Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-3198/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dinka Dobrović Legović, odvjetnica u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-19/2024-14 od 20. rujna 2024., dana 10. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-19/2024-14 od 20. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

„I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao su tužitelja HE FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu puta kojim prometuje osobnim vozilom i traktorom do svojih njiva, na način što je dana 13.05.2024.god. prvo postavio grane i balu sijena na navedenom putu u dužini od 10 m x 2,5 m kolika je puna širina puta, da bi potom 23.05.2024. god. navedeni put zaorao, a nakon toga dana 31.05.2024. god. na taj izorani dio puta stavio rolo bale sijena., pa mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće, te mu se nalaže da tužitelju omogući prolaz navedenim putem (koji će biti određen nakon očevida na licu mjesta i sačinjavanja skice lica mjesta od suca) kao i da mu nadoknadi ovim postupkom prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,50%, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Nalaže se tuženiku IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati oduzeti posjed dijela navedenog puta u dužini od 10 m x 2,5 m povratom u prijašnje stanje, odnosno da ga izravna i dovede u funkciju prijevoza."

III.Nalaže se tužitelju FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom od 20. rujna 2024. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodišteprimjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj, pobijajući odluku u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) predlažući rješenje „poništiti“ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za posjedovnom zaštitom na posjedu puta kojim tužitelj prometuje osobnim vozilom i traktorom „do svojih njiva“.

6.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelj u tužbi tvrdi da je u posljednjem minom posjedu puta zvanog [adresa], kojim prometuje osobnim vozilom, traktorom do svojih njiva koje se nalaze kraj rijeke Korane, kako je tuženik 13. svibnja 2024., prvo postavio grane i balu sijena na navedenom putu u dužini od 10 m x 2,5 m kolika je puna širina puta, da bi potom 23. svibnja 2024. navedeni put zaorao, a nakon toga 31. svibnja 2024. na taj izorani dio puta stavio rolo bale sijena,

-kako tuženik tvrdi da nije tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu puta zvanog [adresa] niti tim putem prometuje osobnim vozilom i traktorom, već je tužitelj sve do svibnja 2024. godine na svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pristupao planskim putem - kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a početkom svibnja 2024. godine na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je otvorio kamp ''[obrt] '', predmetnim poljskim putem koji prolazi preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u posljednjem mirnom posjedu tuženika, odnosno kako je počeo prolaziti tek u svibnju 2024. godine, što mu je tuženik odmah i zabranio, što proizlazi iz potvrde MUP-a,

-kako tuženik navodi i da predmetni put nije javno dobro niti državni put, već poljski put kojeg je tuženik utabao koristeći ga preko 50 godina, sve do danas za pristup i obrađivanje nekretnina u svojem vlasništvu i posjedu, kako iz internetske objave tužitelja proizlazi da sam tužitelj navodi kako je kamp počeo s radom 3. svibnja 2024. pa je tada tužitelj i počeo prolaziti tim poljskim putem, kako je tuženik posljednji mirni posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i brojnih drugih susjednih nekretnina koje nekretnine uživa temeljem ugovora o zakupu te ih obrađuje već dugi niz godina, posjeduje OPG te za obrađivanje i poljoprivrednu proizvodnju dobiva poticaje od RH, kako tužitelj živi i radi u Srbiji, povremeno dolazi u Hrvatsku te nikada nije koristio sporni put jer za to nije imao niti interesa, da je 13. svibnja 2024. počeo nasilno prolaziti poljskim putem koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], a što mu je tuženik odmah zabranio jer je on posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine i jer upravo tuženik već nekoliko desetaka godina uživa, posjeduje, obrađuje i prima poticaje kao vlasnik OPG-a za predmetnu nekretninu,

-kako nije sporno da je smetanje posjeda počinjeno 13. svibnja 2024. (postavljanjem grana i bale sijena na put) i 23. svibnja 2024. (oranjem puta i postavljanjem bale sijena), dok je tužba radi smetanja posjeda podnesena u zakonskom roku dana 10. lipnja 2024.,

-kako je tužitelj, prije zaključenja prethodnog postupka, 4. srpnja 2024., dostavio fotografije daljnjeg smetanja posjeda iz kojih je vidljivo kako je na „istom pravcu utuženog smetanja posjeda“ (postavljene grane i bale sijena i uzorani dio) tuženik naknadno, postavio žičanu ogradu preko utuženog dijela puta i to činjenično stanje potvrdile su stranke na pripremnom ročištu 11. rujna 2024.,

-kako nije sporno i da je tuženik „na utuženom dijelu, nakon utuženoga smetanja posjeda“, počinio daljnje smetanje posjeda, postavljanjem žičane ograde, kao i da tužitelj nije utužio daljnje smetanje posjeda traženjem sudske zaštite u odnosu na naknadno postavljenu žičanu ogradu.

7.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužba radi smetanja posjeda, iako sadrži deklaratorni dio koji se odnosi na utvrđenje čina smetanja, kondemnatorna tužba, jer je njezina svrha uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrana budućeg smetanja posjeda, pa kad ne postoje pretpostavke za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, tužbeni zahtjev treba odbiti, a u predmetnom postupku, nakon što je počinjeno daljnje smetanje posjeda novim činom smetanja posjeda, postavljanjem žičane ograde, a taj čin smetanja nije utužen, prema postojećem tužbenom zahtjevu više nije moguće uspostaviti prijašnje posjedovno stanje kojim bi se tužitelju omogućio provoz predmetnim putem. Ovo stoga što, u slučaju da je zahtjev utemeljen i tuženiku valjalo naložilo ukloniti grane i bale sijena te poravnati put, na putu bi i dalje postojala žičana ograda koja bi tužitelju onemogućavala provoz, a o uklanjanju ove ograde sud ne može odlučiti jer to nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom te je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetno rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a na koju izrijekom ukazuje i žalitelj, jer se odluka ne može ispitati jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

9.Člankom 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

10.Člankom 24. ZVDSP-a propisano je:

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

11.Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu, a raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Osim toga, svaki suposjednik je ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugog suposjednika jedino ako ga je on potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda ili mu je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12.U konkretnom slučaju, kako je rečeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka u bitnom zaključio kako je, nakon predmetnih radnji koje predstavljaju smetanje posjeda, počinjeno daljnje smetanje posjeda „novim činom smetanja posjeda, postavljanjem žičane ograde“, koji čin smetanja nije utužen pa kako prema postojećem tužbenom zahtjevu više nije moguće uspostaviti prijašnje posjedovno stanje kojim bi se tužitelju omogućio provoz predmetnim putem. No, za navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud nije dao jasne i prihvatljive razloge i stoga odluku nije moguće ispitati, a što ističe i tužitelj u žalbi.

13.Prvostupanjski sud, naime, obrazlažući pobijano rješenje prije svega navodi kako među strankama nisu sporne činjenice koje se odnose na „utuženo smetanje posjeda“ koje je počinjeno 13. svibnja 2024. (postavljanjem grana i bale sijena na put) i 23. svibnja 2024. (oranjem puta i postavljanjem bale sijena), kao i da nije sporno kako je tuženik na „utuženom dijelu, nakon utuženoga smetanja posjeda, počinio daljnje smetanje posjeda“, postavljanjem žičane ograde, iako su odlučne činjenice koje se odnose na stanje posljednjeg mirnog posjeda na dotičnim nekretninama (za koje, nota bene, nisu u tužbenom zahtjevu niti navedene zemljišno knjižne oznake) i u tom smislu na možebitni čin smetanja takvog posjeda, među strankama sporne. Osim toga, pogrješno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda prema kojemu tužitelj, u slučaju ako bi se utvrdilo smetanje njegova posjeda i ako bi pritom došlo do novog čina smetanja posjeda, koji nije obuhvaćen tužbom i zbog kojega de facto ne bi bilo moguće uspostaviti ranije posjedovano stanje, ne bi imao pravni interes na utvrđenje samog čina smetanja posjeda i na odluku o zabrani takvog budućeg smetanja, jer se takav pravni interes očituje kroz uspjeh u postupku koji se odnosi na možebitne buduće radnje kroz i pravo stranke na naknadu troškova postupka.

14.Dakle, imajući u vidu citirane zakonske odredbe i pravnu narav posjedovne zaštite, ovakve pravne stavove prvostupanjskog suda ne može kao pravilne prihvatiti i ovaj drugostupanjski sud. Pored toga i zaključci prvostupanjskog suda u pogledu spomenutih odlučnih činjenica nisu u potpunosti utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka, a upravo od utvrđenja spomenutih odlučnih činjenica koje se odnose na pitanje tko je bio posljednji mirni posjednik predmetnih nekretnina ovisi i odluka o utemeljenosti tužbenog zahtjeva, a prvostupanjski sud za svoja utvrđenja nije dao prihvatljive razloge i te činjenice nije pravilno utvrdio.

15.Iz svega navedenoga proizlazi kako je pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju utemeljeno ukazuje žalitelj, kao i da nisu ostvareni zakonski razlozi za primjenu odredbe članka 373. a ZPP-a i za donošenje drugostupanjske meritorne odluke jer sve bitne činjenice još uvijek nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

16.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti tužiteljevu žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

17.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, nadopuniti dokazni postupak sukladno navedenim uputama, utvrditi posljednje mirno posjedovno stanje na predmetnoj nekretnini, a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18.S obzirom kako za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 10. veljače 2025.

Sudac

Marko Pribisalić