REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-261/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću u pravnoj stvari tužitelja SVEA EEKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanom po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PŽ, P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u pisanom postupku bez ročišta, 10. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba, posl. br. Ovrv-2807/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-172/2023 od 7. travnja 2023. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 353,09 eura (slovima: tristopedesettrieuraidevetcetni) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku bilježnika Štefici Brozović Škrinjarić iz Zagreba, protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.217,73 eura, s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv- 2807/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-172/2023 od 7. travnja 2023., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru tuženica u bitnom ističe kako je u srpnju 2022. potpisala ugovor o kreditu s Ferratum bankom, ali ne i ugovor o jamstvu. Iako nikad nije sklopila ugovor o jamstvu, uplaćeni su joj novci od strane treće osobe TRUSTLY GROUP AB, a kada je izvršila plaćanje rata kredita za srpanj i kolovoz otišla je u banku kod koje se vodio račun na kojeg je vršila uplate. Službenica banke joj je rekla da račun na kojeg uplaćuje novce ne glasi na Ferratum banku nego NUMERATUM d.o.o. Navodi da je 19. rujna 2022. po prvi put kontaktirana u vezi obveze plaćanja jamstva od strane društva Sia Dep te da ni to društvo ni Ferratum bank nije mogla kontaktirati putem telefona. Ukazuje da predmetna društva nisu registrirana u [adresa] kao i da su ju u vezi s dugovanjem počeli zvati CEI Zagreb i ovdje tužitelj, ali da od nje potražuju dugovanje u dvostrukom iznosu jer navodi da LŽ potražuje isti iznos kao i Ferratum banka. Ukazuje da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu i da nije nikada zaprimila prijedlog za ovrhu. Ne stavlja konkretan prijedlog glede pobijanog rješenja, ali se iz sadržaja prigovora razabire da isto predlaže ukinuti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv- 261/2023-4 od 18. ožujka 2024., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 28. ožujka 2024. očitovao na prigovor tuženika te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U citiranom podnesku, tužitelj navodi da je tuženik kao korisnik kredita sa trgovačkim društvom Ferratum Bank p.l.c. broj upisa C 56251 sa sjedištem na adresi ST Business Centre, The Strand Gzira, GZR 1027, Malta, koje zastupa CŽ kao kreditnom institucijom/vjerovnikom 1. srpnja 2022. godine na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Ferratum Bank p.l.c. - Standardim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u ove Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu. Tužitelj nadalje navodi da je iz Standarnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. razvidno kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Također, tužitelj navodi da je tuženik u smislu odredbi Standarnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj za kredite društva Ferratum Bank p.l.c., prilikom ulaska u obveznopravni odnos s navedenim društvom imao pravo izabrati jedan od načina osiguranja povrata kredita te da je prema stanju spisa tuženik odabrao upravo LŽ te je na taj način prihvatio i Opće uvjete za davanje Jamstva. Isto tako, tužitelj navodi da je potraživanje LŽ, otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj. Zaključno, tužitelj predlaže održati predmetni platni nalog na snazi uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. U konkretnoj pravnoj stvari, a sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) sud (a budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti) nije održao ročište jer smatra da to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka niti su stranke podnijele takav obrazloženi prijedlog

6. Tijekom postupka sud je pročitao i izvršio uvid u: Izvadak iz poslovnih knjiga (list 7), e-mail korespondencija tuženika s Ferratum bankom (list 11-21 i 51 spisa), e-mail korespondencija tuženika s tužiteljem (list 22-24, 40-45 spisa), presliku Ferratum Bank- Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (list 89-114 spisa), presliku Ferratum Bank p.l.c. – Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 01.07.2022. (list 115 spisa), preslika izjave s prijevodom i apostillom (list 116-127 spisa), presliku Obavijesti o prijenosu potraživanja (list 128 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji (ustupu) potraživanja (list 129-141 spisa), Jamstvo sklopljenog na današnji dan 05.07.2022. (list 142-146 spisa), Opće uvjete za davanje Jamstva (list 147-152 spisa), Naknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj: 1121104 (list 153- 155 spisa) i prikaz finalnog koraka (list 156 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi nije osnovan te posljedično tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate iznosa od 1.217,73 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za jamstvo, a koju tražbinu da je otkupio od društva Guarantee Services OÜ, a ovaj od društva SIA DEP, s kojim da je tuženik zaključio Ugovor o jamstvu.

9. Između stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), određeno je da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Odredbom članka 499. stavak 1. ZOO, određeno je da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Odredbe članka 293. stavak 1. i 2. ZOO propisuju da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima te da se ponuda učinjena elektroničkim putem smatra ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava.

12. Uvidom u isprave koju je dostavio tužitelj i to Ferratum bank p.l.c. - Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 1. srpnja 2022., proizlazi da je između Ferratum Bank p.l.c. i korisnika kredita PŽ, sklopljen Ugovor o kreditu broj: 1121104, za iznos glavnice kredita 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), s tim da je u točki 10. navedeno da je datum do kojeg će ukupni iznos za otplatu biti u cijelosti otplaćen od strane korisnika 27. travnja 2023.

13. Nadalje, sklapanjem navedenog ugovora, tuženik je sukladno odredbama članka 295. stavak 1. i 2. ZOO prihvatio i opće uvjete navedenog ugovora Ferratum Bank – Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, a navedeno proizlazi iz Ferratum Bank p.l.c. – Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 1. srpnja 2022.

14. Temeljem odredaba članaka 295. stavak 1. i 2. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva te opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

15. Iz navoda tužitelja proizlazi da je tuženiku temeljem odredaba članka 6. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru te da je tuženik odabrao jamstvo Sia Dep (na način da je tuženik usmjeren na web stranicu tog jamca kako bi mogao prihvatiti Opće uvjere za davanje jamstva), zatim da je tuženik pokazao volju i za sklapanje ugovora o jamstvu, posjetom Internet stranice društva Sia Dep te odabirom polja "Potvrdi" uz dostavu potpisanog ugovora o kreditu i jamstvenog obrasca izabrao upravo jamstvo tužitelja.

16. Točno je da je odredbama članka 6. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, dakle Općim uvjetima koje je tuženik sukladno odredbama članka 295. stavak 1. i 2. ZOO prihvatio sklapanjem Ugovora o kreditu, propisano da će svi iznosi dospjeli temeljem Ugovora o kreditu biti osigurani jamstvom, da je uvjet za isplatu kredita primitak jamstva, da Ferratum Bank neće imati obvezu isplate kredita prije nego što primi potrebne dokumente u vezi s jamstvom i jamcem, da će korisnik ne kasnije od 10 radnih dana nakon sklapanja ugovora o kreditu dostaviti Ferratum Banku primjerak jamstva te da Ferratum Bank neće isplatiti kredit ako korisnik ne osigura jamstvo kao osiguranje plaćanja obveza preuzetih prema uvjetima i odredbama Ugovora kreditu.

17. U konkretnom slučaju, iz dokaza koje podnosi tužitelj ne proizlazi da je tuženik sukladno odredbama članaka 247., 293. stavak 1. i 499. stavak 1. ZOO sklopio i Ugovor o jamstvu.

18. Naime, tužitelj dostavlja dokument – Jamstvo sklopljeno na današnji dan 5. srpnja 2022. (list 142-146 spisa), između Sia Dep kao jamca i Ferratum Bank p.l.c. kao vjerovnika, međutim, u navedenom jamstvu se navodi da se isto sklapa radi osiguranja tražbine po osnovi ugovora o kreditu br. 1121104 na iznos 1.369,96 eura (10.322,00 kune) za korisnika definiranog u navedenom ugovoru, ali isti ne sadrži potpis osobe za koju LŽ jamči te se stoga ne može zaključiti da je tuženik pristao na isti.

19. Nadalje, iz Ugovora o kreditu - Ferratum Bank p.l.c. – Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 1. srpnja 2022., ne proizlazi da je tuženik temeljem odredbe članka 295. stavak 1. ZOO prihvatio i Opće uvjete za davanje jamstva te u tim Općim uvjetima također nema potpisa korisnika, ovdje tuženika.

