REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/I, Donja Stubica

Posl.br. Ovr-30/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, po prijedlogu više sudske savjetnice Ines Oroz, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Senteu, odvjetniku u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine, 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 3. siječnja 2025., temeljem presude Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-79/2014-13 od 15. rujna 2015., kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, zbog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točke 9. Ovršnog zakona.

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 10. siječnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA), te prijedlog za odgodu izdavanje prijenosa zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu ovršenik u bitnome ističe da je temeljem presude Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-79/2014-13 od 15. rujna 2015. naloženo ovršeniku TI te N i ŽI solidarno naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka u iznosu od tada 7.776,50 kuna. Ističe da je 15. veljače 2016. izvršio uplatu iznosa od 7.776,50 kn ovrhovoditeljici putem računa punomoćnika ĆI, a čime je u cijelosti ispunjena obveza po predmetnoj presudi. Stoga smatra da postoje osnove za odgodu prijenosa jer bi ovršenik trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, odnosno da bi morao pokretati novi parnični postupak i u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete. Navodi da je ovrhovoditeljica osoba starije životne dobi sa niskim primanjima te da bi teško mogao naplatiti navedeni iznos. Zaključno dodaje da, s obzirom da je podmirio predmetno dugovanje, po predmetnoj presudi ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu protiv ovršenika jer bi se radilo o dvostrukoj naplati istog potraživanja.

3. Sud je po članku 65. stavku 2. Ovršnog zakon ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ) prijedlog ovršenika dostavio ovrhovoditeljici na odgovor u roku od 8 dana, međutim ovrhovoditeljica se na isti nije očitovala.

4. U prilog svojih navoda ovršenik je dostavio zahtjev za izravnu naplatu (list 4- 5), presudu Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-79/2014-13 od 15. rujna 2015. (list 6-10), obavijest FINA-e od zapljeni sredstava od 3. siječnja 2025. (list 12) te uplatnicu (list 13).

5. Prema podacima iz spisa proizlazi da ovrhovoditeljica podnosi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika radi provedbe presude Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-79/2014-13 od 15. rujna 201., a koji zahtjev je na FINI zaprimljen 3. siječnja 2025. u 12:52 sati.

6. Prema članku 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. tog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8. Nadalje, odredbom članka 52. stavak 4. OZ-a propisan je izuzetak od prethodno navedenog pravila, odnosno da sud neće ovršenika uputiti u parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. tog članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjeno pravila o zakonskim predmnjevama.

9. Dakle, a u skladu s prethodno citiranim odredbama, ovršenik je upućen je na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a s obzirom da postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima ovršenik temelji prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, pa je odlučeno kao u izreci zaključka. Naime, ovršni je postupak strogo formalan postupak gdje se odlučne činjenice ne utvrđuju, niti se ne rješavaju sporna pitanja, stoga sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li prestala tražbina ovrhovoditelja isplatom.

10. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe, ukazuje se na odredbu članka 65. stavka 1. točka 1.-11. OZ-a kojom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

11. Dakle, da bi sud udovoljio prijedlogu ovršenika nužno je da budu kumulativno ispunjeni kako objektivni, tako i subjektivni uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom OZ-a.

12. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu, a kako je to obrazloženo u točki 9. ove odluke.

13. Međutim, ovršenik u svom prijedlogu tek paušalno navodi da bi on provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer bi morao pokrenuti novi parnični postupak za povrat sredstava. Dakle, taj dio uvjeta nije ničim potkrijepljen, već samo općenito izjavljen, a što samo po sebi nije razlog za odgodu ovrhe.

14. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditeljica ne bi bila u mogućnosti nadoknaditi štetu (primjerice da ovrhovoditeljica nema imovine, da ostvaruje minimalne prihode) te da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala šteta u vidu toga da bi teško mogao naplatiti navedeni iznos, samo po sebi ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista i nastala šteta, i to nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

15. Stoga je odlučeno kao izreci rješenja.

U Donjoj Stubici 10. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Posavec

Viša sudska savjetnica:

Ines Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se predaje pismeno u 3 primjeraka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a.).

DNA:

1. ovrhovoditelj

2. ovršenik po pun.