do 218). Dalje, DVD medij dostavljen po tuženoj uz odgovor na tužbu sadrži prema utvrđenju suda preslike Registra službenih poslova MUP-RH R-27, radnih naloga i izvješća, te tablice s evidencijom radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje. Provedeno je i financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio 5.12.2023. (str. od 374 do 392 spisa). Nalaz, mišljenje te svi dokumenti sadržani na DVD mediju su pročitani. Konačno, vještak Tomislav Prpić je i saslušan na ročištu 17. siječnja 2025.

5. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud zaključuje da postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za period od siječnja 2015. do srpnja 2016., i to za rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, za trajanja višednevne službe - plovidbe).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom tužbenim zahtjevom bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu policijskog službenika, s time da mu je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru.

8. Temeljem analize dokumentacije dostavljene po tuženoj uz odgovor na tužbu na DVD mediju utvrđeno je da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge i na temelju izvještaja sastavljenih po osnovi tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja i u vezi s kojom je istome za utuženo razdoblje isplaćivala plaće. Tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da je tužena donijela, niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

9. Sporna su pitanja pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, zatim je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te predstavlja li vrijeme provedeno u službi nakon redovnog radnog vremena prekovremeni rad ili pasivno dežurstvo.

10. U iskazu svjedok ČĐ, u bitnom, navodi da je 2015. i 2016. bio voditelj ophodnog broda UĐ, tužitelj da je to vrijeme zajedno s njim radio kao vođa sektora za more. Posada broda da je imala je od 5 do 7 članova zavisno od potrebe posla, da su smjene znale trajati od 5 do 7 dana, da im je zadaća bila zaštita pomorske granice Republike Hrvatske i unutarnje morske vode, da su raspored radnog vremena određivali neposredno nadređeni i to načelnik postaje pomorske policije i njegov pomoćnik. Nadalje, tužitelj da je obavljao u biti iste poslove koje su obavljali i ostali članovi posade, a uz to da je vršio i preglede prijava (prekršaja, kaznenih djela i sl.), sudjelovao je u traganju i spašavanju, izvanrednom prijevozu pacijenata s otoka. Nadalje, što se tiče ostvarenog fonda radnih sati da se vodilo računa o tome međutim da je bilo i razlika koje bi se svodile na nepredviđene intervencije koje se moralo provesti neovisno o tome je li kroz neki vremenski period fond sati odrađen ili nije. Što se tiče naknade za prekovremeni rad ona da im se isplaćivala po izvršenim intervencijama. Također da se obračunavala na takav način i isplaćivala naknada za rad vikendom, blagdanom i za rad noću. Što se tiče smjene posada do smjene je moglo doći bilo gdje na području naše nadležnosti, ovisnosti o okolnostima ili u sjedištu u [adresa], nekom drugom otoku i sl., da bi tada druga posada došla autima ili kombijem do mjesta primopredaje smjene, da članovi ranije posade neovisno o odrađenim satima moraju ostati na brodu dok ne dođu na brod članovi druge posade, da kada im traje smjena od više dana, a brod je privezan na vez da članovi posade nisu smjeli i ne smiju napustiti brod, da brod mora biti pod neprestanim nadzorom i pripravnosti za odrađivanje bilo kojeg radnog naloga na moru, da bi se glede odmora odnosno spavanja podijelili kada je bilo moguće da se pojedinačno odmore, a odmor i spavanje da bilo je u uniformama, da je bilo i dana kada su radili oko 24 sata aktivno u komadu prema potrebi posla, da su svi tako odrađeni sati bili evidentirani sukladno propisu koji je tada bio na snazi a o odrađenom poslu da su se pisala izvješća, u odnosu na intervencije koje su im bile plaćane da se radilo o onim intervencijama koje su trajale nekoliko sati, ali da je ostajalo pitanje neplaćenog preostalog razdoblja dok su policijski službenici bili u smjenama kontinuirano na moru 5 do 7 dana i obavljati sve aktivnosti i radne operacije. Uz to, svjedok ističe da im stajanje broda u mirovanju nije bilo plaćeno, da je brod aktivan i u mirovanju jer brodski motor kontinuirano radi, da je priključen na svoje napajanje (generator na brodu), a priključen da je i na priključak na kopnu jer bi u protivnom bilo potrebno i pola sata da bi u situaciji hitnoće i nužnosti realizacije dodijeljenog radnog naloga privezani brod odnosno brod u mirovanju se uopće mogao krenuti, da se tek kad je brod privezan može kontrolirati sam motor broda, dolijevanje ulja, filtera, tankanje goriva, pranje broda, kontroliranje konopa za privezivanje, sidra i dr., a to da se obavljalo nakon smjene i van određenog rasporeda poslova, da nisu dobivali pomorski dodatak, da se nikada nije dogodila situacija u smjeni 5 do 7 dana na moru da bi službenik između dva rada dana ostvario kontinuirani odmor od 12 sati, da dodatni poslovi o kojima je svjedok iskazivao nisu bili evidentirani u evidenciji radnih sati, te da je i svjedok kao i tužitelj po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi tužio Republiku Hrvatsku. Na sadržaj iskaza svjedoka nije bilo primjedbi.

11. Svjedok ZĐ, u bitnom, ističe da tijekom 2015. i 2016. radio na ophodnom brodu Marino Jakominić kao zamjenik zapovjednika s tužiteljem, da su te dvije godine radili u istoj posadi, međutim ne svo vrijeme obzirom da su se članovi posade mijenjali, da je raspored radnog vremena određivao načelnik postaje VĐ, da je broj članova posade bio od 5 do 7 osoba, a smjene da su nam trajale od 7 do 8 dana. Pored toga, da su poslovi na brodu bili strogo podijeljeni, da su članovi posade bili zapovjednik, zatim zamjenik zapovjednika, upravitelj stroja, a ostali 3 do 4 člana da su mornari, da pranje broda, kontroliranje konopa za privezivanje sidra i sl. rade mornari, da tijekom smjena od 7 do 8 dana zaspe po pola sata, da većinu vremena kada aktivno ne rade da su u fazi bdijenja, jer da je preko 90% poziva preko sustava za uzbunjivanje. Tužitelj da je bio na radnom mjestu mornara, da kada je bilo određeno da prati prijavni sustav (VHF 16), u slučaju kontakta izvana da je bio dužan odmah izvijestiti zapovjednika, da je ophodni brod jedno vrijeme privezan u pojedinoj luci, a u drugo vrijeme tijekom dana aktivan u pokretu na moru, bilo u uobičajenim ophodnjama sukladno organizaciji posla bilo po pozivu na hitnim intervencijama, a sve da je odgovaralo potrebama konkretne situacije odnosno potrebama posla. Nastavno, dok je brod u mirovanju uz kopno da su dva glavna motora isključena, da je pogonsko gorivo nafta, a ukoliko na kopnu nema mogućnosti napajanja strujom tada da se koristi brodski generator, da od članova posade nitko nikoga ne može zamijeniti u obavljanju njegovih opsega poslova jer je podjela posla jasno određena, da se pitanje prekovremenog rada, rada noću, subotom i nedjeljom odnosi na svakog člana posade zato jer zapovjednik broda ne može sam isploviti i obavljati poslove i radne zadatke u cjelokupnosti njihovog sadržaja, da im je rad bio plaćen od trenutka isplovljavanja do trenutka vezivanja, a sve što je bilo između od službenog kraja radnog vremena do trenutka samog isplovljenja nije bilo plaćeno, da izvan redovnog radnog vremena svi članovi posade imaju pripravnost za intervenciju, da mora netko biti kontinuirano uz radio prijamnik, plus službena veza sa sjedištem policije sve da mogu promptno reagirati, da tužitelj niti ostali nisu primali pomorski dodatak, da se dio odrađenih dodatnih poslova evidentira, a dio poslova da se ne evidentira i to priprema za isplovljenje i bdijenje uz radio kanale kada je na pojedinom članu red za praćenje tih kanala, a ti poslovi da ne ulaze u radni nalog, da je i svjedok podnio tužbu protiv poslodavca za isplatu po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

12. Svjedok PĐ, u bitnom, je naveo da je tijekom 2015. i 2016. bio načelnik policijske postaje Opatija, da je od 2017. na funkciji načelnika Pomorske policije Rijeka, te da nema nikakvih saznanja o načinu rada Pomorske policije prije nego što je postao njezin načelnik.

13. Nadalje, svjedok VĐ, u bitnom, ističe da je u razdoblju 2015.

- 2016. i prije toga obnašao funkciju načelnika Postaje pomorske policije Rijeka, da mu je tužitelj bio kolega, da je u periodu dok je bio načelnik bilo zaposleno od 70-tak do 100 policijskih službenika u postaji Pomorske policije Rijeka, da su raspolagali s tri tipa plovila B i C brodice od 2 odnosno 3 člana te pod oznakom A, jedan brod s 5 do 7 članova, da je već više puta pozivan na sud radi saslušavanja u različiti predmetima i različitim vremenskim razdobljima, te da je svaki put u biti dao doslovno iste iskaze neovisno o vremenom razdoblju za koje ga se saslušavalo, da je u razdoblju 2015. do 2018. služba Pomorske policije bila organizirana temeljem radnih naloga koji da je obuhvaćao vremensko razdoblje u kojem je plovilo nadziralo državnu granicu, da je radni nalog bio sačinjen temeljem Kolektivnog ugovora gdje da je bilo propisano tjedno radno vrijeme odnosno tjedni fond sati, da su nastojali da se višednevne službe organiziraju na način da se ispoštuje tjedni fond sati tako da su u velikoj većini slučajeva brod slali u službu tri dana u jednom tjednu i dva dana u drugom tjednu po 12 sati kontinuirano, nastojeći ispuniti tjedni fond sati. Nakon završetka službe zapovjednik plovila bi osobno ispunjavao u tablici radne sate koje da su izvršili pojedini članovi posade i dostavljao ih pomoćniku u policijskoj postaji koji je to obračunavao u ukupan mjesečni fond sati, da je svaki zapovjednik plovila je imao u zaduženju prije odlaska u službu mobilni uređaj na koji da bi se javljao u slučaju da se trenutno ne nalazi na brodu nakon završetka 12-satne službe ako je bila potreba za akcijama traganja i spašavanja ili bilo kojih drugih razloga izvan tih 12 sati, da bi šef smjene u PP nazvao zapovjednika plovila na jednu od dvije vrste veze koji bi dobio konkretnu zadaću i ukoliko bi to bilo izvan naloženih 12 sati radnog vremena zapovjednik plovila da bi to prikazao u tablici kao prekovremeni rad za vrijeme izvanrednog angažiranja, da se nakon završetka 12 satne službe brod veže u luci i tada osim dežurstva sukladno propisima Pomorskog zakona (na brodu mora netko ostati kao straža), da je zapovjednik plovila to prikazivao kao dodatne sate za onog izberivog policijskog službenika koji bi taj dan bio određen da obavlja stražu na plovilu, da su ostali članovi posade imali slobodno vrijeme koje su mogli iskoristiti po svojoj volji (spavanje na brodu, šetnja gradom, konzumiranje hrane i što god drugo), da su policijski službenici nakon 12-satne odrađene službe osim određenog člana straže na brodu mogli skinuti odoru, a što da su i radili i izaći u grad u civilnoj odori, te kada bi sami procijenili i odlučiti da su se vratili na spavanje u brod, da je na brodovima u pravilu bio jedan zapovjednik nije postojala «dupla posada», da pomorski dodatak za članove posade nije postojao, da su imali terenski dodatak, plaćene prekovremene sate, sate plaćene blagdanom i praznikom, da se ne može sjetiti je li postojalo vezano uz obavljanje službe i pasivno dežurstvo, te u odnosu na obavljanje službe tri dana u tjednu puta 12 sati jeli se to obračunavalo kao turnus ili smjena, da je plaćanje službenika vršeno prema evidencijama o odrađenih izvanrednih ili redovnim satima. Završno, da za vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika Policijske postaje nikada nije zajedno s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe jer da to nije u opisu njegovog radnog mjesta, a saznanja o onome o čemu je kazivao odnosno ono što se za vrijeme službe događalo da je dobivao od zapovjednika plovila u pisanim izvješćima.

14. Sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14; u nastavku teksta: ZR) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 60. stavkom 1. ZR-a propisano je da se radno vrijeme određuje kao ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Prema članku 62. st.2. ZR-a puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno.

15. Odredbom članka 33. stavci 2. i 3. Zakona o policiji («Narodne novine» broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15; u nastavku teksta: ZP) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, te da mu u tom slučaju pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Člankom 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike («Narodne novine» broj 104/13, 150/13, 153/13 i 71/16; u nastavku teksta: KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

17. Odredbom članka 194. stavka 1 ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, dok je člankom 9. stavkom 3. istog ZR-a određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

18. Nadalje, Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL2003., L 299., str.9) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31), u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Što se tiče pitanja primjene citiranog izvora prava na policiju, konkretno tužitelja kao policijskog službenika, oportuno je ukazati da je u službenoj obavijesti "Komunikacija o tumačenju Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (2017/C 165/01)" od 24. svibnja 2017 (I. 11. Komunikacije) rečeno da isključenje iz područja primjene ne ovisi o tome rade li radnici u nekom od sektora navedenih u čl. 1. Direktive 89/391/EEZ, nego o posebnoj prirodi određenih zadaća koje obavljaju djelatnici tih sektora, pa se tako Direktiva o radnom vremenu primjenjuje na aktivnosti oružanih snaga, policije ili službe civilne zaštite, a i na druge posebne aktivnosti javne službe dok se provode u normalnim uvjetima.

