REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

P-370/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice CAZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, radi utvrđivanja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane 27. siječnja 2025., na ročištu za objavu održanom 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica CAZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 1500 m2, prikazane u Nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 20. kolovoza 2024. slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a koji Nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu vlasništva ovih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.“

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 28. ožujka 2023. tužiteljica je ustala zahtjevom naspram tuženika, a radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine.

2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je predmetnu nekretninu stekla na temelju nasljeđivanja svog pok. supruga AAZ, a on pak na temelju nasljeđivanja svog pok. oca CA. Ističe da je predmetna nekretnina u nesmetanom vlasništvu i posjedu tužiteljice, zajedno s njezinim pravnim prednicima, više od 150 godina, a koja nekretnina je ograđena u cijeloj svojoj površini.

3. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj dana 15. ožujka 2023. (list 12-13 spisa) odbila je zahtjev tužiteljice za mirnim rješenjem spora. Tužitelj podnosi tužbu dana 28. ožujka 2023. pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.

4. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 18-19 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

4.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da iz priloženih isprave, kako same za sebe, tako ni u međusobnoj svezi nisu dokaz stjecanja prava vlasništva, slijedom čega se ističe kako iz priloženih isprava ne proizlazi osnovanost tužiteljeva tužbenog traženja.

5. U provedenom dokaznom postupku ovaj sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Imotskom, Petra Ujevića, posl. br. O.645/2020, UPP/OS- 153/2020 (list 4-5 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom od 27. lipnja 1991. pod posl. br. O.322/90 (list 6 spisa), zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], izlaskom na lice mjesta na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AA, ĐAZ, BAZ i ĐA, kao i saslušanjem tužiteljice, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice, pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, pročitani su podatci iz posjedovnog stanja.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je tužiteljica zakonska nasljednica iza smrti pok. AAZ, a da je on uz svog brata BA zakonski nasljednik iza smrti pok. CA

- da je tužena u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik predmetne nekretnine 7.1. Nesporna utvrđenja ovaj sud u cijelosti prihvaća a u smislu odredbe članka 221. ZPP-a.

7.2. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužiteljica stvarna vlasnica predmetne nekretnine.

7.3. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. CA razvidno je da su dio ostavinske mase „nekretnine upisane u Z.U…. k. o. [katastarska općina].“

7.4. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. AAZ razvidno je da je tužiteljica naslijedila „izvanknjižno vlasništvo kuće s okućnicom“ kao i „građevinsko zemljište ident. kao č. zem. [katastarska čestica], u površini od 600 m2 k. o. [katastarska općina] koje je ostavitelj stekao temeljem ugovora zaključenog u Imotskom 24. veljače 1988. između Općine Imotski s jedne strane i ostavitelja TA s druge strane.“

7.5. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], Z. K. uloška [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] razvidno je da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik za cijelo.

7.6. U svom iskazu saslušana tužiteljica je navela da su njezin suprug i njegov brat 1980.-ih godina kupili zemljište na kojem su kasnije sagradili kuću u kojoj sada živi, ali da se ne može sjetiti od koga. Nadalje, iskazuje da je u [adresa] doselila 1971. te da ne zna čija je predmetna nekretnina bila prije 1971. Istu da je smatrala „njihovom“ te da zove „Sučeva strana.“ Ističe da su joj svekar i suprug rekli da je predmetna nekretnina njihova i da nije imala razloga uopće sumnjati u to budući da su samo oni „koristili“ zemljište. Navela je da je zemljište na kojem je sa suprugom sagradila kuću kupljeno jer su htjeli imati čiste papire za zemlju na kojoj će sagraditi kuću. Također, nadodala je da su nekretninu na kojoj su sagradili kuću koristili i prije nego je kuća sagrađena.

7.7. Saslušani svjedok AA, brat tužiteljice, naveo je da je tužiteljica, što osobno, što preko pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina. Njegova tetka da je živila u zaseoku Čondići pa da redovito prolazio pored predmetne nekretnine kao bi išao kod nje, a često dolazi i u svoju kuću koja je udaljena cca 2 km ( u Splitu prebiva od 1976.). Navodi da je postojao neki znak s istočne strane nekretnine, ali da je zatrpan prilikom izvođenja šumskog puta. Zna da je svekar tužiteljice bio lugar, a prema njegovim saznanjima, Šumarija nikada nije vodila spor oko predmetne nekretnine.

7.8. Svjedok ĐA je sin pok. BA, brata tužiteljičinog supruga. Potvrdio je navode da je braća BA 1980. -ih godina kupili zemlju na kojoj je sagrađena kuća, ali ne može se sjetiti od koga. Ističe da u obitelji nije bilo nikakvih sporova ili nesuglasica u vezi obiteljske imovine, da su se njegov otac i ĆA podijelili na način da je ĆA pripala zemlja s istočne strane od kuće, a njegovom ocu sa zapadne strane. Nakon smrti svekra tužiteljice ĐA da nije viđao druge lugare na području oko predmetnog zemljišta.

7.9. Saslušani svjedok TAZ u dobrim je odnosima s obitelji tužiteljice. Navodi da se kao dijete često igrao sa svojim bratom u blizini predmetne nekretnine te da je tu viđao svekra tužiteljice i njegovu obitelj. Zemljište da nije bilo obrađivano već su ga koristili samo za ispašu stoke. Njegov brat ĆAZ je potvrdio navode svog brata kao istinite.

8. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je morao utvrditi je li tužiteljica što osobno, što preko pravnih prednika, na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Na temelju analize rezultata cjelokupnoga dokaznog postupka i ocjenom tih dokaza pojedinačno i sveukupno, a na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da nije stekla predmetnu nekretninu kako to navodi u tužbi. Naime, nakon što je ovaj sud saslušao samu tužiteljicu i naprijed navedene stranke, te analizirao iskaze istih, ovaj sud je stekao uvjerenje da pravni prednici nisu u posjedu predmetne nekretnine znatno duže od 40 godina, odnosno od još prije 17. studenog 1959., a kako je to navedeno u podnesku tužiteljice od 24. siječnja 2025. Tu je sud posebno uzeo u obzir načelo „Nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ima.“

8.1. Obzirom je pretpostavka da je riječ o nekretnini u vlasništvu države tužiteljica bi trebala dokazati, ukoliko se poziva na dosjelost, sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno da je posjed njenih prednika na predmetnoj nekretnini (u vlasništvu Republike Hrvatske) neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme uz sposobnost iste za stjecanje, te da je stvar bila/je sposobna biti objektom stjecanja prava vlasništva. Dakle, potrebno je dokazati da se radilo o samostalnom, neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, i konačno da je taj posjed imao kakvoću koja se traži za dosjelost.

8.2. Tužiteljica u tužbi ne navodi i ničim ne dokazuje pravno relevantne činjenice, a osim što dokazuje pravni slijed od svekra do sebe, nije utvrđeno kada su prednici dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda iste, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljičinih prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužiteljicu.

8.3. Naime, iako su u rješenju o nasljeđivanju iza pok. svekra tužiteljice ĐA dio ostavinske mase bile i nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], bez taksativnog nabrajanja istih, osim toga, tužiteljica ne prilaže nijedan drugi dokaz na temelju kojeg bi se dalo zaključiti da je ĐA bio izvanknjižni vlasnik ili barem posjednik predmetne nekretnine. Činjenica da je on vodio stoku na ispašu na predmetnu nekretninu, da je bio lugar, te da Šumarija nije vodila nikakve sporove vezane uz predmetno zemljište, nisu dokaz da je baš on bio u posjedu zemljišta. Nadalje, navodi tužiteljice da on ne bi obavljao djelatnost šumara da nije sukladno zakonu štitio vlasništvo države te da bi kazneno odgovarao da je kojim slučajem činio bilo kakve protupravne radnje, također ne ukazuju na zakonit, istinit i pošten posjed od strane ĐA. Riječ je o indicijama, odnosno subjektivnim zaključcima koji su potpuno irelevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, uz podnesak od 24. siječnja 2025., tužiteljica je dostavila izvod iz posjedovnog lista broj 155 k. o. [katastarska općina], u kojem je kao posjednik dijela predmetne nekretnine označen GAZ, [adresa], međutim, ne obrazlaže tko bi on bio, pa sud ne može donijeti nikakav zaključak na temelju dostavljenog posjedovnog lista osim da tužiteljica ima isto prezime kao upisani posjednik.

8.4. Posebno je odvojeno prilikom navođenja imovine koja je ušla u ostavinsku masu nakon smrti pok. supruga tužiteljice AAZ „a) nekretnine upisane u Z.U. k. o. [katastarska općina] koje je ostavitelj za ½ naslijedio iza smrti svog oca GA po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O.322/90 od 27. lipnja 1991., b) izvanknjižno vlasništvo kuće s okućnicom u [adresa]) građevinsko zemljište ident. kao čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 600 m2 k. o. [katastarska općina] koje je ostavitelj stekao temeljem ugovora zaključenog u Imotskom 24. veljače 1988. godine između Općine Imotski s jedne strane i ostavitelja GA AAZ s druge strane…“ Dakle, u priloženom rješenju, posebno se izdvajaju nekretnine u k. o. [katastarska općina] od kojih nijedna nije navedena, zatim kuća i okućnica te konačno građevinsko zemljište ident. kao č. zem. [katastarska čestica]. Sud je uvidom u predmetni nalaz i mišljenje utvrdio, odnosno pročitao navode vještaka Gorana Kukavice da je „predmetna nekretnina zemljište u [adresa] u zaseoku Galić-Sučević neposredno do kuće tužiteljice,“ iz čega proizlazi, a cijeneći navode tužiteljice i svjedoka kao istinite, da je zemljište na kojem je sagrađena kuća tužiteljice kupljeno od Općine Imotski. Naime, iako se nije mogla sjetiti od koga, tužiteljica je navela da su njezin suprug i njegov brat kupili 1980. -ih godina zemljište na kojem su kasnije sagradili kuću. Ta kuća, odnosno sada kuća tužiteljice u kojoj je, između ostalog, i sastavljen predmetni zapisnik, nalazi se na čest. zem. [katastarska čestica] (list 53 spisa- Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice). Građevinsko zemljište ident. kao č. zem. [katastarska čestica] je u rješenju o nasljeđivanju „odvojeno“ od kuće i okućnice, ali uvidom u nalaz i mišljenje kao i zapažanjem na licu mjesta, utvrđeno je da se kuća nalazi upravo na toj čestici. Potonje je bitno iz razloga što je u samom rješenju navedeni da he ostavitelj to građevinsko zemljište stekao na temelju ugovora zaključenog u Imotskom 24. veljače 1988. s Općinom Imotski. Dakle, uzevši u obzir navedenu činjenicu kao i navode tužiteljice da je njezin suprug s bratom kupio zemljište 1980. -ih za gradnju kuće, a sve kako bi „imao čiste papire.“

8.5. Tužiteljica je također navela da su i prije gradnje kuće koristili zemljište na kojem je sagrađena kuća je kontradiktorno. Naime, ukoliko je riječ o dugotrajnom posjedu ( u tužbi 150 godina, u iskazu od 1971.), neshvatljivo je da bi kupovali zemljište od Općine ako su već u dugotrajnom posjedu istoga. Svjedoci i sama tužiteljica se ne sjećaju prodavatelja prilikom te kupoprodaje, međutim, za zaključiti je da je zemljište na kojem je sagrađena kuća kupljeno od Općine Imotski. Budući da se predmetna nekretnina nalazi odmah do kupljene nekretnine, kontradiktorno bi bilo zaključiti da nekretnine koje čine cjelinu, su jednim dijelom kupljene radi „čistih papira“, a jednim dijelom su stečene na temelju dosjelosti.

8.6. Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. S obzirom da je pravni prednik tužiteljice ugovorom o kupoprodaji kupio nekretninu koja graniči s predmetnom, a radi „čistih papira“ za gradnju kuće, očito smatrajući da je zemljište državno/općinsko vlasništvo, kontradiktorna je tvrdnja tužiteljice da bi stekla predmetnu nekretninu na temelju dosjelošću, smatrajući da je to njeno. Činjenica da je nekretnina lokalnog naziva „Sučeva strana“ ne predstavlja dokaz da je njena, eventualno može ukazivati na vjerojatnost.

9. Na temelju navedenog, ovaj sud je stava da tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjedanjem.

9.1. Dakle, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

9.2. Kako ovaj sud nije na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, to je ovaj tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci pod točkom I. ove presude.

9.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

Imotski, 10. veljače 2025.

SUDAC

Duje Karaman

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-  pun. tužiteljice

-  Općinsko državno odvjetništvo, Makarska