Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-680/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3213968105/08, zaključen dana 25. srpnja 2008. godine između tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Zagrebačke Banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.168,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 10. veljače 2025., pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 25. srpnja 2008. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 3213968105/08, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV-20395/08, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.793,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 2. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u jednokratnom iznosu od 2% od iznosa kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita bila propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 25. srpnja 2008. godine sklopile ugovor o kreditu broj 3213968105/08, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 31. srpnja 2008. godine navedenu naknadu tužiteljica tuženiku i platila.

5. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. 6. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

7. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

10. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljici bio potreban kredit radi kupovine osobnog vozila, da je kod tuženika u tu svrhu realizirala kredit od 21.000,00 CHF, da nije mogla utjecati na ugovorne odredbe kredita, već da joj u banci rečeno nakon što je pred nju stavljen gotovi ugovor o kreditu da ukoliko isti želi realizirati tada ga treba i potpisati. Tužiteljica iskazuje kako nije mogla utjecati na visinu naknade za obradu kredita, da u svome vlasništvu nije imala nikakav obrt u vrijeme realizacije kredita, niti je kredit koristila za poreznu olakšicu, te da nije niti mogla pregovarati o ugovorenoj naknadi.

12. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3213968105/08 sklopljenog dana 25. srpnja 2008. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

13. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 3.960,46 kn, protuvrijednost 525,64 eur, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 15. prosinca 2011. pa do isplate, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

14. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2024. godine 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 7. studenoga 2024. i 21. siječnja 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 50,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 53,09 eura, daje konačni iznos troška od 1.168,68 eura.

Osijek, 10. veljače 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika