REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Pn 57/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnika obrta za usluge [obrt], zastupanog po pun. iz odvj. društva Santica & Đapić u Splitu protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. ZAGREB, OIB: 23759810849, Heinzelova 70, zastupanog po pun. Mariju Depolu, odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 26. rujna 2024. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 10. veljače 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, OIB: 23759810849, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku obrta za usluge ED, s osnova naknade štete na vozilu iznos od 3.363,75 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. veljače 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice teče od 16. svibnja 2019. g. do 10. veljače 2025. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, kao vlasniku obrta za usluge [obrt], s osnova naknade štete na građevini (parkingu i objektu) iznos od 250,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. svibnja 2019. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, kao vlasniku obrta za usluge [obrt], s osnova naknade štete za najam vozila iznos od 258,81 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. travnja 2019. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 1.602,97 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. veljače 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 11. veljače 2022. g. u kojoj je naveo da je dana 12. veljače 2019. g. u Mravincima došlo do samozapaljenja automobila marke VW Tiguan, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400364768. Uslijed požara na navedenom automobilu da je na tužiteljevom automobilu marke VW Polo, registarske oznake [registarska oznaka], koji je bio parkiran do gorućeg automobila, kao i na parkingu ispred tužiteljeve kuće nastupila imovinska šteta prijavljena tuženiku, koju tuženik nije naknadio. U opisanom događaju da je na automobilu tužitelja VW Polo nastala šteta u iznosu od 14.260,14 kn, a na parkingu ispred kuće i na samoj kući šteta u iznosu od 10.000,00 kn i to radi čišćenja zgarišta, bojanja i ostalih građevinskih radova. Radi nastanka štete na automobilu tužitelj da je morao za potrebe posla unajmiti automobil (Opel Astra), zbog čega je imao i dodatni trošak u iznosu od 1.950,00 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti s osnova naknade štete na vozilu isplatiti iznos od 14.260,14 kn s pripadajućim kamatama, s osnova naknade štete na građevini (parkingu i objektu) iznos od 10.000,00 kn s pripadajućim kamatama te se osnova naknade štete za najam vozila iznos od 1.950,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su štetne posljedice proistekle iz samozapaljenje automobila pokrivene policom automobilskom odgovornosti isključivo ako je samozapaljenje automobila posljedica prometne nezgode.

Tužitelj je u podnesku od 21. rujna 2024. g. konačno uredio tužbeni zahtjev zatraživši s osnova naknade štete na vozilu isplatu iznosa od 3.363,75 EUR, s osnova naknade štete na građevini (parkingu i objektu) iznosa od 250,00 EUR te se osnova naknade štete za najam vozila iznosa od 258,81 EUR, sve s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom cjelokupne dokumentacije te fotografija povodom štetnog događaja samozapaljenja vozila 12. veljače 2019. g. dostavljenih u spis uz dopis Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 28. rujna 2023. g., računa broj 207/V01/1 od 16. svibnja 2019. g., računa broj 330/STH/1 od 8. travnja 2019. g., kopije prometne dozvole, zahtjeva za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti od 14. veljače 2019. g., Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika, police automobilske odgovornosti broj 04400364768 i cjelokupnog predmeta izvida štete s fotografijama dostavljenog u spis uz podnesak tuženika od 29. studenog 2023. g. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet i vozila OD koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 3. ožujka 2024. g. i vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Ranku Kuriru koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. travnja 2024. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala na parkiranom vozilu marke VW Polo, registarske oznake [registarska oznaka] te parkingu i građevini, a radi samozapaljenja drugog vozila marke VW Tiguan, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika od autoodgovornosti, a koje je bilo parkirano neposredno do oštećenog vozila u vlasništvu tužitelja te na parkingu kuće tužitelja.

Među strankama je bilo sporno postojanje pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika, kao osiguratelja vozila oznake [registarska oznaka], za štetu nastalu uporabom motornog vozila u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP). Drugim riječima: predstavlja li konkretni štetni događaj osigurani slučaj odnosno jesu li osiguranjem od automobilske odgovornosti obuhvaćene i štete nastale uporabom motornog vozila koje nije bilo u funkciji prometa i koja je nastala izvan javnih putova i ostalih površina na kojima se odvija promet.

Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP-a vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

Pojam upotrebe vozila objašnjen je u odredbi čl. 3. t. 33. ZOOP-a prema kojoj upotreba vozila predstavlja svaku upotrebu vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu.

Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi i rješenju broj Rev 4198/19 od 12. srpnja 2023. g. sadržaj pojma "upotreba vozila" nije usko ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, tj. na upotrebu na javnim cestama i na vozila koja su u pokretu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom, da nije od odlučnog značaja činjenica da se vozilo nije kretalo te da je motor vozila bio isključen u trenutku nastanka štete, da doseg pojma "uporaba vozila" ne ovisi o okolnosti je li vozilo, u trenutku nezgode, bilo zaustavljeno, s ugašenim motorom i je li se nalazilo zaustavljeno na parkiralištu ili u garaži. To stoga što su zaustavljanje i parkiranje vozila, kao i razdoblje mirovanja vozila između dvaju kretanja, uobičajene i nužne faze te svakako predstavljaju dio njegove uporabe kao prijevoznog sredstva, pri čemu parkiranje vozila pretpostavlja da ono, nekad i tijekom duljeg razdoblja, ostaje nepokrenuto prije njegove iduće upotrebe.

Tuženik je istakao i da tužitelj nije treća osoba iz citirane odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a, a budući da je tužitelj obrtnik koji je, temeljem Ugovora o leasingu, korisnik vozila VW Tiguan, registarske oznake [registarska oznaka] na kojem je izbio požar.

Međutim, u odredbi čl. 22. st. 10. ZOOP-a propisano je da se trećom osobom iz st. 1. tog čl. smatra i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istoga davatelja leasinga.

Stoga je trebalo ocijeniti da tuženik, kao osiguratelj vozila koje se samozapalilo, odgovoran za štetu nastalu tužitelju te da su svi prigovori tuženika vezani za pravilnost pasivne legitimacije neosnovani.

Šteta koja je nastupila tužitelju sastoji se od štete na vozilu u njegovom vlasništvu (VW Polo, registarske oznake [registarska oznaka]), štetu na objektu tužitelja (parkingu i građevini) te trošku kojem je bio izložen radi uništenja vozila (najam vozila Opel Astra).

-u odnosu na štetu na vozilu VW Polo

Radi ocjene visine štete na vozilu tužitelja sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet i vozila OD koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 3. ožujka 2024. g. U tom je nalazu i mišljenju vještak naveo:

-da je nalaz i mišljenje izradio nakon pregleda fotografija oštećenog vozila VW Polo,

-da je na raspolaganju imao i izvid štete procjenitelja tuženika od 25. veljače 2019. g. u kojem su utvrđeni dijelovi za zamjenu,

-da trošak popravka automobila VW Polo prema cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex na dan procjene s PDV-om iznosi 10.901,79 EUR,

-da cijena novog automobila, prema podacima Centra za vozila Hrvatske, online kataloga tehničkih karakteristika, cijena i vrijednosti novih i rabljenih vozila prodavanih u Republici Hrvatskoj (www.jomologija.hr) na dan procjene s PDV-om iznosi 14.131,61 EUR,

-da je automobil bio u upotrebi osam (8) godina i sedam (7) mjeseci te da ima 98.289 prijeđenih kilometara,

-da je obračun spašenih ostataka, rabljenosti (amortizacije) i vrijednosti vozila, određen prema metodologiji obračuna vrijednosti za osobne automobile radnog obujma motora iznad 1600 cm³ i sva vozila s diesel motorom, te iznosi 35%,

-da vrijednost vozila pred štetu iznosi 5.175,00 EUR, što da umanjeno za vrijednost ostataka vozila od 1.811,25 EUR iznosi 3.363,75 EUR što predstavlja visinu štete na vozilu s PDV-om te

-da je na automobilu VW Polo nastala potpuna (totalna) šteta pa da popravak vozila nije ekonomski opravdan.

Stoga je tužitelj u podnesku od 21. rujna 2024. g. zatražio isplatu iznosa od 3.363,75 EUR, što je sud u cijelosti prihvatio.

Na ovaj iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 16. svibnja 2019. g. Tužitelju zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice na ime imovinske štete na vozilu na kojem je nastupila totalna šteta pripada od presuđenja do isplate jer se procjena vrši prema cijenama na dan presuđenja te se radio o nenovčanoj materijalnoj šteti koja nije nadoknađena, dakle, i bez obzira kada je došlo do štetnog događaja odnosno kad je vještak izvršio procjenu visine štete. To znači da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja teče od 16. svibnja 2019. g. do 10. veljače 2025. g. trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

-u odnosu na štetu na građevini (parkingu i objektu)

Radi ocjene visine štete na građevini odnosno parkingu i objektu tužitelja sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Ranku Kuriru koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. travnja 2024. g. U tom je nalazu i mišljenju vještak naveo:

-da se prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio fotografijama i policijskim izvještajem, jer je pregled lica mjesta izostao budući da je šteta navodno sanirana,

-da šteta na nekretnini nije opisana ali da je vidljiva na fotografijama te se sastoji u zaprljanim površinama pročelja zgrade, bočnih zidova parkirališta te podne površine parkirališta gdje su uočeni i ostaci rastaljene plastike i gume,

-da je posebno procijenio štetu na zgradi i štetu na parkingu,

-da se radi o zgradi koja nije dovršena, odnosno nije postavljen završni sloj fasade, s betonski neobrađenim parapetima balkona,

-da su posljedice požara na zgradi lokalno onečišćenje betonskih i žbukanih površina garežom i dimom, s tim da nije došlo do mehaničkih oštećenja od visoke temperature i to u površini od oko 2 do 3 m²,

-da su na parkirnoj površini ispred zgrade vidljiva oštećenja od rastaljene boje, plastike i gume, te krš od ostataka nakon požara te da nisu uočene pukotine u betonskoj podlozi,

-da su rastaljena boja, plastika, guma, staklo i drugi ostaci vozila bili zalijepljeni za betonsku podlogu što da je trebalo očistiti i odstraniti fizički lopatom i metlom te isprati vodom pod tlakom, a na nekim mjestima i brusiti najizloženije površine betona ispod vozila VW Tiguan u tankom sloju od 1-3 mm,

-da se šteta koju je pretrpio tužitelj radi pranja fasade može procijeniti paušalno na iznos od 50,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 62,50 EUR,

-da se trošak ručnog čišćenja podne plohe parkirališta lopatom i metlom te ispiranje vodom u površini od 3,2 m x 2,8 m (8,96 m²) može paušalno procijeniti u visini od 50,00 EUR, a trošak brušenja površine od rastaljenih komada plastike, gume, stakla i drugog materijala za istu površinu u visini od 100,00, odnosno ukupno 150,00 EUR, što uz PDV iznosi 187,50 EUR.

U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 250,00 EUR, što je upravo ukupno procijenjeni iznos štete kojoj je bio izložen tužitelj radi oštećenja parking prostora i građevine u neposrednoj blizini gorućeg automobila.

Sud nije razmatrao osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je tuženik taj prigovor na ročištu od 26. rujna 2024. g. povukao. Na dosuđeni iznos štete tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 16. svibnja 2019. g. do isplate. Prema ocjeni ovog suda tužitelju zatezna kamata pripada od dana kad je bio izložen trošku radi saniranja nastale štete. Tužitelj nije dokazao kada je i na koji način otklonio štetu, ali sud smatra da je tužitelj čađu, ostatke boje, plastike i metala s parking prostora i fasade zgrade uklonio odmah nakon obavljene radnje uviđaja od strane radnika policije, odnosno sigurno prije 16. svibnja 2019. g. pa da je zahtjev za isplatu zatezne kamate u cijelosti osnovan. -u odnosu na trošak najma vozila Opel Astra

Tužitelj je u tužbi naveo i da je bio izložen trošku najma vozila radi poslovnih obveza. Prema dostavljenom računu t.d. Viator d.o.o. Split od 8. travnja 2019. g. tužitelj je unajmio vozilo Opel Astra u periodu od 25. ožujka 2019. g. do 8. travnja 2019. g., odnosno u trajanju od 13 dana te je za najam platio ukupan iznos od 1.950,00 kn, odnosno 258,81 EUR.

Suprotno navodima tuženika najam vozila je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer se radi o periodu neposredno nakon oštećenja vozila tužitelja u požaru. Okolnost što je račun izdan na ime obrta u vlasništvu tužitelja nije dovela u sumnju pravilnost aktivne legitimacije tužitelja jer je i sam tužitelj kazao da je vozilo iznajmio radi poslovnih obveza, a tužitelj je obrtnik koji se bavi prijevozom i skladištenjem robe, pa je očekivano da mu je automobil bio nužan za obavljanje posla. Obrt nema pravnu osobnost već je riječ o troškovima kojima je bio izložen tužitelj kao vlasnik obrta i što je sud u cijelosti prihvatio.

Na prihvaćeni iznos troška kojem je tužitelj bio izložen radi najma vozila zatražena je isplata zatezne kamate koja teče od 23. travnja 2019. g., a prema računu koji je dostavljen u spis. Radi se o datumu dospijeća iz računa t.d. Viator d.o.o. Split od 8. travnja 2019. g. Stoga je sud prihvatio da je tužitelj zatraženi iznos bio dužan platiti 23. travnja 2019. g. i da mu od tada pripada zatezna kamata na zatraženi iznos glavnice.

Tužitelj je isplatu zatezne kamate zatražio po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, što je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a i što je sud prihvatio i odlučio kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu cjelokupnog troška kojem je bio izložen tužitelj u ovoj parnici.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 3. svibnja 2023. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 4. svibnja i 21. rujna 2023. g. i sastava podneska od 21. rujna 2024. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2024. g. od 50 bodova.

Ukupan broj bodova od 325 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (650,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe (81,24 EUR) i presude (85,18 EUR) te za trošak koji je tužitelj platio za vještačenja (u iznosu od 624,05 EUR) i tako dobiti iznos od 1.602,97 EUR, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak, a po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice (odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Splitu, 10. veljače 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).