19. U smislu prethodno navedenog, iako se poslovi djelatnika pomorske policije obzirom na njihovu temeljnu karakteristiku vršenja u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru mogu supsumirati pod pojam specifičnih poslova u kojima je rad organiziran na drugačiji način, ti se poslovi ipak obavljaju u normalnim uvjetima, dakle ni u kakvim izvanrednim okolnostima (rat, potres, tsunami, druge prirodne katastrofe i sl.), te djelatnici pomorske policije (raspoređeni u svoje timove odnosno organizacijske jedinice od po nekoliko članova) tu službu izvršavaju jednoobrazno (na jednak način) tijekom čitave godine (ili bilo kojeg drugog referentnog / promatranog razdoblja) kontinuirano (neprekidno).

20. U odnosu na pojmove «radno vrijeme» i «odmor», oba su autonomni pojmovi definirani člankom 2. Direktive 2003/88/EZ od čijih definicija države članice EU ne mogu odstupiti. Samo vrijeme Direktivom 2003/88/EZ je definirano binarno. Ono je ili radno vrijeme ili odmor. Direktiva ne predviđa međukategorije između radnog vremena i odmora, niti u odnosu na ta dva pojma sadrži ikakve niže rodne pojmove. Dok je odmor definiran u članku 2. točki 2. Direktive kao vrijeme koje nije radno vrijeme, članak 2. točke 1. Direktive i sudska praksa Suda EU kod radnog vremena zahtijevaju kumulativno ispunjenje triju elemenata: 1. radnik mora biti na radnom mjestu, odnosno na mjestu koje odredi poslodavac; 2. radnik poslodavcu mora biti na raspolaganju na način da može odmah započeti obavljati rad; i 3. radnik mora obavljati svoje poslove i zadatke pri čemu intenzitet rada nije bitan. (Sud EU, presuda od **.**.2018. N, C-518/15 ECLI:EU:C:2018:82, t. 55. - 60). Dakle, članak 2. točke 1. Direktive predstavlja odredbu prava EU koja je uključivo i u kontekstu aktivnog i pasivnog dežurstva već bila predmet tumačenja Suda Europske unije (primjerice presude od 3. listopada 2000., Simap, od **.**.2003. G, C-151/2002., od 1. prosinca 2005., Dellas, C-14/04. C-303/1998, od 10. rujna 2015., Federacion de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras, C-266/2014. i od 9. ožujka 2021. Radiotelevizija Slovenija, C-344/2019 i Stadt Offenbach am Main, C- 580/2019.). Iz tumačenja, povezujući smisao u bitnom, naglašeno je da je na nacionalnim sudovima da izvrše opću provjeru svih okolnosti pojedinog predmeta kako bi utvrdili treba li dežurstvo u stanju pripravnosti kvalificirati kao «radno vrijeme» ili kao «odmor».

1 0

21. Iz analize iskaza saslušanih svjedoka slijedi da svjedok PĐ nema saznanja o relevantnim činjenicama za ovaj spor u utuženom periodu 2015. i 2016. obzirom da je tada bio načelnik Policijske postaje Opatija koja nema veze s Pomorskom policije Rijeka, stoga njegov iskaz nije uzet u obzir i analiziran u korelaciji s drugim dokazima. Nadalje, iz komparacije iskaza svjedoka VĐ proizlazi da se isti parcijalno razlikuje od suglasnih iskaza svjedoka ČĐ i ZĐ (na čije sadržaje nije bilo primjedbi stranaka, pa je njihove iskaze sud prihvatio kao okolnosne i uvjerljive) i to u onom dijelu u kojemu je svjedok VĐ govorio o slobodnom vremenu članova posade dok je plovilo bilo privezano na vez uz kopno, koje su oni mogli iskoristiti po svojoj volji pa tako i šetati gradom (dakle napuštati brod). Svjedoci ČĐ i ZĐ su izričito naveli da nisu smjeli i ne smiju napustiti brod. Svjedok VĐ je u kontekstu saznanja o okolnostima o kojima govorio, pa tako i o toj konkretnoj činjenici kazao da za vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika Policijske postaje nije nikada s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe jer da to nije u opisu njegovog radnog mjesta, a saznanja o onome o čemu je kazivao odnosno ono što se za vrijeme službe događalo na terenu da je dobivao od zapovjednika plovila i to u pisanim izvješćima. Međutim, u dokaznom postupku, u pisanim izvješćima o izvršenjima radnih naloga (DVD medij) nisu evidentirana nikakva tužiteljeva napuštanja plovila na kojem je obavljao službu, niti vremena i / ili trajanje takvih radnji odlazaka s privezane brodice. Osim toga, iz činjenice što svjedok VĐ nikada nije zajedno s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe, o pitanju mogućnosti napuštanja plovila na vezu nije, logično, niti mogao imati neposrednih saznanja koja su imali svjedoci ČĐ i ZĐ. Iz navedenih razloga u tom dijelu iskaz svjedoka VĐ prvostupanjski sud nije prihvatio.