20. Iz dopisa SIA DEP, društva osnovanog prema latvijskom pravu od 9. rujna 2022., Naknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj 1121104, na kojem je kao adresat naznačen tuženik, proizlazi i da se tuženik poziva da, sukladno njegovom zahtjevu za pružanje jamstva podmiri naknadu za jamstvo u iznosu od ukupno 1.187,87 eura (8.950,00 kuna), kroz deset mjesečnih rata od po 118,79 eura kroz vremensko razdoblje od 4. kolovoza 2022. do 1. svibnja 2023.

21. Iz e-mail korespondencije (list 11-24 spisa) proizlazi da je tuženica s Ferratum bankom potpisala ugovor o kreditu i posebne uvjete istog, ali pri tom u e- mailu od 2. studenog 2022. navodi da nije potpisala ugovor o jamstvu s društvom Sia Dep te da isti jamac nije bio naveden u ugovoru o kreditu. Vidljivo je da je 1. srpnja 2022. Ferratum banka spomenula tuženici obvezu uzimanja jamca za kredit te da je ista odgovorila kako prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije uzela jamca niti je shvatila da je bila u obvezi to učiniti (list 21 spisa) te da će dostaviti podatke u ponedjeljak, ali da su joj prije dostave istih već uplaćeni novci po osnovi kredita. Iz navedenih e-mail poruka proizlazi i da je Ferratum banka u e-mailu 1. srpnja 2022. dostavila tuženici poziv za uzimanje jamstva i jamstveni obrazac, ali je tuženica u odgovoru na e-mail tužitelja u privitku poslala samo potpisane uvjete ugovora o kreditu, no ne i jamstveni obrazac. U sljedećem e-mailu od 2. studenog 2022. tuženica navodi da nikada nije angažirala SIa LŽ kao jamca niti da je od istih primila ikakvu dokumentaciju. Nadalje, tuženica navodi i da je tek dva mjeseca od početka otplate kredita dobila obavijest društva Sia Dep o obvezi plaćanja naknade za jamstvo u visini 90% kredita (list 44 spisa). Iz korespondencije tuženice s tužiteljem vidljivo je i da je tužitelj zatražio plaćanje od tuženice 2. prosinca 2022. te da je tuženica 5. prosinca 2022. zatražila pojašnjenje o osnovi po kojoj tužitelj od nje potražuje plaćanje. Uvidom u daljnju e-mail korespondenciju proizlazi i da 3. ožujka 2023. tužitelj tuženici šalje obavijest o prijenosu potraživanja od društva SIA DEP datiranu na dan 2. veljače 2022.

22. U Općim uvjetima za davanje jamstva (list 147-152 spisa) tuženik je naznačen kao korisnik u Prilogu 1, ali isti nisu potpisani kao što tuženik nije potpisao ni samo Jamstvo sklopljeno na današnji dan 5. srpnja 2022. ( listu 151 spisa).

23. Prema ocjeni ovog suda iz navedene dokumentacije koju je dostavio tužitelj, ne proizlazi da je tuženik izjavio ili na koji drugi nedvojben način izrazio svoju volju za sklapanje Ugovora o jamstvu sa trgovačkim društvom Sia Dep, osnovanom prema latvijskom pravu. Slijedom navedenoga, ne može se zaključiti da je tuženik, sukladno odredbama članaka 247., 293. stavak 1. i 499. stavak 1. ZOO, sa LŽ sklopio Ugovor o jamstvu, a time i da je preuzeo obvezu plaćanja jamstva u iznosu od ukupno 1.187,87 eura. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao ni da je do sklapanja Ugovora o jamstvu, između tuženika i LŽ, doista i došlo te da bi LŽ izvršio neku uplatu nekom od vjerovnika u svojstvu jamca tuženika.

24. Iz obavijesti LŽ o prijenosu potraživanja od 1. prosinca 2022., upućene tuženiku (list 128), proizlazi kako se isti obavještava da je sukladno odredbama članaka 80-87. Zakona o obveznima odnosima, društvo SVEA EKONOMI d.o.o., na temelju Ugovora o cesiji – Prodaja potraživanja, bez navođenja drugih podataka o istom, uključujući s kim je navedeni ugovor zaključen, postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na njegovo dospjelo, a nepodmireno dugovanje u iznosu od 1.237,57 eura po Ugovoru/računu broj: 117571/1121104, sa stanjem na dan 23. studenog 2022.

25. Odredbom članka 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, odnosno njegov sadržaj. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati postojanje tražbine.

26. Odredbom članka 80. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

27. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO, propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a prema odredbi članka 84. stavak 2. citiranog Zakona dužnik može isticati primatelju pored prigovora koji ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

28. U konkretnom slučaju, tužitelj dostavlja presliku Ugovora o kupoprodaji (ustupu potraživanja), koji je zaključen 22. studenog 2022. u Zagrebu, između Guarantee Services OÜ, registracijski br. [registarska oznaka] i tužitelja. Ukazuje se da iz navedenog ugovora nigdje nije vidljivo da se predmetni ugovor odnosi na ustup tražbine prema tuženiku a koja je predmet ovog postupka niti je isto vidljivo iz Dodatka br. 1. ugovora u kojem bi prema ugovoru trebale biti detaljno opisane predmetne tražbine. Navedeno nije vidljivo niti iz Dodatka br. 2 predmetnog ugovora kojeg je tužitelj dostavio u spis. Tužitelj u spis predmeta nije dostavio niti dokaz u vidu valjanog Ugovora o cesiji iz kojeg bi proizlazilo da je jamac SIA DEP kao ustupitelj ovu tražbinu prenio na vjerovnika Guarantee Services OÜ kao primatelja. Tužitelj kao dokaz navedenog prilaže jedino ovjereni prijevod izjave društva Sia Dep da su na Guarantee Services OÜ prenesene tražbine iz Dodatka 1, ali nije priložen spomenuti Dodatak 1 niti je na drugi način vidljivo da je utužena tražbina obuhvaćena predmetnom izjavom i ustupom tražbina.

29. Napominje se da je Ugovor o cesiji u smislu odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a, ugovor kojim vjerovnik prenosi svoju tražbinu na treću osobu. Međutim, da bi treća osoba kao cesionar mogla u parničnom postupku zahtijevati od dužnika (cesusa) ispunjenje njegove obveze prvenstveno mora dokazati postojanje valjanog ugovora o cesiji sklopljenog s vjerovnikom (cedentom), a potom i postojanje te obveze odnosno da je osoba koja je cesionaru ustupila potraživanje (cedent) imala tražbinu prema dužniku (cesusu). Naime, kod ugovorne cesije odnos ustupitelja (cedenta) i primatelja (cesionara) nastaje u trenutku valjanog sklapanja ugovora o ustupu. U tom trenutku ustupitelj prestaje, a primatelj postaje vjerovnik. Naime, da bi primatelj (cesionar) mogao poduzimati radnje radi ostvarenja svoje tražbine, nužno je da ima valjane dokaze kojima će se dužniku (ali i trećima) legitimirati kao novi vjerovnik. U konkretnoj situaciji to znači da je tužitelj morao dokazati postojanje valjanog ugovora o ustupu kao temelja tužiteljeve tražbine jer je među strankama sporno da li je tužitelj vjerovnik tražbine koju potražuje.

30. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP, propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

31. Odredba članka 221a. ZPP, određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

32. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

33. Odredbom članka 10. stavak 2. ZOO, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

34. Naime, uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je tužitelj trgovačko društvo koje se lukrativno i trajno bavi otkupom dospjelih tražbina. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s odredbom članka 10. stavak 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka).

35. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, dostaviti na uvid ispravu iz koje proizlazi da je društvo Sia Dep prenijelo tražbinu na Guarantee Services OÜ, trgovačko društvo za koje tužitelj navodi da mu je prenio predmetnu tražbinu. Propust tužitelja da dostavi na uvid navedenu dokumentaciju sudu i tuženiku, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika.

36. Slijedom navedenog sud zaključuje da osnovano tuženik da tužitelj nije ovlašten potraživati utuženu tražbinu, a sve s obzirom na to da tužitelj nije dokazao stjecanje tražbine po osnovi ugovora o jamstvu od društva Sia Dep. Ukazuje se da je prema tvrdnjama samog tužitelja bilo nužno dokazati da je utužena tražbina prenesena s izvornog vjerovnika, društva Sia Dep, na Guarantee Services OÜ, a potom i s Guarantee Services OÜ na tužitelja. Kao jedini dokaz prijenosa tražbine sa LŽ na Guarantee Services OÜ priložena je izjava LŽ (list 123 spisa). Iz predmetne izjave izvornog vjerovnika nije razvidno da se njome spomenuti ustup tražbina odnosi na konkretno utuženu tražbinu niti joj je priložen Dodatak 1 iz kojeg bi navedeno trebalo biti vidljivo. Nadalje, prijenos tražbine s Guarantee Services OÜ na tužitelja, se dokazuje priloženim ugovorom o ustupu (list 129-141 spisa) iz kojeg također nije vidljivo da se odnosi na utuženu tražbinu pri čemu se ukazuje da navedeno nije vidljivo niti iz Dodatka br. 1 i Dodatka br. 2 predmetnog ugovora koji su priloženi u spis i u kojima bi predmetna tražbina trebala biti detaljno opisana. Konačno, uvidom u obavijest LŽ o prijenosu potraživanja od 1. prosinca 2022., upućena tuženiku (list 128) razvidno je da ista ne sadržava čak niti oznaku ugovora kojim je izvršen ustup na ovdje tužitelja. Slijedom navedenog, čak i kad bi se uzelo da je navedenom obavijesti ispunjena obveza iz čl. 82. st. 1. ZOO ista ne predstavlja dokaz da je ovdje tužitelj zaista aktivno legitimiran, a sve u izostanku ugovora o ustupu iz kojih bi bilo vidljivo da je njima obuhvaćena tražbina u ovom predmetu.

37. Slijedom navedenoga, tužitelj nije s dovoljnim životnim stupnjem uvjerljivosti i sigurnosti dokazao da je vjerovnik tražbine koju potražuje.

38. U odnosu na ugovor o jamstvu iz kojeg proizlazi tražbina tužitelja, ukazuje se da je čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK) potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. ZPK određeno je da je vjerovnik fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a posebno je to pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili kreditnih unija, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje institucija za elektronički novac, institucija za platni promet koja pruža usluge platnog prometa u skladu s posebnim zakonom, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje poduzetnika,

39. Slijedom navedenog, ističe se da iz priloženih isprava proizlazi da je tuženica u ovom predmetu kao fizička osoba izvan okvira svoje djelatnosti, odnosno potrošač, sklopila s Ferratum Bank p.l.c. 1. srpnja 2022. ugovor o kreditu broj: 1121104, a što među strankama nije sporno (list 115 spisa). Budući da je Ferratum Bank p.l.c. trgovačko društvo ono je u smislu citirane odredbe pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje poduzetnika. Ukazuje se da je navedenim ugovorom utvrđena glavnica u iznosu 1.327,23 eura uvećana za iznos premije od 42,74 eura, a koja premija je istovremeno utvrđena kao ukupan trošak navedenog kredita dok je otplata ugovorena u deset mjesečnih obroka. Ugovorom je određena efektivna kamatna stopa u visini 7.3% te je propisana obveza sklapanja ugovora o jamstvu pri čemu bi jamac trebao jamčiti vjerovniku za sve obveze preuzete predmetnim ugovorom.

40. Ukazuje se da je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 9. ZPK propisano je da efektivna kamatna stopa (dalje u tekstu: EKS) iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Određena je metodologijom definiranom aktom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPK 12. ukupan iznos kredita definiran je kao gornja granica ili ukupan iznos koji se potrošaču stavlja na raspolaganje prema ugovoru o kreditu. Odredbom čl. 20.a st. 1. ZPK propisano je da je maksimalna EKS za potrošačke kredite sukladno ovome Zakonu jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda. Odredbom čl. 29. st. 2. ZOO propisana je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

41. Navedenim odredbama određeno je da se efektivnom kamatnom stopom iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, a u vrijeme kad je zaključen predmetni ugovor o kreditu 1. srpnja 2022. sukladno objavi HNB-a od 28. prosinca 2022. prosječna kamatna stopa iz čl. 29. st. 2. Zakona obveznim odnosima iznosila je 2,31% što uvećano za 3 postotna boda znači da je zakonska zatezna kamata u razdoblju sklapanja ugovora iznosila 5,31%, dok sukladno citiranoj odredbi iz čl. 20.a st. 1. ZPK maksimalna efektivna kamatna stopa na potrošačke kredite ne može iznositi više od 7,31%.

42. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 7. ZPK propisano da ukupni troškovi kredita za potrošača uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Naknade na odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita. Nakon sklapanja ugovora o kreditu, nije dopušteno uvođenje novih naknada. Troškovi dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, posebice premije osiguranja, također su uključeni ako je sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezno u cilju dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu.

43. Ukazuje se da pri izračunu visine ukupnih troškova kredita za potrošača treba uzeti u obzir i troškove dodatnih usluga koje se odnose na kredit, uključujući i usluge čije je pružanje obvezno u cilju dobivanja kredita. Ističe se da je čl. 6. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj određeno da će iznosi dospjeli temeljem predmetnog ugovora o kreditu biti osigurani jamstvom te da je primitak jamstva uvjet za isplatu kredita dok je čl. 4.1. Općih uvjeta za davanje jamstva (list 147-152 spisa) određeno da je korisnik dužan jamcu u zamjenu za obveze koje jamac preuzima, platiti naknadu u iznosima i rokovima određenima u Dodatku 1. Dodatkom 1. (list 152 spisa) određeno je da će tuženik morati platiti naknadu za jamstvo u iznosu 1.187,87 eura u deset mjesečnih obroka, svaki u iznosu 118,79 eura. Slijedom navedenoga proizlazi da je iznos naknade za jamstvo u visini 1.187,87 eura dio ukupnih troškova kredita iako kao takav nije označen u Posebnim uvjetima ugovora o kreditu broj: 1121104 (list 115 spisa), a sve s obzirom na to da je sklapanje jamstva obvezni uvjet za isplatu kredita te da je navedena naknada obvezan uvjet za davanje jamstva korisniku kredita. Uzimajući u obzir navedeno, ukupni trošak kredita koji je u ugovoru o kreditu naznačen u iznosu 42,74 eura, uz naknadu za jamstvo iznosi 1.230,61 euro, dok ukupan iznos kredita za otplatu od strane tuženika iznosi 2.557,84 eura. Ukupni trošak kredita od 1.230,61 euro, stoga, predstavlja 92,72% iznosa glavnice stavljene na raspolaganje tuženiku, odnosno 48,11% ukupnog iznosa kredita. Iz navedenog je razvidno da je predmetnim ugovorom o kreditu i njime povezanim jamstvom tuženik bio obvezan plaćati efektivnu kamatnu stopu koja je višestruko veća od maksimalne stope od 7,31% dopuštene po čl. 20.a st. 1. ZPK, a s obzirom na rok otplate od 10 mjeseci, dok se efektivna kamatna stopa računa na godišnjoj razini.

44. Slijedom toga, ugovorne odredbe sklopljenog ugovora o jamstvu koje se odnose na ugovaranje naknade za preuzimanje jamstva u iznosu od 1.187,87 eura protivna je prisilnom propisu iz čl. 20.a st. 1. ZPK upravo stoga što s tom ugovorenom naknadom efektivna kamatna stopa po sklopljenom ugovoru o kreditu za kojeg je obvezno uzimanje predmetnog jamstva višestruko prelazi iznos maksimalno dozvoljene efektivne kamatne stope.

45. Budući da odredba iz čl. 25. ZPK upućuje na podrednu primjenu Zakona o zaštiti potrošača, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu iz čl. 45. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22, dalje: ZZP) kojom je propisano da su ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne. Odredbom čl. 327. st. 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

46. S obzirom na to da je ništetna ugovorna odredba o naknadi za uzimanje jamstva u Općim uvjetima za davanje jamstva (list 148 spisa) koji su sastavni dio Jamstva sklopljenog na dan 5. srpnja 2022. i da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju to je neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.217,73 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dospijeća do isplate.

47. Slijedom navedenoga je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a koja određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

48. Budući tužitelj nije uspio u parnici, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno odredbi članka 154. ZPP (toč. II. izreke).

49. Ukazuje se da sud nije odlučivao o prigovorima tuženice da trgovačka društva spomenuta u priloženoj dokumentaciji nisu registrirana u [adresa] jer smatra da isti nisu od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

50. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. veljače 2025.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP- a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku