Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-3267/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1 BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3 ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 4 PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Srđan Brajević odvj. u Splitu, protiv tuženika- protutužitelja GRAD SPLIT, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, zastupan po pun. UĆ dipl. iur., radi utvrđenja, ispravka uknjižbe, zabrane uznemiravanja i predaje, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. siječnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja-protutuženika pod 1-pod 4 Srđan Brajević odvj. u Splitu i pun. tuženika-protutužitelja UĆ dipl. iur., dana **.**.2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Utvrđuje se prema tuženiku GRADU SPLITU, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, OIB:78755598868, da su tužitelji ad.1. BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.4. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška] i to tužitelj ad.1. BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ suvlasničkog dijela, tužitelj ad.2. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ suvlasničkog dijela, tužiteljica ad.3 ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ suvlasničkog dijela, i tužiteljica ad.4. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼ suvlasničkog dijela, pa su na temelju ove presude ovlašteni zatražiti upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime uz uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika Grada Splita.

- Nalaže se tuženiku GRADU SPLITU, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, OIB:78755598868, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima ad.1. BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.4. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude suda prvog stupnja pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

II Nalaže se tužiteljima-protutuženicima pod 1 – pod 4 da sa nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja je u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Ćorića prikazana slovima A, B, C, D, A, uklone svoje stepenice širine cca. 1 metar, a koje se protežu od nekretnine tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4 označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na sjeveru do popločanog platoa – parkinga na jugu, te da predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari predaju tuženiku-protutužitelju, te im se zabranjuje svako daljnje pačanje u nekretninu tuženika-protutužitelja, sve u roku od 15 dana.

III Dužni su tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4, solidarno u roku od 15 dana naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 290,19 Eur.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1 – pod 4 su dana 23. rujna 2020.god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao vlasnik čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. u. [broj ZK uloška] upisan je Grad Split. Navedena uknjižba je nevaljana. Stvarni vlasnici navedenog zemljišta su tužitelji.

Naime, predmetna čestica zemlje je u posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika, još od 1946.g.

Naime, prednik tužitelja FĆ MĆ iz [adresa], je za sebe i za svoje maloljetne sinove MĆ, FĆ i B, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenim sa IĆ. F dana **.**.1956. kupio sa svim pripadcima i služnostima česticu zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predstavljala prizemnicu sagrađenu na gornjoj parceli.

Prilikom kupnje predmetne parcele njihov prednik u posjed predao im je i donju parcelu za koju su tužitelji naknadno utvrdili da danas ima katastarsku oznaku 10074/1 k. o. [katastarska općina], odnosno zemljišnoknjižnu oznaku 553/7 k. o. [katastarska općina] površine 601 m2.

Naime, radi se o vrlo strmom terenu, koji se nalazi neposredno do nekretnine označene kao čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, obitelj IĆ, a nakon toga i obitelj FĆ, navedenu česticu koristili su na način da su na istu posadili stabla kojima su sprječavali odronjavanje zemljišta, a sve s ciljem da ne bi bila ugrožena njihova osnovna čestica 546/2 na kojoj se je nalazila njihova obiteljska kuća s pripadajućim dvorištem. Grane posađenih stabala su povremeno sjekli i koristili za loženje, a na predmetnoj nekretnini su napravili stepenice kojima mogu sići na plažu na Žnjanu. FĆ MĆ je temeljem Ugovora o darovanju svojoj kćerki PĆ darovao svoj suvlasnički dio nekretnine dana 21. prosinca 1990. godine.

FĆ Z je preminuo **.**.1999., pa su ga rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. broj O-2470/99 kao nasljednici proglašeni tužitelji svaki za po ¼ dijela.

Stoga su tužitelji nesmetanim posjedovanjem predmetne nekretnine preko 40 godina do 1999. godine, stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, pa su postali suvlasnici predmetne nekretnine na jednake suvlasničke dijelove, tj. svaki za po ¼ suvlasničkog dijela.

Slijedom navedenog, tužitelji pod 1 – pod 4 su predložili sudu da nakon provedenog postupka donese odluku pobliže opisanu u toč. I izreke presude.

U odgovoru na tužbu od 02. prosinca 2022. god., tuženik ističe kako tužbeni zahtjev nije na zakonu zasnovan.

