Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-455/2018-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, kojega zastupa generalna punomoćnica EG, dipl. iur., protiv tuženika IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi ukidanja rente, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025., u nazočnosti generalne punomoćnice tužitelja EG i punomoćnika tuženika Branka Duplančića, na ročištu za objavu presude, dana 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se od dana podnošenja tužbe pa ubuduće obveza tužitelja Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da plaća tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.227,81 USD koja je obveza bila utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP 562/01 od 04. prosinca 2001.godine.

II. Utvrđuje se da tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prestaje u cijelosti pravo na rentu/ukida se renta s osnova izgubljene zarade, i to počev od dana podnošenja tužbe tj. od 22. kolovoza 2014.godine pa ubuduće, koju rentu tuženik IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaprima temeljem presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP 562/01 od 04. prosinca 2001.godine kojom su tuženik ad/1 Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33 i tuženik ad/2 ĆG, iz [adresa] bili solidarno obvezani na plaćanje rente s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.227,81 USD na temelju razlike plaće i invalidske mirovine, a koju rentu tuženik IG OIB: [osobni identifikacijski broj] ovrhom naplaćuje u mjesečnom iznosu od 1.227,81 USD od tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33.

III. Nalaže se tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju Croatia osiguranju d.d., OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu od 1.718,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja, dakle od 10. veljače 2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 22. kolovoza 2014. navodi se kako je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu presudom broj IP-562/01 utvrđeno pod kojim okolnostima, po kojem osnovu te u kojem iznosu tuženiku pripada pravo na rentu. Navedeno pravo tuženika da je potvrđeno i pravomoćnom odbijajućom presudom u odnosu na ovog tužitelja, presudom Općinskog suda u Splitu broj Pnš-80/12 od 11. listopada 2013., potvrđenom presudom Županijskog suda broj Gžnš-400/13 od 24. travnja 2014., pozivom na činjenicu da u provedenom postupku nisu dostavljeni predloženi relevantni dokazi u smislu tužbenih navoda na okolnost promijenjenih okolnosti od donošenja ranije odluke.

1.2. Okolnosti koje su postojale u trenutku dosuđenja rente tuženiku IG, radi gubitka zarade zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade u visini plaće zapovjednika broda, a sve uslijed pretrpljenih ozljeda i pretrpljenih posljedica u prometnoj nezgodi, koje su djelomično nastupile odgovornošću osiguranika tužitelja, umnogome su promijenjene danom stjecanja prava tuženika na redovnu, starosnu mirovinu (27. svibnja 2010.). Naime, obzirom da je tuženik po sili zakona bio dužan otići u redovnu starosnu mirovinu, kao i nespornu činjenicu da je tuženik korisnik invalidske mirovine još od 1. srpnja 1998., koja činjenica proizlazi iz podataka HZMO, Područni ured u Splitu koji su pribavljeni u srodnom spisu naslovnog suda broj Pnš- 80/12, da se ukazuje nedvojbenom činjenica da bi starosna mirovina bila značajno manja od plaće koju je tuženik primao kao zapovjednik broda, a temeljem čega je utvrđena visina rente koju i danas ostvaruje, pa čak i od primanja koja ostvaruje u vidu invalidske mirovine.

1.3. U svakom slučaju, u ovom trenutku da bi samo eventualna razlika starosne mirovine koju bi tužitelj ostvario po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine koju sada ostvaruje, predstavljala opravdan vid naknade štete tužitelju u obliku rente, kao i utemeljen razlog za njeno značajno smanjenje, sukladno utvrđenom stanju, a nakon provedenih adekvatnih dokaza u smislu visine istoga.

1.4. Slijedom navedenog, da je razvidno kako je tuženik dugoročno primao, i dalje prima rentu u većem iznosu od onog koji mu pripada, pa tužitelj tvrdi da je uslijed znatno promijenjenih okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke, tuženik svakako dugoročno preplaćen iznosom dosuđene mu rente, slijedom čega da je nužno istu smanjiti sukladno u postupku utvrđenim okolnostima, podredno donijeti odluku o prestanku obveze plaćanja rente kao naknade štete, ukoliko se utvrdi da temeljem novoutvrđenih okolnosti štete s predmetnog osnova više ne bi ni bilo.

1.5. Zbog dugog proteka vremena kao i promijenjenih okolnosti koje su uvjetovale da se tuženiku dosudi renta zbog izgubljene zarade koju trpi i zbog nemogućnosti obavljanja posla na radnom mjestu zapovjednika broda, od one koju je zbog posljedica prometne nezgode primao na kopnu, kao i zbog prijevremenog umirovljenja uslijed odlaska u invalidsku, a ne redovnu - starosnu mirovinu, tužitelj sukladno odredbi članka 1096. Zakona o obveznim odnosima podnosi tužbu te predlaže sudu da nakon raspravljanja i održane glavne rasprave donese presudu kojom će utvrditi da je zbog proteka vremena došlo do značajne promjene okolnosti koje su uvjetovale da se tuženiku dozvoli renta s osnova izgubljene zarade u iznosu u kojem je dosuđena, slijedom čega se ista smanjuje sukladno utvrđenom činjeničnom stanju u postupku, podredno da se utvrđuje da prestaje pravo tuženika na rentu s osnove izgubljene zarade kao i pravo na povećanje iste, sve počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, kao i da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor presuđene stvari, budući je tužitelj pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom u predmetu broj Pnš-80/12 Općinskog suda u Splitu radi utvrđenja da je zbog proteka vremena došlo do promjene okolnosti koje su uvjetovale da se tuženiku dosudi renta s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti obavljanja posla na radnom mjestu zapovjednika broda, odnosno radi utvrđenja da tuženiku prestaje pravo na rentu s naprijed navedenog osnova, kao i povećanje iste. Stoga da je pregledom presude Općinskog suda u Splitu broj Pnš- 80/12 od 11. listopada 2013. lako uvidjeti postojanje istovjetnosti dvaju predmeta, tužbenog zahtjeva iz navedene presude i tužbenog zahtjeva iz ovdje pobijane tužbe od 19. kolovoza 2014., budući da postoji subjektivni i objektivni identitet spora.

2.2. Naime, da je nesporno da su sve relevantne činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u ovom postupku istovjetne onima navedenima u postupku broj Pnš- 80/12. Tužitelj da u već spomenutom, ranijem, pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi da prestaje pravo tuženika na rentu, kao i pravo na povećanje iste, od dana stjecanja prava na starosnu mirovinu pa ubuduće, dok u kasnijem, ovdje pobijanom tužbenom zahtjevu, tužitelj traži da se tuženiku smanji renta, a podredno da se utvrdi da mu prestaje pravo na istu i na povećanje iste, od dana podnošenja tužbe pa ubuduće. Ranije je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen u cijelosti. Ovdje pobijani tužbeni zahtjev da je konzumiran ranijim tužbenim zahtjevom pa da je samim tim nedopušten.

2.3. Naime, u ranijem tužbenom zahtjevu da tužitelj traži prestanak, dakle ukidanje rente, a u pobijanom tužbenom zahtjevu da traži umanjenje rente. Da je sud pri odlučivanju o ranijem tužbenom zahtjevu tvrdio kako navedenu rentu ne treba ukinuti, ali da je treba umanjiti, on je bio ovlašten takvu presudu i donijeti. Odredbama Zakona o parničnom postupku da je dopuštena mogućnost da stranka samo djelomično uspije u postupku, a sud da je ograničen samo odredbom članka 354. st. 2. toč. 12 . ZPP, kojom je propisano da bitna povreda parničnog postupka postoji uvijek ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

2.4. Iz navedenoga da proizlazi da je sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu u postupku broj Pnš-80/12 od 11. listopada 2013., pravomoćno odbijen sa zahtjevom da se predmetna renta tuženiku ukine, umanji ili poveća, odnosno da se ista izmijeni na bilo koji način. Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe članka 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti u cijelosti, budući se radi o presuđenoj stvari.

2.5. Osim toga, tužbeni zahtjev da je potpuno neodređeni nije podesan za raspravljanje sukladno članku 186. st. 1. ZPP. Naime, da nije točno, da bi tuženik navršavanja 65 godina života bio ex lege dužan otići u starosnu mirovinu, i na tu okolnost tužitelj osim same tvrdnje da je tome tako, ne nudi niti može ponuditi ikakvih dokaza. Tužitelj u ovoj tužbi, kao i u istovjetnoj prethodnoj, ne dovodi u relevantnu uzročno-posljedičnu vezu okolnosti umirovljenja tuženika odlaskom u invalidsku mirovinu, upravo radi posljedica predmetnog štetnog događaja koji je i doveo do fizičkog stanja oštećenika odnosno tuženika koji je zbog istog u cijelosti poremetio dinamiku ostvarivanja mirovinskih prava tuženika. Uslijed navedenog, ovakav ponovljeni paušalni tužbeni zahtjev kojim tužitelj bez valjanog osnove i dokaza, predlaže ukinuti stečena prava tuženika, da je nužno odbaciti.

2.6. Nadalje, tužitelj pod točkom 3, historijata tužbe navodi kako temeljem odredbi članka 1096. ZOO zbog dugog proteka vremena i promijenjenih okolnosti zbog prijevremenog umirovljenja tuženika odlaskom u invalidsku, ne redovnu - starosnu mirovinu, podnosi ovu tužbu. Međutim, nesporno je, a što je utvrđeno u presudi ovog suda broj IP-562/01 , da je tuženik umirovljen sa 1. srpnja 1998. godine, sa kojom činjenicom je naravno i tužitelj bio upoznat jer je ista i utvrđena u navedenom postupku, tako da jednostavno nije došlo ni do kakvih promijenjenih okolnosti nakon predmetne presude od 4. prosinca 2001., budući da je tuženik i danas u invalidskoj mirovini, kao što je to bio i u vrijeme donošenja predmetne presude 2001. godine. Zbog navedenog, tuženik predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja naložiti plaćanje troškova postupka.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 1. ožujka 2017. tužitelj se protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći u bitnome kako se izmijenjene okolnosti drugačija i činjenična osnova odnosi i na izmijenjeni činjenični osnov, tj na Izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 151/14., 33/15.). i to na odredbu članka 58., kojom je izričito propisano da se svim korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema novome ZOMO – u, kao i korisnicima invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad ostvarene prema općim propisima s danom navršene starosne dobi prevodi to pravo po službenoj dužnosti u istoj svoti na starosnu mirovinu. Nije potrebno da korisnici ovih mirovina ispune uvjet za stjecanje prava na starosnu mirovinu, nego da samo navrše starosnu dob kako bi se preveli u starosnu mirovinu visina starosne mirovine određuje se u istoj svoti u kojoj je na dan prevođenja bila određena invalidska mirovina. Nadalje, tužitelj ističe neophodnost utvrđivanja svih izmijenjenih okolnosti koje se odražavaju na razdoblje od 22. kolovoza 2014., poglavito imajući u vidu činjenicu da je tužitelj sada po sili zakona - u starosnoj mirovini (više ne u invalidskoj mirovini) , stoga se ustraje u cijelosti u tužbenom zahtjevu te u dokaznim prijedlozima iznesenim u odgovoru na tužbu. Već u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari da je razvidno da su izmijenjene okolnosti i prestanak postojanja osnove za plaćanjem daljnje rente koja je bila utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-562/2001 jer se ista temelji na razlici invalidske mirovine i plaće zapovjednika broda.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pnš-313/14 od 23. siječnja 2018., odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.687,50 kn (točka II. izreke), s obrazloženjem da je osnovan istaknuti prigovor presuđene stvari, budući je tužitelj u svom činjeničnom opisu tužbe naveo da je tuženik otišao u starosnu mirovinu, pa da je ta okolnost upravo promijenjena okolnost, poradi koje se traži smanjenje odnosno ukidanje rente. Dakle, da tužitelj u oba slučaja postavlja zahtjev ukidanja rente s osnova ispunjenja uvjeta da je tužitelj ostvario uvjete za starosnu mirovinu slijedom čega da su postavljeni tužbeni zahtjevi s iste činjenične osnove o kojoj je već odlučeno.

5. Po izjavljenoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj Gž- 679/2018-2 od 4. rujna 2018., ukinuo citirano rješenje ovog suda kojim je odbačena tužba, te je predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje s obrazloženjem da prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan jer je u prijašnjoj parnici tužbeni zahtjev odbijen zbog procesno pravnih razloga, tj. zbog nepredloženih dokaza od strane tužitelja, a to znači da u tom slučaju o samom zahtjevu nije meritorno i pravomoćno odlučeno, dok da u predmetnoj tužbi tužitelj predlaže dokaze radi utvrđivanja osnovanosti odnosno neosnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva.

6. Podneskom od 20. veljače 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu donošenje presude kojom će utvrditi da prestaje pravo tuženika na primanje rente s osnova izgubljene zarade, sve počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, kao i da mu naknadi troškove postupka.

6.2. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 13. studenoga 2024. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev te je zatražio donošenje presude kojom će ukinuti od dana podnošenja tužbe pa ubuduće njegovu obvezu da plaća tuženiku rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.227,81 USD, koja obveza je bila utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem IP-562/01 od 4. prosinca 2001. (točka I. izreke), zahtjev za utvrđenjem da tuženiku prestaje pravo na rentu s osnova izgubljene zarade počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, koju rentu tuženik zaprima temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01 od 4. prosinca 2001., te zahtjev da mu tuženik naknadi troškove postupka.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis: predmeta HZMO koji se vodi na ime tuženika, predmeta Općinskog suda u Splitu broj: IP-1828/87, IIP-1841/88, IP-114/90, IP-562/01 i Pnš-80/12; Obavijesti o ovrsi po šteti 29AOF14691993/169 (listovi 13-43); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Blaževića sa priloženim podacima HZMO o primanjima tuženika (list 112-276, 279-280), dopisa HZMO o podacima o visini starosne mirovine koju tuženik ostvaruje od 1. siječnja 2010. do danas (list 301); očitovanje aktuara tužitelja o elementima za procjenu potencijalne starosne mirovine za tuženika (list 311-314); pregledom podataka HZMO o visini isplaćene mirovine za usporedne radnike, pregledom rješenja HZMO, Područna služba u Splitu Klasa: UP/I 140-02/15-05/03129834551 od 24. veljače 2015. (list 447). Nadalje, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo EGN.

8. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika, obzirom da je smatrao da je činjenično stanje temeljem dokaza izvedenih tijekom postupka u dovoljnoj mjeri utvrđeno da bi se donijela meritorna odluka, ujedno cijeneći i odredbu članka 265. ZPP, prema kojemu je izvođenje dokaza saslušanjem stranaka supsidijarno dokazno sredstvo.

9. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, smatrajući da isto nije potrebno u smislu članka 261. st. 2. i 3. ZPP, obzirom da je nalaz stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo EGN stručan, jasan, tijekom postupka su otklonjeni svi prigovori tuženika, te nije bilo potrebe za provođenjem dodatnog, novog vještačenja, u smislu navedenih odredbi.

10. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za ukidanjem obveze da tuženiku plaća rentu na ime izgubljene zarade, koja obveza je utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01 te deklaratorni zahtjev za utvrđenjem da tuženiku prestaje pravo na rentu s osnova izgubljene zarade počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, koju rentu tuženik zaprima temeljem citirane presude.

13. Navedenom je presudom utvrđeno tuženikovo pravo na rentu, kao posljedica štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tužitelja, u visini određenoj kao razlika između plaće koji bi tuženik ostvarivao po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja (uzimajući u obzir njegova primanja u zadnjih šest mjeseci prije štetnog događaja), te primanja koja isti ostvaruje od HZMO s osnova invalidske mirovine (umanjeno za postotak suodgovornosti), što iznosi 1.227,81 USD mjesečno po srednjem tečaju HNB-a.

13.2. Iznos od 1.227,81 USD mjesečno po srednjem tečaju HNB-a su citiranom presudom tužitelju IG (ovdje tuženiku) obvezani plaćati tuženik Croatia osiguranje d.d. (ovdje tužitelj) i tuženik ĆG, solidarno, počev od 1. kolovoza 2001. pa dalje.

14. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05,; dalje: ZOO/91), koji je ovdje za primijeniti temeljem članka 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“; broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), a kojom je propisano da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

15. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne sljedeće činjenice:

- da je tuženik dana 22 svibnja 1974. doživio prometnu nesreću kao suvozač u vozilu kojim je upravljao HG i koje vozilo je završilo u kanalu koji ga je iskopao ĆG, uslijed čega je zadobio brojne povrede;

- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01 od 4. prosinca 2001., utvrđeno da se mijenja točka I. presude Općinskog suda u Splitu broj IP- 114/90 od 27. siječnja 1993., na način da su tuženik Croatia osiguranje d.d. (ovdje tužitelj) i tuženik ĆG, obvezani da tužitelju IG (ovdje tuženiku) solidarno počev od 1. kolovoza 2001. pa dalje, plaćaju tužitelju mjesečno na ime rente po 1.227,81 USD plativo u kunama po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja.

- da iz spisa Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01 proizlazi kako je visina rente određena temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Karla Jakovčevića, i to kao razlika između plaće koji bi tuženik ostvarivao po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja (uzimajući u obzir njegova primanja u zadnjih šest mjeseci prije štetnog događaja) te primanja koja je isti ostvarivao od HZMO s osnova invalidske mirovine (umanjeno za postotak suodgovornosti);

- da je tuženiku rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Split broj IN-32425 od 27. srpnja 1998. počev od 1. srpnja 1998. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti i povrede izvan rada;

- da tuženik od 1. siječnja 2010. prima starosnu mirovinu, u mjesečnim iznosima koji su prikazani u dopisu HZMO (list 301);

- da je tuženik dana 27. svibnja 2010. godine navršio 65 godina života;

- da se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu Klasa: UP/I 140-02/15-04/03129834551, Urbroj: 341-18-05/3-15- 0022973 od 24. veljače 2015., tuženiku, korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti, prevodi to pravo s danom 1. siječnja 2015. na starosnu mirovinu u svoti od 5111,47 kn mjesečno.

16. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ukidanjem dosuđene rente temeljem članka 196. ZOO/91, obzirom na tuženikovih navršenih 65 godina života, čime bi isti, po redovnim tijeku stvari, stekao pravo na redovnu starosnu mirovinu, te je li tužitelj tijekom ovog postupka adekvatnim dokaznim sredstvima (provođenjem financijskog-knjigovodstvenog vještačenja) dokazao da je nakon nastupanja navedenih okolnosti, došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade.

17. Člankom 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

18. Člankom 58. st. 1. ZOMO propisano je da se korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo u istoj svoti, prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, na starosnu mirovinu.

19. Nadalje, člankom 104. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“; broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14.), koji je ovdje za primijeniti, određeno je da ugovor o radu prestaje, između ostaloga, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.

Ovdje je za navesti da tuženik, na kojemu je teret dokaza, tijekom postupka nije niti tvrdio niti pokušao dokazati da bi isti bio u radnom odnosu i nakon navršenih 65 godina života.

