REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-719/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AJSTER d.o.o., Zagreb, Hvarska 10, OIB: 21012756709, kojeg zastupa punomoćnica Marta Šimrak Lukavski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MBM- COMMERCE d.o.o., Soblinec, Soblinečka 14a, OIB: 87979097284, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka c. 2, posl. br. Ovrv-329/2022 od 28. ožujka 2022. u dijelu kojem je u roku od 8 dana naloženo tuženiku MBM-COMMERCE d.o.o., Soblinec, Soblinečka 14a, OIB: 87979097284, platiti tužitelju AJSTER d.o.o., Zagreb, Hvarska 10, OIB: 21012756709, iznos od 201,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od od 21. rujna 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka c. 2, posl. br. Ovrv-329/2022 od 28. ožujka 2022. u dijelu kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju iznos od 2.601,37 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zateznim kamatama te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka c. 2, je donio rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-329/2022 od 28. ožujka 2022.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor (listovi 28. - 30. spisa) zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu te je Općinski sudu u Sesvetama donio rješenje, posl. br. Povrv-119/2022-12 od 19. svibnja 2022. (listovi 66. - 68. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, također navedenim rješenjem Općinski sud u Sesvetama se oglasio stvarno nenadležnim te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti toga rješenja, ustupiti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

3. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – listovi 28. - 30. spisa) osporava osnov i visinu. Ističe da tuženik nema evidentiran utuženi račun. Navodi da je utuženi račun vraćen tužitelju jer je neosnovan. Ističe da tužitelj nije odradio posao kojeg želi naplatiti po utuženom računu. Objašnjava da je u više navrata tražio usklađenje međusobnih potraživanja, a na što se tužitelj oglušio. Navodi da je tuženik tužitelju u cijelosti podmirio račun br. 157/001/001 te na navedeni račun nije imao prigovora. Završni račun tuženik nije potpisao. Stoga predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

4. Tužitelj u podnesku od 5. siječnja 2023. navodi da je zaposlenica tuženika TFŠ u e-mailovima priznala da je tužitelj za tuženika odradio ukupno 84 klime, a ne 85 klima. Ističe da je između stranaka sklopljen ugovor br. AJS-MBM/2019-03, a na temelju ponude br. 19-298 od 4. travnja 2019. Tim ispravama između stranaka ugovorena je poslovno-tehnička suradnja u montaži klima uređaja i to montaža 139 klima uređaja uz instalaciju s potrebnim materijalom do puštanja u rad za udaljenost vanjska unutarnja, dok je u cijenu uređaja uključeno povlačenje instalacije, freonska instalacija, strujna instalacija, odvod kondezata, sav potrošan materijal, tiple, vijci, silikon, gips, dijana vijci, nosači klima uređaja i vakum proba dva sata. Ugovorena vrijednost radova je 19.564,17 EUR / 147.406,25 kn. Radovi su započeli 26. veljače 2019., odnosno prije potpisa ugovora. Situacija na gradilištu bila je kaotična, bez adekvatnog nadzora i organizacija od strane tuženika. Tužitelj je odradio u cijelosti radove na dva paviljona. U preostalim paviljonima izvršio je radove u polovici ugradnjom po 14 klima uređaja u svaka od preostala 3 paviljona. U svaki paviljon postavljalo se 28 klima. Tužitelj nije mogao do kraja ispuniti svoju obvezu jer je na gradilištu nedostajala skela i nije bilo buke iznutra, a klima uređaji se postavljaju nakon dovršetka žbukanja zidova. Zakonskim regulativama zabranjeno je ljeti, odnosno tijekom turističke sezone izvoditi građevinske radove. Krajnje je neprofesionalno i neživotno za očekivati da tužitelj u sredini srpnja, uz telefonsku najavu samo jedan dan ranije, može organizirati radove. Ovo posebice stoga jer se tužitelj bavi terenskim radovima. U ovom predmetu utužen je račun br. 592/001/001 od 10. rujna 2019. koji je ostao nepodmiren u utuženom iznosu. Nakon izvršenih radova tužitelj je tuženiku dostavio prijedlog završnog obračuna. Ističe da je tužitelj prvo izdao račun br. 157/2019 u iznosu od 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn, s PDV- om, a koji je račun potom stornirao. Utuženi račun tuženik nije platio.

5. U podnesku do 16. siječnja 2023. tužitelj navodi da iznos kojeg je tuženik tužitelju podmirio na ime izvršenih radova ne odgovara iznosu za izvršene radove, a koji su od strane tuženika potvrđeni, odnosno za 84 klima uređaja, već navedeni iznos predstavlja 50 % prvobitno ugovorene cijene. Stoga ponavlja da je i dalje ostao nepodmiren utuženi iznos.

6. Tijekom postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 152/001/001 od 10. rujna 2019. (list 6. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 8. – 12. spisa),analitičke kartice tužitelja za dobavljača Instaloservis d.o.o. na dan 25. listopada 2022. (list 22. spisa), e-mail korespondenciju između stranaka od 12. rujna 2019. (listovi 31. i 32. spisa), analitičke kartice tuženika na dan 31. prosinca 2019. (list 35. spisa), građevinski dnevnik tužitelja (listovi (listovi 36. – 60., 95. – 120., 141. – 167. spisa), analitičke kartice tužitelja na dan 26. svibnja 2025. (list 90. spisa), e- mail korespondencije između stranaka (listovi 91. i 92. spisa), analitičku karticu tužitelja na dan 31. srpnja 2019. (list 93. spisa), prijedlog završnog obračuna vidljivo je da se radi o prijedlogu tužitelja tuženiku od 2. rujna 2019. (list 127. spisa), ugovor br. AJS-MBM/2019-03 od 4. travnja 2019. (listovi 131. i 132. spisa), ponudu tužitelja br. 19-298 od 4. travnja 2019. (list 133. spisa), radne listove tužitelja (listovi 134. – 140. spisa) saslušao svjedoka TF, na glavnoj raspravi 14. veljače 2023. (listovi 193. i 194. spisa), saslušao svjedokinju TFŠ, na istoj glavnoj raspravi (listovi 194. i 195. spisa), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja JF, na glavnoj raspravi 18. lipnja 2024. (listovi 396. – 398. spisa), saslušao zakonskog zastupnika tuženika MF, na glavnoj raspravi 13. rujna 2023. (listovi 205. – 208. spisa) te dopunski saslušao zakonskog zastupnika tuženika MF, na glavnoj raspravi 18. lipnja 2024. (listovi 398. i 399. spisa), pročitao nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Boška Mišlova od 20. siječnja 2024. (listovi 371. – 376. spisa)

7. Raspravnim rješenjem od 23. siječnja 2025. sud je odbio sve preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Navedeno posebice stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Pritom ujedno valja navesti da je sud u ovoj pravnoj stvari i dopunski saslušavao zakonske zastupnike stranaka, proveo i dopunsko građevinsko vještačenje te dva puta pozivao stalnog sudskog vještaka građevinske struke na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022. i 114/2022. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Prvenstveno valja navesti da uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, Klasa: 471-02/23-01/24, Ur.br.: 513-07-01-08/2023-2 od 23. listopada 2023. (list 216. spisa) proizlazi da tuženik nije u svojim izvješćima iskazao utužen račun odnosno utužen račun nije iskazao u svojim poslovnim evidencijama te po navedenom računu nije koristio odbitak pretporeza. Zbog navedenog, a primjenom odredbe iz čl. 221.b ZPP-a nije ostvarena presumpcija o postojanju osnova i visine utužene tražbine. Slijedom iznesenog, teret dokaza u ovoj pravnoj stvari je na tužitelju, sve primjenom odredbi iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

10. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

12. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

13. U ovom predmetu utužen je račun tužitelja br. 152/001/001 od 10. rujna 2019. (list 6. spisa). Navedeni račun izdan je na iznos od 4.778,02 EUR / 36.000,00 kn. Navedeni račun odnosi se na montažu klima kompleta u količini od 85, uštemavanje odvoda kondenzata po objektu s naznakom da je izvršeno uštemavanje u količini od 2,5 objekta, a u iznosu od 1.094,96 EUR / 8.250,00 kn x 2,5 = 2.737,41 EUR / 20.625,00 kn. Navedeni račun odnosi se i na montažu freonske instalacije i unutarnjih jedinica po cijeni od 92,91 EUR / 700,00 kn X 85 = 7.897,01 EUR / 59.500,00 kn. U navedenom računu pod stavkom 4. naznačen je konačni obračun usluga u iznosu od 4.778,02 EUR / 36.000,00 kn. Također, na navedenom računu naznačeno je da dolazi do prijenosa porezne obveze.

14. Uvidom u e-mail korespondenciju između stranaka od 12. rujna 2019. (listovi 31. i 32. spisa) vidljivo je da zaposlenica tuženika TFŠ (činjenica da se radi o zaposlenici tuženika između stranaka nije sporna) potvrđuje da je tužitelj za tuženika dovršio tri paviljona, sa po 28 klima jedinca, odnosno da je postavio ukupno 84 klime, a ne kako tužitelj navodi tuženiku 85 klima. U navedenoj e-mail korespondenciji zaposlenica tuženika TFŠ, također, ukazuje tužitelju da u odnosu na navode tužitelja kojim tužitelj upire u polovično izvođenje radova u odnosu na instalacije i montažu na 54 jedinice, je tuženik morao angažirati drugog kooperanta te, s time u vezi, poziva tužitelja da sačini prijedlog obračuna, da se održi sastanak te da se usklade obračuni.

15. Iz WhatsApp poruka zakonskih zastupnika stranaka (list 33. spisa) vidljivo je da zakonski zastupnik tužitelja zakonskom zastupniku tuženika navodi da ne stižu odraditi radove na koje ih poziva tuženik i to 11. srpnja 2019. Nadalje, iz dopisa tuženika od 20. rujna 2019. (list 34. spis) vidljivo je da tuženik tužitelju vraća utuženi račun iz ovog predmeta br. 592/001/001 od 10. rujna 2019.

16. Iz analitičke kartice tuženika na dan 31. prosinca 2019. (list 35. spisa) vidljivo je da je tužitelj od tuženika potraživao iznos od 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn, po računu br. 157/19. Ujedno je vidljivo da je tuženik tužitelju podmirio dva iznosa, pa tako iznos od 6.456,96 EUR / 48.650,00 kn i iznos od 3.882,97 EUR / 29.256,25 kn, zbog čega je saldo, po navedenoj analitičkoj kartici tuženika, 0,00 EUR. 17. Iz analitičke kartice tužitelja na dan 26. svibnja 2025. (list 90. spisa) vidljivo je da je tužitelj evidentirao da mu tuženik duguje iznos od 8.271,95 EUR / 62.325,00 kn. Ujedno je evidentirano da mu je tuženik podmirio dva iznosa 6.456,96 EUR / 48.650,00 kn i iznos od 3.882,97 EUR / 29.256,25 kn. Također u navedenoj analitičkoj kartici tužitelja evidentirano je da tuženik tužitelju duguje iznos od 4.870,93 EUR / 36.700,00 kn. Time je u analitičkoj kartici tužitelja saldo postavljen na iznos od 2.802,94 EUR / 21.118,75 kn, odnosno upravo utužen iznos u ovom predmetu. Bitno je napomenuti da usporedbom analitičke kartice tuženika (list 35. spisa) i analitičke kartice tužitelja (list 90. spisa) proizlazi jednaka evidencija iznosa koji je tuženik uplatio tužitelju, a to je ukupno 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn, odnosno dvije uplate kao što su prethodno navedene.

18. Uvidom u analitičku karticu tužitelja na dan 31. srpnja 2019. (list 93. spisa) vidljivo je da je evidentirao potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn, da je navedeni iznos storniran, vidljive su dvije uplate tuženika tužitelju u iznosima od 6.456,96 EUR / 48.650,00 kn i iznos od 3.882,97 EUR / 29.256,25 kn, odnosno sveukupno 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn. Nadalje, vidljivo je da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.271,95 EUR / 62.325,00 kn, zbog čega na dan izrade predmetne analitičke kartice dolazi do salda u iznosu od 2.067,99 EUR / 15.581,25 kn. Sud zaključuje da navedeni saldo u stvari predstavlja upravo PDV od 25 % na iznos od 8.271,95 EUR / 62.325,00 kn (dok je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa porezne obveze.

19. Nadalje, iz e-mail korespondencije između stranaka (listovi 91. i 92. spisa) vidljivo je da stranke komuniciraju oko toga da li u konkretnom slučaju dolazi do prijenosa porezne obveze ili ne. Uvidom u e-mail korespondenciju između stranaka (listovi 168. – 179. i 187. – 190. spisa) vidljivo je da se stranke ne mogu dogovoriti oko obračuna i iznosa koji je tuženik dužan platiti, što se sve i pretočilo kroz ovaj predmet.

20. Uvidom u građevinski dnevnik tužitelja (listovi 36. – 60., 95. – 120., 141. – 167. spisa) vidljivo je da je tužitelj vodio građevinski dnevnik, neki listovi građevinskog dnevnika su potpisani na mjestu predviđenog za potpis nadzornog inženjera, i to listovi koji prileže spisu između 36. i 45. spisa, odnosno između 95. – 115. i 166. i 167. spisa, dok listovi građevinskog dnevnika, koji prileže između listova 46. – 60., odnosno 115. – 120. spisa nisu potpisani na mjestu predviđenom za potpis nadzornog inženjera.

21. Iz analitičke kartice tužitelja za dobavljača Instaloservis d.o.o. na dan 25. listopada 2022. (list 22. spisa) vidljivo je da se radi o trećoj osobi, a ne stranci u ovom postupku. Jednaki zaključak proizlazi i uvidom u analitičke kartice dobavljača na dan 25. listopada 2022. za dobavljače Klimat instalacije j.d.o.o. (list 124.) i Kli-mart d.o.o. (list 124. spisa).