Naime, kompletna dokumentacija koju tužitelji-protutuženici dostavljaju u prilogu tužbe odnosi se isključivo na „susjednu“ nekretninu opisanu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja nije predmet ovog postupka.

U odnosu na predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelji-protutuženici ne dostavljaju ni jedan jedini dokaz, osim tvrdnje da ih je prodavatelj susjedne nekretnine uveo u posjed i predmetne nekretnine.

Dakle, u odnosu na predmetnu nekretninu sami tužitelji-protutuženici ničim ne spore činjenicu da je Grad Split jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Isto tako, tužitelji-protutuženici u narativnom dijelu tužbe čine nespornim i činjenicu da ih je nevlasnik i nepošteni posjednik nezakonito uveo u posjed predmetne nekretnine.

Sukladno navedenom, nesporno je kako su tužitelji-protutuženici znali ili morali znati da im pravo na posjed predmetnog zemljišta ne pripada, i to iz jednostavnog razloga jer je temeljem isprava na koje se sami pozivaju jasno da su stekli pravo vlasništva isključivo i samo susjedne nekretnine.

Stoga, u odnosu na predmetnu nekretninu posjed tužitelja-protutuženika nikako ne može biti pošten. Samim time posjed tužitelja-protutuženika ne može biti ni zakonit ni istinit.

Dakle, tužitelji-protutuženici nikako ne ispunjavaju uvjete koji su temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Sukladno naprijed navedenom, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika u cijelosti uz osudu tužitelja-protutuženika na snašanje troškova postupka.

Nadalje, u smislu naprijed navedenom ističe se kako je nesporno da je upravo tuženik-protutužitelj Grad Split isključivi vlasnik predmetne nekretnine, a koju bez valjanog pravnog osnova u svom posjedu drže tužitelji-protutuženici koji su prema vlastitom priznanju na istoj nezakonito izgradili i stepenice.

U tom smislu tuženik-protutužitelj radi konačnog uređenja protutužbenog zahtjeva smatra svrsishodnim da se izlaskom na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke utvrdi stvarno stanje na predmetnoj nekretnini.

Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj navodi da kao jedini i isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ovim putem postavlja protutužbeni zahtjev, te je predložio naslovnom sudu da provede postupak i donese odluku kojom će naložiti tužiteljima-protutuženicima da sa nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja Grada Splita, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uklone svoje stepenice (čiju površinu i položaj će tuženik-protutužitelj precizirati nakon provedenog vještačenja), te da predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari predaju tuženiku-protutužitelju Gradu Splitu, te da im se zabrani svako daljnje pačanje u nekretninu tuženika- protutužitelja, sve u roku od 15 dana.

Tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 u podnesku od 17. siječnja 2023. god., navode da u svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelji nisu dostavili niti jedan dokaz da su u dugogodišnjem posjedu sporne nekretnine. Naime, na te okolnosti tužitelju su predložili obavljanje očevida na licu mjesta kojim bi se utvrdilo da su baš tužitelji svojim radom predmetnu nekretninu priveli namjeni. Naime, oni su navedenu česticu koristili na način da su na istoj posadili stabla kojima su sprječavali odronjavanje zemljišta, a sve s ciljem da ne bi bila ugrožena njihova osnovna čestica 546/2 na kojoj se je nalazila njihova obiteljska kuća s pripadajućim dvorištem. Grane posađenih stabala su povremeno sjekli i koristili za loženje, a na predmetnoj nekretnini su napravili stepenice kojima mogu sići na plažu na Žnjanu. Stoga je predmetna nekretnina prostornim planom određena kao zelena površina.

Pored tog dokaznog prijedloga tužitelji predlažu saslušanje tužitelja kao parničnih stranaka kao i svjedoka GĆ iz [adresa], TĆ iz [adresa], JĆ iz [adresa], BĆŽ iz [adresa], OĆ iz [adresa] i ŠĆ iz [adresa].

Naime, sve ove osobe dobro poznaju situaciju na terenu pa im je poznato da su tužitelji u dugogodišnjem, mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine.

Iz tih razloga tužitelji su temeljem zakona postali vlasnici iste, pa je stoga očito tužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja neosnovan, te se predlaže istog odbiti uz osudu tuženika na naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude suda I stupnja.

Na očevidu dana 15. ožujka 2024. god., prisutni sudski vještak Petar Ćorić geodet, pristupio je identifikaciji predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), te susjedne nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Prisutni tužitelji-protutuženici pod 1, pod 2 i pod 4 su pokazali sudu i vještaku obiteljsku kuću sa dvorištem položenu na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao i stepenište na koje se pozivaju u tužbi do kojega se dolazi pristupnim putem širine cca. 1 metra.

Na očevidu je utvrđeno da su predmetne nekretnine položene na terenu u padu

– kosini, s time što je sporna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], položena ispod kupljene nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Dakle, na nižoj nadmorskoj visini. Na spornoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] su zasađeni čempresi i borovi.

Sud je prisutnom sudskom vještaku naložio da sačini pisani nalaz i mišljenje sa sačinjenom skicom predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), te susjedne nekretnine u vlasništvu tužitelja- protutuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sa sadržanim površinama, te da u sačinjenoj skici predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), označi točnu lokaciju sagrađenih stepenica i posađenih stabala od strane tužitelja –protutuženika, kao i da na skici susjedne nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], označi točnu lokaciju obiteljske kuće i dvorišta.

Stalni sudski vještak za geodeziju Petar Ćorić, geodet, u vještvu od 21. studenog 2024. god., navodi da je za potrebe izrade vještva izvršen očevid postojećeg stanja, uvid u dokumentaciju Područnog ureda za katastar Split, i terensko mjerenje u HTRS/96 koordinatnom sustavu,

Dana 15. ožujka 2024.god. izvršen je očevid nekretnine koja je predmet u sudskom postupku poslovni broj: P-3267/2020 Općinskog suda u Splitu.

Prema nalogu suda naloženo je da se očitujem o položaju sagrađenih stepenica i posađenih stabala na predmetnoj nekretnini, te da se očitujem o položaju i visinskoj razlici predmetne nekretnine u odnosu na nekretninu u vlasništvu tužitelja — protutuženika.

Tužitelji — protutuženici vlasnici su z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) 11.0. Split na kojoj je položena stambena prizemnica i pomoćni objekti, anagrafske oznake:

[adresa], te okolno zemljište koje većim dijelom predstavlja zemljanu obradivu površinu. Na nekretninu tužitelja — protutuženika pristupa se sa sjeverne strane iz [adresa] (na skici vještva prikazano kao ”ulaz”).

Na južnom dijelu nekretnine tužitelja — protutuženika vidljiva su željezna ogradna vrata kojima se pristupa na predmetnu nekretninu u vlasništvu tuženika — protutužitelja (na skici vještva prikazano kao ”izlaz”).

Lik prikazan slovima: A, B, C, D, A, predstavlja predmetnu nekretninu z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] površine 601 m 2, što u naravi predstavlja neizgrađenu zemljanu površinu.

Na predmetnoj nekretnini izgrađene su stepenice širine cca 1 metar, koje se protežu od nekretnine tužitelja — protutuženika na sjeveru, do popločanog platoa — parkinga na jugu.

Sjeverno i južno od stepenica vidljiva su višegodišnja stabla čempresa te agave, dok su na zapadnom dijelu predmetne nekretnine vidljiva su višegodišnja stabla borova i stabla čempresa. Na skici vještva figurativno su prikazana područja na kojemu su položena stabla čempresa i stabla borova.

Granice predmetne nekretnine nisu jasno vidljive na terenu, osim sjeverne granice koju predstavlja ogradni zid nekretnine tužitelja — protutuženika i ogradni zid stambene kuće anagrafske oznake: [adresa], položene zapadno od nekretnine tužitelja — protutuženika.

Predmetna nekretnina u naravi je izrazito strm teren s padom prema jugu. Visinska razlika predmetne nekretnine na sjevernom dijelu u odnosu na južni dio iznosi iznosi cca 14 metara, odnosno pad terena iznosi cca. 40 %.

Na skici vještva prikazane su visinske kote [adresa] na sjeveru, zatim nekretnine tužitelja — protutuženika, zatim predmetne nekretnine, te popločanog platoa — parkinga na jugu.

U podnesku od 29. studenog 2024. god., tuženik - protutužitelj navodi da je zaprimio „Vještvo“ od 21.11.2024. godine, izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, te ovim putem ističe kako na isto nema primjedbi.

