REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3597/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, i 2. tuženika CESTE RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-50/2023-40 od 30. srpnja 2024., 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-50/2023-40 od 30. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-50/2023-40 od 30. srpnja 2024. naloženo je prvotuženiku da plati tužitelju iznos od 1.653,74 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 623,27 eura od 18. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 1.030,47 eura od 6. prosinca 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku petnaest dana (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da sud naloži drugotuženiku da mu plati iznos od 1.653,74 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 623,27 eura od 18. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 1.030,47 eura od 6. prosinca 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke), naloženo prvotuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.569,47 eura sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke), te je naloženo tužitelju da umješaču na strani drugotuženika nadoknadi parnične troškove u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke).

2. Protiv presude tužitelj i prvotuženik su pravovremeno podnijeli žalbu pobijajući je u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu.

3. Svojom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, s vrlo šturim i nejasnim obrazloženjem koje se svodi na tvrdnju da tužitelj nije dokazao povredu ugovora od strane drugotuženika odnosno protupravnost, iako je drugotuženik pravna osoba koja je registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena i koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta i kojoj je prvotuženik ustupio izvođenje tih radova u skladu sa Zakonom o cestama odnosno drugotuženik je ugovorom s upraviteljem ceste preuzeo obvezu održavanja javne ceste, sprječavanja svih štetnih događaja koji bi mogli omesti sigurno odvijanje prometa, te posebice uklanjanje odronjenog kamenja s ceste. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju nesporno da upravo odronjeno kamenje na kolniku neposredan i isključivi uzrok predmetne nezgode, tužitelj smatra da je dokazao sve potrebne pretpostavke odgovornosti drugotuženika za štetu, dok je na drugotuženiku teret dokazivanja da je šteta nastala bez njegove krivnje, a on nije predložio nijedan dokaz o održavanju i čišćenju predmetne dionice ceste u kritično vrijeme, nije dostavio ophodarski dnevnik ili na bilo koji drugi način dokazao koje je radnje na održavanju ove dionice uopće poduzeo i kada. Stoga tužitelj tvrdi kako je potpuno pogrešan zaključak suda da je tužbeni zahtjev neosnovan, a u prilog tome poziva se na stajališta sudske prakse sadržana u više odluka. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Prvotuženik, pak svojom žalbom pobija presudu također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da prvotuženik odgovara za naknadu štete po načelu objektivne odgovornosti, te u prilog suprotnome navodi stajališta sudske prakse o tome da cesta nije opasna stvar i da obavljanje djelatnosti održavanja javnih cesta nije opasna djelatnost i poziva se na članak 16. Zakona o cestama. Smatra da u konkretnom slučaju nema njegovih propusta u izvršavanju propisanih obveza a kamoli uzročne veze s nastankom štetnog događaja, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi isključiva odgovornost vozača koji je morao prilagoditi brzinu vožnje uvjetima na cesti, te da je i na tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika trebalo primijeniti odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, jer ne postoji dokaz koji bi ukazivao na uzročno-posljedičnu vezu nastanka prometne nesreće i prvotuženikovog činjenja, odnosno nečinjenja zbog kojeg bi postojala njegova odgovornost za naknadu štete. Zaključno navodi kako prvotuženik ne odgovara za štetu samom činjenicom nastanka štete na državnoj cesti, nego je potrebno dokazati što je konkretno propustio učiniti, dok u skladu s člankom 33. Zakona o cestama prvotuženik izravno ne izvodi radove redovnog održavanja državnih cesta, nego je to bilo povjereno drugotuženiku ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta. Odluku o troškovima postupka pobija tvrdnjom da je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje podneska od 24. travnja 2023., jer nije bio potreban za vođenje parnice u sporu male vrijednosti. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Nijedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu protivne strane.

6. Žalbe su osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. Zakona o parničnom postupku) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

8. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatom iznosa od 1.653,74 eura koji je tužitelj platio svome osiguraniku po polici kasko osiguranja na ime štete koja je nastala tako što je tužiteljev osiguranik upravljajući motornim vozilom na državnoj cesti D 8 na dionici 5 kod KM 7+550 metara (relacija Kraljevica-Šmrika) u blagom desnom zavoju prednjim dijelom vozila udario u kamen (kamenu grotu) koji se nalazio na sredini kolničke trake. Tužbeni zahtjev usmjeren je na prvotuženika kao upravitelja državne ceste na kojoj se dogodio ovaj štetni događaj, a na drugotuženika, kao osobu s kojom je prvotuženik sklopio ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, s tim da je prema tužbenim navodima njihova odgovornost solidarna.

9. Nakon izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da za materijalnu štetu na vozilu tužiteljevog osiguranika odgovara prvotuženik po principu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), pri čemu je cesta na kojoj se nalazi kamen koji ometa sigurno odvijanje prometa opasna stvar, kao i da kod tužiteljevog osiguranika nije našao elemente doprinosa šteti jer se vozilom kretao na propisan način. Na temelju takve činjenične i pravne osnove prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika zato što je on po zakonu dužan održavati državnu cestu, neovisno o tome što je radove na održavanju ceste ustupio drugotuženiku. Tužbeni zahtjev je u odnosu na drugotuženika odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao povredu ugovora od strane drugotuženika, odnosno protupravnost drugotuženika, pa su izostale pretpostavke iz odredbe članka 1045. ZOO-a.

10. Pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da prvotuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti iz članka 1063. ZOO-a. Zbog tog pogrešnog stajališta prvostupanjska presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuju oba žalitelja.

11. Suprotno tome, iz odredaba Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23) i članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), kojima su propisane obveze u održavanju i upravljanju cestama u cilju omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, proizlazi kako odgovornost prvotuženika za štetu nije objektivna, nego on odgovara po načelu presumirane krivnje iz članka 1045. ZOO-a, s tim da prvotuženik ne odgovara za štetu samim time što se na prometnici našao kamen koji je oštetio vozilo, nego odgovara za propust u održavanju ceste. To znači da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje svih ostalih pretpostavki za postojanje odgovornosti za naknadu štete, osim krivnje, jer se krivnja presumira, pa je na tuženicima teret dokazivanja da je šteta nastala bez njihove krivnje.

12. Prema odredbi članka 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Takva vrsta odgovornosti osobe koja je nadležna za održavanje javnih cesta nije propisana, jer cesta nije opasna stvar niti se djelatnost koju tuženici obavljaju može smatrati opasnom. Stoga za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete u odnosu na prvotuženika nije dovoljno da tužitelj dokaže samo da šteta potječe od kamena koji se u trenutku štetnog događaja nalazio na kolniku autoceste, kako to smatra prvostupanjski sud. Jednako tako za odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika nije dovoljna samo konstatacija da tužitelj nije dokazao povredu ugovora koji je drugotuženik sklopio s prvotuženikom.

13. Osnovano prvotuženik smatra da pobijana presuda nema razloga ni o odgovornosti tužiteljevog osiguranika za nastanak štete. Iako je radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode izveden dokaz prometnim vještačenjem, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude samo izložio nalaz i mišljenje vještaka, a glede odgovornosti tužiteljevog osiguranika ili barem njegovog doprinosa nastanku prometne nezgode uzeo je samo činjenicu da je vozio brzinom manjom od dopuštene, a o bitnoj činjenici je li vožnju prilagodio uvjetima na cesti, pobijana presuda uopće nema razloga.

14. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na temelju odredbe članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

15. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari ukinuta je i ta odluka bez ispitivanja osnovanosti žalbenih navoda prvotuženika o nepravilnostima i nezakonitostima te odluke.

16. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će dati razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih se može izvesti pravilan zaključak o postojanju ili nepostojanju odgovornosti oba tuženika za naknadu štete koja je nastala na vozilu tužiteljevog osiguranika. Potom će pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđene činjenice donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, u kojoj će ponovo odlučiti o troškovima postupka, uključujući i troškove ovog žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Lenka Ćorić