22. Temeljem ocjene dokazne građe zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj za vrijeme trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višetjedne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodici, na način da je morao biti na radnom mjestu i biti spreman izvršavati radne zadatke i da je u svakom trenutku morao biti na raspolaganju poslodavcu. Rad na plovilu nije bio organiziran na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno, nakon čega bi slijedio odmor od slijedećih 12 sati kontinuirano, već je bio bez organiziranog dnevnog i tjednog odmora. Uz to, tužena nije dostavila dokaz da je vršila preraspodjelu radnog vremena u smislu odredbe članka 67. ZR-a. Nadalje, u predmetnom razdoblju obračun plaće tužitelja, kao uostalom i svakom službeniku na brodici, vršio se na način da se uzimao u obzir broj radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog službenika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo). Međutim, nije se uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu obzirom da navedeni službenici nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom nisu mogli kao drugi djelatnici otići kući, već su morali ostati na brodici i biti spremni, tj. u pripremnosti za isplovljenje, a koji trenutak nije nikada bio unaprijed određen. Uz to, povremeno se vršila isplata naknade za prekovremeni rad, koja naknada se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon odrađena smjene utvrđene radnim nalogom, u kojem je bio naveden početak i završetak radnog vremena, te ako bi izvan određenog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije, kao i naknada za rad

1 1

vikendom i blagdanom. Isto tako bila je obračunavana naknada za rad noću. Tužitelju, kao i drugim djelatnicima na brodici isplaćivao se terenski dodatak i naknada za pasivno dežurstvo. Međutim, po stavu suda plaćeno pasivno dežurstvo (članak 57. KU/13) nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu poslodavca.

23. U konkretnom slučaju radi se o specifičnoj prirodi posla koji je nepredvidljiv, tako da svi članovi posade kao tim moraju biti na raspolaganju 24 sata dnevno, budući da u svakom trenutku mogu dobiti zapovijed za pokretanje akcije, odnosno aktivnosti u okviru djelokruga službe Pomorske policije i to bez odgode. U tim okolnostima, tužitelj, odnosno bilo koji član posade, ne može (ne smije) nakon 8 ili 12 sati rada odbiti nalog pretpostavljenog za izvršenje u njemu sadržanog zadatka službe, jer mu je isteklo radno vrijeme uz argument da se tada odmara. S obzirom da je tužitelj bio raspoloživ poslodavcu u svakom momentu i bio je dužan postupiti po nalogu, ta raspoloživost predstavlja radno vrijeme člana posade, odnosno tužitelja, a ne odmor. Naime, u kontekstu opisane raspoloživosti, okolnost što je tužitelj bio dužan biti tj. ostati prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac (na plovilu / brodu) i nakon proteka redovnog dnevnog radnog vremena, te što je po iznenadnom (neplaniranom) nalogu poslodavca bio dužan postupiti odmah (svjedok ZĐ u iskazu u odnosu na (novo)zaprimljene obavijesti / naloge o potrebi intervencije govori da članovi posade moraju tada, citirano: «promptno reagirati»), predstavljaju elemente (faktore) koji su krucijalno i u odlučujućoj mjeri bitno ograničavali tužiteljevu slobodu upravljanja vremenom tada, a sve ovo u smislu objektivne nemogućnosti da se posveti svojim vlastitim interesima, obitelji i dokolici.

24. Nadalje, stav je ovoga suda, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Rev-1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. U sadržajnom smislu istovjetan stav reafirimiran je i u recentnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-908/2023-2 od 30. travnja 2024. s istim pravnim pitanjem, prema kojoj ocjeni ovog suda, u situaciji kada tužitelj obavlja poslove dežurstva ili plovidbe više dana uzastopno, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba ili policijski službenik na zadatku, koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti radno mjesto, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara neovisno o činjenici odgovara li po kvaliteti navedeni odmor stvarnim potrebama tužitelja. No, tako provedeno slobodno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radnom mjestu, ne može se smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao prekovremeni rad (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009. te Revr-1085/13).

