Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-59/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Vode Lipik d.o.o. Pakrac, Aleja kestenova 35, OIB: 22292251967, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, protiv ovršenice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovr-60/2025-2 od 14. siječnja 2025., 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačava se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovr-60/2025-2 od 14. siječnja 2025. i rješava:

I Nalaže se ovršenici VN da ovrhovoditelju Vode Lipik d.o.o. Pakrac naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 eura u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanoj za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stope za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

II Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 13,43 eura u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st 1. toč. 1. i 3. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ). Poziva se na odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za provedbu ovrhe, a kako ovršenik nije podmirio tražbinu koju je u obvezi naknaditi mu prema pravomoćnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Dujmović poslovni broj Ovrv- 6721/24 od 22. srpnja 2024., to je istu mogao ostvariti jedino prisilnom putem, odnosno izvansudskom ovrhom. Poziva se i na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova sa Građanskim odjelom Vrhovnog suda RH od 29. ožujka 2018. te smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo mu dosuditi zatraženi iznos troškova. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi utvrđujući da je ovrhovoditelj zahtjevom od 9. siječnja 2025. zatražio naknadu troškova izravne naplate za postupak pokrenut protiv ovršenice kod Financijske agencije. Smatra da takav postupak nije ovršni postupak u smislu odredbe čl. 1. st. 1. OZ-a pa da ovrhovoditelj neosnovano traži ovršne troškove za taj postupak.

5. Protivno tvrdnjama ovrhovoditelja sud prvog stupnja je iznio svoj stav u odnosu na osnovanost zahtjeva ovrhovoditelja tako da je rješenje moguće ispitati pa njegovim donošenjem nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se poziva u žalbi. Ispitujući rješenje nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Međutim, pogrešan je stav suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o postupku za koji ovrhovoditelj ne bi imao pravo na naknadu troškova. Naime, izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke – u konkretnom slučaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jeste specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka dato u nadležnost, u konkretnom slučaju FINA-i.

7. Stoga ovrhovoditelj u takvom postupku ima pravo tražiti naknadu troškova koji su bili potrebni za izvansudsku ovrhu i radi se o troškovima ovršnog postupka, a što je sukladno i stavu Vrhovnog suda RH u odlukama broj Rev-864/20 i Rev-633/23.

8. Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj je podnio FINA-i 13. prosinca 2024., dok je zahtjev za naknadu troškova izravne naplate sudu podnesen 9. siječnja 2025. pa proizlazi da pravovremeno podnesen.

9. Stoga je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju valjalo dosuditi trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u zatraženom iznosu od 25,00 eura uvećano za PDV od 25%, što iznosi 6,25 eura primjenom Tbr. 11. toč. 6. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23

- dalje Tarifa), odnosno ukupno 31,25 eura. Nadalje, pripada mu i trošak za sastav prijedloga kojim je pokrenut predmetni postupak u ovoj pravnoj stvari, odnosno postavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupno zatraženom iznosu od 15,63 eura.

10. Međutim, neosnovan je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Naime, odredbom čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

11. Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a.

12. Slijedom iznesenog kako je ovrhovoditelj djelomično uspio sa žalbom to mu primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 13,43 eura.

13. Stoga je valjalo uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje preinačiti kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja. primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 10. veljače 2024.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić