Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-122/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari, izvanparničnom postupku predlagateljice ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv protustranaka: 1. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnik RG, dipl. iur. i 2. ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-76/2023-9 od 12. ožujka 2024., dana 10. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, preinačava se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-76/2023-9 od 12. ožujka 2024. te se rješava:
"Odbija se u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prijedlog koji glasi:
„Utvrđuje se da su predlagateljica ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i sada pok. HG, oboje iz [adresa], živjeli u izvanbračnoj zajednici od **.**.1981. sve do **.**.1993..““
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da su predlagateljica ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i sada pok. HG, oboje iz [adresa], živjeli u izvanbračnoj zajednici od **.**.1981. sve do **.**.1993..“
2.Protiv navedene prvostupanjske odluke žali se protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, pobijajući rješenje u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući prvostupanjsko rješenje preinačiti i predmetni zahtjev odbiti kao neutemeljen.
4.Na žalbu nije odgovoreno.
5.Žalba je utemeljena.
6.Predmet postupka je utvrđenje izvanbračne zajednice između predlagateljice i sada pokojnoga HG u razdoblju od **.**.1981. do **.**.1993. Prvostupanjski sud je prihvatio predmetni zahtjev radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice držeći kako su ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje dotične izvanbračne zajednice u smislu odredaba Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ), kao i sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje ZMO).
7.Iz postupka koji je prethodio donošenju odluke, prema stanju u spisu, proizlaze slijedeća utvrđenja:
-kako je predlagateljica u prijedlogu navela da radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu zahtjeva utvrđenje izvanbračne zajednice sa sada pokojnim i bivšim suprugom HG, rođenim **.**.1936., u razdoblju od **.**.1981. do **.**.1993., odnosno u trajanju od 12 godina i 21 dan,
-kako se u prijedlogu navodi da je predlagateljica živjela s HG bila i u zakonitom braku od **.**.1959. do **.**.1981., s tim što su živjeli i u izvanbračnoj zajednici u zajedničkom kućanstvu do njegove smrti **.**.1993., kao i kako je za vrijeme trajanja braka rođena zajednička kćer NG, udana ŠG, rođena **.**.1960.,
-kako je protustranka u odgovoru na prijedlog navela da se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18, 62/18, 151/18 i 120/19), pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1., točke 1. navedenog članka 22. (udovica, odnosno udovac) smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkim kućanstvu najmanje tri godine, a status izvanbračne zajednice u valjanom trajanju utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku te se ne protivi provedbi postupka,
-kako iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici poslovni broj III.O-713/93-4 od 29. prosinca 1993.,u postupku iza pokojnoga HG, proizlazi da je njegovim zakonskim nasljednikom proglašena izvanbračna supruga ŽG,
-kako iz priloženih isprava (rodnih listova, uvjerenja o prebivalištu, rješenja o nasljeđivanju i dr.) proizlazi da su predlagateljica i HG, za njegovog života, imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi u [adresa].,
-kako iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i sada pokojnoga HG proizlazi da u istima nije zabilježeno kako bi oni tijekom života bili u bračnoj zajednici s drugim osobama.
8.Na temelju ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako u ovom slučaju nisu precizno propisane odredbe materijalnog i procesnog zakona koje treba primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka, pa se primjenjuju opće odredbe Obiteljskog zakona. U smislu odredbi članka 11. ObZ-a kako je utvrđeno da je predlagateljica s HG živjela u zajedničkom kućanstvu i da su oni bili u emotivnim odnosima te su održavali zajedničke socijalne kontakte s drugim osobama, kako su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedno o drugom te o zajedničkoj kćeri koja je živjela zajedno s njima u istom kućanstvu, a predlagateljica se o suprugu brinula tijekom njegove bolesti, dok se on brinuo o njoj tijekom njezine bolesti. Kako je predlagateljica sudjelovala u organizaciji njegova posljednjeg ispraćaja i pogreba, da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom razdoblju duže od tri godine (više i od 12 godina) i za to vrijeme nijedno nije bilo u braku s drugom osobom te su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama ObZ-a pa je predmetni zahtjev prihvaćen. Pritom prvostupanjski sud drži i kako nema stvarne potrebe da se postojanje izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje isključivo u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava iza osobe koja je umrla te da se priječi sudjelovanje HZMO-u ukoliko isti za to iskaže interes.
9.Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju upućuje žalba, kao niti koja druga bitna povreda postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke može ispitati.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su u bitnom na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio pravilno primjenom članka 8. ZPP-a. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrješno primijenio materijalno pravo kada je predmetni prijedlog prihvatio.
11.Člankom 11. stavak 1. ObZ-a propisano je kako se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka
12.Člankom 22. ZMO-a propisano je:
(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to:
1. udovica, odnosno udovac
2. razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje
3. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena
4. pastorčad koju je osiguranik uzdržavao
5. unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu
6. roditelji – otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao
7. djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu.
(2) Članovi obitelji iz stavka 1. ovoga članka osigurani su za slučaj smrti osoba iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona ako je smrt tih osoba nastala zbog ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, dok su obavljale poslove pod okolnostima iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona.
(3) Pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.
13.Prije svega u ovom žalbenom stadiju postupka valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1639/2018-2 od 2. veljače 2022., zauzeo pravno stajalište prema kojemu se iz odredbe članka 22. st. 3. ZMO-a pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ZMO-a smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s tim što se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ali i kako iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran. Osim toga, kako je i prema odredbi članka 436. ObZ-a, kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, odnosno kako se radi o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
14.Dakle, i u ovom slučaju moglo bi se raditi (i radi se dijelom) o sporu između fizičkih osoba, ali u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima HZMO-a. Prihvaćajući navedeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema shvaćanju ovog drugostupanjskoga suda jasno je kako u konkretnom slučaju žalitelj HZMO zapravo i nije pasivno legitimiran u postupku (nedostatak tzv. legitimatio od causam passiva) te je već stoga pravilnom primjenom materijalnog prava predmetni zahtjev valjalo odbiti kao pravno neutemeljen.
15. Stoga se žalbeni navodi protustranke, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojima se navodi kako je sud prvog stupnja pogrješno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje, ukazuju utemeljeni pa je valjalo, uvažavanjem žalbe, preinačiti prvostupanjsko rješenje, odbiti prijedlog u odnosu na žalitelja i riješiti kao u izrijeci ovog rješenja, a postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 373. tog Zakona. U preostalom dijelu koji se ne pobija žalbom ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsko rješenje sukladno članku 365. ZPP-a.
16.Kako protustranka nije zahtijevala troškove postupka, to sud o troškovima nije niti odlučivao.
17.Zbog navedenoga je odlučeno kao u izrijeci ovoga drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 10. veljače 2025.
Sudac
Marko Pribisalić