1 2

25. Prema tome, tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada za prekovremeni radi, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje višednevnih službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, a što nije u suprotnosti s normama europskog prava, jer je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljanje intervencije izvan redovnog radnog vremena.

26. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenim tužbenim zahtjevom, tijekom višednevne službe na plovilu bio u obvezi obavljati poslove, odnosno biti spreman obavljati poslove po uputama poslodavca i to na plovilu koje ne smije napuštati ili po potrebi i nalogu pretpostavljenih na kopnu, takav režim rada se ne može smatrati pasivnim dežurstvom u smislu odredbe članka 57. KU/13, već ovakav način rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran ranije citiranom odredbom članka 60. ZR-a.

27. Naime, pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na moru, podrazumijeva slučajeve u kojim radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada. Međutim, u konkretnom slučaju, to nije bila situacija jer je tužitelj čitavo vrijeme tijekom obavljanja radnih naloga tužene bio na brodu, a tužena u postupku nije dokazala da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, pa stoga tužitelju pripada pravo na utuženu razliku plaće.

28. Nužno je ukazati, u smislu već navedenog u ranijem dijelu ovog obrazloženju, da vrijeme tužitelja, odnosno službenika, koje on provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući unutar svakog dana vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme jer djelatnik to vrijeme i nadalje provodi na plovilu, odnosno mjestu rada na koje je od strane poslodavca raspoređen više dana, uz obvezu održavanja i osiguranja plovila, dakle to vrijeme nije bilo slobodno (pasivno dežurstvo u smislu članka 57. KU), već je bilo u funkciji rada, službe na plovilu te predstavlja aktivno dežurstvo koje se prema tumačenju KU broj 28/44 od 20. svibnja 2014., koje ima snagu i pravne učinke KU smatra – prekovremenim radom.

29. Glede visine tužiteljevog zahtjeva, u kontekstu utvrđenog činjeničnog stana, kao i zaključaka koji iz njega slijede kako je sve već ranije argumentirano u vezi s citiranim relevantnim odredbama materijalnog domicilnog prava (točke od 14. do 17. obrazloženja), prava Europske unije (točke 18. i 20. obrazloženja), te imajući u vidu i sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (točka 24. obrazloženja), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Tomislavu Prpiću, dipl.oec., sa zadatkom da se utvrdi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknada za navedeni rad za tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. srpnja 2016., uzimajući u obzir osam sati odmora unutar 24 sata, te imajući u vidu da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji nije mogao koristiti u cijelosti, te iznos (bruto i neto) tužitelju isplaćenih naknada

1 3

za pasivno i aktivno dežurstvo, za koje dane i sate rada su iste isplaćene, te taj iznos oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja, te iznose (bruto i neto) koji su u utuženom razdoblju tužitelju isplaćeni na ime dodataka za rad u smjenama i turnusima, za koje dane i sate rada, te tako dobivene iznose oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja.

