REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-568/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50. OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: P-132/2023-18, od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: P-132/2023-18, od 24. travnja 2024.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim dio članka 11. st. 1. Ugovora o kreditu broj 9010187543 od 26. ožujka 2004. godine sklopljenog između tužitelja DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, kao Banke, i glasi: "11. ZAVRŠNE ODREDBE / KORISNIK KREDITA obvezuje se prije korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% (slovima: tri cijelih pedeset posto) od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb,OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 842,84 eura / 6.350,40 HRK s pripadajućim zateznim kamatama od 22. travnja 2004. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 829,64 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2.,
4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu broj: 9010187543 od 26. ožujka 2004. zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), koji glasi "Korisnik kredita se obvezuje prije korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini do 3,50% od iznosa kredita", te isplata iznosa od 842,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja:
- da su tužitelj i tuženica 26. ožujka 2004. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010187543, solemniziran kod javnog bilježnika 05. travnja 2004.(dalje: Ugovor), odobren kao nenamjenski kredit, kojim je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 24.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 180 mjeseci i ugovorenom kamatnom stopom od 9,98%,
- da je predmetnim ugovorom u čl. 11. st. 1. ugovorena i naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% od iznosa kredita,
- da je tužitelj platio tuženici naknadu za obradu kredita u iznosu od 842,84 EUR/6.350,40 kn,
- da se o navedenoj odredbi Ugovora, članka 11. stavak 1. nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, a od strane tuženice tužitelju nije dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi 3,50% iznosa od cjelokupne isplate kredita,
- da se radi o tipskom ugovoru, kojeg je unaprijed pripremila tuženica.
9. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, kao i da je plaćanje naknade od 3,5 % od iznosa kredita očito uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ta ugovorna odredba nepoštena, sukladno članku 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/2003 - dalje ZZP), te time i ništetna, sukladno članku 87. stavak 1 ZZP.
9.1. Stoga je pozivom na članak 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO/91), odnosno članak 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ZOO / 05), te članka 210. ZOO/91, odnosno članka 1111. ZOO/05., prihvatio tužbeni zahtjev, čija visina nije sporna.
10. Tuženica u žalbi osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ističe da je s tužiteljem pregovarala o uvjetima kredita, da je u Ugovoru jasno navedeno da su ga stranke pročitale i da im je javni bilježnik pročitao i razjasnio ugovorne odredbe, da je tužitelj znao za ugovornu naknadu i za iznos te naknade i na nju je pristao, jer je ista plaćena odmah prilikom podizanja kredita, te ističe i prigovor zastare i nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije potrošač, a koje prigovore je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj potrošač, sukladno članku 3. stavak 1. ZZP, jer je predmetni Ugovor zaključio kao fizička osoba i Ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti, a tuženica nije dokazala suprotno.
12. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, međutim tuženica, koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazala opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, pa je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
13. Kako se radi o Ugovoru koji je prethodno pripremila tuženica, te se o odredbama tog Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba članka 11. stavak 1. Ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. stavak 1. ZZP, koja je prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP, ništetna.
14. Plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% od iznosa kredita očito je prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa obzirom da je navedena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila unaprijed formulirana od strane tuženice, a tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, to, i po ocjeni ovog suda, tuženica nije dokazala suprotno, odnosno da se o odredbi članka 11. stavak 1. Ugovora pojedinačno pregovaralo, što je dužna dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP.
15. Naime, u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada u visini od 3,50%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, nego je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u paušalnom postotku od odobrenog iznosa kredita, pa korisnici kredita, kojima je odobren veći iznos kredita, plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Ukoliko su ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva „pokriveni“ odnosno plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u proizvoljnom postotku od odobrenog iznosa kredita.
16. Tuženica je povrijedila interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50 % od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, uslijed čega je tuženica, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnula tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.
17. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prigovor zastare tuženice nije osnovan, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom, pa zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti prvostupanjske odluke, kojom je utvrđena ništetnost.
18. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO od dana plaćanja te naknade pa do isplate.
19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu, tako i visini (čl. 154.st.1. I čl. 155. ZPP).
20. Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP.
21. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer s istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
22. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
