Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-244/2022-3
Vukovar , Županijska 33
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Vukovaru , kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić , kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža , kao člana vijeća u pravnim stvarima I. tužitelja ZĐiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]i II. tužiteljice PĐiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupni po punomoćniku odvjetniku ABC, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika [adresa], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupnog po punomoćniku EĐ, diplomiranom pravniku iz [adresa]i djelatniku tuženika , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku , broj: P-994/2021 od 13. siječnja 2022. godine , na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025. godine ,
presudio je
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku , broj: P-994/2021 od 13. siječnja 2022. godine.
Obrazloženje
1.Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela kč. br. [katastarska čestica]upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška]k. o. [katastarska općina]te su tužitelji ovlašteni temeljem presude uknjižiti pravo vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti i to u ½ dijela na ime svakog tužitelja uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika . Tuženiku je naloženo plaćanje tužiteljima troška postupka u iznosu od 11.250,00 kuna.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku . Predlaže preinaku prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
5.2. Suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza ( članak 8. ZPP-a ) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a žalbeni razlozi kojima žalitelj ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje da su vlasnici nekretnina koji tužitelji temelje na dosjelosti.
7.Prvostupanjski sud je utvrdio da predmetna čestica prema podacima iz katastra put, prolaz u površini 15m2 na kojem je kao posjednik upisan tuženik , a da u naravi predstavlja dio spremišta, dio betoniranog platoa ispod kojeg se nalazi septička jama koja je natkrivena od trstike u čijem sjevernom dijelu se nalazi vanjski tuš dok je sa zapadne strane omeđen betonskim zidom i isti spremišta.
7.1.Također je utvrdio da je navedena čestica upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi tuženika i da je upis izvršen 14. srpnja 2015. temeljem odredbe članka 101. i 102. Zakona o cestama , a da su susjedne čestice 589 (zgrada), 3550 (štala), i 3551 (vrt), sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]k. o. [katastarska općina]u suvlasništvu tužitelja svakoga u ½ dijela.
7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je upis suvlasništva tužitelja izvršen temeljem Ugovora o kupoprodaji koji su tužitelji sklopili s ČĐ, **.**.2012., da su predmeti navedenog kupoprodajnog ugovora kč. br. [katastarska čestica] (zgrada), 3550 (štala), 3551 (u naravi vrt) te čestica 3553/1 te da je nekretnina prodana za kupoprodajnu cijenu od 75.000,00 EUR-a i da su kupci stupili u posjed 25. kolovoza 2012. nakon konačno isplaćene kupoprodajne cijene, što je potvrdila vlasnica ČĐ tabularnom izjavom od 23. kolovoza 2012. kojom je dozvolila tužiteljima uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama.
7.3. Saslušanjem svjedoka, susjeda predmetnih nekretnina, je prvostupanjski sud utvrdio da predmet spora nikad nije bio javni put niti javna površina, već da je oduvijek u naravi spremište, terasa ispod kojih se nalazi septička jama. Također je utvrđeno da je predmet spora bio ograđen zidom i uvijek je predstavljao jedinstvenu cjelinu zajedno sa česticama koje su u suvlasništvu tužitelja, a prije kupoprodaje predmetne nekretnine u istoj jedinstvenoj cjelini je bio u vlasništvu prijašnje vlasnice ČĐ, a prije nje prijašnjeg vlasnika po imenu Z, koji je zgradu koja se nalazi na spornoj površini koristio kao štalu a ostali vlasnici isti objekt koriste kao spremište. Također je utvrdio da tužiteljima i njihovim pravnim prednicima nitko nije osporavao vlasništvo predmetnog zemljišta i ostalih nekretnina koji čine s ovim zemljištem jedinstvenu ograđenu cjelinu.
8. Prvostupanjski je utvrdio i da je osnovna čestica broj 4102/1 k. o. [katastarska općina], od koje je kasnije nastala predmetna čestica 4102/31 koja je predmet ovoga spora, do 23. veljače 1950. bila upisana u zemljišnim knjigama na ime [obrt], a nakon toga je bila upisana do 14. srpnja 2015. kao općenarodna imovina s pravom upravljanja [obrt].
9. Na temelju navedenih utvrđenja je zaključio da predmetna nekretnina ne predstavlja niti je ranije predstavljala cestu odnosno javno dobro, već dio spremišta i dio betoniranog platoa ispod kojeg se nalazi septička jama i koji je natkriven od trstike, da je isti sa zapadne strane omeđen betonskim zidom i zidom spremišta i da zajedno sa česticama 3550, 3551 i 589 u katastarskoj općini [katastarska općina] čini jednu cjelinu, koju je pravna sjednica tužitelja ČĐ, ranije upisana u zemljišnoj knjizi kao UĐ prije Domovinskog rata kupila u cijelosti u zatečenom stanju i u takvom stanju je bila i sredinom 20. stoljeća, utvrđujući da je prednica tužitelja ... stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.
10. S obzirom na utvrđenje da se tužitelji i njihovi prednici u nalaze u kontinuiranom samostalnom i poštenom posjedu nekretnine od 80-ih godina prošlog stoljeća do danas i da ih u tome nitko nije smetao niti polagao bilo kakva vlasnička prava na predmetnu nekretninu, prvostupanjski sud je zaključio da su isti dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine te je pozivom na odredbe pravnog pravila paragrafa 1411. OGZ-a, koja pravna pravila se primjenjuju u svezi s odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP-a), te odredbu članka 159. i članka 388. stavak 4. ZVDSP-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
12. U vrijeme kada je sud utvrdio da su prednici tužitelja počeli posjedovati predmetnu nekretninu je bio na snazi Opći građanski zakonik čijim paragrafom 1468. je propisan rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću. Od 1. rujna 1980. godine je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90, Narodne novine 53/91., 91/96.), a nakon njega Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP).
13. Kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi OGZ, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.
14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti se zahtijevao zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. ZOVO-a i u članku 159. ZVDSP-a.
15. Sukladno odredbi članka 159. stavak 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari
15.1. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina (st.2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ( st.3.),a samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. (st.4).
15.2. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.
15.3. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari potrebno je da samostalni posjed te stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, a ono počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed a završava s istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici (članak 160. stavak 1. i 2. ZVDSP- a).
15.4. Pretpostavka savjesnosti (poštenja posjeda) radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova i mora trajati čitavo vrijeme dosjelosti, s tim da pravni učinci nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.
16. Dakle, sukladno navedenim odredbama pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, a posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, s tim da se savjesnost posjeda pretpostavlja.
17. S obzirom da je utvrđeno da predmetna nekretnina nije u naravi javna prometna površina, već da se radi o dijelu čestice koji čini jednu uporabnu cjelinu ograđenu od javne površine, u konkretnom su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući se ne radi o stvari na kojoj se ne bi moglo steći pravo vlasništva, tim više što je prvostupanjski sud utvrdio da se isprava na temelju koje je izvršen upis predmetne nekretnine kao javne ceste u zemljišnim knjigama odnosi na drugu česticu kč. br. [katastarska čestica] a ne na kč. br. [katastarska čestica] koja je predmet ovog spora
18. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, koja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radilo o poštenom posjedu te da je proteklo vrijeme potrebno za dosjelost
19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. stavak 2. i 4. ZVDSP-a.
20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
21. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev te je žalba tuženika odbijena i presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Vukovar, 10. veljače 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Krešimir Biljan