Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-435/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice AP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica u Siska, protiv tuženika EP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Kartelo, odvjetnik iz Siska, radi stvarno – predaja - povrat, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. siječnja 2025., na kojoj su prisustvovali zamjenica punomoćnice tužiteljice Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska te punomoćnik tuženika Vlado Kartelo, odvjetnik iz Siska, dana 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AP koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] i to u dijelu koji je na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Saše Vranića, dipl. ing. geod., koju je vještak sačinio dana 03.10.2024.godine, označena slovom A te je omeđena linijom između točaka 1-2-14- 3-15-1, u površini od 154 m2, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.375,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 8. listopada 2021. tužiteljica AP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) navodi da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 1144 m2

pomoćna zgrada od 285 m2

stambena zgrada, [adresa],

[adresa] od 200 m2

- kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu od 4712 m2.

Tužiteljica ističe da je tuženik EP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik) vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u selu od 223 m2

- kč. br. [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu od 1259 m2

- kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu od 4715 m2.

Tužiteljica tvrdi da su gore navedene nekretnine stranaka međašne. Ističe da se tuženik 26. ožujka 2019. sporazumio da se međa između nekretnina stranaka uredi po stanju u katastru odnosno prema kopiji katastarskog plana. Nadalje navodi da se tuženik nalazi u posjedu dijela nekretnina tužiteljice, označenih pod toč. 1. tužbe i to u dijelu koji će biti pobliže identificiran nakon očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta. Navodi da tuženik odbija predati tužiteljici taj dio nekretnina iako je ista njihov vlasnik. Tvrdi da sukladno čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posed te stvari, dokazujući da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika. Konačno određenim tužbenim zahtjevom, a nakon provedenog vještačenja, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] i to u dijelu koji je na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Saše Vranića, dipl. ing. geod., koju je vještak sačinio dana 03.10.2024.godine, označena slovom A te je omeđena linijom između točaka 1-2-14- 3-15-1, u površini od 154 m2, te da joj naknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti se osporava tužba i tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da je točno da su opisane nekretnine stranaka međašne, kao što je i točno da se tuženik nalazi u posjedu dijela nekretnina označenih u točki 1. tužbe. No tuženik osporava da bi tužiteljica bila vlasnikom spornih dijelova nekretnina, budući da te dijelove nekretnine tuženik, kao i njegovi prednici, posjeduju nesmetano i zakonito više od 50 godina. Tuženik navodi da su nekretnine stranaka ograđene čvrstom ogradom, tuženik sporne dijelove posjeduje neprekidno, nesmetano i zakonito, a da je to tome tako proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Sisku, br.. R1-172/03 od 21. lipnja 2005. Prema navedenom rješenju, tuženik navodi da je tužiteljica sa prednikom tuženika, TP i MP iz [adresa], već uređivala među između nekretnina koje su sada predmet ovog postupka i to tako da su među uredili prema posljednjem mirnom posjedu, koji je utvrđen očevidom na licu mjesta i prikazan na skici izmjere, koja je bila osnova za donošenje navedenog rješenja. Tuženik ističe da iz obrazloženja navedenog rješenja je vidljivo da su stranke u tom postupku sporazumno predložile da se međa uredi prema posljednjem mirnom posjedu. Nadalje je tuženik naveo da je tako uređena međa prema posljednjem mirnom posjedu, ostala je netaknuta i do trenutka podnošenja tužbe u ovom predmetu ali i sve do danas, iz čega proizlazi točnost tuženikove tvrdnje da nesmetano i zakonito posjeduje sporni dio nekretnine. Nadalje tuženik ističe da činjenica da je međa između nekretnina uređena prema posljednjem mirnom posjedu, ukazuje na zaključak da su već u to vrijeme, ali i prije vremena uređenja međe, prednici tuženika samostalno, nesmetano i zakonito uživali sporne dijelove nekretnina, pa je i u tom dijelu točna tvrdnja tuženika o vremenu i kvaliteti posjedovanja spornih dijela nekretnina. Ističe i činjenicu da je tužiteljica protiv prednika tuženika, HP vodila postupak radi smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Sisku pod br. P-434/94, kojim rješenjem suda od 16. studenog 1994., je odbijena sa tužbom kao neosnovanom, s obrazloženjem da je namjeravala postaviti međašne znakove, suprotno nagodbi iz predmeta br. P-754/93 od 20.1.1994., u kojem predmetu su se stranke nagodile kojom linijom razgraničenja se proteže međa između nekretnina, koja linija je istovjetna današnjoj, postojećoj liniji razgraničenja. Tuženik navodi da sve navedenog ukazuje da je postojeća međa razgraničenja bila već utvrđena dana 20. siječnja 1994., prema stanju koje je bilo zatečeno na dan zaključenja nagodbe, a to je stanje nepromijenjeno do danas. Navodi da je nesporna činjenica da je tužiteljica, kao susjed, sudjelovala u postupku uređenja međe koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku br. R1-172/03 te da je u tom predmetu međa između susjednih nekretnina uređena prema posljednjem mirnom posjedu. Dodaje da člankom 103. st. 6., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da " I nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa." Tuženik navod da obzirom da je od rješenja kojim je uređena međa između spornih nekretnina proteklo više šest mjeseci od dana pravomoćnosti istog, to tužiteljica više ne može u parnici dokazivati vlasništvo i da se u skladu s njim označi međa, jer u zakonom propisanom roku takav zahtjev nije postavila. S tim u svezi tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan, jer u konkretnom slučaju postoji neoboriva zakonska pretpostavka iz čl. 103. st. 5., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da " Od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati." Tužiteljica to više ne može dokazivati, zbog proteka prekluzivanog zakonskog roka, kako je to prethodno opisano, radi čega je njen tužbeni zahtjev neosnovan. U odnosu na tužiteljičino pozivanje na sporazum o međi zaključen dana 26. ožujka.2019., između tuženika i AP CP, tuženik ističe da navedeni sporazum ne proizvodi nikakav pravni učinak, budući da je zaključen pod uvjetom koji se nije ispunio. Navodi da jasno i nedvosmisleno proizlazi iz navedenog sporazuma, da način uređenja međe između opisanih nekretnina u sporazumu, vrijedi jedino pod uvjetom ukoliko JP iz [adresa], najkasnije do 1. travnja 2019., da izjavu podobnu da se na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], izvrši uknjižba brisanja prava osobne služnosti prava uporabe i plodouživanja upisanih pod br. Z-9770/17. Kako je konkretni sporazum nedvojbeno ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, to je konkretni sporazum sukladno čl. 297. st. 3., Zakona o obveznim odnosima, bez učinka jer je raskidnom uvjetu udovoljeno, budući da JP do 1. travnja 2019., a niti poslije nikada nije dala opisanu izjavu, pa su na navedenim nekretninama u njenu korist i dalje upisani kao stvarni tereti, pravo plodouživanja i pravo uporabe. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk. izvadak za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 6-9 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 10-11 spisa), Sporazum o međi od 26. ožujka 2019. (str. 12-13 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku br: R1-172/03 od 21. lipnja 2005. i nalaz i mišljenje i skicu izmjere sudskog vještaka Nenada Stojanovića (str. 20-24 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-434/94-12 od 16. studenog 1994. (str. 25-26 spisa), vlasnički list za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 27-28 spisa), zbirku isprava u predmetu P-434/94, spis ovog suda R1-172/03, saslušao svjedoka CP (str. 46-48 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (str. 48-49 spisa), saslušao tuženika kao stranku (str. 49-50 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta i geodetsko vještačenje po sudskom vještaku Saši Vraniću, potvrdu Policijske postaje Sisak od 29. kolovoza 2024. (str. 71 spisa), fotografije sa uviđaja (str. 72-87 spisa), fotografiju na kojoj je djelomično promijenjeno posjedovno stanje (str. 91 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica uknjižena kao zemljišnoknjižna vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 1144 m2

pomoćna zgrada od 285 m2

stambena zgrada, [adresa],

[adresa] od 200 m2

- kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu od 4712 m2.

te da je tuženik uknjižen kao samovlasnik na nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] vrt kod kuće u selu od 223 m2

- kč. br. [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu od 1259 m2

- kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu od 4715 m2,

a koje nekretnine su susjedne.

Navedena činjenica proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga br. 262 i 236.sve k. o. [katastarska općina] te izvoda iz katastarskog plana za iste čestice.

6. Uvidom u dokument Sporazum o među od 26. ožujka 2019. utvrđeno je da je isti zaključen između EP (ovdje tuženika) i CP, sina tužiteljice, a u kojem sporazumu se navodi da se isti sporazumijevaju da se međa između kčbr. [katastarska čestica], s jedne strane, i kčbr. [katastarska čestica] (katastarska općina nije navedena) s druge strane uređuju po stanju u katastru tj. na način da je vidljivo iz katastarske izmjere, a prema zadnjem mirnom posjedu utvrđenom po stalnom sudskom vještaku Nenadu Stojanoviću iz [adresa], odnosno međa između gore navedenih nekretnina uz duž crne katastarske crte a ne crvene iscrtane po sudskom vještaku. Nadalje se u istom sporazumu navodi da ovakav način uređenja međe vrijedi samo pod uvjetom ukoliko JP iz [adresa] najkasnije do 1. travnja 2019. da izjavu podobnu da se kčbr. [katastarska čestica] [adresa] izvrši uknjižba brisanja prava osobne služnosti – prava uporabe i plodouživanja upisanih pod brojem z-9700/17. U konačnici se u sporazumu navodu da CP nema nikakvih potraživanja prema EP s osnove nasljedstva iza pok. ĆP. Da su stranke istog sporazuma i potpisale takav sporazum, proizlazi iz činjenice da su potpisi istih ovjereni kod javne bilježnice APC iz [adresa] pod brojem Ov-2039/2019 od 26. ožujka 2019..

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj 971 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] utvrđeno je da je na istim nekretninama kao samovlasnik uknjižen upravo CP, te da je na dan 14. studenog 2021. u teretovnici za iste nekretnine uknjižen i stvarni teret u korist osobe i to pravo plodouživanja za korist JP iz [adresa] (i to na dijelu od 1/3 dijela, a kako se u zk. navodi na dijelu na B1 u A a koji je u naravi suvlasnički dio od 1/3 dijela ali u konačnici i taj dio je vlasništvo CP). Dakle, vidljivo je da na dan 14. studenog 2021. nije ispunjen uvjet iz sporazuma od 26. ožujka 2019. odnosno nije do 1. travnja 2019. izvršeno brisanje stvarnog tereta na nekretninama se kčbr. [katastarska čestica] [adresa]. Slijedom iznesenog sada pozivanje tužiteljice na Sporazum od 26. ožujka 2019., a koji iako je sklopljen između vlasnika i posjednika susjednih nekretnina (što nije niti sporno) nije više na snazi jer je sam sporazum sklopljen pod uvjetom a koji uvjet nije ispunjen.

8. No, povrh toga ovaj sud ističe da u smislu čl. 103. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 dalje: ZOV) ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među. St. 2. istog čl. je određeno da će sud među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako na to stranke pristaju, a st. 3. istog čl. da ako ne bi bio u stanju postupiti prema odredbi stavka 2. ovoga članka, sud će među obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi - prema pravičnoj ocjeni, te je st. 4. određeno da će istodobno s donošenjem odluke iz stavka 2. ili 3. ovoga članka, sud će na licu mjesta označiti među međašnim znakovima.

9. Dakle, suprotno navodima tužiteljice, samo uređenje međe, protivno već utvrđenom i određenom uređenju od strane suda, je doista i moguće prema sporazumu stranaka, no takva sporazum mora popratiti i odluka suda (dakle, uređenje međe se provodi u sudskom postupku, pa i po sporazumu stranaka, a pritom sud, osim odluke o uređenju ili obnavljanju međe, i označava među po takvom sporazumu na licu mjesta). U konkretnom slučaju, ne samo da je izvansudski sporazum na koji se poziva tužiteljica po svom sadržaju protivan načinu na koji je uređena međa u sudskom postupku, već je isti sporazum sastavljen pod uvjetom, a koji uvjet se u konačnici nije ispunio slijedim čega niti sporazum više ne obvezuje stanke. Osim iznesenog nesporno je, a protivno niti tužiteljica ne dokazuje, da bi međa bila ikada uređena i označena prema katastarskom planu.

10. Naime, uvidom u spis ovog suda R1-172/03 utvrđeno se da se u istom predmetu vodio postupak po prijedlogu predlagateljice ŠP, ovdje tužiteljice, protiv protustranaka TP i MP (nesporno pravnih prednika tuženika), koji je podnesen 22. rujna 1992. a radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] i koji postupak je u konačnici okončan, donošenjem rješenja ovog suda o uređenju međe, a nakon što su tamo protustranke Ugovorom o darovanju od 13. kolovoza 2003. darovale ovdje tužiteljici (tamo predlagateljici) nekretnine (cijele svoje suvlasničke dijelove) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], slijedom kojeg darovanja je predlagateljica preinačila prijedlog za razvrgnuće u prijedlog za uređenje međe i to između kčbr. [katastarska čestica] s jedne strane i kčbr. [katastarska čestica] s druge strane, sve k. o. [katastarska općina]. U konačnici nakon uviđaja na licu mjesta dana 29. travnja 2005. uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, sud je uredio među i to prema posljednjem mirnom posjedu te je rješenjem ovog suda od 21. lipnja 2005. poslovni broj R1-189/04-43 odlučeno da se uređuje međa između nekretnina predlagateljice ŠP i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnina protustranaka ĆP i MP i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj dužini od 227,20 m, tako da ista ide od juga prema sjeveru i to od ograde koja odvaja nekretninu od javnog puta gdje se nalazi toč. A, a koju čine postavljena međašna oznaka do točke B u dužini od 6,5 m koju čini početak željezne ograde, pa nadalje uz samu ogradu u dužini od 33,10 m do točke C koju čini željezni stup koji predstavlja nosač nadstrešnice, pa nadalje u dužni od 30,10 m uz improviziranu ogradu do točke D koju čini drveni stup (koji predstavlja početak žičane ograde) pa nadalje u dužini od 157,50 m uz žičanu ogradu, postavljenu na drvenim nosivim stupovima do točke E koju čini krajnji drveni stup žičane ograde. Navedene točke označene na licu mjesta točkama A-B-C-D-E označene su i u skici izmjere sudskog vještaka od 29. travnja 2005. Nenada Stojanovića. Ovakvo rješenje postalo je pravomoćno 17. rujna 2005.. I zapisnika o uviđaju od 29. travnja 2005. a na kojem je i uređena međa, ali i obrazloženja citiranog rješenja, vidljivo je da je međa uređena prema posljednjem mirnom posjedu.

11. Da bi međa, nakon uređenja kako je navedeno pod točkom 10. ove presude, bila ispravljena ili uređena od strane suda na drugačiji način, tužiteljica nije dokazala.

12. Na okolnosti navoda tužba ali i posljednjeg mirnog posjeda sud je saslušao tužiteljicu i tuženika te svjedoka CP, sina tužiteljice i bratića tuženika.

13. U svome iskazu svjedok CP je naveo da je njegova majka vlasnica nekretnine u [adresa], a koja nekretnina je u naravi dio gradilišta te objekt odnosno šupa. Svjedok je iskazao da je sa svojom majkom odnosno tužiteljicom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju slijedom čega se svjedok brine za majku i poznate su mu okolnosti predmetnog postupka. Naveo je da su zajedno sa tuženikom bili suvlasnici kuće, jedne polovine djela, a u kojoj živi tuženik, a kako bi riješili to suvlasništvo, nagodili su se sa tuženikom da tuženik dobije jednu polovinu djela kuće, a kako bi svjedok i tužiteljica mogli legalizirati kuću. Iskazao je da s tom nagodbom je obuhvaćena zemlja odnosno podijelili su nekretnine koje su bile u suvlasništvu fizički tako da su određene nekretnine postale samovlasništvo tužitelja, a određene od svjedoka. Svjedok je naveo da je tuženik potpisao takvu nagodbu, a koju nagodbu je ovjerila javna bilježnica APC. Svjedok je iskazao da u svezi legalizacije, nacrt nekretnine i objekta na njoj je sastavio geodet Stojanović, a koji prijedlog parcelizacije je tuženik potpisao, no bez obzira na taj prijedlog geodeta, tuženik sa©da osporava jedan dio čestice koja pripada u vlasništvu svjedoka odnosno vlasništvu svjedokove mame. Naveo je da prilikom te njihove nagodbe tuženik i svjedok su se dogovorili da granice odnosno međa između nekretnina ide po postojećem stanju i da to ništa ne dira te je temeljem takvog njihovog sporazuma geodeta postavio oznake. Iskazao je da cijela ta nagodba i njihov sporazum bio je vezan za postupak legalizacije kuće. Svjedok je iskazao da tuženik sada ne priznaje taj sporazum vezan za legalizaciju kuće. Svjedok je naveo da kuća koju su legalizirali nije na spornom djelu međe. Naveo je da je na spornom djelu put koji vodi na novu farmu. Iskazao je da u tom njihovom sporazumu nije postojao nikakav uvjet vezan za taj sporazum. Svjedok je naveo da iskazuje o nagodbi kojoj je svjedok dao tuženiku dio kuće, a on je svjedoku dao suglasnost da čestica na kojoj se nalazi kuća bude u granicama kako se nalazi u katastru. Svjedok je iskazao, da osim te nagodbe, druge nisu sklapali tuženik i svjedok. Naveo je da mu je poznato da je njegova majka, ovdje tužiteljica prije 20 godina uređivala među sa bratom tužiteljice, ocem tuženika između spornih čestica. U tom postupku se međa nije mogla urediti, jer je međa trebala ići po sred objekta odnosno mljekare. Nadalje je svjedok naveo da je 2005. taj objekt odnosno mljekara postojala na nekretnini, no srušena je 2017.. Svjedok navodi da 2005. u postupku uređenja međe nije sudski uređena međa, no nakon tog postupka je svjedok na dvorištu vlasništva tužiteljice postavio rubnike i ogradu u dužini od 2 metra, a koja ograda je postavljena od ruba štale tužiteljice do ceste. Naveo je da je ta ograda postavljena prije nekih 4-5 godina a prije proglašenja pandemije izazvane korona virusom. Iskazao je da je ranije bio objekt koji je bila mljekara, a da je nakon što je mljekara uklonjena ograda postavljena po dvorištu tužiteljice prema liniji od 7-8 metara od katastarske međe koju mu je inženjer geodezije pokazao. Svjedok je naveo da u nagodbi o kojoj je iskazivao, koja je sklopljena između svjedoka i tuženika, je dogovoreno da se majka tuženika treba odreči plodouživanja na čestici koja je navedena u toj nagodbi, no majka tuženika to nije učinila. Svjedok je iskazao da je nagodba sklopljena kod javne bilježnice APC, a svjedok se istom nagodbom odrekao djela vlasništva kuće i od tuženika je samo tražio da prizna da je međa gdje je katastarski, a nije tražio od njega isplatu te dodaje da se istom nagodbom odrekao svih potraživanja vezanih za sudske troškove, a koje troškove je trebao platiti pokojni otac tuženika vezano za vođenje sudskog postupka, a koje troškove je platio svjedok.

14. U svom iskazu tužiteljica je iskazala da se sporni dio čestice nalazi na čestici koju je tužiteljici tata darovao, na kojoj je ranije bila mljekara. Tužiteljica je iskazala da nije mogla trpjeti da kokoši i koze tuženika, odnosno ranije njegovog oca, hodaju po povrtnjaku tužiteljice i dvorištu pa je tužiteljica rekla svome sinu CP da postavi ogradu, a koja će se pomaknuti na katastarsku granicu kad završi sud, obzirom da se u to vrijeme još vodio sudski postupak. Naime, navela je da je samo tražila svoju česticu, a kada je došla s posla tuženik je srušio mljekaru i brajde koje su se ranije tamo nalazile pa su koze i kokoši slobodno šetale. Iskazala je da su 2005. imali sudski postupak, a koji postupak je tužiteljica kao stranka vodila protiv oca tuženika. Nadalje tužiteljica je potvrdila da potpis na zapisniku koji se nalazi na listu. 88, 2. str. u predmetu ovog suda R1-172/03 je upravo od tužiteljice. Tužiteljica je navela da zaboravlja neke stvari te se sada ne sjeća što je bio predmet postupka 2005. te je tužiteljica iskazala da je često bila u Oslu 2005. te da je poslove u njezine ime vodio njezin sin CP. Navela je da se sada gradi nova štala na čestici tužiteljice, a do te štale je postojao prolaz koji su tužiteljica i njezin sin koristili godinama, no tuženik im sada osporava. Iskazala je da na tom spornom putu ništa nije bilo, a taj put tuženik nije koristio. Tužiteljica je navela da joj nije poznato je li njezin sin CP potpisivao kakve sporazume vezano za među. Tužiteljica je iskazala da njezin sin CP živi upravo na nekretninama koje su predmet ovog postupka gdje živi sa svojom obitelji. Navela je da tuženik osporava sporni dio tužiteljici, a zbog čega sin tužiteljice ne može izgraditi štalu niti dobiti građevinsku dozvolu. Iskazala je da se susjedi moraju potpisati da se slažu sa gradnjom, a tuženik se sada ne slaže s time. Tužiteljica je navela da je cijeli spor upravo nastao radi gradnje štale. Tužiteljica je iskazala da ograda koja je postavljena do ceste nije vezana niti se nalazi na spornom djelu nekretnine.

15. U svom iskazu tuženik kao stranka je naveo da na međašnim oznakama koje je označio geodeta Stojanović 2005. godine u postupku uređenja međe između pokojnog oca tuženika i tužiteljice je postavljena ograda koju su postavili tužiteljica i njezin sin, a koja ograda se sastoji od temelja i željeznih stupaca u visini od dva metra. Naveo je da svi objekti koji se nalaze na nekretnini, koju tuženik ima u vlasništvu i kojima se koristi, nalaze se izvan međe koja je utvrđena u postupku uređenja međe i to na strani tuženika. Iskazao je da ograda na terenu postoji od 2005. godine, a i prije toga je bila stara ograda, a nakon što su tužiteljica i njezin sin postavili ogradu, tuženik se nije protivio, jer je ta ograda postavljena u skladu s geodetskim nalazom i mišljenjem i postavljenim međašnim oznakama u postupku uređenja međe. Tuženik je naveo da tužiteljica sada traži da od te ograde uđe u zemlju koju tuženik i njegovi pravni prednici koriste već 50 godina i na kojoj čestici se nalazi objekt, koji je izgrađen 1996. ili 1997. godine, ne zna sada točno. Tuženik je iskazao da je bio upoznat sa sudskim postupkom uređenja međe, a koja međa je uređena sudski i dobili su elaborat. Naveo je da nakon tog uređenja međe, koje je bilo 2005. godine, nitko od strane tužiteljice nije tražio da se promjene granice utvrđene u postupku uređenja međe niti su potraživali zemlju koja se nalazi od ograde sa strane tuženika. Iskazao je da na međi, koja je bila uređena 2005. godine, se sada nalazi ograda tužiteljice, nastavno haustor sa štalom s kojom oni prelaze na drugu česticu, nastavno sa objektom tuženika koji je otac tuženika napravio još 1996. ili 1997. godine, ne zna sada točno a nakon toga na međi se nalazi objekt tužiteljice za silažu odnosno krajnji rubovi tih objekata se nalaze na međi. Tuženik je naveo da je upravo geodeta u postupku uređenja međe uređivao među po tim rubovima. Tuženik je iskazao da nastavno, nakon objekata, međa je označena žičanom ogradom. Naveo je da se na terenu to tako nalazi preko 50 godina. Iskazao je da su sve ograde postavljene po označenoj međi u postupku uređenja međe, a koje su ograde postavili tužiteljica i njezin sin, i žičanu i ogradu sa betonskim temeljima. Tuženik je naveo da je sklapao sporazum sa sinom tužiteljice o međi, jer je smatrao da je uređena međa u postupku sudskom uređena prema katastru. Tuženik je iskazao da se s tim sporazumom između tuženika i sina tužiteljice ništa nije promijenilo na terenu jer je tuženik smatrao da se radi o međi kakva je na terenu, a sporazum je inicirao CP i tuženiku nije poznato u koju svrhu. Naveo je da se odrekao svojih četiri rali zemlje i to krč u [adresa] sa šumom, a kako bi mu CP prepustio suvlasništvo kuće u kojoj tuženik živi. Iskazao je da sporazum koji je potpisao s CP nije poništio.

16. Ocjenjujući iskaze stranaka pa i svjedoka (a koji je sin tužiteljice s kojom ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanja a upravo za sporne nekretnine, pa je time po mišljenju ovog suda i osobno zainteresiran za uspjeh tužiteljice u ovom postupku) ovaj sud nije imao razloga smatrati da su stranke (a i svjedok) lažno iskazivale, već su njihovi iskazi ocijenjeni u okviru subjektivnog viđenja svakog od njih usmjerenog na ostvarivanje uspjeha u ovom postupku. Stoga je sud za točnost takvog iskazivanja potvrdu tražio u drugim materijalnim dokazima, objektivnoj dokumentaciji (a u odsustvu iste je smatrao isticanje činjenice samo iskazom nedokazanom temeljem čl. 221a. ZPP). Slijedom toga ovaj sud iskaz svjedoka smatra, u pretežitom dijelu, irelevantnim za predmet ovog postupka jer se svjedok u svome iskazu usredotočio na određene pravne odnose (navodne sporazume između svjedoka i tuženika) a koji tijekom ovog postupka uopće nisu objektivno potvrđeni odnosno sporazum od 26. ožujka 2019. je utvrđen nevažećim a u skladu sa samim sporazumom (nije ispunjen uvjet pod kojim je sporazum sklopljen). Isto tako ovaj sud smatra irelevantnim iskaz svjedoka u dijelu rješavanja pitanja diobe suvlasničke zajednice i načina takve diobe, jer premet ovog postupka nije takva dioba niti je tužiteljica (pa čak niti iskazom svjedoka i vlastitim) dokazala da bi stekla, a nakon sudskog postupka uređenja međe, drugi pravni osnov za predaju u posjed spornog dijela nekretnine. S druge strane i u svom iskazu svjedok CP potvrđuje da je postignuta nagodba o međi između nekretnina stranaka i to da se međa uredi prema "postojećem stanju i da se tu ništa ne dira" (dakle faktičnom i posljednjem posjedovanju) i po kojem sporazumu je takva međa i označena po vještaku Stojanoviću (dakle u sudskom postupku uređenja međe) i uživana na teretnu a što je sud i utvrdio uviđajem na licu mjesta. Iako nastavno svjedok navodi da tuženik sada ne priznaje takav sporazum (smatrajući da se radi o katastarskoj međi), iz iskaza samog svjedoka ali i tuženika, vidljivo je da, ukoliko je i bio bilo kakav sporazum o međi, da je isti podrazumijevao među po postojećem stanju posjedovanja, a kakvo je u konačnici i utvrđeno na terenu tijekom ovog postupka, a ne stanju po katastru za koji svjedok smatra da se radilo, i koji sada ukazuje na spornu površinu. Ta je tome tako proizlazi iz iskaza samog tuženika koji navodi da je smatrao da se radi o postojećoj među po uživanju. Da bi stranke posjedovale, nakon sudskog postupka uređenja međe, nekretnine unutar drugih granica, ne potvrđuje niti sama tužiteljica u svome iskazu a koja je i sama iskazala da su najmanje zadnjih pet godina stranke posjedovale nekretnine svaka sa svoje strane metalne ograde koju su upravo tužiteljica i njezin sin postavili (na mjestu gdje je ranije bila stara ograda, i koja ograda odgovara međi uređenoj u sudskom postupku).

17. Radi utvrđenja odgovara li stanje na teretnu odnosno posjed nekretnina stranaka granicama prema kojima je uređena međa u sudskom postupu ovog suda poslovni broj R1-172/03 kao i radi utvrđenja gdje se nalazi katastarska međa, ovaj sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Saše Vranića te je sud utvrdio slijedeće:

- geodetskom izmjerom na očevidu održanom 4. rujna 2024. godine identificirane su predmetne katastarske čestice prema važećem katastarskom planu te je izmjerena sporna površina, kao i ostali detalji neophodni za izradu ovoga nalaza.

Geodetska izmjera obavljena je GNSS - RTK metodom uređajem "Stonex S900A" pomoću servisa CROPOS. Geodetska izmjera je izvršena u apsolutnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM. Obrada podataka mjerenja kao i izrada skice izmjere obavljena je u programskom paketu ZwCAD 2025 s dodatkom za obradu geodetskih mjerenja GeoPLUS.

Geodetskom izmjerom je utvrđeno kako točnost katastarskog plana na predmetnom području odgovara stanju na terenu u okviru dopuštenih odstupanja (linearnih i površinskih). Temeljem toga, nastavlja se dalje s geodetskom izmjerom spornih površina. Sporna površina je podijeljena na dva dijela. Sporna površina po pokazivanju tužiteljice na skici izmjere je označena je slovom A te je omeđena točkama:

Broj točke

Opis točke

treći metalni stup ograde tuženika na terenu gledajući sa ceste od lijeva prema desno

Kraj željezne ograde (metalne ploče s drvenim letvama) do ceste

Kraj željezne ograde i visoki metalni stup (nosač grede od krova) Visoki metalni stup (nosač grede od krova)

Kraj nadstrešnice od dvorišne zgrade tuženika

Početna točka

Sporna površina A po pokazivanju tužiteljice iznosi: 154m2 i označena je na skici izmjere ispunom s kosim paralelnim linijama.

Sporna površina po pokazivanju tuženika na skici izmjere je označena slovom B i omeđena je točkama navedenim u sljedećoj tablici.

Broj točke Opis točke

Visoki metalni stup (nosač grede od krova)

Kraj nadstrešnice od dvorišne zgrade tuženika

Ugao zatvorenog dijela dvorišne zgrade tuženika

Ugao zatvorenog dijela dvorišne zgrade tuženika

Metalni stup od žičane ograde

Ostatak metalnog stupa (od uklonjenog krova) – snimljen temelj Početna točka

Sporna površina B po pokazivanju tuženika iznosi: 14 m2 i označena je na skici izmjere ispunom s prekriženim linijama.

U odnosu na među uređenu u postupku R1-172/03, metalna ograda (željezne ploče) odgovara uređenoj međi. Dalje je međa uređena po snimljenim visokim stupovima, odnosno temelju uklonjenog stupa i dalje se proteže na žičanu ogradu. Konkretno, uređena međa u postupku, odgovara sljedećim točkama snimljenim na očevidu: 2-14-3-11-6-7-8. Vještak navodi da iz nalaza sudskog vještaka u postupku R1-172/03 preuzete su širine predmetnih čestica. K. č. [katastarska čestica] u tom Nalazu ima navedenu širinu (na južnom dijelu, uz cestu) 22.70 m, a u ovom Nalazu navedena je širina 22.65 m. K. č. [katastarska čestica] u Nalazu (R1-172/03) ima navedenu širinu (južni dio, uz cestu) 32.60 m, a u ovom Nalazu širina te čestice je 32.29 m (27.22 + 5.07). Iskazane širine se mogu smatrati istovjetnima jer su unutar točnosti katastarskog plana. Prema sjeveru čestice, nema iskazanih širina koje bi se mogle usporediti s današnjim stanjem, ali s točke 2 uređena međa se pruža na točke 3 i 11 koje odgovaraju ucrtanom gospodarskom objektu (štala) na Nalazu iz predmeta R1- 172/03 i u nalazu i skici vještaka u ovom premetu.

18. Nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Saše Vranića ovaj sud smatra točnim, potpunim i u skladu s pravilima struke, a kako stranke nisu prigovarale istom nalazu, kako u dijelu utvrđenih činjenica tako i u dijelu stručnosti, ovaj sud je prihvatio u cijelosti isti nalaz i mišljenje te osnovom njega utvrdio sporne činjenice.

19. Tako je osnovom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Saše Vranića te skice izmjere istog (a što u konačnici potvrđuje i skica izmjere sudskog vještaka Nenada Stojanovića u predmetu R1 -172/03) ovaj sud utvrdio da granica uređene međe u postupku ovog suda R1-172/03 odgovara na terenu metalnoj željeznoj ogradi tužiteljice (vidi fotografiju s uviđaja str. 78, 85 i 86 spisa), a nadalje se ista proteže u smjeru visokih metalnih stupova (vidi fotografiju str 79i 80, a oba stupa vidljiva na fotografiji 82 i 86 spisa kao i sam smjer međe) odnosno uklonjenog stupa (fotografija str 74 i 76 spisa) i dalje se proteže na žičanu ogradu (vidi fotografije str 72, 73, 75 spisa), a koja granica međe je jasno vidljiva na licu mjesta i prema kojoj stranke, a što je sud i utvrdio uviđajem na licu mjesta, svaka uživala nekretnine do granice takve međe, što u konačnici u svome iskazu niti sama tužiteljica ne osporava te iskazuje da je nova metalna ograda postavljena prije pet godina na mjestu gdje se i ranije nalazila stara ograda, a koja ograda je bila i sama oznaka međe u postupku Ra-172/03 i za koju ogradu i u svom iskazu tužiteljica navodi da ju namjerava pomaknuti u skladu s katastarskom međom nakon završetka ovog postupka. Dakle, iz nalaza i skice vještaka Saše Vranića vidljivo je da se međa uređena i određena u postupku R1 -172/03 nalazi na točkama 2-14-3-11-6-7-8 na skici vještaka a koje točne na licu mjesta odgovaraju vidljivim međašnim znakovima (metalna ograda tužiteljice, visoki metalni stupovi, ostatak uklonjenog stupa, te nastavno drveno- žičana ograda) a prema skici izmjere u relativno ravnom pravcu, gledajući od prometnice (kako to proizlazi i iz skice izmjere sudskog vještaka Nenada Stojanovića u premetu ovog suda R1-172/03). S druge strane sporna površina i po tužiteljici (1,2, 14, 3 , 15, 1) a i prema tuženiku ( 3, 15, 4 , 5, 6 , 11 ,3 ) se nalazi do granice uređene međe u sudskom postupku R1-172/03 i to na strani koja se nalazi u posjedu tuženika, a prema iskazu tuženika bar 50 godina, najmanje, po utvrđenju ovog suda, a obzirom na postupak uređenja međe, od 21. lipnja 2005. (dakle više od 19 godina) kada je u sudskom postupku uređena međa i to prema zadnjem mirnom posjedu. Sama činjenica koju je i tuženik isticao da je tužiteljica promijenila stanje na terenu, tijekom ovog postupka, pomicanjem drvenih vrata a koja su postavljena na međi između stranka kao ograda, nije od utjecaja na samo uređenje međe i jasno vidljive oznake takve međe iz postupka R1-172/03 a obzirom da su sve međašne oznake jasno vidljive, fiksne i dalje na terenu i po kojima se proteže pravac uređenja međe. U konačnici sud ističe da sporna površina po tužiteljici, koju tužiteljica svojom tužbom sada potražuje (točke 1,2,14,15 te 1 u ukupnoj površini od 154 m2) niti djelom ne ulazi spornu površinu koju tijekom uviđaja ističe tuženik, slijedom čega površina po pokazivanju tuženika od 14m2 nije predmet ovog postupka.

20. U smislu čl. 161. st. 1. ZOV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U smislu čl. 162. st. 1. ZOV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Konkretno, ukoliko sud uzme u obzir katastarske granice nekretnine tužiteljice, dio nekretnine tužiteljice u skladu s tim granicama, doista je u posjedu (a kako je utvrđeno dugi niz godina) tuženika, a kako je točno navedeno po točkama u toč. 17 ove presude. No, u smislu čl. 103.st. 5. ZOV od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. St. 6. istog čl. propisano je da i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

21. U konkretnom slučaju tužiteljica, iako dijelom njezine čestice, a prema katastarskim granicama (kako je to vidljivo iz skice izmjere u ovom predmetu ali i skice izmjere u predmetu ovog suda R1-172/03) prelaze preko međe uređene u sudskom postupku R1-172/03 na stranu nekretnine koju sada uživa i nesmetano posjeduje tuženik (koju činjenicu ne osporava niti jedna stranka u svom iskazu, pa niti svjedok) , i to u spornom dijelu kako ju tužiteljica i označava u tužbenom zahtjevu, činjenica da je od pravomoćnosti rješenje ovog suda kojim je uređena međa poslovni broj R1-172/03, a koje je postalo pravomoćno 17. rujna 2005., pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, a koja je podnesena dana 8. listopada 2021., proteklo više od 16 godina, i u kojem postupku uređenja međe je tužiteljica, na strani predlagateljice, i osobno sudjelovala, što i sama tužiteljica potvrđuje navodeći da je potpis na zapisniku o uviđaju na kojem je uređena međa njezin, svakako ukazuje da je sada tužba tužiteljice za predaju u posjed dijela nekretnine, koji se sada već više godina nalazi u posjedu tuženika, neosnovana. Dakle, obzirom da je od pravomoćnosti rješenja kojim je bila uređena međa između spornih nekretnina, a u kojem postupku je i osobo tužiteljica sudjelovala, proteklo više od šest mjeseci (prošlo je 16 godina do dana podnošenja tužbe), a u kojem periodu je tuženik nesmetano posjedovao spornu površinu najmanje 16 godina (do podnošenja tužbe u ovom predmetu), jasno je da na strani upravo tuženika je ispunjena presumpcija vlasništva za spornu površinu dok je tužiteljica izgubila pravo tražiti takvu površinu natrag u posjed zbog proteka prekluzivnog roka.

22. Na kraju sud ističe da je tijekom postupka sud izvršio uvid u zbirku isprava za predmet ovog suda P-434/97 te je u tvrdio da se u istom premetu vodio postupak ovdje tužiteljice kao I. tužiteljice te CP kao II. tužitelja protiv tuženika HP (nesporno pravnog prednika tuženika) i u kojem postupku je pravomoćnim rješenjem ovog suda od 16. studenog 1994. poslovni broj P-434/94-12 odbijen tužbeni zahtjev tamo I. i II. tužitelja a kojim su predlagali da se utvrdi da je tamo tuženik smetao tužitelje u njihovom posjedu nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što je dana 14. ožujka 1994. zabranio tužiteljima postavljanje ograde na međi koja dijeli zemljište stranaka te kojim predlažu da se naloži tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje. Iako je i navedenim rješenjem utvrđeno da je zadnje posjedovno stanje drugačije nego li su to tamo tužitelji tvrdili, zbog čega je u konačnici i odbijen njihov zahtjev, ovaj sud ističe da međa između sada spornih nekretnina uređena nakon tog rješenja zbog čega je ovaj sud, vezano za zadnji miran posjed, kao i granice međe između nekretnina stranaka, uzimao u obzir situaciju koja je utvrđena upravo 2005. u postupku uređenja međe između sada spornih nekretnina

23. Dakle, u konačnici, obzirom da tužiteljica nije dokazala da postoji neki drugi pravni osnov po kojem bi ista imala pravo tražiti predaju u posjed sporu površinu, a zbog proteka roka iz čl. 103.s t. 6. ZOV, unatoč činjenici da je zemljišnoknjižna vlasnica spornih nekretnina, je tužiteljica nakon sudskog uređenja međe izgubila pravo da takvu predaju tražiti protekom roka od 6 mjeseci nakon pravomoćnog sudskog uređenja međe, zbog čega je ovaj sud u konačnici odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučio kao u izreci.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

25. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154.s t. 1 ZPP u svezi čl. 164. ZPP a obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor.

26. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 27. rujna 2022., 16. siječnja 2023., 5. travnja 2024. i 14. siječnja 2025. za svako za svako u iznosu od 250,00 eur (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak pristupa na uviđaj u iznosu od 250,00 eur (tbr 9/7 52/3, 46 i 54 Tarife) trošak sastava podneska od 5. rujna 2024., 13. rujna 2024. i 28. listopada 2024. za svaki u iznosu od 250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 46 i 54 Tarife i to najviše tri takva podneska), trošak sastava podneska od 27. studenog 2024. u iznosu od 150,00 eur (Tbr 8/3, 52/3, 46 i 54 Tarife) odnosno ukupan trošak za zastupanje tuženika po punomoćniku koji je odvjetnik iznos od 2.375,00 eur, a koji je naloženo da plati tužiteljica.

27. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

U Sisku, 7. veljače 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku