REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
P-389/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice, Tulija Zele – Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885 da tužitelju Croatia osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 isplati ukupan iznos od 850,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 391,53 eura teku od 8. kolovoza 2022. do isplate, a na iznos od 459,19 eura teku od 14. studenoga 2022. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% posto godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% posto godišnje, od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024 po stopi od 12,50%godišnje, a od 1. srpnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju Croatia osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-421/2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je dana 13. siječnja 2021. u mjestu Permani, u smjeru iz Matulja prema Rupi, na državnoj cesti D8 (stara cesta Pasjak-Matulji), došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Peugeot 208, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu BL. U prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila sudjelovao je ČL koji je na nepreglednom dijelu prometne trake kojom se kretao naletio na odron kamenja kojeg nije mogao ni na koji način izbjeći, nakon čega je prednjim dijelom vozila i podvozjem zapeo za kamenje i na taj način oštetio vozilo. Oštećeno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja motornog vozila broj 004145124546 s valjanošću osiguranja od 17. kolovoza 2020. do 17. kolovoza 2021. Zahtjev za naknadu štete/isplatu osigurnine oštećenik je prijavio iz osnove automobilskog kaska kod tužitelja te je tužitelj na temelju prijave i zahtjeva za naknadu štete svom kasko osiguraniku isplatio iznos od ukupno 850,72 eura i to iznos od 391,53 eura koji je isplaćen dana 8. kolovoza 2022. te iznos od 459,19 eura koji je isplaćen dana 14. studenoga 2022. Tužitelj se sa zahtjevom za povratom isplaćenih iznosa obratio u nekoliko navrata društvu CESTE RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, kao pravnoj osobi na koju je tuženik ugovorom prenio poslove održavanje predmetne javne ceste, međutim, kako je to društvo odbilo izvršiti isplatu, tužitelj je protiv njega podnio tužbu koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-421/2023 (u kojem postupku je tužbeni zahtjev odbijen, ali je u tijeku postupak povodom žalbe). S obzirom na to da je tužitelj isplatio štetu svom kasko osiguraniku, po samom zakonu na tužitelja kao osiguravatelja prešla su prava na naknadu štete od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu u vezi s kojom je isplaćena naknada osigurnine. Zato je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu protiv tuženika, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Predložio je da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-451/2023. Ukazao je na postojanje zakonske odgovornosti tuženika prema trećim osobama jer je do štetnog događaja došlo zbog neodržavanja javne ceste, kao i na tuženikovu odgovarnost po načelu presumirane krivnje, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Kako se na predmetnoj dionici državne ceste nalazio odron kamenja, koji se na cesti nije smio nalaziti, očito je da radnje ophodnje i održavanja nisu bile dovoljne da bi dionica ceste bila sigurna za promet, odnosno da tuženik nije poduzeo mjere koje bi osigurale nesmetano odvijanje i sigurnost prometa. Pozvao se na relevantne odredbe Zakona o cestama i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev iz izreke presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo je prigovor promašene aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. U odnosu na prigovor zastare pozvao se na odredbu čl. 234. st. 6. u vezi sa čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Kako se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 13. siječnja 2021., a tužba je podnesena sudu tek dana 4. srpnja 2024. nastupila je zastara utužene tražbine. U vezi prigovora nedostatka aktivne legitimacije naveo je kako tužitelj nije dokazao da je njegov kasko osiguranik BL bila vlasnik predmetnog vozila, ukazujući na procesne odredbe prema kojima je tužitelj prekludiran dalje tijekom postupka iznositi dokaze u odnosu na predmetne sporne činjenice. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije isticao je kako se predmetna nezgoda dogodila na dijelu državne ceste koji prolazi kroz naselje, konkretno u mjestu Permani, pa sukladno odredbi čl. 27. st. 5. Zakona o cestama i čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta ne postoji tuženikova dužnost čišćenja i odstranjivanje kamena s kolnika u tom dijelu ceste već je to obveza jedinice lokalne samouprave. Zato ne postoji tuženikova odgovornost u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je istaknuo i prigovor isključive odgovornosti vozača za nastanak predmetne prometne nesreće navodeći kako tužitelj nije dokazao da je vozač vozio prilagođenom brzinom te da nije bio u mogućnosti izbjeći predmet koji se nalazio na kolniku. Tuženik je također naveo kako je prema njemu već (pravomoćno) odbijen tužbeni zahtjev zbog naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, a što proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-134/2021- 7 od 24. svibnja 2022. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U nastavku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.
4. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a s obzirom na to da je tužitelj naknadio štetu na vozilu u visini od 850,72 eura svom osiguraniku, BL.
7. Prema odredbi čl. 234. st. 6. ZOO-a zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Tužitelj je u ovoj parnici podnio tužbu temeljeći svoj zahtjev na zakonskoj subrogaciji prema kojoj stupa u osiguranikova prava sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a (isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu). Dakle, osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika pa tako i u odnosu na rok zastare i početak zastarijevanja predmetne tražbine. U slučaju štete na vozilu nastale uslijed prometne nezgode, osiguranik (oštećenik) ima pravo na naknadu štete protiv osobe koja je štetu prouzročila. Takvo pravo na naknadu štete osiguranik (oštećena BL) je u konkretnom slučaju pokušala ostvariti u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj Pn- 134/2021, u kojem je donesena presuda 24. svibnja 2022. kojom je (pravomoćno) odbijen zahtjev tužiteljice BL kao oštećenika i osiguranika tužitelja iz predmetnog štetnog događaja, protiv ovdje tuženika (stranica 96 do 98 spisa). Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 230. st. 1. ZOO-a). Od tog trenutka (saznanja za štetu i osobu koja je štetu učinila od strane osiguranika - oštećenika) teče i zastarni rok osiguratelja prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja sukladno odredbi čl. 234. st. 6. ZOO-a. S obzirom na to da je oštećena BL podnijela tužbu radi naknade štete iz ovog štetnog događaja 7. travnja 2021. godine kako to proizlazi iz podataka e-komunikacije u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-134/2021 (stranica 140 spisa), prema shvaćanju ovog suda oštećena je najkasnije tada stekla saznanja o šteti (obujmu i visini) te o štetniku s obzirom na to da je upravo navedenom tužbom postavila zahtjev za naknadu štete na vozilu kojeg je utemeljila na ponudi ovlaštenog servisera. Prema tome, a s obzirom na to da je oštećenik (osiguranik) za štetu i štetnika saznao najkasnije u trenutku podnošenja tužbe Općinskom sudu u Rijeci, tada je najkasnije i u odnosu na osiguratelja počeo teći trogodišnji zastarni rok za podnošenje zahtjeva prema trećoj osobi, odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja, odnosno u konkretnom slučaju prema ovdje tuženiku, a sukladno odredbi čl. 234. st. 6. ZOO-a. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. srpnja 2024., a zastarni rok je najkasnije počeo teći 7. travnja 2021., prema odredbi čl. 234. st. 6. u vezi sa čl. 230. st. 1. i čl. 215. st. 1. ZOO-a, tužiteljeva tražbina je u ovoj pravnoj stvari zastarjela. Ovdje se dodaje i da je na ovaj način odlučivao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 955/2022 od 22. studenoga 2022. zauzimajući shvaćanje o zastari regresnog potraživanja s osnove naknade štete isplaćene na temelju ugovorene police osiguranja.
8. Kako je sud utvrdio da je nastupila zastara utužene tražbine, ostale navode stranaka nije cijenio s obzirom na to da isti nisu relevantni za donošenje odluke. Slijedom navedenog, primjenom citiranih odredbi ZOO-a presuđeno je kao u izreci presude.
9. S obzirom na to da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine prema tuženiku, već samim time se nisu ispunile pretpostavke za prekid ovog postupka (u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a) do pravomoćnog okončanja postupka koji se povodom tužbe ovdje tužitelja vodio pred ovim sudom protiv druge pravne osobe radi naknade štete iz istog štetnog događaja (P-421/2923). Zato je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 10. veljače 2025.
Sutkinja:
Ema Brdovčak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).
Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).