20. Iz dopisa HZMO, Odsjek za obračun primitaka i naknada korisnicima od 13. travnja 2021. (list 301) proizlazi da se tuženiku od 1. siječnja 2010. isplaćuje starosna mirovina, u mjesečnim iznosima navedenima u dopisu.

21. Tijekom postupka izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještacima financijske struke, i to Anti Blaževiću te EGN, sa zadatkom vještačenja da se izvrši obračun:

-koliko bi iznosila starosna mirovina tuženika da je išao u mirovinu s radnog mjesta zapovjednika broda dana 27. svibnja 2010. (kada je navršio 65 godina života), a da status zapovjednika broda ima od 1983. godine,

-te da sačini razliku između prethodno izračunate starosne mirovine i invalidske mirovine koju tuženik prima, sve za razdoblje od podnošenja tužbe – 22. kolovoza 2014., pa do dana izrade vještačenja.

22. Stalni sudski vještak financijske struke Ante Blažević u svome je nalazu i mišljenju, zbog nedobivanja traženih podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje potrebnih za izradu nalaza i mišljenja, naveo kako nije bio u mogućnosti okončati predmetno vještačenje, slijedom čega je vratio predmetni spis zajedno sa svim ostalim vezanim spisima i privicima sudu, bez da je uspio u potpunosti izvršiti zadatak suda. Obzirom na navedeno, sud je oslobodio navedenog vještaka dužnosti vještačenja u ovoj pravnoj stvari te je imenovao kao stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Ankicu Pejković – Čović, koja je u spis predmeta, postupajući prema zadatku suda, dostavila pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunu istoga.

23. Čitanjem nalaza i mišljenja imenovane stalne sudske vještakinje Ankice Pejković – Čović (listovi 343-352), zaprimljenog pred ovim sudom dana 13. svibnja 2023., u bitnome proizlazi slijedeće:

-da je tuženik rođen **.**.1945. pa bi prema tome dana 27. svibnja 2010. navršio 65 godina života;

-da mirovinski staž, prema članku 22. ZOMO, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi 43 godine, 4 mjeseca i 22 dana;

- da je izračun starosne mirovine napravljen sukladno članku 30. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98; dalje: ZOMO);

- da je vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja primjenjivala članke 23. -28., 30., 74.-82 ZOMO, te članak 75. st. 6. ZOMO, sve pojedinačno prikazano po mjesecima u tablicama izračuna;

-da bi pretpostavljena starosna mirovina tuženika za razdoblje od 22. kolovoza 2014. (kao dana podnošenja tužbe) do 31. prosinca 2022. (kao dana izrade nalaza i mišljenja) iznosila ukupno 495.409,41 kn, a da je u istom razdoblju tuženiku isplaćeno 556.120,91 kn, što da čini razliku od 60.711,50 kn;

-da je vještakinja izračun pretpostavljene starosne mirovine izvršila na temelju podataka dobivenih od HZMO o iznosima isplaćene mirovine za pomorce, zapovjednike broda, ČG i GG, zaposlenicima Jadroplova d.d., kao usporednim radnicima tuženika;

-da iz dopune nalaza i mišljenja imenovane sudske vještakinje od 24. studenoga v2023. (listovi 370-372) u bitnome proizlazi kako bi pretpostavljena starosna mirovina za tuženika u vremenskom razdoblju od 22. kolovoza 2014. (kao dana podnošenja tužbe) do 31. listopada 2023. (kao dana izrade dopune nalaza i mišljenja) iznosila ukupno 74.141,13 eura, a da je u istom razdoblju sa navedenog osnova isplaćeno 83.227,37 eura, što čini razliku od 9.086,24 eura.

24. Na ovakav izneseni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo EGN tužitelj nije imao prigovora ni primjedbi, te se podneskom od 20. veljače 2024. u bitnome očitovao kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je procijenjena starosna mirovina manja za 8.057,80 eura od invalidske mirovine koju tužitelj prima, odnosno da je financijskim vještačenjem utvrđena razlika između starosne mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari primao i invalidske mirovine koju prima u razdoblju od 22. kolovoza 2014. do 31. listopada 2023. , to jest da bi zaprimio na ime starosne mirovine iznos od 74.141,13 eura, dok da je na ime invalidske mirovine zaprimio iznos od 83.227,37 eura, što znači da je zaprimio veći iznos od 9.086,24 eura.

25. Drugim riječima, da iz nalaza i mišljenja vještaka u bitnom proizlazi kako je iznos invalidske mirovine koju tuženik zaprima značajno viši od starosne mirovine koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari. Kada navedenome pribrojimo i rentu koju tuženik svaki mjesec zaprima od tužitelja u iznosu od 1.227.81 USD, da je razvidno da se radi o prekomjerno bogaćenju tuženika te da ga navedena renta više ne pripada jer je invalidska mirovina viša od starosne koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će utvrditi da prestaje pravo tuženika na primanje rente s osnova izgubljene zarade, sve počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

26. Tuženik je na ročištu održanom 27. veljače 2024. (list 376) iznio prigovore na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo EGN, i dopunu istoga, navodeći kako je metodologija obračuna u vještvu potpuno pogrešna, da je nejasno po kojim parametrima vještak izračunava iznose koje naziva „ izračun starosna“. Naime, ako se uzme u obzir činjenica nastupanja uvjeta za starosnu mirovinu te se usporedi ista sa tzv. uporednim radnicima kako ih naziva vještak, da je razvidno da su ti uporedni radnici stekli uvjete za starosnu mirovinu 5 odnosno 6 godina nakon tuženika, kao i to da je nejasno na koji način vještak izračunavao svote mirovine za te tzv. uporedne radnike. Ovo pogotovo kad se uzme u obzir to da su navedeni uporedni radnici ostvarili mirovinski staž manji od staža kojeg ima tuženik. Nadalje, da je vještak 2. rujna 2022. u spis dostavio dopis kojim je tražio od suda da zatraži od HZMO-a osnovice za uplatu doprinosa za pomorce odnosno uporedne radnike kako je i navedeno u vještvu, iz kojeg da također nije razvidno sa kojeg radnog mjesta su uporedni radnici otišli u mirovinu. Osim toga, da iz dopune vještva proizlazi da vještak zapravo rekapitulira navedene izračune pa da je nejasno je li dopunom nalaza poništio utvrđenje iz prvotnog vještva, izradio novi izračun o čemu da se također vještak treba izjasniti.

27. Obzirom na iznesene prigovore tuženika, sud je zakazao ročište za glavnu raspravu radi usmenog očitovanja vještaka na iznesene prigovore tuženika, sve u smislu članka 260. ZPP.

28. Na ročištu održanom 25. travnja 2024., stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo EGN usmeno je iznijela nalaz i mišljenje te je odgovorila na prigovore tuženika, navodeći da je Izračun starosne mirovine za dva uporedna podatka izrađen od strane HZMO-a, ne radi se o podacima koje je ona računala. Dopuna nalaza i mišljenja da je sačinjena po nalogu suda, samo se odnosi na drugačije vremensko razdoblje, a ništa drugo se ne mijenja. Ta dva uporedna radnika su bili zapovjednici broda. HZMO da nije htio dostaviti podatke koje je sud tražio dopisom, a koji bi se odnosili na općenite podatke o usporednim radnicima nego je tek nakon izričitog zahtjeva suda za dostavom podataka o točno navedenim radnicima (zaposlenicima Jadroplova, zapovjednicima broda) dostavio podatke. Izračun da je rađen po Zakonu o mirovinskom osiguranju, uzeto je kao da je tuženik išao u mirovinu sa mjesta zapovjednika broda. Vještakinja nadalje navodi kako je možda napravila omašku prilikom nalaza i mišljenja, i to na način da u spis predmeta nije dostavila podatke koje je dobila od Jadroplova za uporedne radnike ČG i GG, a koje je na ročištu priložila u sudski spis.

Na poseban upit punomoćnika tuženika, kako je utvrdila da je tuženik stekao mjesto zapovjednika broda 1983., vještakinja je navela da je podatke dobila preko HZMO-a koji je dao podatke o primanjima koje je obuhvaćeno tim mjestom zapovjednika broda, dakle iz sadržaja spisa. Sama primanja koje je tužitelj imao da su obračunata temeljem njegovog radnog mjesta.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li dobila podatke o primanjima tuženika prije 90-tih godina kada su se plaće primale u dinarima, vještakinja navodi kako je dobila od 70-te godine podatke o plaćama i naknadama, baš za tužitelja, a to se nalazi i u njegovom rješenju u spisu, gdje se točno navodi kad je na bolovanju, a kad je radio, te da se onda izračunava temeljem sati i prosječne plaće, vrijednosnih bodova. Za dva usporedna radnika je dobila podatke o njihovim točnim primanjima, te ih je usporedila sa izračunom starosne mirovine za tužitelja.

Na poseban upit punomoćnika tuženika u odnosu na izračun vještaka koji se odnosi na tzv. uporedne radnike, da se izjasni o tome na koji način je utjecala činjenica da su ti uporedni radnici nesporno imali manji mirovinski staž od tuženika te su stekli uvjete za starosnu mirovinu, i to jedan radnik 6 godina nakon tuženika, a jedan radnik 5 godina nakon tuženika, u odnosu na izračune tzv. pretpostavljene starosne mirovine je navedeno u vještvu, vještakinja se očitovala da nema utjecaja jer se primjenjuje isti propis izračuna mirovine iz 1998. na sva tri radnika. Nadalje, kako je ostvareni radni staž kod tuženika 43 godine i 4 mjeseca i 22 dana, kod uporednog radnika Mladena Radića 41 godina, 7 mjeseci i 24 dana, kod uporednog radnika Igora Popovića 39 godina, 4 mjeseca i 3 dana, iz čega proizlazi da se ne radi o nekoj velikoj razlici o ostvarenom stažu. Tuženik ima najveći radni staž slijedom čega mu je i izračun starosne mirovini veći nego kod druga dva uporedna radnika, a što je sve navedeno u Tablici br. 6. vještva od 13. svibnja 2023.

Na poseban upit punomoćnika tuženika, je li vještakinja pri izračunu vještva imala na umu presudu ovog suda IP-562/01, u kojoj je određena isplata rente, a čije se ukidanje traži u ovom predmetu, vještakinja je navela kako je detaljno proučila taj spis, koji je priložen u ovaj predmet.

29.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo EGN, obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, sukladno predmetu vještačenja određenom od strane suda te sukladno činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, nakon što je vještakinja predmet vještačenja brižljivo razmotrila, te je u nalazu detaljno iznijela sve okolnosti glede predmeta vještačenja, a mišljenje je iznijela savjesno i sukladno pravilima znanosti i vještine. Nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti, te su usmenim davanjem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje EGN na ročištu održanom 25. travnja 2024. u potpunosti otklonjeni svi prigovori tuženika.

30. Temeljem rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, pažljivom i brižljivom ocjenom svih dokaza zajedno i u njihovoj ukupnosti, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

31. Kako je već naprijed navedeno, tužbeni zahtjev utemeljen na članku 196. ZOO/91, koji se ovdje primjenjuje obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjske presude kojom je utvrđena obveza isplate rente (4. prosinca 2001.), a kojim je propisano da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

32. Tužitelj, dakle, tijekom postupka tvrdi da su zbog tuženikove navršene životne dobi od 65 godina (27. svibnja 2010.), odnosno ispunjenjem uvjeta za priznavanje starosne mirovine, izmijenjene okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja presude Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01, čime bi bili ispunjeni uvjeti za prestankom postojanja osnove za plaćanjem daljnje rente, jer da više ne postoji gubitak zarade, obzirom da se iznos rente temelji na razlici između invalidske mirovine koju tuženik prima i plaće zapovjednika broda (dakle plaće koju bi primao po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja).

33. Prema stavu ovog suda, pravo na tako utvrđenu rentu tuženik bi mogao imati samo do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu odnosno do navršenih 65 godina života, a nakon toga tuženiku može pripadati renta u visini razlike između pretpostavljene starosne mirovine i invalidske mirovine koju prima (ukoliko ista postoji).

34. Nastupanje pretpostavki za odlazak u starosnu mirovinu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) samo za sebe nema utjecaja na ispunjenje pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljene zarade, već je uz tu činjenicu tijekom postupka bilo potrebno utvrditi da li je i nakon nastupanja pretpostavke za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne.

Ovo stoga što stranka koja je u štetnom događaju pretrpjela štetu gubitkom zarade ne može doći u povoljniju pravnu situaciju od situacije kakva bi bila da štetnog događaja nije ni bilo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-436/06-2 od 12. srpnja 2006.).

35. Dakle, tijekom postupka je bilo potrebno utvrditi je li i nakon nastupanja pretpostavke za starosnu mirovinu tuženika (navršenih 65 godina života), došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne (odnosno postoji li razlika između pretpostavljene starosne mirovine koja bi tuženiku pripadala da nije bilo štetnog događaja i mirovine koja mu se isplaćuje).

36. Na navedenu okolnost, a sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja, tijekom postupka je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje, kako bi se utvrdilo prima li tuženik mirovinu u iznosu koji je veći ili isti sa mirovinom koju bi ostvarivao da nije bilo štetnog događaja.

37. Stalna sudska vještakinja EGN je u svome nalazu i mišljenju, kao i dopuni istoga, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, izradila obračun pretpostavljene starosne mirovine tužitelja, primjenom plaća i primanja te mirovine uporednih radnika (ČG i GG) koji su radili na istom radnom mjestu (zapovjednik broda) i kod istog poslodavca kao tuženik, iz kojega proizlazi da bi pretpostavljena mirovina tuženika za vremensko razdoblje od 22. kolovoza 2014. (kao dana podnošenja tužbe) do 31. listopada 2023. (kao dana izrade dopunskog nalaza i mišljenja) iznosila ukupno 74.141,13 eura, a da je u istom razdoblju tuženiku na ime mirovine isplaćeno 83.227,37 eura (utvrđeno temeljem podataka dostavljenih od HZMO), što da čini razliku od 9.086,24 eura.

38. Obzirom na navedeno, jasno je i evidentno da je tijekom postupka utvrđeno da nakon tuženikovih navršenih 65 godina života (27. svibnja 2010.), više ne postoji razlika između njegove pretpostavljene starosne mirovine i mirovine koja se tuženiku isplaćuje, za vremensko razdoblje od podnošenja tužbe do dana izrade nalaza i mišljenja.

Proizlazilo bi upravo suprotno – starosna mirovina koja se tuženiku isplaćuje, u vremenskom razdoblju od trenutka podnošenja tužbe do dana izrade vještva, veća je od pretpostavljene starosne mirovine tuženika (dakle one mirovine koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja). Obzirom da tuženik, povrh te mirovine, i dalje prima rentu na ime izgubljene zarade temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj IP- 562/01, to je evidentno da je isti u povoljnijoj pravnoj situaciji nego što bi bio, da nije bilo štetnog događaja.

Drugim riječima, tijekom postupka je utvrđeno da, u prezentiranom činjeničnom supstratu, a obzirom na izmijenjene okolnosti, kod tuženika više ne postoji gubitak zarade uvjetovan predmetnim štetnim događajem.

39. Stoga su u konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda, ispunjeni uvjeti za ukidanjem rente na ime izgubljene zarade, radi promijenjenih okolnosti koje sud nije imao u vidu u trenutku donošenja presude IP-562/01, u smislu članka 195. ZOO/91.

40. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za određivanjem novog vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, smatrajući da je isti paušalan, neutemeljen te protivan provedenim dokazima, a uz da je usmjeren i ka odugovlačenju postupka.

41. U smislu članka 261. st. 3. ZPP, samo ako u mišljenju jednog vještaka (ili više vještaka) ima proturječnosti, nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a koji nedostatci se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, postoje pretpostavke za angažiranje daljnjeg vještaka.

42. Prema stavu ovog suda, nalaz vještaka financijske struke EGN nije, prema stavu ovog suda, proturječan, nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sa samim sobom (članka 261.st.2. i 3. ZPP-a), u kojem slučaju bi bilo nužno, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, provesti vještačenje po drugom vještaku, a prigovori tuženika na pisani nalaz i mišljenje imenovane sudske vještakinje su u cijelosti otklonjeni njezinim usmenim očitovanjem na iste.

43. Obzirom na navedeno, u ovom je postupku u potpunosti zadovoljeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

44. Navodi tuženika da iz sačinjenog vještva nije moguće dati odgovor na temeljno pitanje koje su to okolnosti promijenjene uslijed kojih bi bio osnovan tužbeni zahtjev, nisu u domeni sudskog vještaka za financije i računovodstvo, već predstavljaju pravno pitanje, na što se tuženika upućuje na sadržaj obrazloženja ove odluke, dok je čitanjem nalaza i mišljenja, suprotno navodima tuženika, jasno i razvidno kolika bi bila starosna mirovina tuženika da nije bilo štetnog događaja.

Naime, riječ je o pretpostavljenoj starosnoj mirovini koju je vještakinja obračunala primjenjujući podatke o uporednim radnicima tuženika, kako je već naprijed navedeno, sve sukladno pravilima struke te pažljivom i brižljivom analizom predmeta spora te svih isprava i dokumentacije priložene u spis.

45. Neosnovani su navodi tuženika da bi uređenje tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 13. studenoga 2024. predstavljalo preinaku tužbe. Naime, člankom 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz već postojeći. Obzirom da je tužitelj podneskom od 13. studenoga 2024., postupajući po rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev u skladu sa činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi, to se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe već o uređenju tužbenog zahtjeva.

46. Konkludira, obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik prima mirovinu u iznosu koji je veći od mirovine koju bi ostvarivao da nije bilo štetnog događaja (odnosno u većem iznosu od pretpostavljene starosne mirovine), jasno je da zbog promijenjenih okolnosti više ne postoji izgubljena zarada uvjetovana štetnim događajem te da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za ukidanjem rente zbog izgubljene zarade, primjenom članka 196. ZOO/91.

46.2. Zaključno, obzirom da su tužitelj i ĆG, presudom Općinskog suda u Splitu broj IP-562/01 obvezani da IG (ovdje tuženiku) solidarno, počev od 1. kolovoza 2001. pa dalje, plaćaju mjesečno na ime rente po 1.227,81 USD plativo u kunama po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja, dakle tužitelj je jedan od solidarnih dužnika, te obzirom da je tijekom ovog postupka utvrđeno da su ostvarene pretpostavke za ukidanjem rente, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kako je isti uređen podneskom od 13. studenoga 2024.

Naime, člankom 414. st. 1. ZOO/91 propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Navedeno je u bitnome istovjetno propisano i člankom 43. st. 1. ZOO.

47. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tuženik, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan tužitelju naknaditi troškove postupka.

49. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova postupka, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati slijedeći troškovi:

-predujam financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka za financije Ante Blaževića u iznosu od 606,14 eura;

-predujam daljnjeg financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo EGN u iznosu od 1.059,23 eura, dakle ukupno 1.665,37 eura.

49.2. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 53,09 eura na ime troška sudske pristojbe tužbe, čime se došlo do ukupnog iznosa od 1.718,46 eura, na koji iznos tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od 10. veljače 2025. kao dana presuđenja do isplate (članak 151. st. 3. ZPP).

50. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 10. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis