Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-569/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja FĆ vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milorad Komadina, odvjetnik iz Novog Vinodolskog, Korzo hrvatskih branitelja 50a protiv tuženika TECHNODOMUS d.o.o. Šilo, Nova cesta 17, kojeg zastupa punomoćnik Matteo Manarin, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Gregović, Rijeka, V. Lisinski 6, radi isplate iznosa od 3.497,13 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-3067/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-400/2024 od 2. kolovoza 2024. koje je donio javni bilježnik Draženka Pičuljan sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu od 3.497,13 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 2.500,00 EUR od 20. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 997,13 EUR od 13. lipnja 2024. do isplate

po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 275,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. kolovoza 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 331,42 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 2. srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Draženki Pičuljan sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 3.497,13 EUR s kamatom. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-3067/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-400/2024 od 2. kolovoza 2024., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da ovršenik nikada nije zaprimio utuženi račun broj 87/POSL1/1 te da nikada nije ugovorio franšizu za štetu po ugovoru i nije mu poznato na što se stavka odnosi. Također ovršenik nikada nije zaprimio utuženi račun broj 132/POSL1/1 niti je naručio usluge navedene u računu te mu nije poznato je li usluga obavljena, na kojem vozilu i za čije potrebe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Povrv-95/2024-2 od 9. rujna 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-3067/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-400/2024 od 2. kolovoza 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.). Na temelju istog rješenja Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 18. listopada 2024.

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 9. siječnja 2025. u spis priložio dokumentaciju – Ugovor o najmu za dugoročni najam vozila registarske oznake [registarska oznaka] što se odnosi na vozilo navedeno na vjerodostojnoj ispravi, a koji sadržava uvjete najma konkretno t. 12. te je u spis priložio e-mail-ove upućene g. F kojemu su poslani predmetni računi, cjenik usluga naveden u Ugovoru o najmu pod uvjetima najma, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja s vidljivim dospijećem predmetnih računa, izjavu zaposlenika tuženika potpisana po zaposleniku i tuženiku vezano za štetu navedenu na računu broj 87 te fotografije predmetne štete, kao i Ugovor o najmu s napomenom oštećenja potpisanog po zaposleniku tuženika, a koja se šteta odnosi na račun broj 132 te fotografije te štete i procjena izvršena u AUDATEX programu, globalnom programu koji koristi osiguranje.

4. Tuženik je na istom ročištu ustrajao kod svih navoda iznijetih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Osporio je osnovu i visinu potraživanja tužitelja te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući kako ne postoji njegova obveza naknaditi tužitelju iznos ugovorene odbitne franšize za koji mu je umanjena isplata materijalne štete od strane CROATIA osiguranje d.d. Tuženik nije ugovaratelj osiguranja, niti je osiguranik po polici osiguranja koju tužitelj nije niti dostavio, a kako bi se provjerilo je li franšiza uopće i ugovorena. Ugovorni osigurateljni odnos zasnovan je između CROATIA osiguranja d.d. i tužitelja, a ne i tuženika. Nadalje, tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio niti izvod iz otvorenih stavki kako bi se utvrdila vjerodostojnost i uopće postojanje izdanih računa prije pokretanja ovršnog postupka. Zaključno tuženik ističe kako nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja koji je za njega bio neočekivan i iznenadan, a nakon kojeg je učinio sve što je potrebno kako bi sačuvao sva prava tužitelja nakon nastupa štetnog događaja pa je tako tužitelj ostvario pravo na naknadu štete umanjenu za iznos franšize koju je sam ugovorio. U odnosu na dokumentaciju zaprimljenu na pripremnom ročištu, tuženik se protivio da se uzme u obzir obzirom se radi o sporu male vrijednosti u kojem se na pripremnom ročištu ne mogu dostavljati novi dokazi, a tužitelj nije dokazao zašto ih bez svoje krivnje nije mogao dostaviti ranije.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 3.497,13 EUR temeljem računa broj 87/POSL1/1 od 16. travnja 2024. u iznosu od 2.500,00 EUR s dospijećem 19. travnja 2024. (stranica 8 spisa) i računa broj 132/POSL1/1 od 12. lipnja 2024. u iznosu od 997,13 EUR s dospijećem 12. lipnja 2024. (račun na stranici 9 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da ne postoji njegova obveza naknaditi tužitelju iznos ugovorene odbitne franšize, na što se odnosi utuženi račun broj 87/POSL1/1 za koji mu je umanjena isplata materijalne štete od strane CROATIA osiguranje d.d. jer tuženik nije ugovaratelj osiguranja, niti je osiguranik po polici osiguranja koju tužitelj nije niti dostavio, a kako bi se provjerilo je li franšiza uopće i ugovorena. Također je osporio osnovu i visinu potraživanja po računu broj 132/POSL1/1 (usluga autolimara i lakirera te potrošeni materijal) navodeći da nikada nije zaprimio taj račun, niti naručio usluge navedene u tom računu, niti mu je poznato je li ta usluga obavljena, na kojem vozilu i tko je tu uslugu naručio.

8. Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju bio dužan dokazati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva odnosno dokazati je li tuženik ugovorio odbitnu franšizu na što se odnosi utuženi račun broj 87/POSL1/1 i u kojem iznosu te dokazati je li tuženik naručio usluge autolimara i lakirera kod tužitelja na što se odnosi utuženi račun 132/POSL1/1, je li ta usluga obavljena i na kojem vozilu.

9. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio jedino utužene račune (stranica 9 i 10 spisa). U konkretnom slučaju riječ je o postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, odredbom čl. 461.a st. 9. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u tužbi te da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 10. ZPP- a).

11. Tužitelj je citirano rješenje, kao i tuženikov prigovor u kojem je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zaprimio 10. rujna 2024. pa je dakle bio dužan najkasnije do 25. rujna 2024. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj je navedeno učinio izvan roka, odnosno na pripremnom ročištu održanom 9. siječnja 2025. Na pripremnom ročištu nije uopće obrazložio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, već je u spis samo dostavio dokumentaciju - Ugovor o najmu za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], e-mail korespondenciju, izjavu zaposlenika tuženika, cjenik i fotografije nastale štete (dokumentacija na stranici 36-55 spisa).

12. Sud je rješenjem na pripremnom ročištu 9. siječnja 2025. odlučio da se neće uzeti u obzir novi dokazi koje je tužitelj dostavio na pripremnom ročištu jer ih je predložio protivno odredbi čl. 461.a st. 6., 9. i 10. ZPP-a. Smisao citirane zakonske odredbe je ubrzanje parničnog postupka u sporovima male vrijednosti.

13. Dakle, tužitelj je kao dokaz osnove i visine svog potraživanja, a koje dokaze sud može uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a, u spis dostavio jedino utužene račune, a tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izričito osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i potraživanje po svakom od utuženih računa. Utuženi računi predstavljaju jednostranu ispravu samog tužitelja. Slijedom toga, sud na temelju dostavljenih računa nije mogao utvrditi odlučnu činjenicu je li tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem odnosno je li tuženik od tužitelja naručio uslugu autolimara i autolakirera, kao i činjenicu je li tužitelj za tuženika tu uslugu obavio, a niti visinu tužbenog zahtjeva. Samo na temelju računa sud isto tako nije mogao utvrditi da je između stranaka sklopljen Ugovor broj 86/24, niti da je ugovorena odbitna franšiza za štetu po tom Ugovoru, niti visinu te štete na što se odnosi račun 87/POSL1/1.

14. Budući da je tužitelj dokaze (Ugovor o najmu, e-mail-korespondenciju, cjenik i izjavu zaposlenika) predao u spis nepravovremeno, a nije riječ o dokazima koje stranka nije mogla bez svoje krivnje iznijeti odnosno predložiti u tužbi, niti je to tužitelj tvrdio, to ih sud nije mogao uzeti u obzir, niti na njima temeljiti svoju odluku. Iz tog razloga je sud na pripremnom ročištu 9. siječnja 2025. odlučio ne uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj predložio nepravovremeno.

15. Kod takvog stanja stvari, teret dokazivanja osnove i visine utužene tražbine bio je na strani tužitelja jer je svaka stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije sudu pružila dovoljno dokaza (čl. 221a. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva te je ukinuo u cijelosti predmetni platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (t. I. izreke presude).

17. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 3.497,13 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 331,42 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 81,42 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška zastupanja na ročištu 9. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9/1 uvećano za PDV od 50,00 EUR sukladno Tbr. 42.

Rijeka, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).