30. Predmetni vještak u nalazu je naveo da je izračun bazirao na način da je ukupne sate pasivnog i aktivnog dežurstva kod višednevnih angažmana razdijelio na 8 sati redovnog rada unutar dana, a sate iznad navedenoga računao kao prekovremene uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata, te ih klasificirao po gore navedenom rasporedu uz primjenu odgovarajućih uvećanja. Za ostale prekovremene sate, tj kada su se isti ostvarivali unutar jedne redovne/produžene smjene izračun se bazirao na navedenim pravilima za prekovremene sate, koji su se potom opet klasificirali uz primjenu odgovarajućih uvećanja. Broj utvrđenih prekovremenih sati uvećan je za 50% kako bi se od istoga moglo umanjivati broj iskorištenih slobodnih dana na istoj razini (zbog omjera prekovremenog rada i slobodnog dana / sata 1:1,5). Potom je tako dobiven novoutvrđeni broj množen sa bruto satnicom (bez uvećanja za 50% za prekovremeni rad jer je već uvećan broj sati za isto, a da ne bi došlo do udvostručenja potraživanja. Umanjenje za slobodne dane izvršeno je za one slobodne dane (sate) koji padaju u radni dan (dakle ne u subotu, nedjelju i na blagdan), a sve do razine razlike ukupnog mjesečnog fonda sati i ukupno stvarno odrađenog redovnog rada. Dodatno je broj takvih sati umanjen i za plaćene prekovremene sate, iznos kojih je također uvećan za 50% sukladno zajedničkom nazivniku. Na sve su primijenjena uvećanja prema klasifikaciji rada ovisno o dobu i vrsti dana kako je na početku navedeno, te su sukladno raspodjeli, utvrđeni sati množeni sa osnovnom mjesečnom cijenom radnoga sata tužitelja, sukladno vrijednosti utvrđenoj prema platnim listama za svaki mjesec zasebno. Nakon toga izvršeno je dodatno umanjenje bruto naknade za pasivno dežurstvo za sate koji su sada bilježeni kao prekovremeni rad, te bruto naknade za dodatke na turnuse i smjene za sate koji su sada bilježeni kao prekovremeni rad. U mišljenju vještak ističe da ukupno potraživanje tužitelja (BRUTO 1) na osnovu razlike između isplaćenih iznosa i iznosa koje bi eventualno trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te prava na naknadu za pasivno dežurstvo, turnuse i smjene, a sukladno obrazloženome kroz nalaz iznosi 3.852,41 € / 29.025,93 kuna. Dakle, vještak Prpić je izračunao da se radi o ukupnom iznosu od 3.852,41 €, po mjesečnim intervalima u pojedinačnim svotama kako ih je unutar nalaza i tablično prikazao.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje. Vezano uz tuženiče primjedbe iz podneska od 22. prosinca 2023., koje su se odnosile na neiskazivanje dodataka koji su tužitelju isplaćeni za smjenski rad u travnju i listopadu 2015. vještak Prpić je saslušan na ročištu 17. siječnja 2025. odgovorio da su se dodaci za smjenski rad iskazivali za vrijeme kada je bila aktivna višednevna plovidba, a ne i za ostali smjenski rad, dok u odnosu na prigovor vezano uz dodatak za pasivno dežurstvo za srpanj 2015., navedeni vještak je naveo je da je prigovor tužene u tom smislu točan, da je došlo do

1 4

omaške kod upisivanja iznosa pasivnog dežurstva za srpanj 2015. te da je isti trebao iznositi 284,03 kuna umjesto 24,03 kuna. Posljedično tome, prema vještaku, umjesto 2.676,85 kuna ukupne razlike manje obračunatog iznose 2.416,85 kuna odnosno 320,77 eur, a ukupan iznos da se smanjuje s 29.025,93 kuna, na 28.765,93 kuna odnosno 3.817,90 eur.

32. U odnosu na iskaz vještaka te nakon njegove parcijalne izmjene / dopune nalaza i mišljenja tužena nije isticala daljnje primjedbe (prigovore).

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića jer je sastavljen detaljno, stručno, u skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku na koji je on u potpunosti odgovorio. Prihvaćen je i iskaz navedenog vještaka te djelomična dopuna nalaza i mišljenja kako ju je izvršio na ročištu pred sudom.

34. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 14. svibnja 2024. uz konačnu dopunu izvršenu na ročištu 17. siječnja 2025. sukladno neposrednoj izmjeni obavljenoj na ročištu po predmetnom vještaku Tomislavu Prpiću.

35. Tužena je tijekom postupka ukazivala na primjedbe koje su se odnosile, prema njenom stavu, na nepravilnosti i manjkavosti po sudu postavljenog zadatka vještačenja. Takva plediranja tužene sud nije prihvatio. Naime, u točki 29. obrazloženja minuciozno je razloženo zašto je u ovom sporu vještaku određen zadatak upravo onako kako je sadržajem bio postavljen. Točka 29. pak upućuje na druge dijelove obrazloženja koji u cjelokupnosti svog međusobnog sadržaja (i čitave odluke) čine jedinstvenu cjelinu.

36. Podneskom od 22. prosinca 2023. tužena je predložila da se prekine ovaj postupak do donošenja odluke o reviziji podnesenoj po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem od 6. rujna 2023. u predmetu pod poslovnim brojem Revd 3343/2021. Takav zahtjev je predmetnim rješenjem odbijen kao neosnovan. Naime, po stavu ovoga suda, kada je o prethodnom pitanju odlučeno u nekom drugom sudskom postupku pravomoćnom presudom, kao što je to slučaj u smislu navoda u prijedlogu tužene, tada činjenica što je protiv te pravomoćne presude izjavljena revizija kao izvanredni pravni lijek ne predstavlja razlog za prekid postupka prema članku 213. stavku 1. točki 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, konkretno ne postoji nikakvo prethodno pitanje, već se radi primjeni materijalnog prava.

37. Prema odredbi članka 45. stavci 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine», broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak («Narodne novine», broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak

1 5

od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen, pa je stoga odlučeno sadržajem dispozitiva presude (točka I).

38. Nije osnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži donošenje presude sa sadržajem da je tuženik dužan iznose platiti «pod prijetnjom ovrhe», jer su kondemnatorne presude (kao primjerice predmetna odluka, iako bi bilo pravno preciznije u tužbenom zahtjevu koristiti riječi «nalaže se tuženiku da tužitelju», umjesto «tuženik je dužan tužitelju»), osnov za ovrhu temeljem izričite odredbe članaka 22., 23. i 29. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a ne po osnovi «klauzule» - pod prijetnjom ovrhe.

39. Uz to, vezano uz zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate i za 15. -te dane u mjesecima za iznose dosuđene u točki I izreke, ističe se da prema članku 92. stavku 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u nastavku: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom da plaća, kao i dodaci na plaću, dospijevaju do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to znači da tuženik dolazi u zakašnjenje prvi idući dan, to jest 16.og u mjesecu, od kojeg dana tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

1 6

40. Slijedom svega navedenog presuđeno kao u točkama I i II izreke.

41. Odluka o trošku (dio točke I dispozitiva) temelji se na odredbi članka 154. stavka st. 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka II), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da mu je tužena dužna naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice uzimajući u obzir odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

42. U pravnoj situaciji kada je podnesena stupnjevita tužba, tada se prema konačno preciziranom (uređenom, postavljenom) tužbenom zahtjevu u novčanom iznosu određuje vrijednost predmeta spora čitavog postupka od početka, te uzimajući u obzir tu vrijednost se odlučuje o osnovanosti i visini zatraženog troška za svaku poduzetu radnju u takvom sporu i / ili u vezi sa sporom. U parnici u kojoj se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote, vrijednost predmeta spora uvijek odgovara na tom mjestu naznačenom iznosu, dok tužbeni zahtjev iz predmetne tužbe ne sadrži naznačenu nikakvu novčanu svotu (pa je stoga u uvodnom dijelu tužbe naznačena vrijednost predmeta spora od 20.000,00 kuna navedena tek paušalno jer ne odgovara upravo tom iznosu iz tužbenog zahtjeva, kojeg zapravo tada još niti nije bilo) i postavljen je zahtjev tako, odnosno na način da će naknadno po provedenom vještačenju biti određeno istaknut (uređen) u novčanom iznosu, a kako je u konačnici tužitelj i postupio tijekom glavne rasprave.

43. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema troškovniku na stranici 540 spisa, i to; sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora (jer bez tog podneska tužitelj uopće ne bi ostvario mogućnost, pravo podnošenja ove tužbe, dakle taj je trošak bio potreban), zatim tužbe, sastava podnesaka od 18.3.2022.,

12.2.2024. i 14.5.2024., pristupa na ročišta 31.3.2022., 4.10.2022., 10.1.2023., 27.9.2024., 17.12.2024. i 17.1.2025., (svaka stavka po 100 bodova, 11 x 100 = 1100) - Tbr. 7. toč. 1. Tarife, Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zatim sastava podneska od 1.2.2023. - 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), dakle 1150 bodova, a što iznosi 2.300,00 eura (Tbr. 54. Tarife), te pripadajući PDV od 25% na sve prethodne stavke u iznosu od 575,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno 2.875,00 eura, kao i 500,00 eura za provedeno financijsko vještačenje, a trošak kojeg bio je potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je tužena osporavala i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, dakle sveukupno 3.375,00 eura. Tužitelju nije priznat više od toga zatraženi iznos, pa tako ni trošak konferencije sa strankom – 1h (50 bodova, dakle 100,00 eura) jer ničim nije dokazano ni trajanje takve konferencije kako je navedeno, niti kada se konferencija između tužitelja i njegovog punomoćnika – odvjetnika uopće održala i kako (neposredno ili pomoću nekog komunikacijskog sredstva na daljinu).

1 7

44. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

45. Budući je tužena u postupku ostvarila uspjeh samo u razmjerno neznatnom dijelu i to za dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen u točki II izreke presude, glede njenog zahtjeva za naknadu troška postupka od protivne stranke nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužitelju temelji i na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke III izreke.

46. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

U Rijeci 10. veljače 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istih. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po pun. – e.komunikacijom

- tuženoj po z.z. – web servisom