Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-826/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klokočovnik i partneri, Zagreb, Ilica 13/IV, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1370/2023-87 od 26. kolovoza 2024., dana 7. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1370/2023-87 od 26. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom IV. izreke, koji sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka, do iznos od 3.246,69 eura (od ukupno dosuđenih 4.184,19 eura), sa zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1370/2023-87 od 26. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom IV. izreke, koji sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka, do iznos od 937,50 eura (od ukupno dosuđenih 4.184,19 eura) sa zateznim kamatama, pa se o tome ovako odlučuje:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova u iznosu od 937,50 eura (od ukupno dosuđenih 4.184,19 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1370/2023-87 od 26. kolovoza 2024. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 55,15 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 21,39 eur od 16. siječnja 2014. do isplate;

- na iznos od 22,51 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 11,25 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 139,06 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.184,19 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 140,63 eur sa zatraženim kamatama."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom IV. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o trošku postupka, tuženik je izjavio pravovremenu žalbu iz žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje o troškovima postupka suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je prvog stupnja donio temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP te naložio tuženiku da tužiteljici plate sve njene potrebne troškove. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem dijelu teksta: OT).

7. U žalbi tuženik navodi kako stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljici u cijelosti pripada pravo na naknadu parničnog troška nije moguće prihvatiti kao pravilno jer je ono protivno pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a. U fazi postupka do donošenja ukidne odluke revizijskog suda (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1010/21-2 od 21. ožujka 2023.) tužiteljica je uspjela u sporu s 90,54% (prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.330,59 eura), a tuženik je uspio u sporu sa 9,46% (odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 139,06 eura), pa se stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici u toj fazi postupka moglo dosuditi najviše 81,08% priznatog parničnog troška.

8. Prema shvaćanju ovog višeg suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe o naknadi troškova postupka u parničnom postupku. To zato jer tužiteljica u konačnici nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškova pa je zbog toga bili primjereno primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP koja glasi: Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

9. Razmjer uspjeha je potrebno sagledati u cjelini, a ne prema pojedinim fazama postupka, kako predlaže tuženik, a treba uzeti u obzir i osnovu zahtjeva, ne samo visinu, kako čini tuženik. A tužiteljica je uspjela s osnovom svog zahtjeva.

10. Što se tiče pojedinih stavki troška zastupanja po odvjetniku, ovaj viši sud drži kako je prvostupanjski sud djelomično pravilno odlučio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Tako, i po shvaćanju ovog višeg suda, sastaljanje podnesaka od 1. kolovoza 2018, 12. studenoga 2018 i 26. lipnja 2019. spada među potrebne troškove. Podnesci od 24. travnja 2019. i 24. listopada 2019. također spadaju među obrazložene podneske po Tbr. 9./1 OT. Međutim, sud je prvog stupnja propustio primijeniti odredbu iz čl. 8./1. OT prema kojoj stranci koja je uspjela u postupku pripada naknada samo za četiri takva podneska, a sud je prvog stupnja priznao naknadu za njih pet. Zato je dosuđeni trošak valjalo umanjiti za jedan podnesak, dakle za 250,00 eura (100 bodova x 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV).

11. Nije osnovana žalba glede zastupanja na pripremnim ročištima jer se na tim ročištima raspravljalo i o glavnoj stvari, ne samo o procesnim pitanjima.

12. U pravu je tuženik kad tvrdi da tužiteljici pripada naknada za dolazak njenog odvjetnika na ročište koje odgođeno uz suglasnost obje stranke prema Tbr. 9./5. OT, a ne po Tbr. 9./1. OT. Dakle samo 25 bodova, a ne 100 bodova koko je odlučio sud prvog stupnja. Znači 187,50 eura manje (75 bodova x 2,00 eura + 25% PDV) no što je sud prvog stupnja odlučio.

13. Žalba je osnovana glede odgovora na žalbu i odgovora na reviziju jer ti troškovi, prema shvaćanju ovog višeg suda, ne spadaju među potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Kako je sud prvog stupnja po ovom osnovu dosudio tužiteljici dva puta po 100 bodova, valjalo je odbiti taj dio zahtjeva koji iznosi 500,00 eura (200 bodova x 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV).

14. Slijedom svega rečenog od dosuđenih 4.184,19 eura koje je prema osporenoj odluci tuženik dužan platiti tužiteljici valjalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi dio u iznosu od 3.246,69 eura, a po čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti i odbiti dio zahtjeva u iznosu od 937,50 eura, sve sa zateznim kamatama.

15. Kako je tuženik uspio sa žalbom u manjem dijelu (22,40%) svoje žalbe, što znači da je uspjeh tužiteljice veći, sud je po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, odbio njegov zahtjev za naknadom troška pravnog lijeka.

U Zagrebu 7. veljače 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica