Poslovni broj: UsI-3327/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 10. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/191, URBROJ: 512-2501-24-2 od 24. svibnja 2024. godine i rješenja Ministarstva obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/23-01/485, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 08. travnja 2024. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na status hrvatskog branitelja, na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti (NZ) Črnec (pokraj Varaždina) od 01. srpnja 1991. godine do 31. listopada 1991. godine (tužitelj za razdoblje nakon 31. listopada 1991. godine već ima priznat status hrvatskog branitelja).

Tužitelj u tužbi ukazuje na pripadnost NZ Črnec te se poziva na svoje djelovanje u izravnoj vezi s oružanim otporom. Ukazuje na to da su drugi pripadnici NZ Črnec ostvarili priznavanje prava na status hrvatskog branitelja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvale uredno pozvane stranke (tužitelj je bio zakasnio na ročište).

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 30. ožujka 2023. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na status hrvatskog branitelja, za razdoblje od 01. srpnja 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, kada je bio pripadnik NZ Črnec (pokraj Varaždina).

Nesporno je da tužitelj već ima priznat status hrvatskog branitelja za razdoblje nakon 31. listopada 1991. godine.

Tužitelj je dao iskaz u upravnom postupku te je tada naveo da je stražario, vršio dežurstva u sanitetu i kontrole po naselju te da je bio naoružan. Potvrdio je da nije sudjelovao u osvajanju vojarni u Varaždinu.

Ovaj iskaz tužitelja su sadržajno u upravnom postupku potvrdila i trojica saslušanih svjedoka.

Prvostupanjskim rješenjem od 08. travnja 2024. godine je zahtjev tužitelja odbijen, a drugostupanjskim rješenjem od 24. svibnja 2024. godine je odbijena tužiteljeva žalba.

U osporavanim rješenjima je navedeno da nema uvjeta za priznavanje prava na status hrvatskog branitelja, propisanih u čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB).

Iz spomenute odredbe čl. 3. st. 2. ZHB-a proizlazi da se pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (što je na temelju čl. 3. st. 1. ZHB-a preduvjet za priznavanje statusa hrvatskog branitelja) smatra oružani otpor i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.

Sud pritom napominje da se djelovanje u izravnoj vezi s otporom može razmatrati samo instrumentalno, odnosno samo ukoliko je to djelovanje zaista i dovelo do neposrednog pružanja oružanog otpora.

Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj za vrijeme sudjelovanja u NZ Črnec od 01. srpnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine ni na koji način nije sudjelovao u borbenim aktivnostima te na taj način nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora - kako neposredno proizlazi i iz izjavâ tužitelja i trojice svjedoka u upravnom postupku. U tom smislu sâma tužiteljeva pripadnost NZ Črnec ne može biti odlučna za mogućnost priznavanja prava na status hrvatskog branitelja u spornom razdoblju, ali tužitelj eventualno za to razdoblje na temelju čl. 15. st. 1. ZHB-a može pokušati ostvariti priznavanje prava na status sudionika Domovinskog rata.

U odnosu na tužiteljev navod o tome da su neki drugi pripadnici NZ Črnec ishodili priznavanje prava na status hrvatskog branitelja, sud napominje da se ovdje odlučuje isključivo o predmetu tužitelja, vodeći računa o utvrđenom činjeničnom stanju i uz primjenu relevantnih materijalnopravnih odredbi, dok ishod nekih drugih slučajeva ne može utjecati na pravilnost i zakonitost odlučivanja u tužiteljevom slučaju.

Sud zaključuje da su upravna tijela u cijelosti pravilno i zakonito odbila tužiteljev zahtjev pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 10. veljače 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. DĐ, [adresa]

2. Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1