Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-1209/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja FL, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z- 784/2007/8929 od 19. kolovoza 2015. na način da se u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, za katastarsku općinu [katastarska općina], vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, gospodarski objekt, kuća, temelji, ukupne površine 713 m[2] , upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice, kao aktualno upisane zemljišnoknjižne vlasnice iste.
II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.550,00 EUR (tisućupetstopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. lipnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je položena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, gospodarski objekt, kuća, temelji, ukupne površine 713 m[2] , a vlasnikom te nekretnine da je uknjižena tuženica, za cijelo. Nadalje navodi da je pred Općinskim sudom u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Biograd na Moru, pod poslovnim brojem Z- 784/2007/8929 sastavljen zapisnik 19. kolovoza 2015. kojim je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska. U zakonskom roku tužitelj da je podnio prigovor u ispravnom postupku povodom kojeg je održano ročište pred Općinskim sudom u Zadru, te je sastavljen zapisnik poslovnim brojem Z-15254/24 dana 6. svibnja 2024. i odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan. Tužitelj da je osobno i putem pravnih prednika u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najmanje od početka 20. stoljeća. Navedena nekretnina u naravi da predstavlja kuću, oranicu, dvorište, spremnik, spremište i garažu. Tužitelj da je predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda ZL pok. Z, posl. br. O-74/97 od **.**.2004. ZL da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika. Zakonski nasljednici temeljem rješenja o nasljeđivanju i to BL, ML i JL da su se odrekli svog nasljednog dijela u korist tužitelja budući se iste smatraju namirenima, te su dostavile nasljedničke izjave na ostavinskom ročištu, a kako to proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju. Tužitelj da je za predmetnu nekretninu pribavio od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, povijest posjeda za predmetnu nekretninu iz koje proizlazi da je njegov djed KL evidentiran posjednikom matične parcele 2530 još 1971., te da je u novoj izmjeri matična parcela cijepana na čest. zem. [katastarska čestica]. U katastarskom operatu u PL br. 395 k. o. [katastarska općina]-nova, evidentiran je djed tužitelja kao posjednik matične parcele za cijelo. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. 2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 3. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da prije svega tužitelj treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Ističe i da bi se tužitelj trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Nadalje, iz sadržaja zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z- 784/2007/8929 od 19. kolovoza 2015. proizlazi kako tužitelj navodi da je njegov otac UL sklopio ugovor o darovanju sa ZL p. Z koji mu je istim ugovorom darovao dio (matične) čest. 2530 na kojom se nalazi kuća u površini od 16 m[2] , te od 65 m ispred i iza kuće, što su ispoštovali svi zakonski nasljednici, potom da je njegov otac UL preminuo 2002. čiju ostavinsku imovinu nije predstavljala dio čest. 2530 k. o. [katastarska općina]. Dakle, iz sadržaja navedenih isprava odnosno zapisnika te darovnog ugovora proizlazi da bi prednici tužitelja polagali pravo vlasništva za dio predmetne nekretnine, a nikako za cijelo, obzirom da priložene isprave nikako ne opravdavaju traženu površinu od 713 m[2] (već površinu od 16 m + 65 m[2] ). Nadalje, uz tužbu nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. UL p. ZL (oca tužitelja), iako se tužitelj poziva na navedenu ispravu kao osnov stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Zaključno, navodi kako iz isprava priloženih uz tužbu, a za koju tužitelj navodi da je temeljem istih stekao navodno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, proizlazi kako iste nisu podobne za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u: izvod iz katastarskog plana ( list spisa 4), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 5-6), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z- 784/2007/8929 ( list spisa 7-9), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora pod poslovnim brojem Z-15254/2024, ranije Z- 7997/17 ( list spisa 10-12), povijest promjena DGU, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: 936-02/12-05/1, UR.BROJ: 541-19-03-02/1-12-9 od 15. veljače 2012. ( list spisa 13-18), darovni ugovor zaključen između ZL. Z i UL od 5. prosinca 1990. potvrđen od Općine Biograd na Moru, Općinskog sekreterijata za opću upravu i budžet, broj: 1879/1990 (list spisa 20), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu iza pok. ZL pok. Z ( list spisa 21-25), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing. geod. ( list spisa 64-66), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te su u svojstvu svjedoka saslušani PL i IL te je saslušan tužitelj ZL.
3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom poslovni broj: Z-784/2007/8929.
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-784/2007/8929 ( list spisa 7-9) razvidno je da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] Torovi, u naravi dvorišta, gospodarski objekt, kuća i temelji, površine 713 m[2] , nastala od nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u naravi pašnjak te je kao nositelj prava vlasništva na navedenoj nekretnini upisana Republika Hrvatska za cijelo.
9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ZL podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-1524/2024 ( list spisa 10-12), razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
10. Iz povijesti promjena DGU, Područnog ureda za katastar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: 936-02/12-05/1, UR.BROJ: 541-19-03-02/1-12-9 od 15. veljače 2012. (list spisa 13-18) razvidno je da je aerofotogrametrijskim snimanjem izvršenim 1971. (podaci u službenoj upotrebi od 1979.) katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u ABC- registar 457 odnosno posjedovni list 395 na ime KL pok. Z. Do 2005. do reambulacije kat. čest. [katastarska čestica] nije bila cijepana te je novom izmjerom kat. čest. [katastarska čestica] cijepana na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica].
11. Uvidom u darovni ugovor zaključenog 5. prosinca 1990. između ZL pok. Z i ĐL, sina ZL, ovjerenog od Općine Biograd na Moru, Općinskog sekreterijata za opću upravu i budžet, pod brojem 1897/1990 ( list spisa 19- 20) proizlazi da je pok. ZL darovao svom sinu UL nekretninu oznake 2530 na kojoj se nalazi kuća u površini 16 m[2] i 65 m ispred i straga kuće, a navedena da se naslanja na kuću ĐL sa zapadne strane na parceli broj 2529 u površini 1839 m[2] .
12. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovnog broja: O-74/1997 (list spisa 21-25) proizlazi da su kao nasljednici pok. ZL pok. Z, rođen 1911., a umrlog 1997. proglašeni: supruga NL, sinovi AL i CL, nevjesta ŠL, unuci ZL, ĆL, ČL, nevjesta HL te unuci: mldb. EL, RL, TL, DL i GL.
13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ujedno je sud neposrednim opažanjem ( i navodima vještaka) utvrdio da je nekretnina sa sjeverozapadne i jugoistočne strane u cijelosti ograđena betonskim zidovima, dijelom žičanom ogradom i frontovima objekta. Na predmetnoj nekretnini egzistira stara kuća i pomoćni objekt te temelji, dok na sjevernom dijelu predmetne nekretnine egzistira maslinik. Ujedno vještak je uz skicu sudskog očevida izradio i uklop predmeta spora u Digitalni ortofoto 1968. ( list spisa 64) iz kojega su upravo vidljivi objekti koji na parceli egzistiraju i danas, a prikazani na skici sudskog očevida ( list spisa 65).
14. Svjedokinja PL je u svom iskazu navela da joj je poznato da predmet spora predstavlja parcelu u [adresa] na kojoj se nalazi stara kuća, a do koje se nalazi parcela gdje danas živi njezin brat ZL. Navedenu staru kuću da je gradio pokojni otac UL 1964., a gradnja da je završena 1967./68. U toj staroj kući da su živjeli: njezin otac, majka, sestra SL, brat ZL i ona. Nadalje je navela da je njezin otac stekao parcelu iza svog oca, pok. djeda ZL. Djed ZL je druge sinove: F, AL i B namirio drugim parcelama, a ova predmetna parcela je pripala njegovim sinu, a njihovom ocu UL, što da u obitelji nije bilo sporno. Ova parcela je ograđena s dvije strane betonskim zidom, a treća (zapadna) strana graniči sa kućom gdje upravo živi brat ZL. Nitko nikada im nije osporavao pravo vlasništva ove parcele niti istu svojatao. Djed ZL je umro 1997., zna da je doživio visoku starosnu dob, imao je negdje oko 85 do 86 godina. Njezin otac i djed su došli iz [adresa] negdje 1954./1955. godine. Prije nego što je otac izgradio ovu staru kuću, ova parcela je bila livada, njezin djed i otac su imali ovce koje su puštali na ispašu na tu parcelu. Njezin otac je bio najstariji od djece i pomagao je svojim roditeljima. Na toj parceli je zasađeno par stabala maslina, koja se tamo nalaze dan danas. Danas se pored te stare kuće nalazi mali vrtlić koji održava njezin brat.
15. Svjedok IL je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je djed tužitelja pokojni ZL došao iz [adresa] negdje 1960. -ih godina prošlog stoljeća. Pokojnog ZL se dobro sjeća, on da je bio dječak od nekih 12,13 godina kad su se doselili. Pokojni ZL mu je osobno rekao da su dobili od Općine ovu parcelu, kao i susjednu parcelu gdje danas živi ovdje tužitelj ZL. Na predmetnoj parceli gdje se danas nalazi stara kuća viđao je pokojnoga ZL koji je tu čuvao ovce, stoku, bavio se poljoprivredom, što je osobno vidio jer je kao dječak tu igrao nogomet i zajedno su čuvali ovce. Pokojni ZL je imao veliku obitelj, imao je djecu: UL, M, AL, J, B te tri kćeri od kojih je jedna BL, dok se drugim dvjema kćerima ne može sjetiti imena. Ovaj teren gdje je sagrađena ova stara kuća je pripala pokojnom UL i on ju je sagradio za svoje potrebe. Kuća je sagrađena u periodu od 1964. do 1966. U toj kući je živio pokojni UL sa svojom ženom i djecom. U svakom slučaju da se pokojnog ZL dobro sjeća, zvali su ga " K", bio je jedan omanji čovjek i jako radišan i vrijedan. ZL je uvijek govorio da je on to dobio i da je to njegovo i od kada je došao iz [adresa] je koristio ovu parcelu na način kao što je već iskazao.
16. Tužitelj je u stranačkom iskazu naveo je njegov djed prvi put došao 1956. godine i to je došao na jedan teren u blizini od 400-tinjak kvadrata koji je pripadao njegovoj svastiki. Međutim kako je kasnije došao njegov otac, koji je imao puno braće i sestara ta kuća je postala pretijesna, pa je pokojni djed ZL od tadašnjeg Komiteta dobio 1000 kvadrata terena. Danas tih 1000 kvadrata terena je razdijeljeno na način da je na jednoj površini sagrađena ova stara mala kuća tj. ovdje predmetna parcela, jedan dio je u vlasništvu ŽL, a jedan manji dio od 24 kvadrata je ušao na parcelu kat. 2529 gdje danas živi i ima kuću. Kad je pokojni djed KL došao na ovu parcelu, on ju je koristio za ispašu ovaca i za štalu, ima maslina, smokava, koje je sadio njegov djed i otac, a kasnije je njegov otac pok. UL sagradio kuću 1964., a sestra PL se rodila 1965., a od kada su stanovali u toj staroj kući. Pokojni djed ZL je imao djecu: UL, F, AL, J i B te kćeri ŽL, JL i ML. Sva djeca su podijeljena, a njegovom ocu UL je upravo pripala ova stara kuća koju je on i izgradio. Pokojni djed ZL je umro 1997. Poslije izgradnje kuće, ova parcela je omeđena betonskim zidovima, a prije toga je bio suhozid.
17. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.
18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
21. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
23. Prije svega, za istaknuti je da u okolnostima ovog predmeta zbog kojih su tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine (jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao), sama okolnost da je tuženica u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica ne čini posjed tuženika i njegovih prednika nepoštenim.
24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IL ( rođen 1943.) koji ima neposredna i potpuna saznanja o svim odlučnim činjenicama, koji je u bitnom naveo da se vrlo dobro sjeća pok. ZL iz [adresa] koji se doselio negdje 1960-ih prošlog stoljeća, precizirajući da je tada bio dječak od 12-13 godina (što bi odgovaralo 1955./1956. godini), da ga je na predmetnoj parceli gdje se danas nalazi stara kuća viđao kako čuva stoku, a istu da je koristio i za obrađivanje. Poznato mu je da je pok. ZL imao osmero djece, od koje je najstariji bio pok. UL, otac tužitelja te je naveo da je upravo njemu pripala predmetna nekretnina gdje se nalazi stara kuća koju da je sagradio pok. UL u periodu od 1964. do 1966. te je u njoj živio sa svojom suprugom i djecom. Istaknuo je da nije čuo da bi netko treći svojatao predmetnu nekretninu, da je pok. djed ZL svoje nekretnine podijelio i među njima u obitelji nije bilo spora. Budući da je ovaj svjedok iskazivao na temelju činjenica koje su mu osobno poznate, a ujedno je iskazivao podudarno s utvrđenjima suda prilikom uviđaja, pa i nalazom vještaka iz kojeg proizlazi da se upravo na ovoj spornoj nekretnini nalazi stara kuća, pomoćni objekt te zasađeni maslinik, a ujedno da graniči sa parcelom gdje danas živi tužitelj, sud je iskaz ovog svjedoka cijenio uvjerljivim i vjerodostojnim. Iskaz saslušane svjedokinje PL, kao i iskaz tužitelja su u svim bitnim dijelovima u potpunosti sukladni s iskazom svjedoka IL i materijalnom dokumentacijom u spisu, pa je ovaj sud posljedično tome cijenio kao vjerodostojnim iskaze svjedokinje PL te tužitelja.
25. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala od kat. čest. [katastarska čestica] (novom izmjerom cijepana na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica]), onako kako je njezina površina i granica utvrđena u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još djed tužitelja pok. ZL pok. Z i to još od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća kad se doselio iz [adresa] (a poslije aerofotogrametrijskim snimanjem 1971. upisana je i kao posjed tužiteljevog prednika pok. ZL pok. Z) na način da je na istoj držao blago te istu i obrađivao, a potom u posjedu oca tužitelja pok. UL koji je na predmetnoj nekretnini izgradio i staru kuću ( sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća) u kojoj je živio sa svojom obitelji, a konačno u posjedu tužitelja kojega kao niti njegove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je oduvijek ograđena suhozidom, a kasnije betonskim zidom i žičanom ogradom, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
26. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.
27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice, te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.
28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - OT) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
28.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima od 11. rujna 2024., 30. rujna 2024. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1.), 29. siječnja 2025. od po 100 bodova, dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR.
28.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.550,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (10. veljače 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 10. veljače 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.