22. Uvidom u prijedlog završnog obračuna vidljivo je da se radi o prijedlogu tužitelja tuženiku od 2. rujna 2019. (list 127. spisa), koji nije potpisan i ovjeren pečatom nijedne od stranaka, a u kojem tužitelj navodi da je između stranaka ugovorena montaža 139 klima, po cijeni 700,00 kn uvećano za PDV-e, kao i građevinski radovi uštemavanja cijevi i odvoda kondenzata po objektu u iznosu od 8.250,00 kn, uvećano za PDV-e x 2,5 klp. U predmetnom prijedlogu tužitelj navodi da je izvršeno 135 kompletnih montaža te pola posla na dva objekta, na jednom od ta dva objekta postavljene su unutarnje jedinice, a na drugom od ta dva objekta postavljene su vanjske jedinice, ujedno je izvršeno uštemavanje dovoda i cjevovoda. Stoga tužitelj predlaže tuženiku da uplati preostali iznos od 2.802,87 EUR / 21.118,25 kn. U prijedlogu je naznačeno da je tuženik tužitelju već platio iznos od 10.339,94 EUR / 77.906,25 kn.

23. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora br. AJS-MBM/2019-03 od 4. travnja 2019. (listovi 131. i 132. spisa) kojim su ugovorom ugovorile tehničku suradnju na zajedničkim poslovima montaže klima uređaja po ponudi br. 19-298 (posebice čl. 1. ugovora). Vrijednost radova, po ugovoru, ugovorena je u iznosu od 15.651,34 EUR / 117.925,00 kn, uvećano za PDV (čl. 4. st. 1. ugovora). Plaćanje se vrši u roku od 30 dana (čl. 4. st. 2. ugovora). Obračun radova iznosi 50 % stavke 1 ponude br. 19-298 u iznosu od 6.456,96 EUR / 48.650,00 kn, uvećano za PDV (čl. 4. st. 2. t. 1. ugovora). Obračun izvedenih radova iznosi 100 % stavke 2 ponude br. 19-298 u iznosu od 2.737,41 EUR / 20.625,00 kn, uvećano za PDV (čl. 4. st. 2. t. 2. ugovora).

24. Iz ponude tužitelja br. 19-298 od 4. travnja 2019. (list 133. spisa) na temelju koje ponude je i sklopljen ugovor (što između stranaka nije sporno) vidljivo je da tužitelj nudi tuženiku radove na montaži klima uređaja za 139 komada uređaja, a po cijeni od 92,91 EUR / 700,00 kn, kao i štemanje priprema za instalaciju i polaganje odvodnih cijevi i to u količini od 2,50, a po jediničnoj cijeni od 2.737,41 EUR / 20.625,00 kn.

25. Uvidom u radne listove tužitelja vidljivo je da je za radove tužitelj vodio radne listove te da su predmetni radni listovi potpisani i ovjeri po tužitelju (listovi 134. – 140. spisa).

26. Sud je saslušao svjedoka TF, na glavnoj raspravi 14. veljače 2023. (listovi 193. i 194. spisa), koji je naveo da je obavljao poslove nadzora strojarskih radova na predmetnom gradilištu, a da je glavni izvođač bio tuženik, dok je tužitelj bio jedan od podkooperanata. Bilo je 26 ili 27 podkooperanata. Sve je bilo u redu i svi su se radovi izvodili do početka lipnja kada je došla uputa da više ne potpisuje podkooperantima. Naveo je da listove građevinskog dnevnika, koji prileže spisu, je potpisao on, već pomoćnik glavnog nadzora. Radovi su se izvodi i ljeti na izvršenoj pripremi.

27. Svjedokinja TFŠ, saslušana na istoj glavnoj raspravi (listovi 194. i 195. spisa), navela je da je dolazila na predmetno gradilište u razdoblju počev od ožujka pa do srpnja 2019. Zaposlenica je tuženika bila u vrijeme izvođenja radova. Istakla je da je tužitelj izvodio radove ali da nije izveo sve ugovorene radove. Tužitelj je izveo radove na tri objekta u cijelosti (navedeno proizlazi iz e-mail-ova koje je slala tužitelju). Navela je da je tužitelj rekao da je radio još na nekim objektima i to dva paviljon i to jest točno ali je izvodio neke radove koje nije završio. Pojasnila je da je između stranaka ugovoreno postavljanje ali i ispitivanje klima, tlačenje sustava i dostava svih atesta. TF je bio nadzor strojarskih radova. Uspjela je izbrojati 82 klime koje je postavio tužitelj ali mu je priznala 84 klime. Objasnila je da tužitelj nije izveo sve radove sve dok nije tuženiku dostavio sve potrebne ateste.

28. Sud je, kao istinit, prihvatio iskaz svjedokinje jer je svjedokinja iskazivala na način kojim potvrđuje navode iz e-mailova, kao i drugih isprava u spisu. Ujedno je svjedokinja iskazivala životno i logično, a ovo posebice stoga što je redovito odlazila na gradilište u razdoblju izvođenja radova te obavljala sve poslove za tuženika vezano uz podkooperante i sa svime bila upoznata.

29. Zakonski zastupnik tužitelja JF, saslušan na glavnoj raspravi 18. lipnja 2024. (listovi 396. – 398. spisa) je naveo da je osobno sklapao ugovor sa tuženikom, da je dogovoreno pet paviljona, odnosno u cijelosti 139 klima uređaja. Dogovorena je cijena po jednom klima uređaju u iznosu od 700,00 kn. Dogovor je bio da posao bude spajanje instalacija, vakuumiranje i puštanje u rad postavljenih cjelokupnih klima uređaja. Ujedno je dogovor bio i da za tuženika izvrše štemanje, odnosno pripremu instalacija, probušimo rupe te šlicanje za unutarnju i vanjsku jedinicu klima uređaja. U konačnici su postavili i izvršili rad na ukupno 85 u cijelosti postavljenih klima uređaja. Ujedno su za tuženika izvršili i pripremne radove u količini od 54, odnosno 139 koji su između nas bili dogovoreni umanjeno za 85 u cijelosti odrađenih klima uređaja. Količina od 54 pripremna rada odnosi se na rad polaganja cijevi, bušenja rupa, postavljanja nosača na vanjske jedinice, izvođenja odvoda kondenzacije i napajanja, odnosno postavljanja međuveza, odnosno kabela koji povezuje unutarnju i vanjsku jedinicu. Navedeni radovi zabilježeni su u građevinskom dnevniku. U odnosu na stavku br. 2 ponude 19-298 objasnio je da količina od 2,5 dogovorena između stranaka. Pojasnio je da je dogovoreno 5 paviljona ukupno, a količina od 2,5 odnosi se na polovicu od tih 5 paviljona. U odnosu na stavku 2 iz navedene ponude između stranaka je dogovorena jedinična cijena od po 8.250,00 kn po jednom paviljonu. Na tom gradilištu imao sa sobom i pet podkooperanata koji su vršili radove zbog bitne dinamike izvođenja radova. Prilikom dogovora oko sklapanja posla sa strankama bio je prisutan nadzorni inženjer TF. U odnosu na stavku br. 1 iz navedene ponude, između stranaka je ugovorena cijena od 700,00 kn po 1 cijelom setu za 1 klima uređaj. Sav repromaterijal i svi klima uređaji bili na tuženiku, dok su naše bile samo ruke. U odnosu na primopredajni zapisnik od 23. travnja 2019. rekao je da je dogovor između stranaka bio da tuženik tužitelju prilikom izrade primopredajnog zapisnika plati 50 posto ugovorene cijene po ponudi broj 19-298, a što je tuženik i učinio, po izdanom računu tužitelja br. 157. U odnosu na navode o polovičnoj izradi iz primopredajnog zapisnika iz 3. travnja 2019. naveo je da se riječ polovično odnosi upravo na pola jednog paviljona i to tako da se jedan paviljon podijeli geometrijski, gledano vertikalno. Stavka 2 računa br. 592 u količini od 2,5 odnosi se upravo na stavku br. 2 ponude 19-298. Stavka 3 računa br. 592 odnosi se na pola posla, to upravo predstavlja pola instalacija u količini od 54 komada. Sav rad obuhvaćen prvim izdanim računom br. 157 je plaćen od strane tuženika. Stavka broj 4 iz računa 592 predstavlja pola od usluge koju je tuženik trebao platiti. Naime, ta stavka br. 4 predstavlja uslugu koju je za tuženika odradio tužitelj, a odnosi se upravo na preostalu neplaćenu cijenu i to u iznosu od 400,00 kn za jedan klima uređaj od ukupno dogovorenih 700,00 kn za jedan klima uređaj, dok je iznos od 300,00 kn po jednom klima uređaju već plaćen po tuženiku. Na taj način dođe se do iznosa od 34.000,00 kn. U računu br. 592, stavak 4, je naveden iznos od 36.700,00 kn, a koji iznos obuhvaća upravo prethodno naveden iznos od 34.000,00 kn dok se ostatak od 2.700,00 kn odnosi na dodatni zahtjev tuženika za postavljanje dodatnih instalacija u pametnoj sobi, što prvotno između stranaka nije bilo dogovoreno. Iznos od 2.700,00 odnosi se samo na instalacije u pametnoj sobi. Od ukupno odrađenih u cijelosti 85 klima uređaja tužitelju je plaćen dio iznosa od 300,00 kn, a iznos od 400,00 kn je ostao neplaćen. Građevinske dnevnike do prvog primopredajnog zapisnika u travnju 2019. potpisivao je nadzorni inženjer TF, a koji je nakon toga rekao da više nema ništa sa tužiteljem te da on odgovara tuženiku. Tuženik nije obrazložio zašto ne želi platiti račun br. 592, već je samo naveo da ga neće platiti. Pojašnjava da se pola odnosi na polovicu iznosa od 117.925,00 kn odnosno iznosi 58.962,50 kn, pa tu nastaje nesuglasje te iznos 300,00 kn u odnosu na cjelokupne izvršene klima uređaje u količini od 85, a ne 350,00 kn, što bi predstavljalo polovicu iznosa za pojedini klima uređaj koji je između stranaka dogovoren u cijeni od 700,00 kn. Istakao je da je u prvom izdanom računu br. 157 u cijelosti fakturirano i plaćeno po tuženiku štemanje jer to predstavljaju radovi koji se prvo moraju izvesti te koji se u tom trenutku mogu izvesti.

30. Nadalje, sud je saslušao zakonskog zastupnika tuženika MF, na glavnoj raspravi 13. rujna 2023. (listovi 205. – 208. spisa), koji je naveo da je osobno ugovorio posao sa tuženikom. Koji puta je znao doći na gradilište, a osobno je sudjelovao u dogovorila oko naplate sa tužiteljem. Tužitelj je tuženiku trebao predati i ateste, a koliko on zna, tužitelj nije tako postupio. Objasnio je da je tužitelju plaćeno sve nesporno te da eventualno može postojati još neplaćenih 500,00 kn, odnosno tužitelju su plaćeni radovi u cijelosti ili u omjeru od 99 %. Za tuženika je sve odrađivala TFŠ. Na završni obračun, tužitelj nije došao, a ni na sastanak sa trećima koji su nastavili radove iza tužitelja. Plaćanje tužitelju izvršeno je u cijelosti avansno. TFŠ je odlazila na gradilište redovito i redovito vodila svu dokumentaciju.

31. Sud je i dopunski saslušao zakonskog zastupnika tuženika MF, na glavnoj raspravi 18. lipnja 2024. (listovi 398. i 399. spisa), koji je naveo da se ne sjećam da je na dogovorima oko posla bio prisutan TF. Potvrdio je da je dogovoreno 5 paviljona, odnosno da tuženik za tužitelja odradi 139 setova klima uređaja. Potvrdio je da je tužitelj odradio 85 seta klima uređaja. Tuženik je tuženiku platio iznos od 50 posto od ponude neto i to avansno jer je takav dogovor bio između stranaka. Plaćanje od strane tuženika tog iznosa od 50 posto vršeno je u dva navrata. Ne znam je li tužitelj odradio rad za koji potražuje 54 komada, odnosno pripremni rad. Iz građevinskih dnevnika tuženika i potpisanih po nadzornom inženjeru i nepotpisanih, to ne proizlazi. Nije radio provjeru što je tužitelj izvršio na gradilištu, niti izlazio na gradilište, već je za tuženika to vršila gospođa TFŠ. Točno je da su stranke ugovorile jediničnu cijenu seta klima od 700,00 kn. Točno je da su stranke ugovorile posao štemanja po jediničnoj cijeni od 8.250,00 kn. Točno je da su stranke ugovorile količinu od 2,5 za štemanje, a što predstavlja polovicu od ukupno dogovorenih 5 paviljona. Iz građevinskih dnevnika tuženika proizlazi da je tužitelj postavio 133 vanjske jedinice, kao i da je postavio 109 nosača vanjskih jedinica. Iiz građevinskog dnevnika proizlazi da je tužitelj postavio 85 klima ukupno i još 27 jedinica unutarnjih klima, a što iznosi 112 unutarnjih jedinca klima uređaja, dok u građevinskom dnevniku stoji 116. Jednako u građevinskom dnevniku tužitelja stoji da je tužitelj izveo 85 instalacija dok tužitelj sada tvrdi da je izveo 109 instalacija. Građevinski dnevnik tužitelja sadrži niz nepravilnosti i kontradikcija. Dogovorena je jedinična cijena od 700,00 kn, 8.250,00 kn, ali nije nikad dogovoreno što je polovica iznosa, odnosno nikad nije dogovoreno da li je to 300,00 ili 350,00 ili 400,00 kn. 32. Sud je proveo građevinsko vještačenje te je stalni sudski vještak Boško Mišlov sačinio nalaz i mišljenje od 20. siječnja 2024. (listovi 371. – 376. spisa) u kojem je vještak naveo da je tužitelj ugradio 84 klima uređaja i 2,5 kompleta pripreme za instalaciju u ukupnom iznosu od 10.541,51 EUR / 79.425,00 kn. vještačenje je vještak proveo na temelju isprava koje prileže spisu te isprava koje su mu stranke dostavile.

33. Na nalaz i mišljenje prigovore je istakao tužitelj, zbog čega je sud pozvao vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i to 24. travnja 2024., na kojoj glavnoj raspravi je vještak ostalo kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja te istakao da u odnosu na radove povlačenja dodatnih instalacija za 9 klima uređaja bez montaže navedeni posao nije utvrdio pregledavajući podatke iz građevinskog dnevnika tužitelja, kao i da taj posao nije ugovoren, odnosno ponuđen te da nije mogao utvrditi da je taj posao i stvarno izvršen. U odnosu na taj posao ne postoji narudžba, kao ni potvrde da je obavljen i to u bilo kojem iznosu. Koristio je podizvođački dnevnik tužitelja ali i glavni građevinski dnevnik, koje je uspoređivao te utvrdio da je dio poslova koji je obavljao tužitelj evidentiran i u glavnom građevinskom dnevniku, međutim, ne dovoljno precizno, kao što je to napravljeno u dnevniku tužitelja, kao jednog od podizvođača. U glavnom građevinskom dnevniku vide i evidentirani radovi koje su izvodili i drugi podizvođači iste djelatnosti kao i tužitelj. Podizvođačev dnevnik, odnosno dnevnik tužitelja nije u cijelosti potpisan i to nije potpisan od kraja 4. mjeseca, nakon 30. travnja 2019. pa do zadnje stranice. Glavni građevinski dnevnik vođen je sukladno pravilima struke. U tablici na str. 5 nalaza i mišljenja su navedeni klima uređaji u ukupnom broju od 84, odnosno 83 klima uređaja, a unutar kojeg broja je u ukupnoj rekapitulaciji prikazano 84 komada, unutar kojeg broja je sadržano i 54 instalacije na koje ukazuje tužitelj. Iz građevinskog dnevnika tužitelja, kao podizvođača nije uvijek precizno navedeno o kojem se točno objektu radi i kojim se točno instalacijama radi. Uzeo u obzir građevinski dnevnik koji je vodio tužitelj ali ne i radne naloge tužitelja jer se radi o internom dokumentu tužitelja, a u kojem tuženik ne sudjeluje. Na poseban upit suda da li se može utvrditi vrijednost stvarno izvršenih radova na osnovu cjelokupne dokumentacije preležeće u sudskom spisu, kao i na osnovu dokumentacije koje su stranke, po traženju vještaka, dostavile vještaku prije izrade nalaza i mišljenja, te na osnovu dokumentacije koju bi vještak eventualno mogao još dodatno, radi izrade stručnog nalaza i mišljenja, zatražiti od stranaka, vještak je naveo da se može utvrditi stvarna vrijednost izvedenih radova, međutim, specifikacije iz ponude, odnosno ugovora nisu iste kao u primopredajnim zapisnicima i popisima iz građevinskog dnevnika, odnosno evidencijama izvedenih radova u građevinskom dnevniku te ih je moguće svesti odnosno moguće ih je izjednačiti jedino uz dodatno tumačenje stavki iz ponude odnosno ugovora te bi se u tom slučaju trebalo razjasniti što znači stavka pod red. br. 2. ponude br. 19-298 od 4. travnja 2019., kao i jedinična cijena za stavku 1., odnosno kao i analizu jedinične cijene stavke 1. navedene ponude, kao i na što se odnosi stavka povlačenje instalacije klima uređaja u iznosu od 300,00 kn za 139 komada.

34. Zbog navedenog, sud je odredio dopunsko vještačenje te je stalni sudski vještak Boško Mišlov izradio dopunski nalaz i mišljenje od 29. srpnja 2024. (listovi 442. – 445. spisa) u kojem je naveo da je na temelju dokumentacije u spisu i razgovora sa stranaka utvrdio da je tužitelj izveo ukupno 84 klime i 2,5 kompleta pripreme za instalaciju u ukupnom iznosu od 10.541,51 EUR / 79.425,00 kn. 35. Tužitelj je imao ponovno prigovore na dopunski sačinjen nalaz i mišljenje u podnesku od 1. listopada 2024., zbog čega je sud ponovno pozvao vještaka na glavnu raspravu radi usmenog davanja nalaza i mišljenja 23. siječnja 2025., na kojoj glavnoj raspravi je vještak ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja, usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na prijašnjoj glavnoj raspravi te dopunskog nalaza i mišljenja. U odnosu na navode i prigovore tužitelja iz podneska od 1. listopada 2024. istakao je da sam se očitovao već tri puta, odnosno u prvom nalazu i mišljenju, na ročištu te u dodatnom nalazu i mišljenju. Nije moguće usvojiti prigovore tužitelja, odnosno utvrditi to na što tužitelj upućuje jer ne postoji dokumentacija na temelju koje bi se takvo što moglo učiniti. Pregledom bivšeg gradilišta ništa se, također, ne bi moglo dodatno utvrditi. Radovi na koje ukazuje tužitelj nisu nigdje u nikakvim ispravama evidentirani. Koristio se radnim nalozima i građevinskim dnevnikom. Stanje iz građevinskog dnevnika u stvari, prema vrsti i količini radova, ide više u prilog tužitelju. U slučaju da je koristio samo radne naloge došlo bi se do znatno manjeg iznosa do iznosa koji je iskazan u nalazu i mišljenju. Naveo je da je predmet ponude bilo vršenje pripremnih radnji na 2,5 paviljona. Građevinska knjiga u ovom korektnom slučaju ne postoji, a niti je trebala s obzirom na predmetne radove postojati. Postoji građevinski dnevnik, koji je vodio sam tužitelj te je u tom građevinskom dnevniku sam tužitelj i evidentirao da je izveo radove, odnosno u cijelosti ugradio 84 klime. Iz ponude proizlazi da je nuđena ugradnja 139 klima te u odnosu na sve pripremne radove, koji u sebe uključuju šlicanje i štemanje, odnosno štemanje, priprema za instalaciju i polaganju odvodnih cijevi je nuđen paušal u cijeni od 8.250,00 kn u količini od 2,5, što predstavlja 2,5 paviljona. Taj paušal u sebi obuhvaća sve navedeno. Ne obuhvaća puštanje u rad i testiranje već je to sadržano u prvom stavku ponude, pod montažom klima uređaja. Nesporno je da plaćen račun br. 157/19 u kojem je specificirano štemanje i šlicanje u omjeru od 50 %.

36. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje jer je sačinjeno stručno, detaljno i obrazloženo, dok je vještak čak dva puta, prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, ostao i ustrajao na svom mišljenju te obrazložio dano mišljenje i otklonio sve prigovore stranaka.

37. Stoga je sud iz provedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosi na izvođenje radova montaže klima uređenja na objektu u Crikvenici. Između stranka bilo je ugovoreno kompletno postavljanje 139 klima uređaja. Vrstu i količinu izvedenih radova sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja u iznosu od 10.541,51 EUR / 79.425,00 kn. Pritom valja navesti da je vještak vještačio na temelju isprava u spisu, građevinskog dnevnika i radnih naloga iz kojih je utvrdio da je tužitelj izveo u cijelosti 84 klima uređaja i 2,5 kompleta pripreme za instalaciju te da za utvrđenje, kako vještaka, a nastavno sa vještakom i ovog suda, nema mjesta jer ne postoje dokazi kojima bi se druga vrsta i količina radova mogla utvrditi. Pritom valja navesti da je teret dokaza u konkretnom predmetu na tužitelju, sve sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, a da tužitelj navedeno nije sa uspjehom dokazao (jer dokumentacija ne postoji, iako je vještak čak vršio uvid i u same radne naloge tužitelja, kao internu dokumentaciju tužitelja). S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se moglo izvještačici da je izvršeno radova u većoj vrijednosti od vrijednosti utvrđene nalazom i mišljenje, to je o navedenom sud odlučio na temelju tereta dokaza iz čl. 221.a ZPP-a te zaključio da nisu izvršeni radovi u većoj vrijednosti od vrijednosti utvrđenoj nalazom i mišljenjem (10.541,51 EUR / 79.425,00 kn).

38. Prema odredbi iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

39. Prema odredbi iz čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

40. Također, sud je utvrdio da je tuženik tužitelju već uplatio ukupno iznos od 10.339,93 EUR / 77.906,25 kn.

41. S obzirom na to da je tužitelj za tuženika izveo radove u vrijednosti od 10.541,51 EUR / 79.425,00 kn, a da je već plaćeno (avansno) 10.339,93 EUR / 77.906,25 kn, to je tuženik dužan tužitelju platiti daljnji iznos od 201,57 EUR. 42. Na dosuđen iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate na temelju odredbe iz čl. 29. st. 1., a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

43. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi plati nalog za iznos od 201,57 EUR (t. I. izreke), a ukinuti plati nalog za preostali (već plaćeni dio) u iznosu od 2.601,37 EUR (t. II. Izreke).

44. O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

45. Stoga, a kako je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (manje od 10 %), to je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava prigovora u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 8.1. i tbr. 7.1. Tarife te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 17. siječnja 2023., 14. veljače 2023., 13. rujna 2023., 24. travnja 2024., 18. lipnja 2024. i 23. siječnja 2025., za svako ročište po 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Slijedom iznesenog, valjalo je tužitelju dosuditi troškove u iznosu od 1.750,00 EUR zbog čega je odlučeno kao u t. III. Izreke.

46. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom traženom iznosu od 1.100,00 EUR, a koji se odnosi na troškove sastava podneska koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (12. siječnja 2023. i 27. veljače 2024.) te trošak sudske pristojbe koji još nije nastao, odnosno dospio u trenutku presuđenja. Stoga je odlučeno kao u t. IV. Izreke.

U Zagrebu 7. veljače 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. tužitelju, po punomoćnici, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 74,48 eura 2. tuženiku

3. kal. 30 dana