Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-869/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Psp-43/2022 od 9. veljače 2023., dana 10. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Psp-43/2022 od 9. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik DR dana **.**.2022. samovlasno smetao tužitelja MR u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretine koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužitelja a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao čest. Zgr. [katastarska čestica], Konoba, i čest. zem. [katastarska čestica] ABC, sve zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. način da je isti zajedno sa svojom obitelji obojao i išarao zid obiteljske kuće tužitelja koja se nalazi na na gore navedenim nekretninama.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje koje je bilo prije čina smetanja sve u roku od 24 sata pod prijetnjom ovrhe te se zabranjuje tuženiku DR takvo I slično daljnje smetanje I uznemiravanje tužitelja u posjedu navedene nekretnine.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana od dana smetanja I uznemiravanja tužitelja u posjedu navedenih nekretnina."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 € / 3.000,00 kn.“

2.Protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj, pobijajući odluku u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) predlažući rješenje „ukinuti i preinačiti“ te tužbeni zahtjev prihvatiti.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za posjedovnom zaštitom na nekretini, obiteljskoj kući koja je u zemljišnim knjigama upisana kao čest. zgr. [katastarska čestica], Konoba, i čest. zem. [katastarska čestica], Oranica, sve ZU 113, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa].

6.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelj u tužbi tvrdi da je posjednik predmetne kuće u [adresa], kako posjed vrši još od 2008. godine temeljem darovanja od svoga oca, a da mu je tuženik smetao takav mirni posjed jer je dana 3. srpnja 2022. jedan zid kuće obojio ljubičastom bojom i išarao crtežima,

-kako je tuženik naveo da je riječ o zajedničkom zidu, koji zid ograđuje njegovo dvorište, kako je on doista dao taj zid obojiti ljubičastom bojom, no da time nije smetao ničiji posjed niti se ovakva radnja ima smatrati činom smetanja,

-kako su stranke vlasnici i posjednici susjednih nekretnina u [adresa], s tim što su njihovi međusobni odnosi već duže vrijeme poremećeni, da je tužitelj posjednik kuće u [adresa] označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i kako je riječ o kući u nizu čiji je bočni zid okrenut prema okućnici tj. terasi tuženikove zgrade,

-kako na bočnom zidu tužiteljeve zgrade nema otvora, a opisani zid ograđuje tuženikovo dvorište i da je tuženik pred više od 4 godine upravo taj zid obojio ljubičastom bojom, a takav postupak tužitelj već tada prijavio policiji,

-kako su stranke ranije usmeno dogovorile da će tuženik zid prebojiti bijelom bojom uz određene uvjete, no to nije napravljeno, a da je početkom srpnja 2022. tuženik, odnosno njegovi ukućani, ponovo oslikao predmetni zid nacrtavši razne simbol (sunce, leptiri i slično).

7.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako među strankama nije sporan predmet raspravljanja, a izgled lica mjesta je vidljiv iz priloženih fotografija, zatim i kako nije odlučno tko je vlasnik spornog zida, odnosno je li riječ o zajedničkom zidu, dok je odlučno faktično stanje, odnosno zadnji mirni posjed kao i pitanje predstavlja li tuženikov postupak čin smetanja posjeda. Nadalje, kako je tužitelj dokazao da posjeduje obiteljsku kuću te je nedvojbeno da jedan zid tog objekta u naravi ograđuje tuženikovo dvorište, ali kako je tuženik već prije četiri godine obojio taj zid ljubičastom bojom i kako su slijedom toga stranke suposjednici zida, a tuženik i ne osporava da je u vrijeme označeno u tužbi predmetni zid koji ograđuje njegovo dvorište oslikao raznim crtežima. U takvom stanju stvari, prvostupanjski sud drži kako se navedena radnja „ni u kom se slučaju ne može kvalificirati kao čin smetanja posjeda odnosno suposjeda“, jer svaki protupravni zahvat ili radnja nije ujedno i čin smetanja posjeda, a bitna pretpostavka da bi se nečije postupanje moglo okvalificirati kao smetanje posjeda jest svijest počinitelja kako time mijenja posjedovno stanje. Osim toga, kako oslikavanje crteža na predmetnom zidu, koji je već od ranije obojan ljubičastom bojom, može predstavljati protupravnu radnju, ali time nije počinjeno smetanje posjeda niti je tužitelj na bilo koji način ograničen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na opisanoj obiteljskoj kući u [adresa] pa da tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu te je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetno rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a na koju izrijekom ukazuje i žalitelj, jer se odluka ne može ispitati jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

9.Člankom 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

10.Člankom 24. ZVDSP-a propisano je:

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

11.Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu, a raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Osim toga, svaki suposjednik je ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugog suposjednika jedino ako ga je on potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda ili mu je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12.U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka u bitnom zaključio kako je tužitelj dokazao posjed obiteljske kuće, kako je nedvojbeno da jedan zid tog objekta u naravi ograđuje i tuženikovo dvorište, ali i da je tuženik već prije četiri godine obojio taj zid ljubičastom bojom i kako su slijedom toga stranke suposjednici zida, dok tužitelj u tužbi tvrdi, a što ponavlja i u žalbi, da bi isključivo on bio posjednik dotičnog zida i na te okolnosti prilaže određene dokaze koje, očito, prvostupanjski sud uopće nije cijenio. Pored toga, iz obrazloženja prvostupanjske odluke dalo bi se zaključiti kako prvostupanjski sud drži i da tuženik ne bi imao „svijest počinitelja kako time mijenja posjedovno stanje“, a koji zaključak bi zapravo bio suprotan navedenim ranijim zaključcima prema kojima bi se radilo o suposjedu stranaka na predmetnom zidu, kako je taj zid već ranije obojio tuženik te su stranke dogovarale sanaciju tih radnji i o tomu kako tuženik ne bi tužitelja, predmetnim radnjama, isključio od dotadašnjega suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13.Dakle, imajući u vidu citirane zakonske odredbe i pravnu narav posjedovne zaštite, ovakvi zaključci prvostupanjskog suda su međusobno kontradiktorni i slijedom toga ne mogu ni biti u potpunosti utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka, a upravo od utvrđenja spomenutih odlučnih činjenica koje se odnose na pitanje tko je bio posljednji mirni posjednik predmetnoga zida, odnosno je li riječ o suposjedu stranaka na tom zidu, ovisi i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok prvostupanjski sud za svoja utvrđenja nije dao prihvatljive razloge i te činjenice nije pravilno utvrdio.

14.Iz svega navedenog proizlazi kako je pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju utemeljeno ukazuje žalitelj, kao i da nisu ostvareni zakonski razlozi za primjenu odredbe članka 373. a ZPP-a i za donošenje drugostupanjske meritorne odluke jer sve bitne činjenice još uvijek nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

15.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti tužiteljevu žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

16.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, nadopuniti dokazni postupak sukladno navedenim uputama, utvrditi posljednje mirno posjedovno stanje na predmetnoj nekretnini, odnosno utvrditi je li riječ o suposjedu stranaka na dotičnom zidu, a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17.S obzirom da za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

18.Odluka o troškovima povodom tužiteljeve žalbe ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 10. veljače 2025.

Sudac

Marko Pribisalić