Na raspravnom ročištu dana 16. siječnja 2025. god., tužitelji – protutuženici pod 1- pod 4 navode da nemaju primjedbi na vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petar Čorić, geodet, od 21. studenog 2024. godine.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda- neslužbena kopija sa stanjem na dan 24.08.2020. god., Kupoprodajni ugovor od 20. rujna 1956. god., Izvod iz posjedovnog lista Državna Geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, od 07.02.2020. god., Izvod iz katastarskog plana Državna Geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, Kl.935-06/20-01/1141, Ur. br. 541-26-01/8-20- 2 od 26.08.2020. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda-neslužbena kopija sa stanjem na dan 23.09.2020. god., Ugovor o darovanju od 21. prosinca 1990. god., Rješenje ovog suda posl. br. O-2470/99 od 24. studenog 2008. god., Vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petar Čorić, geodet od 21. studenog 2024. god., te izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Petar Čorić, geodet, dana 15. ožujka 2024. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

U odredbama čl. 167 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st.1). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1 ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2).

U odredbi čl. 161 ZV-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno.

Nadalje je u odredbi čl. 162 st. 1 ZV-a, propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Pregledom priloženog Kupoprodajnog ugovora od 20. rujna 1956. god., utvrđeno je da je isti sklopljen između FĆŽ za sebe i kao otac i zakonski zastupatelj svojih maloljetnih sinova, FĆŽ MĆ, FĆ i B, Srećkovih, s jedne strane kao kupca, i s druge strane IĆ, pok. F kao prodavatelja.

U ugovoru se navodi da ĐĆ, pok. F, prodaje ČĆ, MĆ, koji kupuje svojim novcem i s novcem i na ime svoje i svojih maloljetnih sinova ČĆ, FĆ i B na jednake dijelove, tj. svaki za po ¼ dio, pravo vlasnosti sa svim pripadcima i služnostima cjeline čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i cjeline prizemnice sagrađene na gornjoj parceli, u naravi prizemnica sa vrtom u Splitu, Put Žnjana br. 40 (toč. 1 Ugovora).

Prodavatelj se obvezuje da će najdalje do 1. X ove godine isprazniti od osoba i stvari i predati kupcima na slobodno raspolaganje kupoprodanu prizemnicu sa vrtom (toč. 3 Ugovora).

Prodavatelj uvađa kupce današnjim danom u materijalni i zakoniti posjed kupoprodanih nekretnina. Jamči im da je pravi i isključivi vlasnik istih, da ih je uživao i posjedovao, te da su proste od svakog tereta i duga, pak im jamči u smislu zakona za pravnu izbjedu (toč. 4 Ugovora).

Prodavatelj ovlašćuje kupce da, bez daljnjeg njegovog učestvovanja, na temelju ovog ugovora, postignu u zemljišniku na svoja imena uknjižbu prava vlasnosti kupljenih nekretnina (toč. 5 Ugovora).

Dakle, predmet kupoprodaje je nesporno, ni više ni manje nego nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi prizemnica sa vrtom (danas ograđenim zidom) u Splitu, Put Žnjana br. 40 (danas [adresa]), dok predmet kupoprodaje nesporno nije bio i zapušteni strmi teren položen ispod prodane nekretnine, odnosno predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], pašnjak, površine čak. 601 m2,

Slijedom svega navedenog, razvidno je da u konkretnom slučaju iz samih tužbenih navoda, kao i navoda tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4 tijekom postupka, ne proizlazi osnovanost tužbenih navoda.

Naime, tužitelji-protutuženici pod 1 – pod 4 i sami navode da je njihov pravni prednik ČĆ MĆ, za sebe i za svoje maloljetne sinove MĆ, FĆ i B, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenim sa IĆ pok. F dana **.**.1956., kupio sa svim pripadcima i služnostima česticu zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predstavljala prizemnicu sagrađenu na gornjoj parceli, te da im je prilikom kupnje predmetne parcele njihov prednik – prodavatelj DĆ u posjed predao i donju parcelu (predmetna nekretnina) za koju su naknadno utvrdili da danas ima katastarsku oznaku 10074/1 k. o. [katastarska općina], odnosno zemljišnoknjižnu oznaku 553/7 k. o. [katastarska općina], površine čak 601 m2.

Prema tome, sasvim je jasno da je njihovim pravnim prednicima i tužiteljima- protutuženicima od samog sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 20. rujna 1956. god., vrlo dobro poznato da predmet kupoprodaje nije bila i predmetna nekretnina (donja parcela površine 601 m2), odnosno da predmetna nekretnina nije u njihovom vlasništvu, a sve neovisno o tome što ih je tom prigodom prodavatelj ĐĆ eventualno i uveo u posjed predmetne nekretnine.

Stoga u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda ni u kojem slučaju ne mogu biti ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću od strane njihovih pravnih prednika i tužitelja protutuženika pod 1 – pod 4.

Naime, u odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ovoga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika – protutužitelja je nakon 1945. god., zacijelo bila u režimu tzv. društvenog vlasništva, pa tako u konkretnom slučaju, a sukladno odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god., (N.N. br. 73/91), valja procijeniti jesu li se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a sukladno tada važećem Općem građanskom zakoniku (Austrijski građanski zakonik OGZ).

Opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1472, propisivao je da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287, 289 i 1456 – 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz šest godina. Prava pomenute vrste koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od četrdeset godina.

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

Nadalje je u paragrafu 1460 OGZ-a, bilo propisano da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

U paragrafu 326 OGZ-a, bilo je propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit.

Osim toga, u paragrafu 380 OGZ-a, bilo je propisano da bez naslova i bez pravnog načina stečenja, ne može se zadobiti nikakva vlasnost.

U paragrafu 1463 OGZ-a, bilo je propisano da posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

Nadalje je u paragrafu 1464 OGZ-a, bilo propisano da posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način; ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

Konačno, u paragrafu 1477 OGZ-a, bilo je propisano da tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni stečenjem pomenutog duljeg vremena.

Nema nikakve dvojbe da posjed predmetne nekretnine stečen okupacijom od strane pravnog prednika tužitelja-protutuženika – prodavatelja IĆ, nije zakonit jer se ne temelji na valjanom pravnom osnovu (okupacija - samovlasno i bespravno zauzeće), nije pošten jer je pravnim prednicima tužitelja-protutuženika kao kupcima i tužiteljima-protutuženicima kao njihovim pravnim slijednicima bilo poznato da predmet kupoprodaje nije bila i predmetna nekretnina (donja parcela površine 601 m2), dakle da predmetna nekretnina nije u njihovom vlasništvu, te da ih je tom prigodom prodavatelj ĐĆ kao nevlasnik i samovlasni i bespravni posjednik eventualno i uveo u posjed predmetne nekretnine.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list SFRJ br. 6/80 i 36/90, u daljnjem dijelu teksta ZOVO), koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. br. 53/91), propisivao je u odredbama čl. 28 st. 2 i st. 4, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, te da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

Prema tome, i sukladno odredbama ZOVO-a, koji je stupio na snagu po prestanku važenja OGZ-a, za pravne učinke stjecanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, potrebno je da budu ispunjene točno određene zakonske pretpostavke tj. trajanje posjeda i kvalitet posjeda, pri čemu dakle, nije dovoljno samo posjedovanje nekretnine tijekom zakonom propisanog vremena, odnosno rokova dosjelosti, već je potrebno i da posjed ima potreban kvalitet, odnosno da je zakonit i savjestan, ili barem savjestan.

U odredbi čl. 72 st. 1 i st. 2 ZOVO-a, bilo je propisano da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, te da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Nema nikakve dvojbe da posjed predmetne nekretnine stečen okupacijom od strane pravnog prednika tužitelja-protutuženika – prodavatelja IĆ, nije savjestan u smislu odredbe čl. 72 st. 2 ZOVO-a, jer je pravnom predniku tužitelja – protutuženika i tužiteljima-protutuženicima kao njihovim pravnim slijednicima bilo poznato da samovlasno zauzimaju (okupiraju) predmetnu nekretninu koja nije u njihovom vlasništvu.

Jednako tako i sada važeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sukladno odredbama čl. 159 st. 3. i 4, kao pretpostavku za stjecanje nekretnina u vlasništvo dosjelošću traži barem pošten posjed, odnosno da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18 st. 3 ZV-a).

Nema nikakve dvojbe da posjed predmetne nekretnine stečen okupacijom od strane pravnog prednika tužitelja-protutuženika, nije zakonit jer nema valjani pravni temelj posjedovanja – pravo na posjed (okupacija - samovlasno i bespravno zauzeće), nije istinit jer je pribavljan potajno, dakle bez znanja i odobrenja vlasnika, a nije ni pošten jer su pravni prednici tužitelja-protutuženika i tužitelji-protutuženici kao njihovi pravni slijednici, kada su ga stekli, znali da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine koja nije u njihovom vlasništvu, a sve imajući u vidu odredbe čl. 18 st. 1 - st. 3 sada važećeg ZV-a.

Dakle, sasvim je jasno kako su tijekom spornog razdoblja razmišljali pravni prednici tužitelja-protutuženika, a očigledno i tužitelji-protutuženici. Isti su zacijelo smatrali da je predmetna nekretnina zapuštena, nitko je ne obilazi, niti vodi računa o njoj duži niz godina, a nalazi se odmah pored njihove prizemne kuće i potrebna im je kako bi preko nje došli do plaže na Žnjanu jer u protivnom do plaže moraju ići znatno dužim zaobilaznim putem. Protekom vremena nakon samovlasnog zauzeća (okupacije) predmetne nekretnine, njihovi pravni prednici i tužitelji-protutuženici, ohrabreni činjenicom da im dugi niz godina nitko ne brani posjed, otpočinju svojatati vlasnička prava, pa tako nakon dugog niza godina ustaju i predmetnom tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i ispravka uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine.

Na ovakav način kako to prikazuju sudu u tužbi i tijekom postupka, a na koje okolnosti bespredmetno predlažu i saslušanje svjedoka, njihovi pravni prednici i tužitelji-protutuženici mogu predmetnu nekretninu držati u posjedu, ne četrdeset, već stotine godina i više, ali nikada neće moći steći pravo vlasništva jer njihov posjed nema potreban kvalitet – kakvoću za stjecanja prava vlasništva.

Tuženik-protutužitelj stoga u odgovoru na tužbu osnovano ističe da u odnosu na predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelji-protutuženici ne dostavljaju ni jedan jedini dokaz, osim tvrdnje da ih je prodavatelj susjedne nekretnine uveo u posjed i predmetne nekretnine, da u odnosu na predmetnu nekretninu sami tužitelji-protutuženici ničim ne spore činjenicu da je Grad Split jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine, da u narativnom dijelu tužbe čine nespornim i činjenicu da ih je nevlasnik i nepošteni posjednik nezakonito uveo u posjed predmetne nekretnine, te da su tužitelji-protutuženici znali ili morali znati da im pravo na posjed predmetnog zemljišta ne pripada, i to iz jednostavnog razloga jer je temeljem isprava na koje se sami pozivaju jasno da su stekli pravo vlasništva isključivo i samo susjedne nekretnine.

Međutim, tužitelji-protutuženici potom u podnesku od 17. siječnja 2023. god., navode da u svom odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj navodi da oni nisu dostavili niti jedan dokaz da su u dugogodišnjem posjedu sporne nekretnine.

Radi naprijed navedenog, tužbeni zahtjev je bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.

Pregledom priloženog Izvatka iz zemljišne knjige ovog suda-neslužbena kopija sa stanjem na dan 24.08.2020. god., utvrđeno je da je kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], pašnjak, površine 601 m2, upisan tuženik-protutužitelj Grad Split.

Stoga tuženik-protutužitelj kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine, a sukladno citiranim odredbama čl. 167 st. 1 i čl. 161 ZV-a, osnovano traži od tužitelja- protutuženika pod 1 – pod 4 kao nevlasnika, da ga prestanu bespravno uznemiravati u vršenju njegovih vlasničkopravnih ovlaštenja uklanjanjem sa predmetne nekretnine stepenica širine cca. 1 metar, koje se protežu od nekretnine tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4 označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na sjeveru do popločanog platoa – parkinga na jugu, uz zabranu svakog daljnjeg pačanja u predmetnu nekretninu, te da predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari predaju u njegov posjed.

Radi svega navedenog, a obzirom da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke zaštite prava vlasništva tuženika – protutužitelja, i to kako zaštite od uznemiravanja, tako i zahtjevom za povrat stvari, protutužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, te je donijeta odluka kao u toč. II izreke presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati zatraženi troškovi očevida i geodetskog vještačenja u ukupnom iznosu od 290,19 Eur.

U Splitu, 10. veljače 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika pod 1 – pod 4

- tuženiku-protutužitelju

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte