Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-662/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, kojega zastupa punomoćnik HŽ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-545/2021-25 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-545/2021-25 od 25. svibnja 2022. u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, platiti tužitelju ČŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 13.450,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2021. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,47 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2022. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 14.935,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2019. godine do isplate kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 13.450,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. studenog 2019. godine do 12. svibnja 2021. godine kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije uspio u sporu (točke II., III. i IV. izreke), žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje žalbom. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Time što je prvostupanjski sud pobijanom presudom (točka I. izreke) dosudio jedan (ukupan) iznos neimovinske i imovinske štete unatoč tome što je tužitelj te iznose u svom zahtjevu razdvojio, izreka presude nije učinjena nerazumljivom, jer je iz obrazloženja pobijane odluke moguće utvrditi koji dio ukupno dosuđenog iznosa otpada na neimovinsku štetu, a koji dio na nenovčanu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 8. studenoga 2019., za koji je odgovoran osiguranik tuženika.
7. U ovom stupnju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika te činjenica da je tuženik u mirnom postupku 3. siječnja 2020. na ime naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete tužitelju platio iznos od 4.150,00 kn. Nesporno je da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, cijena sata tuđe pomoći njege u iznosu od 20,00 kn, a nije sporna niti ocjena trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha te opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom.
8. Sporno je i dalje je li tužitelj osnovano prekludiran u pravu na dokazivanje pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te s tim u vezi je li prvostupanjski sud kod ocjene visine pravične novčane naknade neimovinske štete bio dužan kao mjerilo težine te povrede uzeti u obzir i te boli.
9. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj kao pravni temelj svog zahtjeva naveo povredu prava osobnosti, predloživši odlučne činjenice - trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha, kao mjerila težine zadobivene povrede - utvrditi medicinskim vještačenjem.
10. Nakon što je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio boli i strah u intenzitetu i trajanju pobliže opisanom u nalazu i mišljenju, tužitelj je, s obzirom na navod vještaka da bi za ocjenu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja bilo potrebno izvršiti uvid u njegov zdravstveni karton, predložio sudu da se najprije pribavi njegov zdravstveni karton, a potom da se provede dopuna vještačenja kojom će se utvrditi u kojem postotku su zadobivene ozljede umanjile njegovu opću životnu i radnu aktivnost.
11. Prvostupanjski je sud taj dokazni prijedlog odbio pozivom na odredbe članka 219. stavak 1., te članka 299. stavak 1., 2. i 3. ZPP, uz obrazloženje da se radi o novom dokazu koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka i koji sud neće uzeti u obzir.
12. Žalbeni se navodi u bitnome svode na tvrdnju da predlaganje dokaza dopunskim vještačenjem nije bilo nužno prije zaključenja prethodnog postupka, a da je tužitelj taj dokaz predložio nakon upute vještaka da bi radi ocjene zaostalih trajnih posljedica bilo potrebo prethodno pribaviti njegov zdravstveni karton. Kada je vještak, kao stručna osoba, zaključio da je nužno provesti dopunsko vještačenje, a sud takvo (stručno) mišljenje vještaka nije uvažio, postavlja se pitanje svrhe i uloge vještaka u sudskom postupku.
12.1. Tužitelj u žalbi posebno naglašava da je smanjenje životnih aktivnosti sastavni dio neimovinske štete koja se odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa te da stoga nije ni bio dužan pojedinačno navoditi oblike te (neimovinske) štete. Samim time što je u tužbi zatražena naknada štete zbog povrede prava osobnosti, tom su povredom obuhvaćeni svi aspekti povrede duševnog i tjelesnog zdravlja, pa tako i smanjenje životnih aktivnosti uslijed pretrpljene ozljede.
12.2. Prije svega valja reći da se prema odredbama članka 19., te članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO/05.) neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih prava i interesa, a prema prihvaćenoj objektivnoj koncepciji tu štetu čini već sama povreda prava osobnosti. To znači da već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik (odgovorna osoba) odgovara, dok se pretrpljeni fizički bolovi, duševni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom uzimaju u obzir kao mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, kada težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravo na dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. ZOO/05.
12.3. Dakle, pravne osnove koje su prema odredbi članka 200. ZOO/91 omogućavale oštećeniku pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete po ZOO/05 gube to značenje te dobivaju značenje činjenica.
13. Upravo s tim u vezi valja reći da je tužitelj taj koji iznošenjem činjenica i isticanjem tužbenog zahtjeva supstancira predmet spora i iznijeti činjeničnu osnovu na kojoj se temelji tužbeni zahtjev od značaja je za određenje identiteta spora.
14. U konkretnom slučaju, tužitelj je još u tužbi, zahtijevajući od tuženika isplatu naknade neimovinske štete uzrokovane povredom prava osobnosti, svoj zahtjev temeljio na činjenici da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, jer je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli i strah.
15. Na pripremnom ročištu održanom 11. lipnja 2021. (zapisnik s lista 50 spisa) tužitelj je predložio provesti dokaz medicinskim vještačenjem kako bi vještak utvrdio intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih boli i straha.
16. Iako je pravni temelj za naknadu neimovinske štete povreda prava osobnosti koja prava su, kada je u pitanju fizička osoba, definirana odredbom članka 19. stavak 2. ZOO/05, oštećenik je taj koji u činjeničnom supstratu tužbe određuje kvalifikatorne okolnosti odnosno mjerila težine povrede prava osobnosti (tjelesnog i duševnog zdravlja).
17. Kada tužitelj do zaključenja prethodnog postupka kao mjerilo težine povrede prava osobnosti nije iznio činjenicu smanjenja životnih aktivnosti, već je i medicinsko vještačenje predložio provesti isključivo radi utvrđenja trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, onda činjenica iznesena nakon zaključenja prethodnog postupka – da je ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju uzrokovalo i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti – predstavlja novu činjenicu iznesenu protivno odredbi članka 299. stavak 2. ZPP i sud je kao takvu ne može uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP).
18. Kako se ne radi o činjenicama koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se dopuna vještačenja provede radi utvrđenja činjenice koja nije bila obuhvaćena činjeničnim kompleksom koji je bio tužbena osnova.
19. S obzirom na to da žalbom nije posebno osporena visina pravične novčane naknade koju je prvostupanjski sud tužitelju dosudio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenim trajanjem i intenzitetom fizičkih boli i straha, a da je i prema ocjeni ovog suda ista odmjerena u primjerenom iznosu s obzirom na težinu povrede i sve okolnosti slučaja, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete.
20. Jednako tako, s obzirom na to da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, da mu je ona bila potrebna u opsegu od 45 sati i da među strankama cijena sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn nije sporna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavak 1. ZOO kada je zaključio da tužitelju s te osnove pripada novčana naknada u iznosu od 900,00 kn.
21. Zbog navedenoga, kako bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 16.700,00 kn, odnosno naknada imovinske nenovčane štete u iznosu od 900,00 kn, a da nije sporno da mu je tuženik u mirnom postupku platio ukupno 4.150,00 kn, osnovano je pobijanom presudom tužitelju dosuđen daljnji iznos od 13.450,00 kn s kamatama od 13. svibnja 2021., kao prvog idućeg dana nakon dana završetka liječenja, do isplate (članak 1103. i članak 1086. ZOO/05), koji dan dospijeća odnosno nastanka štete tužitelj žalbom posebno ne osporava.
22. Zaključno, s obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP.
23. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima (točka II., III. i IV. izreke) potvrditi.
24. U nepobijanom dijelu (točka I. i V. izreke) prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).
25. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Sisku, 10. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
