Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-755/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Eurohrec osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-750/2020-23 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-750/2020-23 od 13. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 22.700,00 kn/3.012,81 eur, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 19.000,00 kn/2.521,73 eur za razdoblje od 18. ožujka 2020. do isplate, u dijelu kojim mu je naloženo platiti zatezne kamate na iznos od 3.700,00 kn/491,07 eur za razdoblje od 25. studenoga 2020. do isplate, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 6.000,00 kn/796,34 eur za razdoblje od 18. ožujka 2020. do 16. listopada 2020., a na iznos od 7.000,00 kn/929,06 eur za razdoblje od 18. ožujka 2020. do 30. srpnja 2021., a ista presuda se potvrđuje i u odluci o troškovima postupka kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 11.659,50 kn/1.547,48 eur s kamatama od

13. svibnja 2022. do isplate.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-750/2020-23 od 13. svibnja 2022. u dijelu kojim su tužiteljici na iznos od 3.700,00 kn/491,07 eur zatezne kamate dosuđene i za razdoblje od 18. ožujka 2020. do 24. studenoga 2020. u kojem dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

»Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici AD iznos 22.700,00 kn sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2020. do isplate, zateznu kamatu na iznos 6.000,00 kn za razdoblje od 18. ožujka 2020. do 16. listopada 2020., zateznu kamatu na iznos 7.000,00 kn za razdoblje od 18. ožujka 2020. do 30. srpnja 2021. te joj isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 11.659,50 kn sa zateznom kamatom od 13. svibnja 2022. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.«

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., - odluka USRH, 84/08., 96/08., - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da istu preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka i samog nalaza.

5.1. S tim u vezi, kako je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji su usmenim saslušanjem argumentirano otklonili sve prigovore tuženika, pa tako i one o nepostojanju uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljede (stanja) desnog ramena, nisu povrijeđene odredbe članka 261. ZPP kada je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se vještačenje obnovi po drugom vještaku, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno naglasio kako tuženik u tom pravcu nije predlagao izvođenje dokaza kombiniranim prometno sudsko-medicinskim vještačenjem, a niti je tijekom postupka osporavao medicinsku dokumentaciju u kojoj su sve ozljede, pa tako i ona desnog ramena, detaljno opisane.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. ZPP na koju tuženik ukazuje svojom žalbom.

6.1. Naime, iako nije sporno da je tužba u ovoj stvari preinačena (povećanjem tužbenog zahtjeva) nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski je sud zaključio da se tuženik, u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP, takvoj preinaci ne može protiviti, jer je tužiteljica tužbu preinačila zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, na način da iz iste činjenične osnove zahtjeva veću novčanu svotu.

6.2. Rukovodeći se shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u više svojih odluka (primjerice Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. i Rev- 656/2021-2 od 24. svibnja 2023.) da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev i nakon zaključenja prethodnog postupka ako bez svoje krivnje tužbu do tada nije mogao preinačiti, pri čemu rezultati provedenog medicinskog vještačenja i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su izmijenjeni raniji Orijentacijski kriteriji svakako predstavljaju opravdan razlog za takvo postupanje, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, unatoč tome što je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka i što se tuženik istoj protivio, preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 25. studenoga 2020. dopustio (članak 190. stavak 2. te članak 191. stavak 2. ZPP). Naime, tužiteljica je tim podneskom tužbu preinačila povećanjem zahtjeva upravo nakon provedenog medicinskog vještačenja, odnosno sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. izmijenjeni na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 %. Osim što navedene okolnosti predstavljaju iznimku od pravila da se tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, iste te okolnosti omogućuju sudu da preinaku dopusti unatoč protivljenju tuženika.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 21. kolovoza 2016., kada je na nju kao pješaka naletio osiguranik tuženika, upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka].

8. Među strankama, u ovom stupnju postupka, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao što je nesporno da je tužiteljici u mirnom postupku 16. listopada 2000. plaćen iznos od 6.000,00 kn te 30. srpnja 2021. iznos od 7.000,00 kn.

9. Sporna je visina naknade neimovinske štete i tijek zateznih kamata na istu, kao što je sporna zastara dijela zahtjeva koji je povećan – preinačen tijekom postupka.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 21. kolovoza 2016. zadobila više ozljeda; potres mozga, natučenje glave i desnog ramena te višestruka natučenja tijela uz istegnuće mišića vratne kralježnice,

- da je tužiteljica po ozljeđivanju hospitalizirana u Općoj bolnici Dubrovnik, gdje joj je učinjena RTG obrada, MSCT mozga i pregled neurologa,

- da je višekratno provodila fizikalnu terapiju, a učinila je MR desnog ramena kao i

UZV pregled te EMNG ruku,

- da su unatoč provedenom liječenju i fizikalnoj terapiji kod tužiteljice zaostale trajne posljedice tako da joj je opća životna aktivnost smanjena u omjeru od ukupno 8%,

- da je uslijed ozljeđivanja trpjela boli jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da tužiteljica tzv. primarni strah, zbog zadobivenog potresa mozga, nije pretrpjela, ali da je sekundarni strah jačeg intenziteta trpjela kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 30 dana,

- da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 25 dana po 2 sata dnevno te još 14 dana po 1 sat dnevno,

- da su joj tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno,

- da cijena sata tuđe pomoći njege iznosi 20,00 kn,

- da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja imala 18 godina.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici, zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. u vezi članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), pripada pravična novčana naknada u iznosu od 34.000,00 kn, kao i da joj, na temelju odredbe članka 1095. ZOO, pripada naknada štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 1.700,00 kn, pa kako joj je tuženik tijekom postupka platio nesporni iznos štete od 13.000,00 kn, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao da joj na ime naknade štete plati iznos od 22.700,00 kn.

11.1. Pritom je kao neosnovan odbio prigovor zastare u odnosu na zahtjev koji je povećan podneskom tužiteljice od 25. studenoga 2020., uz obrazloženje da tužiteljica preinakom tužbe nije postavila novi zahtjev, nego je postojeći samo specificirala s obzirom na rezultate provedenog vještačenja i izmjenu Orijentacijskih kriterija.

12. Odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski je sud vodio računa o lokalitetu i mnogobrojnosti ozljeda koje je tužiteljica zadobila, duljini i trajanju liječenja, brojnim nelagodnostima kojima je tijekom liječenja bila izložena (bolničko liječenje, RTG, MR, EMNG, razna snimanja, višekratne fizikalne terapije), jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pri čemu je posebno vodio računa i o dobi u kojoj je tužiteljica stradala (18 godina) zbog čega će ona zaostale trajne posljedice osjećati dugi niz godina i zbog njih u svakodnevnom životu i radu ulagati pojačanje napore.

12.1. Drugim riječima, pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud uzeo u obzir sve one kvalifikatorne okolnosti propisane odredbom članka 1100. stavak 2. ZOO, vodeći računa i o cilju kojemu služi pravična novčana naknada, odnosno o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. S obzirom na to da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, na temelju medicinske dokumentacije tužiteljice i rezultata provedenog vještačenja, utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila i ozljedu desnog ramena (tuženik tijekom postupka nije dokazao da uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i te ozljede ne postoji), da se u zdravstvenom kartonu tužiteljice prethodna ozljeda ramena ne evidentira, da se tužiteljica prije štetnog događaja nije aktivno bavila rukometom (u jednom nalazu ortopeda se samo navodi da vježba rukomet), neosnovani su žalbeni navodi kojima se utvrđenje - o tome da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila i ozljedu ramena - osporavaju.

13.1. S tim u vezi ponovno se ističe da su vještaci u svom usmenom očitovanju otklonili sve prigovore tuženika u dijelu kojim je tuženik tegobe tužiteljice s desnim ramenom, detaljno opisane u njezinoj medicinskoj dokumentaciji, pokušao pripisati nekim ranijim stanjima/ozljedama. Zbog navedenoga, promašeno je shvaćanje tuženika da su bili ispunjeni uvjeti za obnovu vještačenja u smislu odredbe članka 261. ZPP.

14. Imajući na umu sva utvrđenja prvostupanjskog suda, koja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, kada je tužiteljici naknadu neimovinske štete dosudio u cjelokupnom zatraženom iznosu, uvažavajući u mirnom postupku nesporno plaćeni iznos. Neosnovano tuženik osporava visinu dosuđene naknade pozivajući se na praksu Županijskog suda u Zagrebu koji je u svojoj odluci poslovni broj Gž-3764/2019 od 4. svibnja 2021. za veći stupanj smanjenja životnih aktivnosti (10%) s naruženjem manjeg stupnja primjerenim ocijenio iznos pravične novčane naknade koji je manji od onog koji je tužiteljici dosuđen u ovom postupku.

14.1. Kako iz dijela obrazloženja odluke na koju se tuženik poziva nije moguće procijeniti okolnosti tog slučaja, stradavanja i manifestacije zaostalih trajnih posljedica, ta odluka ne upućuje na zaključak da bi visina dosuđene pravične naknade u konkretnom slučaju bila neprimjerena. Kako to proizlazi iz odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud vodi računa o nizu okolnosti koje su specifične od slučaja do slučaja i visina pravične novčane naknade ne ovisi isključivo o procjeni postotka trajnog smanjenja životnih aktivnosti, već i o tome na koji način će se te posljedice i koliko dugo manifestirati u životu i radu oštećenika. U konkretnom slučaju tužiteljica je stradala u dobi od svega 18 godina, pa je za pretpostaviti da će posljedice, makar i u manjem opsegu od oštećenika u predmetu na koji se tuženik poziva, osjećati dugi niz godina i zbog toga trpjeti jače duševne boli.

15. Neosnovano tuženik u žalbi opetovano ističe prigovor zastare dijela zahtjeva koji je povećan podneskom od 25. studenoga 2020., smatrajući da je glede tog zahtjeva parnica pokrenuta tek kad je taj (novi) zahtjev istaknut.

15.1. Prema shvaćanju ovog suda, koje se naslanja i na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024., kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen, treba uzeti da je već podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO. Kako tuženik ne spori da do podnošenja tužbe zastara nije nastupila, ona nije nastupila niti za preinačeni dio tužbenog zahtjeva, bez obzira na to što je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

16. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava odluku o zateznim kamatama koje su tužiteljici i na povećani – preinačeni zahtjev dosuđene od podnošenja tužbe do isplate.

16.1. To stoga što je tuženik zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev dužan platiti tek od trenutka kada je isti postavljen. Naime, zatezne kamate su svojevrsna kazna za kašnjenje u plaćanju, pa nije moguće da je tuženik bio u zakašnjenju u odnosu na povećani tužbeni zahtjev u odnosu na razdoblje prije nego što je tužba preinačena i tužbeni zahtjev u tom dijelu povećan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i Rev-653/2023-2 od 27. rujna 2023).

17. S druge strane, tužiteljica osnovano na daljnji dosuđeni iznos naknade štete kao i tijekom ovog postupka nesporno plaćene iznose zatezne kamate, u smislu odredbe članka 1103. ZOO, potražuje od 18. ožujka 2020., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, pri čemu datumi plaćanja nespornih iznosa među strankama nisu sporni.

18. Unatoč djelomičnom preinačenju prvostupanjske presude u pogledu tijeka zateznih kamata na povećani – preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi ostaje neizmijenjena s obzirom na to da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP).

19. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP te članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, kako je to pobliže označeno pod točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Budući da je tuženik sa žalbom uspio u samo neznatnom dijelu, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja