Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1641/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Eko-Murvica d.o.o. Crikvenica, OIB: 58401982639, Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II, protiv tuženog ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], iz SR Njemačke, [adresa], radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: Povrv-30/2020-32 od 16. veljače 2023., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: Povrv-30/2020-32 od 16. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl. br. Ovrv-4992/2019 od 26. rujna 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženom da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 287,21 EUR / 2.164,01 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. pa do isplate, te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 18,25 EUR / 137,50 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. pa do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave opisanog u točki I izreke presude za iznos nastalih troškova ovršnog postupka u preostalom iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kuna, te predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 10,95 EUR / 82,50 kuna.

III Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. i III. izreke ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Žalbenom sudu ne predlaže kako odlučiti po žalbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 287,21 eura/ 2.164,01 kuna, koji iznos predstavlja naknadu za komunalnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2018. do srpnja 2019.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupovnih odredaba na koju pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primijene materijalnog prava.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće odlučne činjenice, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten preispitivati:

- da se utužena tražbina odnosi na fiksni dio usluge odvoza komunalnog otpada na adresi [adresa],

- da tužitelj pruža navedenu uslugu na području Grada Crikvenice, pa tako i u predmetnoj ulici,

- da su tuženik i njegova supruga zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine,

- da je tuženik evidentiran kao korisnik tužiteljeve usluge odvoza komunalnog otpada na predmetnoj adresi,

- da je u utuženom razdoblju u predmetnoj nekretnini evidentirana potrošnja električne energije (str. 343. spisa), kao i vode (str. 482. spisa),

- da tuženik nije dokazao da je utuženi dug platio, niti djelomice.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog, jer je u postupku utvrđeno kako je tužitelj vršio komunalnu uslugu u utuženom razdoblju te da tuženik nije podmirio dugovanje koje je predmet ovog postupka.

10. Odredbom čl. 30. st. 1-2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine" broj 94/13., 73/17.,14/19. i 98/19.; dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa. Odredbom čl. 30. st. 5. ZOGO-a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

11. Tuženik u žalbi inzistira na istim tvrdnjama koje je isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka: da tužitelj neovlašteno naplaćuje uslugu koju tuženik niti ne koristi, da živi u inozemstvu, da je se "odjavio" i da utužena tražbina predstavlja "harač".

12. Na zajedničkom sastanku predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

13. Dakle, kad tuženik, kao u konkretnom slučaju, tvrdi da uslugu odvoza otpada nije koristio, na njemu je teret dokaza da ju nije koristio, odnosno, da mu tužitelj tu uslugu nije isporučio.

14. Ovo je shvaćanje dopunjeno stajalištem izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-101/2023-2 od 14. veljače 2023., gdje je na pitanje: "Moraju li cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") plaćati vlasnici nekretnine za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec?", odgovoreno da vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec.

15. Prema tome, u konkretnom slučaju, budući da utužena tražbina predstavlja fiksni dio naknade za pružanje usluga prikupljanja, odvoženja i zbrinjavanja komunalnog otpada u jednogodišnjem razdoblju, na tuženiku je bio teret dokaza da tijekom cijele godine nije koristio tu uslugu.

16. Kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da tuženik takvu tvrdnju nije dokazao, a s obzirom na utvrđenja da je u predmetnoj nekretnini u jednogodišnjem razdoblju evidentirana potrošnja vode i struje, a kako je upravo tuženik evidentiran kao korisnik tužiteljeve usluge u smislu odredba čl. 30. st. 5. ZOGO-a; tuženik je dužan tužitelju isplatiti naknadu koju zahtijeva tužitelj, a čija visina u ovom stadiju postupka nije sporna.

17. Potvrđena je i odluka o trošku, koju tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima (čl. 166. st. 1. u svezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 10. veljače 2025.

SUTKINJA:

Ankica Matić