REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13980/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath, a po prijedlogu sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari I.-tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.-tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV.-tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Jaki Ćurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jake Ćurić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika PJ, odvjetničke vježbenice, te presude javno objavljene dana 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da I.-tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 520,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 53,69 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 35,87 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

i to do dana 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 595,69 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 10. veljače 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se I.-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 520,04 eura, kao neosnovan.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva I.-tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata od 8. dana, 9. dana, 10. dana i 11. dana u mjesecu do 15. dana u mjesecu, kao neosnovan. IV Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da II.-tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 733,34 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 75,69 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 75,69 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 75,69 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 75,69 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 75,77 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 50,69 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

i to do dana 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 658,19 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 10. veljače 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se II.-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 733,34 eura, kao neosnovan.

VI Odbija se dio tužbenog zahtjeva II.-tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata od 8. dana, 9. dana, 10. dana i 11. dana u mjesecu do 15. dana u mjesecu, kao neosnovan.

VII Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da III.-tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 524,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 59,93 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 59,65 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 53,85 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 58,57 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,09 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 65,73 EUR od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na iznos od 60,26 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 68,00 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 41,86 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

i to do dana 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 595,69 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 10. veljače 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VIII Odbija se III.-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 524,94 eura, kao neosnovan.

IX Odbija se dio tužbenog zahtjeva III.-tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata od 8. dana, 9. dana, 10. dana i 11. dana u mjesecu do 15. dana u mjesecu, kao neosnovan.

X Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da IV.-tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 550,26 eura, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 63,17 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,17 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,24 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 43,43 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

i to do dana 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 595,69 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 10. veljače 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

XI Odbija se IV.-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 550,26 eura, kao neosnovan.

XII Odbija se dio tužbenog zahtjeva IV.-tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata od 8. dana, 9. dana, 10. dana i 11. dana u mjesecu do 15. dana u mjesecu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbama navode da kao radnici tuženika, kao poslodavca koji predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), zahtijevaju isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom.

Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikat javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom članka VIIc, stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava ¨za mjesec¨ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećava na iznos od 5.415,37 kuna.

U skladu sa svim gore navedenim, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljima isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Budući da je tuženik tužiteljima od prosinca 2015. pa nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici 5.415,37 kn, to postoji dug tuženika prema tužiteljima s osnove razlike u plaći.

Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji uređuju tužbeni zahtjev te predlažu sudu naložiti tuženiku da im na ime razlike manje isplaćenih plaća isplatiti utužene iznose, i to I.-tužitelj iznos od 520,04 eura, II.-tužitelj iznos od 733,34 eura, III.- tužitelj iznos od 524,94 eura, a IV. -tužitelj iznos od 550,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti kao neosnovanima, kako u osnovi tako i visini te ističe prigovor zastare potraživanja za utuženo razdoblje.

Tuženik navodi da je plaća u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, Zakon o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" 40/09) kojom je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na sve tužitelje, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena. Tuženik smatra kako Sporazumi, na koje se pozivaju tužitelji, nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće tužiteljima na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita.

Tuženik nadalje smatra da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19) kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike "viša" osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje i pravno mišljenje rješenja Vrhovnog suda u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 3.11.2021.

Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu, obračunske liste plaća tužitelja, izračune potraživanja i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji zaposleni kod tuženika te da je tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelji temelje na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. kao i sama visina tužbenog zahtjeva.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se pozivaju tužitelji u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

10. Nadalje utvrđuje se da je neosnovan prigovor tuženika da se u odnosu na državne službenike “viša” osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje i pravno mišljenje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gop-1/2021. od 3. studenoga 2021., s obzirom da u ovom konkretnom predmetu tužitelji ne pripadaju u kategoriju državnih službenika, nego u kategoriju javnih službenika, u čije su ime sindikati javnih službi sa Vladom Republike Hrvatske i sklopili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koji predstavljaju normativnu osnovu tužbe.

11. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelji mogu zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Tuženik je tijekom postupka dostavio u spis vlastiti izračun utuženih potraživanja. S obzirom da je visina tužbenih zahtjeva i dalje bila sporna, sud je na prijedlog tužitelja proveo financijsko vještačenje po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 13. veljače 2024. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća tužitelja utvrdila da u razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017. ukupno potraživanje po osnovi razlike manje isplaćenih plaća u bruto iznosima za I.-tužitelja iznosi 520,04 eura, za II.-tužitelja 733,34 eura, za III.-tužitelja 524,94 eura i za IV.-tužitelja 550,26 eura.

14. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

15. Tužitelji su tijekom postupka podneskom od 3. lipnja 2024. uredili tužbene zahtjeve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Tuženik je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev istaknuo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje su tužitelji učinili predmetnim podneskom, te moli sud da prilikom odlučivanja o troškovima uzme u obzir uspjeh stranaka u sporu sukladno prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

17. Tuženik je na ročištu od 13. siječnja 2025. učinio nespornim visinu tužbenih zahtjeva.

18. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa imajući u vidu da su I. i II.-tužitelj tužbe u ovom predmetu podnijeli 14. svibnja 2021., a čije najranije potraživanje dospijeva 15. svibnja 2016., dok su III. i IV.-tužitelj podnijeli tužbe 25. svibnja 2021., a čije najranije potraživanje dospijeva 15. lipnja 2016., sud je utvrdio da niti u odnosu na jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća potraživanja do podnošenja tužbe.

19. Sukladno odredbi članka 92. stavak 4. ZR-a plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, a s obzirom da su tužitelji zatražili isplatu zakonske zatezne kamate za zatražene bruto iznose razlike plaće prije njihove dospjelosti: za mjesec travanj 2016. počevši od 11. svibnja 2016., za mjesec svibanj 2016. počevši od 10. lipnja 2016., za mjesec lipanj 2016. počevši od 9. srpnja 2016., za mjesec srpanj 2016. počevši od 10. kolovoza 2016., za mjesec kolovoz 2016. počevši od 10. rujna 2016., za mjesec rujan 2016. počevši od 8. listopada 2016., za mjesec listopad 2016. počevši od 10. studenog 2016., za mjesec studeni 2016. počevši od 10. prosinca 2016., za mjesec prosinac 2016. počevši od 11. siječnja 2017. i za mjesec siječanj 2017. počevši od 11. veljače 2017., valjalo je dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbiti u dijelu kojim traže isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene bruto iznose razlike plaće od 8. dana, 9. dana, 10. dana i 11. dana u mjesecu do 15. dana u mjesecu. Stoga je odlučeno kao pod točkama III, VI, IX i XII izreke presude.

20. U odnosu na navode tuženika da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a.

21. Sud je tijekom postupka, rješenjem od 25. siječnja 2023., spojio tužbe I. - IV.- tužitelja radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, budući je to po ocjeni ovog suda bilo ekonomično i svrsishodno. Naime, činjenična i pravna osnova u ovim predmetima je ista, a također je i tuženik ista pravna osoba te je u svim predmetima bilo potrebno provesti iste dokaze.

22. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

23. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljima dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

Stoga je odlučeno kao pod točkama II, V, VIII i XI izreke presude.

24. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. 25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenih tužbenih zahtjeva. Budući da spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi do objektivne niti do subjektivne kumulacije, te da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, to je i nastale parnične troškove, valjalo dosuditi pojedinačno svakom od tužitelja.

26. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu, to I., III. i IV.-tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 50 bodova odnosno 100,00 eura što uvećano za PDV od 25 % iznosi ukupno 125,00 eura, dok II.-tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova odnosno 150,00 eura što uvećano za PDV od 25 % iznosi ukupno 187,50 eura.

27. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući da su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40., tj. uz povišenje za 10% za drugu i svaku sljedeću osobu, stoga se u ovom predmetu primjenjuje povećanje od 30%. Tako su im priznati trošak pristupa na ročište 6.4.2023. i 12.10.2023. – svako po 97,5 bodova prema Tbr. 9/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 14.3.2024. i obrazloženog podneska od 3.6.2024. kojim uređuju tužbene zahtjeve prema nalazu i mišljenju vještaka – svaki po 97,5 bodova prema Tbr. 8/1 te trošak pristupa na ročište 13.1.2025.

- 97,5 bodova prema Tbr. 9/1, dakle ukupno 487,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.218,75 eura. Troškovi postupka nakon spajanja ukupno iznose 1.218,75 eura, a što valja podijeliti na četiri tužitelja, tako da je svakom valjalo dosuditi 304,69 eura.

Svaki od tužitelja ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 166,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi I. , III. i IV.-tužitelju iznos od 595,69 eura, a II.-tužitelju iznos od 658,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP- a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 17.3.2023. kojim se očituju na odgovor na tužbu, jer iako je navedeni podnesak obrazložen, isti nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da se zapravo radi o sporu male vrijednosti u istovrsnim predmetima u kojima postoji brojna sudska praksa koja je zauzela pravno stajalište glede pravne osnove, a u navedenom podnesku radi se o navodima ponovljenim iz tužbe, te o navodima koji predstavljaju relevantnu sudsku praksu i pravno stajalište Vrhovnog suda RH, te su tužitelji iste mogle iznijeti i na ročištu, za koje im je priznat trošak zastupanja.

Nadalje, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 23.3.2023. kojima usklađuju tužbene zahtjeve u valuti euro i u pogledu stope zateznih kamata, budući da iskazivanje tužbenih zahtjeva u valuti euro predstavlja obvezu tužitelja sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22) i čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 85/22.) kojim je propisana obveza dvojnog iskazivanja u razdoblju od 5. rujna 2022. u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. u 24:00 sata. Valja reći da tužiteljima nije priznat trošak sastava navedenog podneska iz razloga što su tužitelji isto tako i podneskom od 3. lipnja 2024. konačno uredili tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a za što im je priznat trošak zastupanja. Tužiteljima isto tako nisu priznati niti troškovi sastava podneska od 9.7.2021., podneska od 25.4.2021., podneska od 20.10.2022. i podneska od 1.3.2023. budući da isti predstavljaju požurnice te trošak sastava podneska od 20.6.2023. i podneska od 20.9.2023. s obzirom da u istima samo predlažu sudu da odredi vještačenje, a koji dokazni prijedlog su već iznijeli u tužbi i na pripremnom ročištu, za koje su im dosuđeni troškovi, stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Također, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 12.12.2023. i podneska od 20.12.2023. kojim dostavljaju sudu potvrde o uplati predujma za provođenje vještačenja, budući da bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

28. S obzirom na to da tužitelji nisu u sporu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata, sud je odlučio da je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan u cijelosti nadoknaditi sve troškove postupka tužiteljima.

29. Za istaknuti je kako procesna situacija spajanja postupaka iz čl. 313. st. 1. ZPP- a ne znači i da se nova vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem vrijednosti tužbenih zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba 37. st. 2. ZPP- a prema kojoj, ako pojedine zahtjeve prema istom tuženiku ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. S obzirom na navedeno, vrijednost predmeta spora, koja je relevantna za određivanje visine troškova postupka – ne određuje se zbrajanjem takvih zahtjeva tužitelja već se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Kako tužitelji potražuju različite iznose, vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, određuje se prema najvišem postavljenom zahtjevu određenog tužitelja pa vrijednost predmeta spora relevantna za određivanje visine troška u ovoj pravnoj stvari iznosi 733,34 eura. (Gž R-1779/21-2, od 5.10.2021.g., ŽS Zagreb i Gž R-2775/22-3 od 31.1.2023. ŽS Zagreb).

30. Tužiteljima je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. I. - IV.-tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku