REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-3/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Sanji Vrabec-Vrančić kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sada u [adresa], zastupanog po punomoćniku Vesni Šnur odvjetnici u Vinkovcima, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne FS i maloljetne GS, koje obje zastupa posebni skrbnik ĐS, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 15. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika te u nenazočnosti maloljetne djece zastupane po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 10. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su dana 28. travnja 2007. u Vrbici, sklopili tužiteljica VS, tada LS, rođena **.**.1987. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik IS, rođen **.**.1979. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Semeljci za godinu 2007. pod red. br. 00008.

II. Dijete maloljetna FS, rođena **.**.2007. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete maloljetna GS, rođena **.**.2012. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužiteljice VS i tuženika IS, stanovat će s majkom tužiteljicom VS.

Preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužiteljica VS i tuženik IS u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu FS i GS ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Osobni odnosi djeteta FS, OIB [osobni identifikacijski broj] i djeteta GS, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom IS, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se u danima kada tuženik bude došao u Republiku Hrvatsku i to za vrijeme uskrsnih i božićnih blagdana, te zimskih i ljetnih školskih praznika, u vrijeme koje će međusobno dogovoriti tužiteljica i tuženik uvažavajući pri tome školske i druge obveze navedene djece, koji će dogovoriti i mjesto ostvarivanja ovih osobnih odnosa i način preuzimanja djece u kućanstvu u kojemu stanuju s majkom, u koje kućanstvo tuženik djecu treba vratiti kada protekne vrijeme ostvarivanja dogovorenih osobnih odnosa.

Za vrijeme kada se tuženik nalazi izvan Republike Hrvatske osobni odnosi navedene djece i tuženika ostvarivat će se putem telefona kroz telefonske razgovore i video pozive sukladno izraženoj želji djece i tuženika.

Za slučaj da dogovor tužiteljice i tuženika o ostvarivanju osobnih odnosa djece s ocem izostane osobni odnosi će se ostvarivati u vrijeme božićnih blagdana 25. prosinca u parnim godinama, a u neparnim godinama dana 26. prosinca i u vrijeme uskrsnih blagdana na blagdan Uskrsa u neparnim godinama, te u parnim godinama na Uskrsni ponedjeljak, pet dana u vrijeme zimskih školskih praznika i petnaest dana u vrijeme ljetnih školskih praznika, s tim da će tužiteljica i tuženik dogovorno utvrditi dan kada će se ovi osobni odnosi u neprekinutom trajanju početi ostvarivati u zavisnosti od dana u kojima će se tuženik nalaziti u Republici Hrvatskoj.

IV. Nalaže se tuženiku IS, OIB [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje djeteta maloljetne FS, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu i to mjesečno u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) i za uzdržavanje djeteta maloljetne GS, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu i to mjesečno u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) sve počevši od 9. siječnja 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koje tuženikove obveza ovako određenog uzdržavanja imaju biti ispunjene do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom tužiteljici VS, majci i zakonskoj zastupnici navedene djece, na tekući račun otvoren u banci, s tim da dospjele iznose uzdržavanja ima platiti odjednom u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovoga suda 9. siječnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su tuženik i ona sklopili brak 28. travnja 2007. u Vrbici, da je u njihovom braku rođeno dvoje djece kćeri FS i GS, da djeca stanuju u kućanstvu s tužiteljicom, da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni dulji niz godina i da ne žive više zajedno, da u postupku posredovanja prije razvoda braka i postupku obiteljske medijacije tužiteljica i tuženik nisu postigli sporazum i nisu zaključili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te predlaže, da sud brak razvede, da odredi da će maloljetne kćeri stanovati s njom kao majkom, da obveže tuženika na plaćanje uzdržavanja u visini minimalnog novčanog iznosa određenog za dijete u dobi navedene djece, te da odredi način ostvarivanja osobnih odnosa djece s ocem po prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

2. Tuženik je, nakon zaprimanja tužiteljičine tužbe, u očitovanju na tužbu nespornim učinio je s tužiteljicom sklopio brak, da je u tom braku rođeno dvoje djece naveden tužbi, te je iznio da u njihovom braku ne postoji težak i trajan poremećaj kako to navodi tužiteljica koja je zajedno s djecom ostala stanovati u nekretnini koja je u isključivom vlasništvu tuženika, da je tuženik otišao na rad u Njemačku i od ostvarene zarade da 606,00 eura daje za najam stana i plaća potrošenu električnu energiju 50 eura mjesečno, navodeći da su tužiteljica i on osobe različitih naravi i pogleda na život i odgoj djece što je i dovelo do toga da njihova zajednica više nije moguća, no da se on ne protivi razvodu braka, suglasan je s tim i predlaže da se njihov brak razvede na temelju sporazuma.

2.1. Tuženik se protivio tome da sud odredi da će djeca stanovati s tužiteljicom kao majkom tvrdeći da se tužiteljica ne brine o djeci, da su djeca prepuštena sama sebi, te da su u dobi od jedanaest i šesnaest godina te imaju pravo iskazati s kim bi htjela stanovati, nakon čega će on poštovati želju navedene djece, tražeći da se djeci omogući iskazati mišljenje u tom pogledu, te obavještavajući sud da djeca u Njemačkoj gdje on radi mogu dobivati dječji doplatak od 380 eura mjesečno no da tužiteljica nije željela prihvatiti navedenu mogućnost. 3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ), dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured [adresa], u tekstu dalje: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom djetetu tužiteljice i tuženika, njihovoj kćeri FS, Rješenjem od 30. siječnja 2023. KLASA UP/I-552-02/23-07/6 URBROJ: 139-088- 03/27-23-2, imenovao posebnog skrbnika u osobi ĐS dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (list spisa 17-18), koju je skrbnicu imenovao i njihovoj kćeri GS, Rješenjem od 30. siječnja 2023. KLASA UP/I- 552-02/23-07/7 URBROJ: 139-088-03/27-23-2 (list spisa 19-20), koja je tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedene zajedničke maloljetne djece tužiteljice i tuženika.

3.1. Posebna skrbnica maloljetne djece nije se protivila provedbi ovoga postupka te je istaknula da je u najboljem interesu djece da roditelji postignu sporazum tijekom postupka, a ukoliko roditelji ne postignu sporazum da sud od nadležnog centra za socijalnu skrb zatraži stručni nalaz i mišljenje i podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka.

4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 15. siječnja 2025. tužiteljica i tuženik su postigli sporazum vezano za roditeljsku skrb o zajedničkoj maloljetnoj djeci i visini uzdržavanja koje je u obvezi plaćati tuženik kao roditelj s kojim djeca neće stanovati i o načinu ostvarivanja osobnih odnosa, koji je sporazum sud ocijenio sukladnim dobrobiti navedene djece te je prigodom donošenja odluke kao u izreci ove presude prihvatio sporazum koji su postigli tužiteljica i tuženik kao njihovi roditelji, uvažavajući pri tome i mišljenje koje su djeca izrazila u postupku kod Zavoda, u smislu odredbe čl. 360. ObZ-a (stranica spisa ).

5. Na istom ročištu sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem vjenčanog lista (stranica spisa 5), rodnog lista na ime FS i na ime GS (stranica spisa 6 i 7), izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 23. studenog 2022. i izvješće o provedbi postupka obiteljske medijacije od 28. prosinca 2022. (stranica spisa 8 i 9-11), mišljenja socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 4. kolovoza 2023. (stranica spisa 37-39), nalaza i mišljenja psihologa istoga zavoda od 27. srpnja 2023. (stranica spisa 40-42), timske sinteze stručnog tima istog zavoda od 30. kolovoza 2023. (stranica spisa 43-44) te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 51-52).

6. Odredbom čl. 12. ObZa- određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je odredbom čl. 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Odredbom čl. 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je odredbom čl. 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga s prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

6.1. Budući da je tuženik prije zaključenja glavne rasprave izričito izjavio da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži razvod njihovog braka, smatra se da su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka te je valjalo brak tužiteljica i tuženika razvesti na temelju sporazuma primjenom odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

7. Odredbom čl. 6. ObZ-a određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Odredbom čl. 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Odredbom čl. 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Odredbom čl. 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Odredbom čl. 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio, u točki II. izreke ove presude, da će njihova zajednička maloljetna djeca, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djece i u zaštiti njihovog najboljeg interesa, dok će u pogledu ostalih sadržaja roditeljske skrbi tužiteljica i tuženik roditeljsku skrb ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, u smislu odredbe čl. 104. ObZ-a.

8.1. Sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik odgovorni roditelji, sposobni pravilni odgojnim postupanjem usmjeriti svoju djecu u pozitivnom smjeru, osigurati pravovremeno i odgovarajuće roditeljsko postupanje u zaštiti svakovrsnog razvitka te djece, cijeneći pri tome naročito što su roditelji tijekom ovoga postupka nakon prikupljanja podataka i obrade po psihologu kod zavoda postigli sporazum o svim sadržajima roditeljske skrbi, koji je sud cijenio sukladnim dobrobiti navedene djece čiji su roditelji i u zaštiti njihovog najboljeg interesa s obzirom da tužiteljica i tuženik najbolje poznaju potrebe svoje djece, naročito tužiteljica koja s djecom stanuju te da između tužiteljice i tuženika ne postoji spor u pogledu dogovora o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i postupanjima vezanim za pravovremenu zaštitu osobnih prava i interesa svakog pojedinog djeteta, kao i o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s tuženikom koji živi i radi u Njemačkoj i nekoliko puta godišnje dolazi u Republiku Hrvatsku te ostvaruje i može i dalje, ostvarivati osobne odnose s djecom u te dane kada se ovdje nalazi.

8.2. O danu početka ostvarivanja osobnih odnosa u neprekidnom trajanju djece s tuženikom tužiteljica i tuženik trebaju postići dogovor vezano za svaku pojedinu situaciju u ostvarivanju ovih osobnih odnosa uvažavajući pri tome školske, izvanškolske obveze djece i iskazanu želju djece da s ocem provedu vrijeme, kao što trebaju dogovorno odrediti i trajanje tih osobnih odnosa i način preuzimanja djeca iz kućanstva i u kućanstvu tužiteljice kao majke s kojom djeca stanuju, a za slučaj da iz bilo kojeg razloga, dogovor ne bude moguć, sud je odredio način ostvarivanja osobnih odnosa u dane blagdana i za vrijeme zimskih i ljetnih školskih praznika budući da oboje djece u sustavu redovnog školovanja, kako je to u točki III. izreke ove presude.

9. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan svakom maloljetnom djetetu plaćati njegov otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim djeca neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za njegovo uzdržavanje (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, no da se iznimno potrebe djeteta mogu utvrditi u nižem iznosu od zakonskog minimuma, ali ne manje od polovine toga minimuma ukoliko je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

10. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da su zajednička maloljetna djeca tužiteljice i tuženika djeca u dobi od punih šesnaest i punih dvanaest godina, da obje kćeri treniraju nogomet, a mlađa da svira i klavir, da niti jedno dijete nema povećanih potreba vezano za zdravlje, da je majka kao roditelj s kojim djeca stanuju u novcu iskazala da su mjesečne potrebe svakog djeteta 300,00 eura, da je od prekida bračne zajednice (sredinom 2023.) tuženik za uzdržavanje djece dao 1.000,00 eura, da je tužiteljica zaposlena i ostvaruje plaću od 800 eura mjesečno, da s djecom boravi u tuženikovoj kući i ne plaća za to najamninu, te ima mjesečne režijske troškove od 100,00-150,00 eura, da djeca s ocem osobne odnose ostvaruju najviše putem telefona svaki dan ponekad i video pozivom te da su jednom bile i kod njega u Njemačkoj.

10.1. Sud je cijenio i utvrđene činjenice da je tuženik zaposlen u Njemačkoj kao soboslikar, da ima desetak godina radnog staža, da u Njemačkoj živi kao podstanar i ima mjesečnu plaću oko 2.200,00 do 2.400,00 eura, da je suvlasnik obiteljske kuće u [adresa] u kojoj stanuje tužiteljica s djecom, te da nema druge djece osim navedene, tako da je sud, cijeneći svijest tuženika o obvezi i potrebi plaćanja uzdržavanja za mlljt. kćeri, odredio da će tuženik za svako dijete mjesečno plaćati iznos od 200,00 eura, kako je odlučeno u točki IV. izreke ove presude, koje obveze tuženik ima počevši od dana podnošenja tužbe sudu 9. siječnja 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koja svaka mjesečna obveza dospijeva desetog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako budu dospijevale imaju se platiti tužiteljici, kao majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece koja će s tužiteljicom stanovati sukladno odluci suda iz točke II. izreke ove presude i to uplatom na račun otvoren u banci na ime tužiteljice, s tim što je dospjele iznose uzdržavanja tuženik dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana.

11. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom za dijete u dobi od trinaest do osamnaest godina, u koju dobnu skupinu ulazi zajednička kći tužiteljice i tuženika FS, u vrijeme podnošenja tužbe sudu iznosio je 223,46 eura, dok od 27. travnja 2024. iznosi 252,56 eura, dok je ovaj iznos za dijete u dobi od sedam do dvanaest godina, u koju dobnu skupinu ulazi zajednička kći tužiteljice i tuženika GS, u vrijeme podnošenja tužbe sudu iznosio je 203,15 eura, da bi od 27. travnja 2024. bio iskazan iznosom od 229,60 eura.

11.1. Budući da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje djece primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a, sud je ocijenio da je sporazum roditelja sukladno kojemu bi tuženik za svako dijete uzdržavanje plaćao iznosom od 200,00 eura mjesečno sukladan zaštiti najboljeg interesa svakog pojedinog djeteta, te je stoga odlukom odredio iznos uzdržavanja istovjetan iznosu koje su stranke navele kao sporazumom dogovoreni iznos.

12. Ukupne materijalne potrebe svakog djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine br. 49/24).

13. O troškovima ovog parničnog postupka sud nije odlučivao budući da su se tužiteljica i tuženik suglasili da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. U Vukovaru 10. veljače 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika odvjetnika Mije Maćaša, Vinkovci.

2. Tuženiku putem punomoćnika odvjetnice Vesne Šnur, Vinkovci.

3. Posebnom skrbniku maloljetne djece ĐS, Centar za

posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, Osijek.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.

5. Matični ured Đakovo, Đakovo.

6. Matični ured Vinkovci, Vinkovci.