REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-297/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.352,66 EUR-a, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno određene iznose kako slijedi:

- na iznos od 151,47 EUR-a od 15.11.2017. godine

- na iznos od 131,64 EUR-a od 15.12.2017. godine

- na iznos od 146,28 EUR-a od 15.01.2018. godine

- na iznos od 134,90 EUR-a od 15.02.2018. godine

- na iznos od 129,46 EUR-a od 15.03.2018. godine

- na iznos od 134,84 EUR-a od 15.04.2018. godine

- na iznos od 125,99 EUR-a od 15.05.2018. godine

- na iznos od 137,21 EUR-a od 15.06.2018. godine

- na iznos od 145,34 EUR-a od 15.07.2018. godine

- na iznos od 125,04 EUR-a od 15.08.2018. godine

- na iznos od 148,40 EUR-a od 15.09.2018. godine

- na iznos od 142,17 EUR-a od 15.10.2018. godine

- na iznos od 133,95 EUR-a od 15.11.2018. godine

- na iznos od 134,31 EUR-a od 15.12.2018. godine

- na iznos od 139,00 EUR-a od 15.01.2019. godine

- na iznos od 134,05 EUR-a od 15.02.2019. godine

- na iznos od 138,14 EUR-a od 15.03.2019. godine

- na iznos od 137,79 EUR-a od 15.04.2019. godine

- na iznos od 139,06 EUR-a od 15.05.2019. godine

- na iznos od 138,76 EUR-a od 15.06.2019. godine

- na iznos od 125,28 EUR-a od 15.07.2019. godine

- na iznos od 125,83 EUR-a od 15.08.2019. godine

- na iznos od 124,96 EUR-a od 15.09.2019. godine

- na iznos od 133,74 EUR-a od 15.10.2019. godine

- na iznos od 134,78 EUR-a od 15.11.2019. godine

- na iznos od 131,42 EUR-a od 15.12.2019. godine

- na iznos od 137,68 EUR-a od 15.01.2020. godine

- na iznos od 154,69 EUR-a od 15.02.2020. godine

- na iznos od 143,31 EUR-a od 15.03.2020. godine

- na iznos od 139,38 EUR-a od 15.04.2020. godine

- na iznos od 142,58 EUR-a od 15.05.2020. godine

- na iznos od 158,75 EUR-a od 15.06.2020. godine

- na iznos od 160,11 EUR-a od 15.07.2020. godine

- na iznos od 129,66 EUR-a od 15.08.2020. godine

- na iznos od 147,64 EUR-a od 15.09.2020. godine

- na iznos od 141,06 EUR-a od 15.10.2020. godine

- na iznos od 154,98 EUR-a od 15.11.2020. godine

- na iznos od 148,50 EUR-a od 15.12.2020. godine

- na iznos od 133,88 EUR-a od 15.01.2021. godine

- na iznos od 78,07 EUR-a od 15.02.2021. godine

- na iznos od 143,11 EUR-a od 15.03.2021. godine

- na iznos od 136,17 EUR-a od 15.04.2021. godine

- na iznos od 135,90 EUR-a od 15.05.2021. godine

- na iznos od 140,31 EUR-a od 15.06.2021. godine

- na iznos od 135,90 EUR-a od 15.07.2021. godine

- na iznos od 141,30 EUR-a od 15.08.2021. godine

- na iznos od 135,90 EUR-a od 15.09.2021. godine

- na iznos od 135,90 EUR-a od 15.10.2021. godine

- na iznos od 144,34 EUR-a od 15.11.2021. godine

- na iznos od 140,94 EUR-a od 15.12.2021. godine

- na iznos od 148,21 EUR-a od 15.01.2022. godine

- na iznos od 148,11 EUR-a od 15.02.2022. godine

- na iznos od 152,94 EUR-a od 15.03.2022. godine

- na iznos od 141,86 EUR-a od 15.04.2022. godine

- na iznos od 139,00 EUR-a od 15.05.2022. godine

- na iznos od 146,03 EUR-a od 15.06.2022. godine

- na iznos od 137,16 EUR-a od 15.07.2022. godine

- na iznos od 147,47 EUR-a od 15.08.2022. godine

- na iznos od 158,10 EUR-a od 15.09.2022. godine

- na iznos od 149,87 EUR-a od 15.10.2022. godine

pa do isplate, po stopi određenoj za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.640,45 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 2. travnja 2023. navodi se da se tužitelj Sukladno zakonskoj obvezi iz članka 186. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, prethodno obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev tuženik nije prihvatio. Tužitelj da je zaposlen kod tuženika kao namještenik raspoređen na radnom mjestu vozača-dostavljača. Odredbom čl. 139. važećeg Zakona o državnim službenicima propisano je da klasifikaciju radnih mjesta i plaće namještenika uređuje uredbom Vlada.Nadalje da se radi o Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, a kojom je u članku 4. b) točka 3. ranije bilo propisano kako koeficijent za radno mjesto namještenika III. vrste iznosi 0,776. Isto tako, u točki 2. istog članka te Uredbe da je bilo propisano kako osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenosti poslova 0,873. Novom Uredbom koeficijent za radno mjesto namještenika III. vrste iznosi 0,815, a osobni vozač državnog dužnosnika sada ima koeficijent složenosti poslova 0,917. Sukladno važećim propisima vozač-dostavljač, između ostalog, obavlja poslove prijevoza državnih dužnosnika. Dakle, da je jedina razlika između opisa poslova radnog mjesta vozača dostavljača i vozača državnog dužnosnika koje naprijed citirane odredbe određuju, a time i koeficijent složenosti poslova u činjenici što vozač dostavljač obavlja poslove prijevoza dužnosnika kao i vozač državnog dužnosnika ali po potrebi. Nadalje se naglašava da predlagatelj kao vozač dostavljač u Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu svakodnevno obavlja poslove prijevoza dužnosnika, odnosno njegov posao tijekom radnog vremena, kako redovnog tako i prekovremenog je u pretežitom dijelu prijevoz dužnosnika (na zakazane rasprave u dislociranim sudovima, seminare, očevide i sl.). S obzirom na ranije navedeno, ali i činjenicu da poslodavac ne želi uskladiti koeficijent složenosti poslova radnog mjesta vozača dostavljača s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika, tužitelj se poziva na odredbe članka 29. Zakona o državnim službenicima te drži da ga za zatraženo razdoblje pripada naknada za faktični rad za poslove koje obavlja, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, a koji nisu u opisu poslova za koje je raspoređen. Nadalje se ističe da kako se podaci o evidenciji radnog vremena i rasporeda rada u spornom razdoblju smatraju zajedničkim i za tužitelja i za tuženika, te kako zbog složenosti obračuna plaće i naknade plaće tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev, već je to sukladno iznijetom zakonska dužnost tuženika da tužitelj u ovom trenutku nije u mogućnosti precizirati traženje s osnove isplate za faktični rad za poslove koje obavlja, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, a koji nisu u opisu poslova za koje je raspoređen jer ne raspolaže točnim podacima o svakodnevnom rasporedu rada, a uslijed čega da svoj zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sve sukladno odredbi članka 186.b. Zakona o parničnom postupku te predlaže prije svega da tuženik dostavi podatke o dnevnom rasporedu rada za razdoblje od listopada 2017. godine do rujna 2022. godine, a po potrebi i druge podatke i dokumentaciju iz koje će biti vidljivo koliko dugo je tužitelj u obuhvaćenom razdoblju obavljao poslove, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, a koji nisu u opisu poslova za koje je raspoređen.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 14-15 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje tuženik čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji da je odgovoreno negativno, a sve budući da je isti u cijelosti neosnovan, kako glede osnova tako i glede visine. Tužena prvenstveno ističe, kako je tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunata i isplaćena plaća, sve sukladno važećim propisima. Tužitelj da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod posl.br. P-101/2019 od 30. rujna 2019. raspoređen s danom od 1. listopada 2019. na neodređeno vrijeme u Županijsko državno odvjetništvo u Splitu na radno mjesto namještenika III. vrste, vozač-dostavljač. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je podnositelj raspoređen da je utvrđen sa 0,766 za radno mjesto III. vrste – rada mjesta namještenika III. vrste sukladno čl. 4. podstavak b) točka 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi ("Narodne novine", broj: 37/01, 38/01, 71/01, 89/01, 112/01, 7/02, 17/03, 197/03, 21/04, 25/04, 66/05, 92/05,131/05, 140/05, 81/06, 11/07, 47/07, 109/07, 58/08, 32/09, 140/09, 21/10, 38/10, 77/10, 113/10, 22/11, 142/11, 31/12, 49/12, 60/12, 65/12, 78/12, 82/12, 100/12, 124/12, 140/12, 16/13, 25/13, 52/13, 96/13, 126/13, 2/14, 94/14, 140/14, 151/14, 76/15, 100/15, 71/18, 15/19, 73/19, 63/21, 13/22, 13/22, 139/22). Radna mjesta državnih službenika i namještenika u Županijskom državnom odvjetništvu da su određena Pravilnikom o unutarnjem redu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Istim da je u okviru ustrojstvene jedinice Pisarnica državnoodvjetničke uprave ustrojeno radno mjesto namještenika III. vrste – vozač-dostavljač u opisu kojeg radnog mjesta su poslovi upravljanja službenim vozilom po nalogu državnog odvjetnika, voditi brigu o ispravnosti vozila, urednosti, registraciji, redovnom servisiranju, rezervnim dijelovima i potrošnom materijalu, voditi propisanu evidenciju o upotrebi vozila, obavljati poslove dostave državnom tijelu, fotokopirati i raditi druge poslove po nalogu pretpostavljenog te obavljati prijevoz dužnosnika i službenika kada je to potrebno. Nadalje se navodi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto vozača dostavljača te u okviru obavljanja poslova tog radnog mjesta obavlja prijevoz dužnosnika i službenika kada je to potrebno. Naime, Općinski sud u Splitu trenutno se nalazi na dislociranom mjestu te potrebe raspravnih ročišta zahtijevaju prijevoz zamjenika državnog odvjetnika i državnoodvjetničkih savjetnika, i to onih koji u tu svrhu ne koriste osobno vozilo. Prijevoz osoba u svrhu nazočenja seminara, osobito nakon uvođenja i korištenja zoom platforme, da je sveden na minimum, dok je prijevoz dužnosnika na očevide dodatno valoriziran kroz isplatu propisanih dodataka sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Dakle, tužitelj da obavlja poslove prijevoza dužnosnika i službenika koji poslovi su nesumnjivo u opisu poslova njegova radnog mjesta pa je nevažno koliko se to dugo i često obavlja, sve dok potreba posla nalaže, S tim u vezi, napominje se i da je nova zgrada Općinskog suda u Splitu finalizirana za korištenje pa će preseljenjem suda otpasti potreba prijevoza dužnosnika i službenika, što znači da prijevoz osoba na dislociranu lokaciju Općinskog suda u Splitu nalažu trenutne potrebe službe. U konačnici tuženik navodi da je obavljanje poslova prijevoza dužnosnika i službenika u skladu s opisom poslova radnog mjesta podnositelja zahtjeva te nema osnove za primjenu kategorizacije i koeficijenta radnog mjesta osobnog vozača, a koje radno mjesto, na koncu, i nije Pravilnikom o unutarnjem redu propisano niti ustrojeno u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu jer da potrebe službe ni ne zahtijevaju permanentnost te vrste radnog mjesta, te se slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odgovora na Zahtjev tužitelja za mirno rješenja spora od 8. ožujka 2023. (list 6-7 spisa); Zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja od 28. listopada 2022. (list 8-10 spisa); opis poslova i podataka o plaći (list 21-22 spisa); dopisa Sindikata policije Hrvatske od 3. veljače 2023. (list 23-24 spisa); dopisa vozača u ODO I ŽDO u Splitu (list 25-26 spisa); Odluke o nazivima i uvjetima za radna mjesta, poslovima koji se na njima obavljaju te koeficijentima složenosti poslova u Ustavnom sudu RH (list 27-47 spisa); Pravilnika o unutarnjem redu u Županijskom državnom odvjetnišvu u Splitu – pročišćeni tekst (list 51-52 spisa); Rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 30. rujna 2019. (list 53-54 spisa); putnih naloga na ime HO (list 56-93 spisa); Evidencija prisutnosti i popis obavljenih radnji (list 94-143 spisa); rasporeda dežurstava (list 144- 203 spisa); tužiteljeve interne evidencije vezano za prijevoz dužnosnika (list 208-341 spisa); platnih lista za tužitelja (list 343-405 spisa); putnog naloga na ime SO (list 412 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MO (list 407-409 spisa); svjedoka JO (list 409-410 spisa); svjedoka SO (list 432- 434 spisa); te pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 1. svibnja 2024. (list 415-422 spisa). Također je u dokazne svrhe pregledan i zapisnik sa glavne rasprave održane pred ovim sudom u predmetu u istovrsnoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pr-300/2023 od 20.veljače 2024.godine, a na kojem ročištu je uz suglasnost parničnih stranaka i navedenoda će se zapisnik s tog ročišta u kojem je HO (u ovom postupku tužitelj) saslušan kao svjedok koristiti u ovom

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za utuženo razdoblje od listopada 2017.godine pa do rujna 2022.godine i to razlike između ostvarene plaće u utuženom periodu i pretpostavljenih primanja.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužitelja kao namještenik III vrste raspoređen na radnom mjestu vozača – dostavljača, te nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju primao plaću vozača – dostavljača.

7. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica da li je tužitelj u utuženom razdoblju isključivo obavljao posao vozača – dostavljača ili je obavljao i posao vozača državnog dužnosnika i u kojoj mjeri, te da li istog u tom smislu pripada zatražena razlika plaće između ostvarene plaće tužitelja u utuženom periodu i pretpostavljenih primanja. Također među strankama nije sporna činjenica da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 8-9 spisa) u skladu sa odredbom članka 186 a ZPP-a, te je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbilo njegov zahtjev, a slijedom čega je isti sukladno odredbi članka 186 a stavak 5. u zakonskom roku podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja kojeg je tuženik istakao u ovom postupku potrebno je istaći da predmetno potraživanje nije zastarjelo budući nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja (članak 139. Zakona o radu ''NN'' 93/14).

8. Iz pregledanog opisa poslova i podataka o plaći (list 21-22 spisa) proizlazi da se radno mjesto tužitelja i to radno mjesto namještenika III vrste vozača dostavljača predstavlja radno mjesto na kojem tužitelj obavlja poslove dostave nadležnom državnom tijelu, fotokopiranja, te druge poslove po nalogu nadređenog, te održava i brine se o voznom parku odvjetništva te po potrebi poslove prijevoza dužnosnika i druge poslove po nalogu općinskog državnog odvjetnika, zamjenika općinskog državnog odvjetnika i tajnika, a za navedeno radno mjesto je predviđena odgovarajuća srednja stručna škola prometne struke, te položen ispit za vozača B kategorije, te poznavanje rada na uredskim strojevima. U odnosu na opis radnog mjesta vozača državnog dužnosnika je navedeno da isti upravlja službenim automobilom i obavlja poslove državnih dužnosnika, brine se o redovnom održavanju, pranju i čišćenju službenih automobila, obavlja dnevni preventivni tehnički pregled, predlaže otklanjanje uočenih kvarova na službenom automobilu, po potrebi pomaže u prijevozu drugih osoba i dostavi spisa i pošiljaka, te obavlja druge poslove po nalogu nadređenih. Iz podataka o plaći osobnog državnog dužnosnika proizlazi da je koeficijent istog 0,873 te da je taj koeficijent utvrđen člankom 4. stavkom 1., točkom b. podtočkom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi.

9. Iz pregledanog dopisa Sindikata policije Hrvatske od 03.02.2023.godine (list 23-24 spisa) proizlazi da je navedeni Sindikat istakao da su od strane njegovih članova zaprimljene informacije kako su u ODO-u i ŽDO-u u Splitu djelatnicima koji obavljaju poslove vozača propisani različiti koeficijenti složenosti poslova u odnosu na njihove kolege u drugim pravosudnim tijelima npr. u Županijskom sudu u Splitu, Ustavnom sudu RH i dr.), a koji da u osnovi obavljaju potpuno iste, ako ne i teže i složenije poslove. Navodi se da su djelatnici koji obavljaju poslove vozača dežurni vozači 10-15 dana u mjesecu kada voze državne dužnosnike na vršenje očevida KD, a da za to nisu jednako plaćeni. Istaknuto je da postoji razlika između kategorija vozača na ODO i ŽDO i to vozač-dostavljač s koeficijentom složenosti poslova 0,815, a na Županijskom sudu ''osobni vozač državnog dužnosnika'' s koeficijentom složenosti poslova 0,917, te na Ustavnom sudu ''dostavljač za vanjsku dostavu i nabavu-vozač'' s koeficijentom složenosti poslova 1,147. Ističe se da se kao obrazloženje za tu razliku navodi kako su vozači sa nižim koeficijentom dostavljači, a da po potrebi obavljaju prijevoz dužnosnika i službenika, ali da u praksi službenici s koeficijentom 0,815 državne dužnosnike voze jednako kao i vozači s koeficijentom 0,917, a posao dostavljača da je sporedan i da ga obavljaju usput. Istaknuto je da ako navedene vozače-dostavljače na ODO i ŽDO s koeficijentom 0,815 usporedimo sa dostavljačem za vanjsku dostavu i nabavu sa vozačem na Ustavnom sudu RH s koeficijentom 1.147, a kojima da je u opisu poslova jasno navedeno da obavljaju po potrebi prijevoz ustavnih sudaca i glavnog tajnika ističe se da je onda razlika u koeficijentu još izraženija iako da je opis poslova i obveza gotovo isti, ako ne i veći. Zaključak navedeni sindikat predlaže u navedenom dopisu Državnom odvjetništvu RH da razmotre njihovu inicijativu te da se svim službenicima koji obavljaju iste poslove u konkretnom slučaju poslove vozača osiguraju jednaki uvjeti, izjednače koeficijenti složenosti poslova s kolegama koji obavljaju iste poslove u drugim pravosudnim tijelima, te da se vozači koji voze dužnosnike tako i evidentiraju bez obzira u kojem pravosudnom tijelu obavljaju konkretne poslove vozača. Traženo je da se dostavi obavijest o navedenom navedenom Sindikatu policije Hrvatske, te je o navedenom obaviješten i Michele Squiccimarro, županijski državni odvjetnik ŽDO-a u Splitu, te Biljana Puharić općinska državna odvjetnica ODO-a u Splitu.

10. Iz pregledanog dopisa vozača u ODO-u i ŽDO-u Split Državnom odvjetništvu u Splitu, a među kojim vozačima je i tužitelj (list 25-26 spisa) proizlazi da su se navedeni vozači pa i tužitelj obratili Državnom odvjetništvu u Splitu ističući da su zaposleni na radnom mjestu namještenika-vozača dostavljača u općinskim i županijskim državnim odvjetništvima te da im je plaća propisana Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi prema kojem da za njihovo radno mjesto je propisan koeficijent složenosti poslova 0,776 dok da je istom odredbom propisano da osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenosti poslova 0,873. Istaknuto je da vozač dostavljač između ostalog obavlja poslove prijevoza državnih dužnosnika, te da je jedina razlika između opisa radnog mjesta vozača -dostavljača i vozača državnog dužnosnika u činjenici što vozač-dostavljač obavlja poslove prijevoza dužnosnika kao i vozač državnog dužnosnika, ali po potrebi. Navedeni vozači pa i tužitelj su istakli da kao namještenici vozači-dostavljači u Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu svakodnevno obavljaju poslove prijevoza dužnosnika, te da je njihov posao tijekom radnog vremena uglavnom prijevoz dužnosnika i to na zakazane rasprave na dislociranim sudovima, seminare, očevide i slično. Također su isti istakli da mjesečno odrađuju kako aktivna tako i pasivna dežurstva, a za koja da su obavezni biti u stalnoj pripravnosti, te biti dostupni na mobitel (10-15 dana mjesečno), te da se zna često dogoditi da iz aktivnog dežurstva u noćnim satima nakon obavljenog očevida sa dežurnim zamjenikom dolaze na posao, te voze državne dužnosnike, a čime da ugrožavaju vlastiti život. Naposljetku su vozači istakli da iz navedenih razloga smatraju da bi im poslodavac trebao uskladiti koeficijent složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika, a koji da sukladno citiranoj Uredbi iznosi 0,873. Istaknuto je i da dežurstva navedenih vozača predstavljaju prekovremeni rad. Zaključno su vozači istakli da njihovi kolege-vozači na Županijskom i Općinskom sudu u Splitu radeći na istim poslovima u Ministarstvu pravosuđa i istim kolektivnim ugovorima imaju veći koeficijent od njih (0,873), a da oni za razliku od njih dežuraju i odlaze na očevide najtežih kaznenih djela. Obavijesti o ovome je poslana DORH-u, Ministarstvu pravosuđa, Sindikatu policije Hrvatske i Pučkoj pravobraniteljici.

11. Iz pregledanog rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj P- 101/2019 od 30.rujna 2019. proizlazi da je tužitelj kao namještenik sa srednjom stručnom spremom prometne struke sa danom 01.10.2019.godine raspoređen na neodređeno vrijeme u ŽDO u Splitu na radno mjesto namještenika III vrste, vozač- dostavljač sukladno članku 4. Pravilnika o unutarnjem redu u ŽDO-u Split pod rednim brojem 9. Također iz ovog rješenja proizlazi da je kao koeficijent složenosti poslova ovog radnog mjesta utvrđen 0,776, te je utvrđeno da tužitelj na dan 30.rujna 2019.godine ima 22 godine, 6 mjeseci i 11 dana radnog staža, te da će mu se plaća po tom rješenju isplaćivati počevši od 01.10.2019.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka MO (list 407-409 spisa) proizlazi da je i on kod ODO-a Split zaposlen na radnom mjestu vozača-dostavljača te ističe da postoji razlika u koeficijentima složenosti poslova za radno mjesto vozača- dostavljača i za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika budući da je koeficijent složenosti poslova za vozača-dostavljača 0,815 a za osobnog vozača državnog dužnosnika 0,917, a u dokazne svrhe svjedok prikazao sudu na uvid i rješenje iz kojeg je bilo razvidno da osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent 0,917. Isti navodi da su dosta slični opisi radnih mjesta vozača-dostavljača i osobnog vozača državnog dužnosnika s time da vozač-dostavljač prvenstveno kao opis njegovog radnog mjesta vrši dostavu pismena i paketa, a trebao bi samo po potrebi voziti državnog dužnosnika dok je za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika primarna dužnost prema opisu radnog mjesta da vozi dužnosnika, a isti samo po potrebi treba obavljati poslove dostavljanja pismena i pošiljaka. Isti navodi da ODO zapravo i nema osobnog vozača državnog dužnosnika već da samo postoji vozač dostavljač pa da je upravo to razlog što vozači-dostavljači se od strane poslodavca svakodnevno koriste za prijevoz dužnosnika dok osobni vozač državnog dužnosnika postoji samo na Županijskom sudu u Splitu i moguće na DORH-u. U odnosu na činjenicu koliko vozila i vozača ima u ODO-u Split i to vozača dostavljača, svjedok navodi da postoje 4 vozila i 4 vozača dostavljača na ODO Split. Svjedok navodi da je njegov posao vozača-dostavljača iznimno stresan i odgovoran jer kad ima dežurstvo da se radi o dežurstvu od 0-24 te da se događa da on mora u roku od 20 minuta pokupiti vještaka i zamjenika ODO-a i prevesti ih na odgovarajuće mjesto, a ukoliko je riječ o nekakvog prometnoj nesreći u kojoj je poginulo dijete, da se znalo to događati upravo uoči ili za vrijeme blagdana pa da tako on zbog ovakvih vrsta prijevoza ne može niti planirati svoj godišnji odmor pa da je upravo u ovoj 2023. g. bilo 50 nesreća sa smrtnim slučajem. U odnosu na činjenicu da li su se djelatnici vozači dostavljači prituživali na navedenu situaciju što je manji koeficijent složenosti poslova između vozača dostavljača i osobnog vozača državnog dužnosnika i što oni moraju svakodnevno prevoziti državne dužnosnike, premda im u opisu radnog mjesta stoji da je to povremeno, isti odgovara da su se neprekidno prituživali nadležnima i pisali predstavke i to da je on kao povjerenik sindikata pisao gospođi UO, koja je glavna u Ministarstvu pravosuđa vezano za donošenje uredbi o navedenim koeficijentima, te da je pisao i na druge adrese glavnoj državnoj odvjetnici, te da su izišli i u medijima s navedenim problemom al do danas da nema nikakvog odgovora a da su im glavni čelnici odgovorili da oni vezano za njihov problem ne mogu ništa već da svoja prava pokušavaju ishoditi sudskim putem. Nadalje isti navodi da svakodnevno prevoze državne dužnosnike kao vozači dostavljači te da uz to ne dostavljaju pakete nego samo pošiljke , a da prijevoz dužnosnika vrše u radnom vremenu od 7:00 -15:00 sati, a kad su dežurni da su na raspolaganju za prijevoz dužnosnika od 0-24 sata, a da zadnje vrijeme voze i zamjenike ODO-a na razne očevide i gdje je god potrebno, posebno očevide vezano za zemljišta. Svjedok napominje da kad je rekao da postoje 4 vozača dostavljača, da je pri tom mislio na dvojicu koja su namijenjena za ODO i dvojicu za ŽDO. U odnosu na upit da li je postojala pojačana potreba u utuženom razdoblju za prijevozom dužnosnika posebice imajući u vidu da je sud bio dislociran, svjedok odgovara da je bila riječ o svakodnevnoj potrebi za prevoženjem dužnosnika. Nadalje navodi da se prijevoz od strane vozača dostavljača i to prijevoz državnih dužnosnika, organizira na način da vozači dostavljači imaju službene mobitele na koje im zamjenici ODO-a napišu poruku kada trebaju gdje ići službeno i da vozač dostavljač kad zaprimi te poruke vidi kakav može napraviti raspored i povratno obavještava zamjenika ODO-a u koji sat i gdje da ga čeka radi prijevoza. Vezano za pojašnjenje koga prevozi tužitelj kao vozač, a koga konkretno svjedok i koja je razlika, isti navodi da je tužitelj vozač za Županijsko državno odvjetništvo, a da je on vozač za Općinsko državno odvjetništvo, al da imaju ista zaduženja te da i jedan i drugi prevoze zamjenike i ODO-a i ŽDO-a te da i jedan i drugi vrše te prijevoze za vrijeme dežurstava koja s određuju od 0-24 te da je jedina razlika u rangu dužnosnika koje prevoze, obzirom da tužitelj prevozi dužnosnike ŽDO-a koji su većeg ranga od onih koje prevozi on osobno zamjenika ODO-a, ali u samom poslu da nema nikakve razlike u izvršenim prijevozima u smislu modaliteta kako se to vrši i vremena u kojem se to vrši. Isti navodi da dostavljaju knjigu pošte, a da pakete dostavlja sama pošta, a isto tako i da znaju i po nekoliko puta dnevno dostavljati rješenja o istražnom zatvoru i da su to svakodnevne radnje i da u pravilu prilikom prijevoza nekog od dužnosnika da znaju dostaviti i knjigu pošte ili rješenje o istražnom zatvoru. Vezano za modalitete prijevoza dužnosnika na sud, svjedok navodi da kad zamjenik ODO-a ili ŽDO-a ima raspravu da pošalje poruku o tome najkasnije dan ranije do 14:00 sati za sutradan, te da vozači dostavljači to prime u svojoj poruci i memoriraju pod imenom tog zamjenika odnosno dužnosnika i da od zavisnosti od toga se pravi raspored i obavještava osobu kada će se doći po njega za prijevoz. Nadalje ističe da on sada u ovom trenutku ne govori o plaćanju prekovremenog rada te ne osporava činjenicu da je on plaćen za spomenuta dežurstva već je ono što želi istaknuti da on isključivo prevozi državne dužnosnike i da se zna dogoditi da 7 dana u komadu bude dežuran bez slobodnog dana, a da sam dužnosnik ima 1 dan dežurstva, te da on navedene prigode izlazi na terene skupa s dužnosnicima i da su česte situacije ružne na terenu zbog kojih da on proživljava ogroman stres, a već je spomenuo da se nerijetko radi o poginulim osobama i mlađim osobama, zbog čega strepi i za vlastitu djecu kad izlaze van. Nadalje navodi da on već radi posao vozača dostavljača 5 godina i da su on i tužitelj od početka upozoravali na navedeni problem, a posebno ističe da vozači na Županijskom sudu voze samo suce po nalogu njihovog čelnika a da su uspjeli ostvariti koeficijent kojeg prima osobni vozač dužnosnika točnije koeficijent 0,917, a da njihovi pokušaji da to ostvare nisu naišli na razumijevanje. Svjedok ističe da smatra obzirom da oni kao vozači dostavljači minimalno vrše dostavljanja pošiljki u odnosu na prijevoz državnih dužnosnika a koji prijevoz njima zapravo preteže u njihovim poslovima u sklopu radnog vremena i koji posao prijevoza dužnosnika je stresan zbog svega što je u iskazu opisao da smatra da oni kao vozači dostavljači koji najveći dio vremena točnije cijelo vrijeme prevoze dužnosnike da zaslužuju imati koeficijent osobnog vozača dužnosnika zbog poslova koje obavljaju.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka JO (list 409-410 spisa) proizlazi da je svjedok također radio kao vozač dostavljač u Općinskom državnom odvjetništvu i da dan danas radi u ODO-u kao vozač dostavljač i to da je najprije bio zaposlen na tom radnom mjestu prema ugovoru na određeno vrijeme od 13.1.2021. do 13.1.2022., a potom od 14.3.2022. na neodređeno vrijeme do danas. U odnosu na činjenicu što radi u sklopu radnog vremena vozača dostavljača isti navodi da je do preseljenja Općinskog suda s Dračevca u Gundulićevu svakodnevno obavljao vožnje zamjenika ODO-a do Dračevca, pa po tom vožnju istih do Zagreba pa vožnju na sud u Trogir koji je bio dislociran, pa na aerodrom te vožnje dužnosnika na očevid povodom prometnih nezgoda, radnih nesreća, ubojstava i sl. kada je vozio zamjenike ODO-a i sudske vještake na teren. Isti navodi da ovakav posao uključuje rad od 0-24 uključujući nedjelje i praznike te da se ne može okvalificirati kao radno mjesto vozača dostavljača budući preteže prijevoz dužnosnika iz razno raznih potreba i zahtijeva na odgovarajuća mjesta. Ističe da je koeficijent složenosti poslova osobnog vozača dužnosnika negdje otprilike 0,915, a vozača dostavljača u sadašnje vrijeme 0,815. Vezano za rasporedi vožnji od strane vozača dostavljača, svjedok navodi da on osobno napravi tjedni raspored, a da je tako i kod drugih vozača dostavljača i da im stižu poruke na službeni mobitel gdje ih zamjenici obavještavaju o raspravama na koje moraju ići i očevidima na parcelama na koje moraju ići te kad moraju eventualno ići u Trogir ili Kaštela zbog istih slučajeva, te da se po tome radi raspored prijevoza od strane vozača dostavljača i obavještavaju se navedene osobe o satu kad će ih se prevesti na određenu lokaciju. Nadalje navodi da se vožnja državnih dužnosnika obavlja svaki dan te da je takva situacija od početka zasnivanja radnog odnosa na radnom mjestu vozača-dostavljača. Vezano za pojašnjenje da li vozači dostavljači iz ODO-a i vozači dostavljači iz ŽDO-a rade isti posao po pitanu prijevoza dužnosnika, svjedok navodi potvrdno i pojašnjava da su oni zamjenike ŽDO-a vozili na očevide vezano za prometne nezgode sa smrtnim posljedicama, a da ih u zadnje vrijeme su vozili vezano za slučajeve pokušaja ubojstava i ubojstava, a da po nalogu poslodavca se tokom radnog vremena voze i zamjenici ŽDO-a u Zagreb ili u Šibenik i slično, gdje god je potrebno te da u mobitelu ima i potraživanja i od zamjenika ODO-a za prijevoz i zamjenika ŽDO-a ali da za ŽDO mu traže prijevoz zamjenici ili tajnica ili ravnatelj, ali da uvijek netko nazove i to predlaže. Svjedok potvrđuje činjenicu da kad odlazi u Zagreb radi prijevoza dužnosnika da ima plaćene dnevnice. Isti ne poriče da su mu plaćeni prekovremeni rad ni dežurstva. Svjedok pojašnjava bitnu činjenicu da je problematično to što oni kao vozači dostavljači prevoze državne dužnosnike, a da sam naziv radnog mjesta vozač- dostavljač to ne bi trebao podrazumijevati već samo prijevoz pošiljaka , a ne i vožnju dužnosnika, dok je upravo vozač dužnosnika taj kojem bi posao trebao biti prijevoz dužnosnika, a da se dogodila situacija da vozači dostavljači kojima to ne bi trebalo biti u opisu radnog mjesta prvenstveno prevoze dužnosnike svakodnevno. Ističe da on osobno nije upoznat s činjenicom gdje postoji osobni vozač pravosudnog dužnosnika.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka SO (list 432-434 spisa) proizlazi da su mu poznate činjenice o kojima svjedoči budući da je on radni kolega tužitelja koji također radi na radnom mjestu vozač dostavljač kao i tužitelj. Isti navodi vezano za utuženi period da je radno vrijeme vozača-dostavljača od 7.00 ujutro do 15.00 sati poslijepodne. Ističe da su i on i tužitelj na dnevnoj bazi svakodnevno vozili državne dužnosnike na rasprave i to savjetnike iz ODO-a i sa Županijskog suda, kao i zamjenike ODO-a i zamjenike sa Županijskog suda jer da je takav bio dogovor između ODO-a i ŽDO-a. Isti navodi da su on i tužitelj tako dnevno imali po 6-7 "tura" takve vožnje navedenih dužnosnika na rasprave, te da su ih vozili i tijekom radnog vremena i nakon radnog vremena ako su bili dežurni, a da su ih vozili i na očevide. Ističe da je vožnja uvijek bila službenim vozilom te da je bilo tada otprilike 6 službenih vozila, a da sada ima negdje oko 4 službena vozila. U odnosu na činjenicu kako je to bilo organizirano, svjedok navodi da bi poslodavac izdao radni nalog a u kojem da se evidentirala i navedena vožnja spomenutih dužnosnika na očevide i rasprave. Svjedok napominje da kad su vozili dužnosnike na nekakvo putovanje duže da bi tada dobili i putne naloge ovjerene od strane službene osobe. Nadalje ističe da bi prva vožnja dužnosnika započela u 8.15 ujutro i da bi trajala do 15.00 sati, a da se to odvijalo na način da bi im dužnosnici kao vozačima-dostavljačima službenim mobitelom poslali kad su im rasprave i gdje treba ići pa da bi onda oni kao vozači- dostavljači radili raspored vožnji tih istih dužnosnika budući da je dužnosnika koje je trebalo voziti uvijek bilo više. Obzirom da se radio raspored vožnji, svjedok ističe da je svaki od vozača-dostavljača imao svoju liniju koju će voziti taj dan. Napominje da je vozačima-dostavljačima u ugovoru o radu stajalo da samo povremeno voze državne službenike, ali da su oni dužnosnike vozili na dnevnoj bazi te da su to radili 99% radnog vremena, a da su eventualno nešto dostavljali ili po potrebi kopirali možda svega 1% radnog vremena. U odnosu na činjenicu postoji li osobni vozač državnog dužnosnika kao radno mjesto i što ta osoba radi, svjedok navodi da postoji i takvo radno mjesto te da se i oni bave prijevozom državnih dužnosnika, ali da je njihov koeficijent složenosti poslova veći od koeficijenta složenosti poslova vozača- dostavljača, a koji isto obavlja svakodnevni prijevoz državnih dužnosnika. U odnosu na činjenicu da li su se vozači-dostavljači obraćali nadređenima pisanim putem i sl., svjedok ističe da su se vozači-dostavljači obraćali nadređenima, da je sa svime upoznat i sindikat, ali da nikad nisu dobili nikakav odgovor na navedeni problem. Isti navodi da oni i dalje obavljaju spomenute vožnje državnih dužnosnika i to na način da dežuraju 7 dana u tjednu 24 sata i voze šefove u navedenim službama na putovanja, a za što da imaju putne naloge. Vezano za upit da li su njemu kao vozaču-dostavljaču i tužitelju bila plaćena dežurstva, isti navodi da su postojala i pasivna i aktivna dežurstva koja su mu bila plaćena, ali da treba uzeti u obzir da je to njemu plaćano za radno mjesto vozača-dostavljača i za koeficijent složenosti poslova koji se primjenjivao na vozača-dostavljača, a da je on obavljao poslove prijevoza državnih dužnosnika za koje bi koeficijent trebao biti veći. Isti navodi da su mu naknadno bili plaćeni prekovremeni sati kad je odlazio u Zagreb ili kad je radio subote i nedjelje. Vezano za upit je li se isti žalio na obračun plaće prilikom primitka plaće isti odgovara da nije dostavljao prigovore poslodavcu na obračunske liste plaća, već da je prigovarao kao i svi vozači dostavljači pa tako i tužitelj DORHU vezano za naziv i koeficijent radnog mjesta, a obzirom da obavlja poslove prijevoza navedenih državnih dužnosnika. Svjedok nadalje navodi da nije bio potreban putni nalog za prijevoz dužnosnika na Dračevac već samo za mjesta udaljena 30 km, ali da je svakodnevno bilo upisivano u radne naloge prijevoz spomenutih dužnosnika na rasprave i očevide, a koji su se prijevozi dogovarali putem službenog mobitela porukama.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka, a u ovom predmetu tužitelja HO danog u predmetu Pr-300/2023, a u istovrsnoj pravnoj stvari, a za koji iskaz su se stranke suglasile da se isti može upotrijebiti u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je isti istakao kako je JO bio vozač dostavljač na Općinskom državnom odvjetništvu, a da je on od veljače 2018. zaposlen na radnom mjestu vozača dostavljača u Županijskom državnom odvjetništvu, a da je prije toga bio na ODO-u. Isti navodi da je on tražio da se plati za mjesto osobnog vozača dužnosnika i prije nego je prešao raditi na ŽDO te da se radi tog obraćao nadležnima. Isti navodi da je on vozio zamjenike ODO-a na Dračevac kad je radio na ODO-u budući je tada sud bio na Dračevcu, pa da su u to vrijeme na ŽDO-u vozači dostavljači kad je on to obavljao imali veći koeficijent složenosti poslova od njega, pa da je i on kao vozač dostavljač tada tražio i dobio 2012. godine suglasnost da mu se povisi koeficijent za vozača dostavljača tada na ODO-u pa da mu se u tom smislu tada povećao koeficijent sa 0,80 na 0,90 i to koeficijent složenosti poslova. Isti napominje da vozači dostavljači imaju svakodnevne vožnje dužnosnika gdje je god potrebno i da se te potrebe samo iz godine u godinu povećavaju te da kad su se dobila dva vozača na ODO-u da su oni kao vozači dostavljači bili poslani kao ispomoć sa ŽDO-a ODO-u u jednom periodu zbog ogromnog broja zahtijeva za prijevoz, a da to traje i dan danas. Ističe da bi ih dnevno znalo zvati po 15 zamjenika dužnosnika koji bi imali svaki po više rasprava dnevno na sudovima pa bi se primjerice dogodilo da u 8,30 ujutro bude 6 rasprava koje imaju zamjenici pa su se slala dva vozila budući su trebala 2 vozača. Što se tiče dežurstava isti navodi da je svaki od vozača dostavljača imao 7 dana dežurstava mjesečno i to od 0-24 sata a da su po potrebi ako je netko od kolega nedostajao išli na dežurstva mijenjati kolegu. Isti navodi da unatoč i njegovom obraćanju i obraćanju drugih vozača dostavljača nije bilo sluha kod nadležnih da vozači dostavljači budu plaćeni sukladno poslu kojeg obavljaju budući se nije radilo o povremenom prijevozu dužnosnika nego konstantnom i svakodnevnom prijevozu dužnosnika kroz duži period godina, pa da su smatrali da u tom smislu trebaju dobiti koeficijent osobnog vozača dužnosnika, a ne vozača dostavljača. Također svjedok napominje da je on do 2018. godine čak bio dežuran po 15 dana mjesečno. U odnosu na činjenicu koji bi bio opis posla vozača dostavljača da nisu obavljali svakodnevno prijevoze dužnosnika isti je naveo da bi po njihovom pravilniku to bila dostava pošte, dostava pismena, kopiranje pismena i po potrebi prijevoz dužnosnika, te ostali poslovi po naredbi poslodavca. Svjedok nadalje navodi da do ovakvih potraživanja ne bi ni došlo da su oni kao vozači dostavljači trebali voziti samo po potrebi, tu i tamo dužnosnike, ali da se ovo pojavilo upravo iz razloga što je posao prijevoza dužnosnika postao osnovni posao vozača dostavljača i to svakodnevni posao, a da je Uredba sama predviđala da postoji posebna osoba – osobni vozač dužnosnika kojemu bi to trebao biti primaran posao. Isti pojašnjava da u navedenoj situaciji budući da se nije koristio osobni vozač dužnosnika za ovakve prijevoze već isključivo vozač dostavljač nije bilo druge nego da vozači dostavljači obavljaju navedeni posao. Međutim, isti navodi da obzirom da je vozač dostavljač obavljao posao osobnog vozača dužnosnika da je trebalo dobiti naknadu prema koeficijentu složenosti poslova koje je u utuženom periodu obavljao upravo iz razloga jer je obavljao poslove višeg koeficijenta složenosti. Ističe da nije bilo problema ni da poslodavac takvu naknadu obustavi nakon što se sud vratio u Gundulićevu ulicu. Za sve ostalo svjedok ističe da on nije kompetentan ulaziti u sistematizaciju radnih mjesta budući da je poslodavac trebao utvrditi pravilno radna mjesta, poslove i odgovarajuće koeficijente. Svjedok ističe da je Dračevac bio konstanta u smislu prijevoza, ali i sve ostalo vezano za prijevoz dužnosnika na ostala mjesta i druge sudove kao Kaštela, Trogir i slično, a što da je bilo svakodnevno.

16. Temeljem odredbe članka 23.stavka 1. Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12-pročišćeni tekst), a koji je u primjeni u utuženom razdoblju je propisano da je državni službenik dužan poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu sa uvjetima službe. Nadalje, temeljem odredbe članka 26. istog Zakona državni službenik je dužan povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenog državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke na koje je raspoređen. Temeljem odredbe članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Također je temeljem odredbe članka 139. istog Zakona o državnim službenicima propisano da klasifikaciju radnih mjesta i plaće namještenika uređuje Uredbom Vlada. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (''NN''37/01 do 155/23) je u članku 4 b) točka 3. ranije bilo propisano da koeficijent za radno mjesto namještenika III vrste iznosi 0,776, a u točki 2. istog članka navedene Uredbe je bilo propisano kako osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenost poslova 0,873, dok je novom Uredbom propisano da koeficijent za radno mjesto namještenika III vrste iznosi 0,815, a osobnog vozača državnog dužnosnika 0,917. Iz pregledanog Pravilnika o unutarnjeg redu u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu (pročišćeni tekst) od 01.svibnja 2022.godine (list 51-52 spisa) proizlazi da je tužiteljevo radno mjesto namještenika III vrste vozač-dostavljač prema opisu radnog mjesta podrazumjevalo da isti upravlja službenim vozilom po nalogu državnog odvjetnika, vodi brigu o njegovoj ispravnosti, urednosti, registraciji, redovnom servisiranju, rezervnim dijelovima i potrošnom materijalu, vodi propisanu evidenciju o upotrebi vozila, obavlja poslove dostave državnom tijelu, fotokopiranja i druge poslove po nalogu pretpostavljenog te po potrebi prijevoz dužnosnika i službenika, a za koje poslove se traži srednja stručna sprema prometne struke koju tužitelj ima, položen ispit za vozača B kategorije, te poznavanje rada na uredskim strojevima.

17. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u predmetnoj pravnoj stvari, a posebice iskaza saslušanog svjedoka ĐO (list 407-409 spisa), te iskaza saslušanog svjedoka TO (list 409-410 spisa) te svjedoka SO (list 432-434 spisa) proizlazi da su isti kao i tužitelj radili na radnom mjestu vozač- dostavljač. U tom smislu iz iskaza saslušanog svjedoka ĐO proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio vozač za Županijsko državno odvjetništvo, a svjedok ĐO za Općinsko državno odvjetništvo s time da su i jedan i drugi prevozili zamjenike ODO-a i ŽDO-a te da su i jedan i drugi vršili te prijevoze za vrijeme dežurstava koja odrađuju od 0-24. Svjedok ĐO je jasno istakao da je jedina razlika između njega i tužitelja u rangu dužnosnika koje prevoze jer da tužitelj prevozi dužnosnike ŽDO-a, a on osobno zamjenika ODO-a, ali da je modalitet prijevoza tih dužnosnika bio upotpunosti isti. U tom smislu iz iskaza svjedoka ĐO proizlazi da zamjenici ODO-a i ŽDO-a kad imaju raspravu o tome pošalju poruku dan ranije do 14:00 sati za sutradan, te da su on i tužitelj kao vozači dostavljači to primali u svojoj poruci i pravili raspored prijevoza te obavještavali navedene osobe kad će doći po njih za prijevoz. Svjedok ĐO je pojasnio da on isključivo prevozi državne dužnosnike i da se zna dogoditi da 7 dana u komadu bude dežuran bez slobodnog dana dok da dužnosnik kojeg prevozi ima samo 1 dan dežurstva. Iz iskaza svjedoka ĐO jasno proizlazi da su on i tužitelj upozoravali na navedeni problem, te da vozači koji rade na Županijskom sudu voze samo suce po nalogu njihovog čelnika, a da su uspjeli za razliku od njega i tužitelja ostvariti koeficijent kojeg prima osobni vozač dužnosnika i to 0,917, a da pokušaji njega i tužitelja nisu naišli na razumijevanje. Pored navedenog iz iskaza svjedoka ĐO jasno proizlazi da on i tužitelj kao vozači minimalno tijekom radnog vremena vrše dostavu pošiljki već da njima u sklopu njihovog radnog vremena preteže prijevoz dužnosnika, te da oni kao vozači dostavljači cijelo vrijeme prevoze dužnosnike, a slijedom čega da zaslužuju imati koeficijent osobnog vozača dužnosnika zbog poslova koje obavljaju. Podjednako je u svom iskazu, a vezano za rad vozača-dostavljača iskazao i svjedok JO koji radi kao vozač dostavljač u ODO-u Split, a koji je istakao da je do preseljenja Općinskog suda sa Dračevca u Gundulićevu svakodnevno obavljao vožnje zamjenika ODO-a sa Dračevca, te vožnju istih do Zagreba, te na sud u Trogir, te na aerodrom kao i vožnje dužnosnika na očevid povodom prometnih nezgoda. Svjedok JO je pojasnio da navedeni posao vozača-dostavljača uključuje rad od 0- 24 uključujući nedjelje i praznike te da se ne može okvalificirati kao radno mjesto vozača dostavljača budući da isti pretežno obavljaju prijevoz dužnosnika iz raznih potreba i zahtjeva na odgovarajuća mjesta. Isti je istakao da je koeficijent vozača dostavljača u sadašnje vrijeme 0,815, a osobnog vozača dužnosnika 0,915. U pogledu načina vožnje dužnosnika svjedok JO je iskazao podjednako kao svjedok ĐO. Zaključno iz iskaza svjedoka JO proizlazi da je upravo problematično to što vozači dostavljači cijelo radno vrijeme prevoze državne dužnosnike, a da sam naziv radnog mjesta vozač-dostavljač navedeno ne bi trebao podrazumjevati već samo prijevoz pošiljaka, a da se dogodilo da vozači dostavljači kojima to ne bi trebalo biti u opisu radnog mjesta prvenstveno prevoze dužnosnike svakodnevno. Iz iskaza svjedoka SO jasno proizlazi da su on i tužitelj tijekom radnog vremena na dnevnoj bazi svakodnevno vozili državne dužnosnike na rasprave i to i tijekom radnog vremena i nakon radnog vremena ako su bili dežurni te na očevide, te da su dnevno imali po 6-7 tura takve vožnje. Svjedok SO je istakao da su on i tužitelj vozili savjetnike iz ODO-a i sa Županijskog suda te zamjenike ODO-a i zamjenike sa Županjskog suda jer da je takav dogovor bio između ODO-a i ŽDO-a. Iz iskaza svjedoka SO proizlazi da su on i tužitelj za ovakve vožnje uvijek koristili službeno vozilo te da je tada bilo otprilike 6 službenih vozila, a da ih sad ima 4. Prema iskazu svjedoka SO poslodavac je njemu i tužitelju izdavao nalog za navedene vožnje u kojem bi se evidentirala i navedena vožnja spomenutih dužnosnika na očevide i rasprave. Prema iskazu svjedoka SO prva vožnja bi počela u 8,15 ujutro te bi trajala do 15,00 sati i to na način da bi vozačima - dostavljačima dužnosnici službenim mobitelom poslali kad su im rasprave i gdje treba ići pa bi onda oni kao vozači dostavljači radili raspored vožnji tih istih dužnosnika. Također je iz iskaza svjedoka SO razvidno da je vozačima-dostavljačima u ugovoru o radu stajalo da samo povremeno voze dužnosnike, ali da su oni dužnosnike vozili 99% radnog vremena, dok da su nešto dostavljali ili kopirali 1% radnog vremena. Također je i svjedok SO potvrdio činjenicu da je koeficijent složenosti poslova osobnog vozača državnog dužnosnika veći od koeficijenta složenosti poslova vozača dostavljača, te je isti također potvrdio i činjenicu da su se svi vozači dostavljači obraćali nadležnim bezuspješno za rješavanje ovog pitanja.

18. Ovaj sud upotpunosti poklanja vjeru navedenim iskazima saslušanih svjedoka ĐO, SO i JO kao i iskazu tužitelja gdje je u svojstvu svjedoka u istovrsnoj pravnoj stvari dao iskaz u predmetu broj Pr-300/23 budući je i iz pregledane službene dokumentacije (putnih naloga, rasporeda dežurstava sa pripadajućom evidencijom prisutnosti i popisom obavljenih radnji (aktivno dežurstvo) za utuženo razdoblje od 2017-2022), a koju je u predmetni spis dostavila tužena uz podnesak tužene od 17.10.2023.godine (list 56-341 spisa) razvidno da je tužena kao poslodavac izdavala učestale putne naloge između ostalog i tužitelju GO za prijevoz dužnosnika na razna mjesta pa i na očevide, a iz navedenog je razvidno da je tužitelj imao i učestale prijevoze dužnosnika za vrijeme aktivnog dežurstva budući je tužena dostavila i rasporede dežurstava iz kojih navedeno proizlazi. Iz navedene obimne dokumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u redovnom radnom vremenu i vremenu dežurstava pretežni dio svog radnog vremena obavljao prijevoz dužnosnika ŽDO-a na određene lokacije, dok iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka u ovom postupku proizlazi da je glavnina radnog vremena tužitelja bio prijevoz navedenih dužnosnika na određene relacije, a zanemariv dio vremena poslovi dostave i kopiranja. Tužitelj je prema rješenju Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj P-101/2019 trebao obavljati posao namještenika III vrste, vozača-dostavljača, a na koje radno mjesto je bio raspoređen sa danom 01.10.2019.godine (list 53-54 spisa), te je navedenim rješenjem prestao važiti njego raniji ugovor o radu broj P-23/2019 od 28.02.2019.godine. Prema Pravilniku o unutarnjem redu u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu od 01.svibnja 2023.godine , a prema opisu radnog mjesta namještenika III vrste vozača- dostavljača (list 52 spisa) ovo radno mjesto ne podrazumijeva uopće svakodnevni prijevoz dužnosnika i službenika već je u navedenom opisu radnog mjesta navedeno da navedeno radno mjesto podrazumijeva samo po potrebi prijevoz dužnosnika i službenika. Ovo proizlazi i iz sadržaja odredbe članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) kojom je propisano da se od državnog službenika može zatražiti da samo u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku i to ĐO, SO i JO, te iskaza tužitelja koji je bio svjedok u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu broj Pr-300/2023 jasno proizlazi da je tužitelj dnevno kao i svjedok SO tokom radnog vremena i izvan radnog vremena pretežito prijevozio državne dužnosnika na rasprave i očevide, a iz čega( proizlazi da je tužitelj pretežito obavljao poslove prijevoza državnih dužnosnika veći dio radnog vremena, a ne povremeno kako je to stajalo u opisu njegovog radnog mjesta dok je druge poslove koji podrazumijeva njegovo radno mjesto kao što su poslovi dostave državnom tijelu te fotokopiranja je radio u minimalnoj mjeri. Tužitelj je kako je to i naveo u predmetu Pr-300/2023 od veljače 2018. zaposlen na mjestu vozača dostavljača u Županijskom državnom odvjetništvu, a prije toga je bio vozač – dostavljač na ODO-u. Isti je vozio zamjenike ODO-a na Dračevac dok je radio na ODO-u, a u vrijeme kad je to obavljao su vozači dostavljači na ŽDO-u prema njegovom iskazu imali veći koeficijent složenosti poslova od njega. Istakao je da je i on kao vozač dostavljač tražio i dobio suglasnost 2012.godine suglasnost da mu se povisi koeficijent za vozača dostavljača na ODO-u i da mu se koeficijent složenosti poslova tada povećao sa 0,80 na 0,90. Međutim i iz navedenog iskaza CO tužitelja proizlazi da bi se dnevno znalo zvati po 15 zamjenika dužnosnika, a koji bi imali svaki po više rasprava dnevno na sudovima te da bi se znalo dogoditi da u 8,30 bude 6 rasprava koje imaju zamjenici, te da je svaki od vozača-dostavljača imao 7 dana dežurstava mjesečno od 0-24 sata te da su po potrebi ako je netko od kolega nedostajao išli na dežurstva mijenjati kolegu. Tužitelj HO je u navedenom iskazu iskazao kao i svjedoci saslušani u ovom postupku da unatoč obraćanju vozača-dostavljača nadležnima nije bilo sluha kod nadležnih da vozači dostavljači budu plaćeni sukladno poslu kojeg obavljaju budući da se nije radilo o povremenom prijevozu dužnosnika nego konstantnom i svakodnevnom prijevozu dužnosnika kroz duži period godina pa da su smatrai da trebaju dobiti koeficijent osobnog vozača dužnosnika, a ne vozača dostavljača. HO je u tom smislu napomenuo da je do 2018.godine bio dežuran po 15 dana mjesečno.

19. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu sa naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Ovu odredbu treba tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu budući je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. U tom smislu u situaciji kad radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu za određene poslove koje je radnik po nalogu i uz suglasnost poslodavca faktički obavljao takve poslove ili dio tih poslova, tada bi imao pravo na plaću predviđenu za faktično obavljene poslove. Ovakav pravni stav je zauzela i sudska praksa u odlukama Vrhovnog suda RH (Revr-704/2014 od 02.prosinca 2014. i Revr-925/2017 od 02.svibnja 2018.godine). Tužitelj je kao i ostali namještenici III vrste vozači -dostavljači tražio od poslodavca da uskladi njegov koeficijent složenosti poslova iz ugovora o radu sa koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika budući je isti po nalogu poslodavca obavljao poslove vozača dužnosnika za koje je bio predviđen veći koeficijent složenosti od koeficijenta složenosti njegovog radnog mjesta vozača- dostavljača i to pretežiti dio radnog vremena. Navedeno je razvidno i iz pregledanog dopisa vozača u ODO-u i ŽDO-u Split u Državnom odvjetništvu u Splitu (list 25-26 spisa) kao i iz pregledanog dopisa Sindikata policije Hrvatske od 03.02.2023.godine (list 23-24 spisa). Međutim, tužena nije postupila po navedenom premda je za cijelo utuženo razdoblje izdavala tužitelju putne naloge za obavljanje poslova prijevoza državnih dužnosnika te su se ovi poslovi prema dokumentaciji koju je tužena dostavila ovom sudu obavljali kroz cijelo utuženo razdoblje iznimno učestalo, pretežiti dio radnog vremena tužitelja i u dežurstvima i samim time protivno citiranoj odredbi članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) kojom je propisano da se od državnog službenika može zatražiti da samo u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Dakle, tužitelj je uz suglasnost tužene cijelo utuženo razdoblje faktički obavljao po nalozima tužene poslove prijevoza dužnosnika i to pretežito kako su to potvrdili i saslušani svjedoci ĐO, JO i SO kao i sam tužitelj u predmetu Pr-300/23 u svojim iskazima i tijekom radnog vremena i izvan radnog vremena. Obzirom da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje bez da je za navedeno imao sklopljen ugovor o radu po nalogu tuženika svakodnevno tijekom i izvan radnog vremena faktički obavljao poslove prijevoza dužnosnika, a navedene poslove je prema opisu radnog mjesta vozača na ŽDO-u Split trebao obavljati samo povremeno, a ne pretežiti dio radnog vremena pa mu je tužena za navedene faktički obavljene poslove bila dužna isplatiti plaću prema koeficijentu složenosti poslova predviđenom za poslove osobnog vozača državnog dužnosnika, a za koje poslove prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi pripada koeficijent složenosti poslova 0,917. U navedenom smislu iz svih navedenih razloga ovaj sud je mišljenja da tuženik osnovano za utuženo razdoblje potražuje razliku između isplaćenih plaća koje su mu isplaćene sukladno koeficijentu složenosti poslova vozača dostavljača i pretpostavljene plaće koje je trebao dobivati prema koeficijentu složenosti poslova za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika budući je isti pretežiti dio radnog vremena faktički obavljao poslove vozača državnih dužnosnika na ŽDO-u Split.

20. U pogledu utvrđivanja visine razlike plaće koja tužitelja pripada u utuženom razdoblju izveden je dokaz vještačenjem po vještaku Ivanu Buljan. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana od 1. svibnja 2024. (list 415-422 spisa) proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće koju bi ostvario za utuženo razdoblje. Tužitelj da se poziva na svoje stvarne radne zadatke i stvarno radno vrijeme. Tuženik da se u odgovoru na tužbu od 09.06.2023. protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti. Pregledom dokumentacije da je utvrđeno da su priloženi isplatni listovi za utuženo razdoblje (zatraženi i dodatni). Sukladno nalogu suda sa ročišta isti da je dobio nalog utvrditi visinu potraživanja tužitelja. Vještak navodi da će se isto utvrditi na način da se izračuna tražena razlika. Vještak naglašava da je opravdanost tužbenog zahtjeva odnosno dokaz je li tužitelj imao pravo na uvećanu plaću (viši koeficijent) pravno pitanje te da je izračun dan pod pretpostavkom da je isto opravdano (što da nije ovlašten tumačiti). Vještak navodi da su za potrebe izrade vještva korišteni svi priloženi dokumenti kao i dodatno dostavljeni. Nakon proučavanja, obračuna i izrade iznosi mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 62.933,10 kn odnosno 8.352,66 € manje primitaka, naspram naknade plaće koju bi ostvario pod pretpostavkom obračuna plaće po višem koeficijentu. Vještak je izračun navedene razlike plaće, te mjesečne iznose prikazao u Tablicama koje prileže njegovom vještvu.

21. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je isti zasnovan na relevantnoj dokumentaciji (platnim podacima, putnim nalozima te rasporedom dežurstava), te stranke nisu imale primjedbi na navedeno vještvo, a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno ovom nalazu i mišljenju.

22.Na priznati iznos glavnice potraživanja na ime razlike plaće u ovom postupku, a u iznosu od 8.352,66 Eur-a tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata koja se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj i dopunjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata dok je odbijen tužbeni zahtjev vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan, a sve kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

23. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva (u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a da je tužena tužitelju dužna u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 11.09.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.09.2023.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 27.11.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.02.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 25.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.02.2024.godine u iznosu od 100 bodova; a što ukupno iznosi 950 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a iznosi 1.900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 475,00 Eur-a ukupno iznosi 2.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.640,45 Eur-a, a koji iznos troškova ovog postupka je tužena dužna isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u