REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-1758/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ZT iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o., Rijeka, Šime Ljubića 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi privremenog boravka, 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, KLASA: UP/I-216-02/23-03/16167, URBROJ: 511-09-38-24-9 od 9. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, KLASA: UP/I-216-02/23-03/16167, URBROJ: 511- 09-38-24-9 od 9. srpnja 2024. u točki 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja (državljanina Pakistana, rođenog **.**.1992. u mjestu Bagatpur, Pakistan) za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, u točki 2. izreke određeno je, da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja kojim mu prestaje zakoniti boravak, u točki 3. izreke određeno je, da je tužitelj dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točki 4. izreke određeno, da ako tužitelj ne izvrši navedeno rješenje u roku iz točke 2. izreke rješenja, tužitelja će se prisilno udaljiti iz EGP-a, sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22, 151/22, u nastavku teksta ZS).
Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 9. srpnja 2024. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda pravovremeno zaprimljena 15. listopada 2024., a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je pakistanski državljanin gdje se rodio i školovao te da je kao i mnogi sugrađani bio primoran napustiti svoj dom u potrazi za boljim životom. Nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg putovanja da je došao u Europu, gdje je najprije boravio u [adresa]. U međuvremenu tužitelj je putem interneta upoznao sadašnju suprugu BT i odlučio da će njegova destinacija biti Republika Hrvatska budući BT živi i radi u Hrvatskoj i hrvatska je državljanka te je po dolasku u Hrvatsku i upoznavanjem uživo BT, s istom sklopio brak u Rijeci 29. studenog 2023. i gdje ima prebivalište na adresi u [adresa]. Smatra da je tuženik donošenjem osporavanog rješenja uzurpirao tužitelju pravo na dom i obiteljski život, a navedeno osporavano rješenje da utječe i na život njegove supruge BT, jer obojici predstoji prisilni rastanak, a prisilno protjerivanje tužitelja predstavlja povredu prava na obitelj njemu i supruzi. Istaknuo je, da tužitelj nije dostavio valjanu putnu ispravu i uvjerenje o nekažnjavanju iz svoje matične države Pakistan, jer je naišao na niz komplikacija prilikom pokušaja pribave dokumentacije iz Pakistana putem konzulata odnosno veleposlanstva, a nedostavljanje tražene dokumentacije da je isključivo problem spore birokracije islamske Republike Pakistan s kojom se tužitelj već neko vrijeme bori. Tužitelj je kao prilog tužbi dostavio ovjereni prijevod obrasca državnog sustava osobnih iskaznica islamske Republike Pakistan kojim se potvrđuje da je tužitelj u postupku pribave identifikacijskog dokumenta matične države te je naposljetku naveo da je još 2020. zadobio reznu ranu na području desnog ručnog zgloba dok je boravio u [adresa], koja još uvijek nije zaliječena kako treba, zbog čega danas pati od bolova i ruka mu nije u potpunosti funkcionalna, a u Hrvatskoj da ima hvalevrijednu i adekvatnu zdravstvenu skrb koju nije imao dok je boravio u [adresa] pa bi protjerivanjem tužitelja iz Republike Hrvatske nastala tužitelju opasnost za njegovo zdravlje i bilo bi mu povrijeđeno pravo na medicinsku skrb koja bi mu zaista pomogla. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 9. srpnja 2024., uz nadoknadu troškova upravnog spora. Također, tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe sukladno odredbi članka 42. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/04), o kojem prijedlogu je odlučeno izvanraspravnim rješenjem suda od 20. studenog 2024. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju.
Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 19. studenog 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. ZS-a, odnosno budući tužitelj nije priložio valjanu stranu putnu ispravu niti potvrdu diplomatsko-konzularnog predstavništva svoje zemlje o trenutačnoj nemogućnosti izdavanja strane putne isprave niti uvjerenje o nekažnjavanju izdano od nadležnog tijela Pakistana ovjerenog pečatom „Apostille“ s prijevodom na hrvatski jezik od strane ovlaštenog sudskog tumača, a sama činjenica da je tužitelj u braku s hrvatskom državljankom, sama za sebe nije dovoljna za ispunjavanje zakonskih pretpostavki propisanih odredbom članka 59. stavak 1. točka 1. ZS-a. Nastavno, tuženik je istaknuo da je tužiteljev zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj odbijen rješenjem 4. travnja 2024. te je isti bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku, a što nije učinio pa mu je izdano rješenje o povratku od strane III. policijske postaje Zagreb od 12. rujna 2023. po kojem je bio dužan napustiti EGP do 12. studenoga 2023., a po kojem rješenju nije postupio te je u konačnici tuženik, 18. listopada 2024. donio rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a, koje je uručeno opunomoćenici tužitelja 28. listopada 2024., a uvidom u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom utvrđeno je, da tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku. Stoga, imajući u vidu sadržaj ovdje osporavanog rješenja, tužitelj je u nezakonitom boravku sukladno članku 183. stavak 1. točki 2. ZS-a, slijedom čega se tuženik usprotivio i prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
U ovom upravnom sporu 6. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 15. prosinca 2023. tuženiku podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s osnova braka s hrvatskom državljankom BT. Kako uz zahtjev nije priložio potpunu dokumentaciju, to je tuženik 19. prosinca 2023. pozvao tužitelja zaključkom radi nadopune dokumentacije dostavljanjem uvjerenja o nekažnjavanju izdanog od nadležnog tijela Pakistana, ovjereno pečatom „Apostille“, ne starije od 6 mjeseci s prijevodom na hrvatski jezik od strane ovlaštenog sudskog tumača te ovjerenu presliku putne isprave, sukladno članku 8. stavku 1. točki 2. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 20/22), a 22. siječnja 2024. supruga tužitelja zatražila je dodatni rok za dostavu prethodno navedene dokumentacije te je 8. veljače 2024. izvršena terenska provjera kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj živi na prijavljenoj adresi u Rijeci, Vrhovine 29 sa suprugom i da je isti trenutno nezaposlen.
Utvrđeno je, da je tužitelj povodom podnesenog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji saslušan na Zapisnik pred tuženikom 12. lipnja 2024. u kojem je u bitnome iskazivao kao i u tužbi, istaknuvši da ima osobnu iskaznicu izdanu u Pakistanu, koja je bila važeća do 4. travnja 2020., odnosno da je u posjedu samo navedene osobne iskaznice Pakistana koja je istekla, te da je upoznat da je navedeni zahtjev potrebno nadopuniti dostavljanjem valjane strane putne isprave, kao i uvjerenja o nekažnjavanju izdanog od nadležnog tijela Pakistana ovjereno pečatom „Apostille“ s prijevodom na hrvatski jezik od strane ovlaštenog sudskog tumača, a nakon čega je tuženik donio ovdje osporavano rješenje pozivom na odredbu članka 59. stavak 1. točka 1. ZS-a, odbivši zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2., 3. i 4. izreke rješenja od 9. srpnja 2024., odnosno iz razloga što nisu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 59. stavak 1.točka 2. ZS-a, za odobrenje zahtjeva za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, a osporavajući koje rješenje je tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je, da će se državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti rješenje o povratku.
Čankom 184. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je, da će se rješenjem o povratku utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je, da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak osim okolnosti iz članka 182. ovog Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti i vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, a koje ne može biti kraće od 7 dana niti dulje od 30 dana.
Člankom 187. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je, da se rok za dragovoljni odlazak može pobijati pravnim lijekom protív rješenja o protjerivanju ili protiv rješenja Ministarstva u sjedištu ili Ministarstvo putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak. Točka 4. izreke rješenja temelji se na članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima kojim je propisano da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP- a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen. Člankom 10. stavkom 1. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj 20/22) propisano je da član obitelji hrvatskog državljanina koji u postupku odobrenja privremenog boravka nije u mogućnosti priložiti valjanu stranu putnu ispravu dužan je uz zahtjev priložiti potvrdu diplomatsko-konzularnog predstavništva svoje zemlje o trenutačnoj nemogućnosti izdavanje strane putne isprave. Stavkom 3. navedenog članka Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj propisano je, da po ishođenju valjane strane putne isprave osoba iz stavka 1. ovog članka dužna je, bez odgode, ovjerenu presliku dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tuženik donošenjem osporavanog rješenja uzurpirao tužitelju pravo na dom i obiteljski život, jer sama činjenica da je tužitelj u braku s hrvatskom državljankom nije dovoljna za ispunjavanje zakonskih pretpostavki iz odredbe članka 59. ZS-a, te ne ispunjavanjem uvjeta iz članka 59. stavak 1. ZS-a, dovodi do negativnog rješenja, odnosno neispunjavanje jednog od kumulativnih uvjeta iz članka 59. stavak 1. ZS-a, je razlog za donošenje odbijajućeg rješenja.
Imajući u vidu da je gore navedenom odredbom članka 10. stavak 1. Pravilnika o boravku državljanina trećih zemalja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 20/22) u svezi s člankom 59. stavak 1. točke 2. ZS-a propisano, da je član obitelji hrvatskog državljanina koji u postupku odobrenja privremenog boravka nije u mogućnosti priložiti valjanu stranu putnu ispravu, dužan uz zahtjev priložiti potvrdu diplomatsko-konzularnog predstavništva svoje zemlje o trenutačnoj nemogućnosti izdavanja strane putne isprave, a u stavku 3. citiranog članka Pravilnika propisano je, da po ishođenju valjene strane putne isprave osoba iz stavka 1. ovog članka dužna je bez odgode ovjerenu presliku dostaviti nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, što tužitelj nije učinio pa se s tim u svezi ukazuje tužitelju da tuženik kao javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, pridržavajući se načela zakonitosti, sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP), a kako tužitelj nije postupio u skladu s gore navedenom odredbom Pravilnika niti u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a niti u ovom upravnom sporu, iako je od strane tuženika bio uredno pozvan radi nadopune dokumentacije predane uz zahtjev, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
Stoga, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, tuženik je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za izdavanje odobrenja utvrdio sve činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, a osporavana odluka tuženika temelji se na neispunjavanju uvjeta propisanih člankom 59. stavak 1. ZS-a, te tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka je dužan voditi se odredbama ZS-a, kojim su jasno propisani uvjeti za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj i koji moraju biti kumulativno ispunjeni, a izostankom jednog od njih zahtjev će biti odbijen, dok odbijanje zahtjeva tužitelja za privremeni boravak i pripadajuće odluke o dobrovoljnom odlasku iz Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, ne znači i zabranu njegova povratka i reguliranja statusa u Republici Hrvatskoj.
Niti navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je još 2020. zadobio reznu ranu na području desnog ručnog zgloba dok je boravio u [adresa] zbog čega bi mu bilo povrijeđeno njegovo pravo na medicinsku skrb koju prima u Republici Hrvatskoj nisu od drukčijeg utjecaja na rješavanje upravnog spora iz gore obrazloženih razloga kao i činjenice da priložena dokumentacija datira iz 2021. te se ne može smatrati pravovaljanim dokazom, budući je tužitelj do danas mogao otkloniti nastale posljedice ozljede.
Stoga kako tužitelj do dana zaključenja rasprave nije dostavio putnu ispravu, a onu koju je dostavio uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka serijskog broja [serijski broj]- 9662977-3 izdanu s rokom važenja do 4. travnja 2020. je istekla, a također nije dostavio niti uvjerenje o nekažnjavanju izdano od nadležnog tijela Pakistana, ovjereno pečatom „Apostille“, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Iz navedenih razloga, niti činjenica što je tužitelj na ročištu održanom kod ovog Suda 6. veljače 2025. dostavio u spis predmeta upravnog spora presliku osobne iskaznice izdane od nadležnog tijela države Pakistan, ne utječe na drukčije rješenje ovog upravnog spora.
U Rijeci 10. veljače 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. u Rijeci, Šime Ljubića 10
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3