Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-11/2023-79
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. odvjetnicima iz odvjetničkog društva Čohilj i partneri, iz Pule-Pola, protiv tuženika RAIFFEISENBANK MITTLERE SUDOSTSTEIRMARK EGEN, OIB 25376204437, iz Austrije, A-8341 Paldau, Paldau 40, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d., iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Ljiljani Sinanović, odvjetnici u Poreču-Parenzo, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja upisa, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača, dana 07. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
IOdbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Utvrđuje se, da je ništetan ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen dana 10.03.2009., između tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao založnog dužnika i tuženika Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, kao založnog vjerovnika, ovjeren kod javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, Trg slobode 1, dana 10.03.2009., pod brojem ovjere OV-850/09, a na temelju kojeg ugovora i specijalne punomoći od 21.11.2007., je pod posl. br. Z-1247/09 uknjiženo pravo zaloga u korist tuženika radi osiguranja novčanog potraživanja za iznos od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom 7,5 % godišnje, vezano za EURIBOR 3 mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. godine trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8 sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakona o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši s 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 545.673 od 06.03.2009.
-/-
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Poreču-Parenzo izvršiti uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog na ekretnini tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], u korist tuženika Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, a koje pravo zaloga je upisano pod posl. br. Z-1247/09, na temelju ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. i specijalne punomoći od 21.11.2007., radi osiguranja novčanog potraživanja za iznos od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom 7,5 % godišnje, vezano za EURIBOR 3 mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. godine trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8 sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakona o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši s 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 545.673 od 06.03.2009., a koji je zajam odobren zajmoprimcima ĆZ, ŽZ i NZ, svi iz [adresa]."
IIOdbijaju se zahtjevi tužitelja i umješača za naknadu parničnih troškova.
IIINalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.812,50 eur, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova od tužitelja u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj 23. ožujka 2015. tužitelj tvrdi da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnoj knjizi kao kuća i dvorište ukupne površine od 607 m2. Na predmetnoj nekretnini upisano da je pod posl. br. Z-1247/09, pravo zaloga u korist tuženika, i to "na temelju solemniziranog ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. i specijalne punomoći od 21.11.2007. ", radi osiguranja novčanog potraživanja od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom od 7,5 % godišnje, vezano na EURIBOR tri mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8, sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakonu o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 543.673 od 06.03.2009. Na nekretnini tužitelja iz tužbe – z. k. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (list B-vlastovnica) zabilježena da je pod posl. br. Z-4818/12 ovrha upisana temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. Ovr-846/12 od 11.09.2012., a koja ovrha da je određena temeljem ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-846/12 od 11.09.2012. određena da je ovrha na nekretnini tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz prodajne cijene, radi namirenja tražbine tuženika u iznosu od 129.048,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 26.07.2012. pa do isplate. Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen između tužitelja i tuženika dana 10.03.2009. koji da je istog dana ovjeren kod javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana pod brojem OV-850/09, a na temelju kojeg da je, prvo, upisano pravo zaloga u korist tužitelja (kao što da je to navedeno ranije u tužbi), zatim, doneseno rješenje o ovrsi i određena ovrha na nekretnini tužitelja, kako da je to navedeno ranije u tužbi, da je pravno nevaljan pravni posao, tj. ništetan ugovor, zbog čega da je i izvršeni upis prava zaloga u korist tuženika u zemljišnoj knjizi na nekretnini tužitelja pravno nedopušten i nezakonit, a određena ovrha nedopuštena zbog toga što da je nezakonita. Zbog činjenice da je ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. nezakonit pravni posao i da je do njegovog sklapanja došlo na način da je sklopljen protivno nizu kazneno pravnih odredaba, to da je tužitelj protiv osoba koje da su sudjelovale u sklapanju ovog pravnog posla, pa između ostalih i protiv: 1. CZ, iz [adresa], kao odgovorne osobe tuženika, 2. Veljka Kusteca, odvjetnika iz Zagreba, kao punomoćnika tuženika, 3. Anke Poropat, javnog bilježnika iz Višnjana, te 4. Slavice Popadić, odvjetnice iz Rovinja, kao punomoćnika tuženika, podnio kaznenu prijavu zbog različitih kaznenih djela. Prema saznanjima tužitelja, predmet da je u radu kod ODO-a u Pazinu. Ukoliko bi se u kaznenom postupku utvrdila kazneno pravna odgovornost osoba protiv kojih je podnesena kaznena prijava, a koji da su sudionici u sklapanju i provedbi ugovora od 10. ožujka 2009., tada da bi to također bio razloga pravne nevaljanosti ovog ugovora. Prvi od više razloga ništetnosti ugovora o zasnivanju prava zaloga na nekretnini od 10.03.2009., ovjerenog kod javnog bilježnika Anke Poropat u Višnjanu, pod brojem OV-850/09 (dalje: ugovor) da se nalazi u činjenici da je sklopljen od strane neovlaštenih osoba, te da je njegov upis u zemljišnoj knjizi nedopušten, a koje okolnosti da su u izravnoj protivnosti s odredbama Zakona o javnom bilježništvu, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zemljišnim knjigama. U uvodu ugovora da se navodi da je tuženik zastupan "po punomoćniku Veljku Kustecu, odvjetniku iz Zagreba", a u javnobilježničkoj ovjeri da se navodi da je imenovani punomoćnik sklopio ugovor "temeljem specijalne punomoći od 21.11.2007., a ovjerene dana 27.11.2007. pod brojem ovjere: 1084/2007 u Kircbachu ..." Odredba čl. 54. st. 5. Zakona o javnom bilježništvu da propisuje sljedeće: "Ako je javnobilježnički akt iz st. 1., 2. i 3. ovog članka sastavljen na temelju punomoći ili ovlasti moraju punomoć ili ovlast koje nisu javne isprave biti sudski ili javnobilježnički ovjereni i priloženi u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu." Odredbe čl. 313. st. 1. i čl. 314. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) da propisuju sljedeće: "Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje tog ugovora, odnosno, za poduzimanje tog posla". (čl. 314.) Odredbe čl. 315. ZOO-a da propisuju sljedeće: "(1) Opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. (2) Opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje. (3) Posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje tog posla, odnosno, vrste poslova među koje on spada. (4) Opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade. Odredba čl. 53. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama da propisuje sljedeće: "Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati: punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć) ili općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine." Iz ugovora te isprave pod nazivom Specijalna punomoć (Spezialvollmacht) koja da prileži ovosudnom spisu posl. br. Z-1247/09 da proizlazi: da je ugovor sastavio odvjetnik Veljko Kustec, punomoćnik tuženika, da je ugovor potpisao odvjetnik Veljko Kustec, kao punomoćnik tuženika, da je ugovor, zajedno s tužiteljem, podnio javnom bilježniku na potvrdu odvjetnik Veljko Kustec, kao punomoćnik tuženika, da je ugovor potpisan i na njemu ovjereni potpisi dana 10. ožujka 2009., da je punomoć izdana od tuženika i potpisana po tuženikovim odgovornim osobama: UZ i AZ dana **.**.2007., da tuženik ovom "specijalnom punomoći" odvjetniku Veljku Kustecu "dajemo neograničenu punomoć" i to: "za potpisivanje s naše strane podnesenih ugovora o kreditu i za zasnivanje sudskih hipoteka, tako da je isti prema nalogu ovlašten zastupati nas u svim predmetima pred institucijama i sudovima svih vrsta kao i prema trećim osobama prema svom najboljem znanju i savjesti. Isti je nadalje ovlašten u naše ime podnositi zahtjeve za uknjižbe u zemljišne knjige. Također mu dajemo punomoć za zastupanje u smislu čl. 31. austrijskog Zakona o parničnom postupku, tako da je isti ovlašten za nas preuzimati dostave presuda, odluka i rješenja kao i ostalih sudskih i upravnih odluka svih vrsta koje se dostavljaju na ruke." Iz svega navedenog da, dakle, proizlazi da je ugovor ništetan iz razloga što da je u protivnosti sa svim citiranim odredbama Zakona o javnom bilježništvu, Zakona o obveznim odnosima te Zakona o zemljišnim knjigama. Punomoć na temelju koje da je punomoćnik tuženika, odvjetnik Veljko Kustec, poduzeo radnje u ime tuženika da nije po svojoj formi sačinjena sukladno čl. 54. st. 5. Zakona o javnom bilježništvu. Ova punomoć da nema svojstvo javnobilježničkog akta (s obzirom na ovlaštenja iz nje, takvo svojstvo da ne može i ne treba imati), a osim toga uz ugovor da nije priložen niti izvornik, niti ovjereni prijepis te punomoći, zbog čega da je i u protivnosti s čl. 314. ZOO-a, koje da određuje da se oblik propisan zakonom za neki ugovor odnosi i na punomoć za sklapanje tog ugovora tj. poduzimanje tog posla. Protivno odredbi čl. 315. st. 1. ZOO-a punomoćnik tuženika, odvjetnik Veljko Kustec, da je u ime tuženika poduzimao pravne radnje za koje da nije bio ovlašten spomenutom punomoći. Tako da nije bio ovlašten sastaviti konkretni ugovor, niti ovlašten sklopiti te u okviru toga potpisati ugovor, jer da je spomenutom punomoći bio ovlašten na "potpisivanje s naše strane podnesenih ugovora o kreditu i za zasnivanje sudskih hipoteka." Sporni ugovor da nije ugovor o kreditu, da nije podnesen od strane tuženika i njime da nije zasnovana sudska hipoteka. Radnje poduzete od strane punomoćnika tuženika, odvjetnika Veljka Kusteca, da su u protivnosti i s odredbama čl. 315. st. 2., 3. i 4. ZOO-a. Po svom sadržaju (neovisno o naslovu) punomoć koju da je tuženik izdao odvjetniku, nedvojbeno da predstavlja opću, a ne specijalnu punomoć (ispravu da određuje sadržaj, a ne naziv), temeljem koje da on kao punomoćnik nije mogao poduzeti posebne poslove, odnosno posebne radnje za tuženika. Zasnivanje založnog prava i upis tog prava u zemljišne knjige da ne ulazi u redovito poslovanje, zbog čega da punomoćnik mora imati za to posebno ovlaštenje. U konkretnom slučaju punomoćnik tuženika, ne samo da nema takvo posebno ovlaštenje, nego da čak niti ovakvom punomoći nije bio ovlašten na sklapanje javnobilježničkog osiguranja i zasnivanje založnog prava. Čl. 263. st. 2. Ovršnog zakona, koji da je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (sada čl. 301. st. 2. OZ-a) da propisuje da "potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz st. 1. ovog članka ima snagu sudske nagodbe". Za sklopiti takvu nagodbu, punomoćnik, pa kada je to i odvjetnik, da mora imati posebnu – specijalnu – punomoć, a koju da u ovom slučaju punomoćnik tuženika nije imao. Konačno, zemljišnoknjižni sud da je, protivno odredbama čl. 53. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, na temelju opće punomoći punomoćnika tuženika starije od godinu dana dopustio upis prava zaloga u korist tuženika, zbog čega da je temeljem ništetnog ugovora dopuštena nezakonita uknjižba prava, slijedom čega da je i takav upis pravno nevaljan. Ugovor na temelju kojeg da je tuženik upisao zalog u svoju korist i pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja u protivnosti da je s odredbama čl. 305. i 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) te odredbama Ovršnog zakona (dalje: OZ), koje da su također prinudne naravi, pa da je i to razlog pravne nevaljanosti, odnosno, ništetnosti spornog ugovora. Odredba čl. 305. ZV-a da propisuje: "Založno pravo osniva se na određenoj stvari i ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom." Odredba čl. 307. st. 1. i 6. ZV-a da propisuje: "(1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osigurati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo. (6) Da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku." Odredbe čl. 301. st. 1. i 3. OZ-a (ranije čl. 263.) da propisuju: "(1) Na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud će odrediti ročište, na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz čl. 300. ovog zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnog prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja koja će u ovršnom postupku biti osnova za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegovog unovčenja. (3) Novčana tražbina iz st. 1. ovog članka može biti izražena i u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa utvrđenog u stranoj valuti." Odredbe čl. 302. OZ-a (ranije čl. 263.a) da propisuju: (1) Tražbina iz čl. 301. st. 1. ovog zakona treba biti određena ili odrediva. (2) Smatrat će se da je tražbina odrediva ako je u sporazumu iz čl. 301. st. 1. ovog zakona naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do tog okvirnog iznosa i vrijeme njezine dospjelosti." Odredbe čl. 307. OZ-a (ranije čl. 269.) da propisuju: "(1) Sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz čl. 301. st. 1. ovog zakona, sklopljen u obliku javnobiljženičkog akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrže i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine na njegovom predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz čl. 300. točaka 2. do 12. ovog zakona koje će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz čl. 301. st. 2. ovog zakona. (2) Radnje iz čl. 300. točaka 2. do 12. ovog zakona kojima se na predmetima protivnika osiguranja stječe založno pravo javni bilježnik poduzima na način predviđen za poduzimanje tih radnji od strane suda, s tim da javni bilježnik sve radnje za čije je poduzimanje potrebna suradnja stranaka smije poduzeti samo uz suglasnost stranaka." Ugovor od 10. ožujka 2009. na temelju kojeg da je kao valjane pravne osnove tuženiku od strane z.k. suda dopuštena uknjižba prava zaloga u korist tuženika i na temelju kojeg da je kao ovršne isprave naslovni sud odredio ovrhu na nekretnini tužitelja u punoj da je protivnosti sa citiranim prinudnim propisima, kako s procesno pravne osnove, tako i s materijalno pravne osnove, zbog čega da je pravno nevaljan, odnosno, ništetan i da nije mogao proizvesti nikakve pravne posljedice. Naime, iz sadržaja i forme ovog ugovora, jasno i nedvojbeno da se može utvrditi: a) da sporni ugovor, po svom sadržaju ne predstavlja ugovor (sporazum stranaka), odnosno dvostrano obvezni pravni posao, jer da iz njega ne proizlazi niti jedno pravo za tužitelja, kao što da ne proizlazi niti jedna obveza za tuženika, što da je protivno elementarnoj definiciji pravnog posla zaloga na nekretnini i sporazumu predviđenom u citiranim odredbama OZ-a, te b) da sporni ugovor ne sadrži osnovne elemente pravnog posla zaloga na nekretnini, a to da su sporazum stranaka o postojanju i visini tražbine vjerovnika, sporazum o dospijeću tražbine vjerovnika, suglasnost dužnika da se sporazumno utvrđena tražbina vjerovnika osigura zasnivanjem prava zaloga na njegovoj nekretnini, obvezu vjerovnika da će po podmirenju tražbine vratiti stvar dužniku, odnosno brisati prava zaloga sa nekretnine dužnika. Kako da sporni ugovor ne sadrži bitne elemente pravnog posla kojim se zasniva pravo zaloga na nekretnini, iz čega da se može utvrditi i da nije sačinjen u obvezatnoj, pisanoj formi, sve to da daje logičan zaključak da je sporni ugovor ništetan, jer da je u punoj protivnosti s prinudnim propisima. Pored toga, ugovor da je ništetan i iz razloga što da javni bilježnik nije poduzimao javnobilježničke radnje potvrde na zakonom propisani način, a to da je: "na način predviđen za poduzimanje tih radnji od strane suda". Stoga da se sporni ugovor, ne samo ne može pravno smatrati javnobilježničkim aktom i ovršnom ispravom, nego da se ne može smatrati ni običnim ugovorom o osnivanju založnog prava na nekretnini za upis prava zaloga (po osnovu kojeg da vjerovnik može zahtijevati namirenje hipotekarnom tužbom, a ne u ovrsi na bazi ugovora), jer da ne sadrži bitne elemente jednog takvog pravnog posla. Odredbe čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu da propisuju sljedeće: "(1) Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. (2) Na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može se neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu. (3) Na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao." Međutim, uvidom u sporni ugovor, kojeg da tuženik tretira kao javnobilježnički akt i ovršnu ispravu, da se može utvrditi: 1. da njime nije utvrđena bilo kakva obveza, a kamo li određena obvezna na činidbu, ili obveza o kojoj bi se stranke mogle nagoditi; ugovor da ne sadrži po tom pitanju nikakav sporazum stranaka, što da je bitan element ugovora da bi uopće postojao, 2. da njime nije utvrđeno dospijeće bilo kakve obveze, 3. da uslijed nedostataka ovih osnovnih elemenata jednog pravnog posla, dužnik nije niti mogao dati pristanak niti na osnivanje kakvog određenog prava, a niti dati izričiti pristanak na kakva prava i ovlaštenja tuženika u pogledu njegove nekretnine, te 4. da se na temelju takvog akta ne može provesti prisilna ovrhe, jer da isprava ne predstavlja niti javnobilježnički akt, niti ovršnu ispravu. Tuženik da nema prema tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 129.048,28 eur koju da ističe u ovršnom postupku, jer da takva tražbina niti je navedena, niti proizlazi iz ugovora. Nikakva tražbina tuženika da nije dospjela na naplatu s danom ovršnosti ugovora od 10.03.2009., iz razloga jer da u ugovoru nije utvrđena tražbina i da nije utvrđeno dospijeće tražbine. Osim toga, ugovor o zasnivanju založnog prava da nije mogao postati niti ovršan s danom 26.07.2012., kao što da se to navodi u tuženikovom prijedlogu za ovrhu, pa da se takvo određivanje dospjelosti od strane tuženika smatra nedopuštenim, protivnim ugovoru i potpuno proizvoljnim. Pored toga, kako da ugovorom nije utvrđena tražbina tuženika, tako da nije utvrđena novčana tražbina u stranoj valuti – eurima (kao što da se navodi u ovrsi). Tuženik da nema prema tužitelju tražbinu u eurima, a ugovorom da nije moglo biti ugovoreno osiguranje tražbine tuženika u stranoj valuti (konkretno u eurima), jer da je to u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 301. st. 3. (ranije čl. 263.) OZ-a, a u protivnosti da je i s odredbama ZOO-a te Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci. Pravna nevaljanost, odnosno, ništetnost ugovora od 10.03.2009. da ima za posljedicu nesuglasnost s odredbama Ustava RH, kao što da su, jednakost, vladavina prava i nepovredivost vlasništva, odnosno, povredu temeljnih ustavnih prava tužitelja kao što da su pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava RH) i zajamčenost prava vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava RH). Istodobno, ništetnost ugovora od 10. ožujka 2009. i postupanje tuženika i sudova po takvom pravno nevaljanom ugovoru da ima za posljedicu i povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima (te Protokolima uz Konvenciju), a to da su zaštita imovine (zaštita vlasništva) i zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Navodi i da je predmetni ugovor ništetan i sukladno čl. 4. "Zakona o ništetnosti ugovora sklopljenog s neovlaštenim vjerovnikom", s obzirom da tuženik nije imao ovlaštenje za sklapanje takvih ugovora u RH, pa da isti predstavlja neovlaštenog vjerovnika u smislu čl. 2. istog zakona. Slijedom svega navedenog, da nedvojbeno proizlazi da je ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. ništetan pravni posao. Zbog toga tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Utvrđuje se, da je ništetan ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen dana 10.03.2009., između tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao založnog dužnika i tuženika Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, kao založnog vjerovnika, ovjeren kod javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, Trg slobode 1, dana 10.03.2009., pod brojem ovjere OV-850/09, a na temelju kojeg ugovora i specijalne punomoći od 21.11.2007., je pod posl. br. Z-1247/09 uknjiženo pravo zaloga u korist tuženika radi osiguranja novčanog potraživanja za iznos od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom 7,5 % godišnje, vezano za EURIBOR 3 mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. godine trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8 sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakona o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši s 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 545.673 od 06.03.2009. II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Poreču-Parenzo izvršiti uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog na ekretnini tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], u korist tuženika Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB 11609308792, a koje pravo zaloga je upisano pod posl. br. Z-1247/09, na temelju ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. i specijalne punomoći od 21.11.2007., radi osiguranja novčanog potraživanja za iznos od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom 7,5 % godišnje, vezano za EURIBOR 3 mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. godine trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8 sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakona o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši s 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 545.673 od 06.03.2009., a koji je zajam odobren zajmoprimcima ĆZ, ŽZ i NZ, svi iz [adresa]."
2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan iz razloga kako da nastavno slijedi. Tužitelj da u bitnom tvrdi da je ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini tužitelja pravno nevaljan pravni posao, pozivajući se na odredbe ZOO-a, zbog toga jer da smatra da punomoćnik tuženika nije imao valjanu punomoć za zaključenje ugovora, te što da navodno ugovor ne sadrži osnovne elemente, što da je protivno pozitivnim propisima, te da traži utvrđenje ugovora ništetnim i brisanje upisanog prava zaloga temeljem istog u korist tuženika. Kraj činjenice da je: tužitelj kao zajmoprimac zajedno s članovima obitelji ŽZ i NZ nedvojbeno dobio novčana sredstva od tuženika, a po osnovu ugovora o jednokratnom kreditu od 06.03.2009., koji ugovor o kreditu da je zaključen, obrađen i izvršen u mjestu sjedišta tuženika, da taj kredit nedvojbeno nije vratio, da do pokretanja ovršnog postupka nije imao nikakve primjedbe kako na ugovor o jednokratnom kreditu, tako niti sada na osporeni ugovor o zasnivanju založnog prava na njegovim nekretninama, radi osiguranja povrata tog kredita, da je svojom voljom čak u dva navrata, prvi put u samom ugovoru o jednokratnom kreditu, a zatim i u ugovoru o zasnivanju založnog prava, bezuvjetno dopustio zasnivanje založnog prava na svojim nekretninama upravo radi osiguranja povrata kredita, da ne osporava ugovor o kreditu, da se nije žalio na rješenje o upisu založnog prava na nekretninama, da se nije žalio na rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-2591/15 istog suda, te da je isto postalo pravomoćno, pozivanje na ništetnost predmetnog ugovora da je više nego apsurdna. Predmetni ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini tužitelja da je zaključen radi osiguranja povrata navedenog kredita u Republici Hrvatskoj, i to u javnobilježničkoj formi – odnosno solemniziran da je od strane javne bilježnice Anke Poropat u Višnjanu. Slijedom toga da je riječ o privatnoj ispravi koja da je sastavljena sukladno odredbama čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu i koja da je kao takva potvrđena (solemnizirana od strane navedene javne bilježnice i da ima isti pravni učinak kao da je sastavljena po javnom bilježniku tj. kao javnobilježnički akt). Po svom sadržaju, predmetnim ugovorom da je nedvojbeno određena obveza na činidbu o kojoj da se stranke mogu nagoditi (čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu) te nedvojbenu izjavu obveznika (tužitelja) da se na temelju tog akta, a radi ostvarenja dužne činidbe (osigurane tražbine) nakon dospjelosti obveze neposredno može tražiti prisilna ovrha. Javna bilježnica da je dakle ispitala predmetni ugovor, utvrdila i potvrdila da isti po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, pa dakle utvrdila neupitnu volju stranaka kojima da je sve protumačeno i pročitano od strane javne bilježnice i koji da su upozoreni na pravne posljedice i ovršni karakter, a koji da je tužitelj nedvojbeno potpisao kao potvrdu njegove nedvojbene volje. Odvjetnik Veljko Kustec da je imao valjanu specijalnu punomoć za zaključenje ovog ugovora, što da je javna bilježnica također utvrdila, jer da je ista izdana upravo za tu vrstu pravnog posla, a sama forma punomoći da nije pretpostavka valjanosti pravnog posla, jer da je volja upravo tužitelja, kao založnog dužnika, nedvojbeno utvrđena kao i postojanje i visina tražbine. Stoga da navedeni ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini kojim da je osiguran inozemni kredit tj. tražbina banke, ovdje tuženika, sadrži sve bitno da kao takvi egzistiraju u pravnom prometu i proizvode pravne učinke, odnosno, sadrže i kauzu i pravni temelj osiguranog potraživanja tuženika, što da je sve u skladu sa zakonskim propisima RH. Temeljem navedenog ugovora, nadležni sud da je dopustio u zemljišnim knjigama upis založnog prava na predmetnoj nekretnini. Bitno da je ovdje ukazati i na odredbu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama prema kojoj da nositelj knjižnog prava (ovdje tužitelj) ne može biti povrijeđen uknjižbom hipoteke na njegovoj nekretnini kada je upravo on dozvolio upis hipoteke na svojoj nekretnini, pa da stoga sukladno sudskoj praksi ŽS u Varaždinu, tužitelj u ovoj konkretnoj situaciji nema pravo tražiti ništetnost ugovora i pravnih posljedica što da implicira brisanje založenog prava na nekretnini budući da je tužitelj sam dozvolio upis založnog prava radi osiguranja tražbine tuženika. Neupitnost volje tužitelja da potvrđuje osobito i činjenica da su stranke i u samom ugovoru o jednokratnom kreditu ugovorile da će zasnovati založno pravo upravo na nekretnini koja da je bila predmet zaloga po ugovoru o zasnivanju založnog prava, što da su stranke zatim nedvojbeno i potvrdile zaključenjem istog u formi i sukladno zakonima RH, što da znači da su u dva navrata iskazali svoju nedvojbenu volju za zaključivanje predmetnih ugovora. Očito da je da tužitelj na svaki način želi opstruirati naplatu tražbine tuženika, što da ukazuje na nesavjesno postupanje upravo tužitelja koji da na razne načine pokušava izbjeći svoju ugovornu obvezu protivno načelu savjesnosti i poštenja i dužnosti ispunjenja obveze. Tuženik smatra da u ovom slučaju nema mjesta primjeni zakona na koji se poziva tužitelj. Naime, ugovor o jednokratnom kreditu temeljem kojeg da je sklopljen ugovor o zasnivanju založnog prava da je sklopljen u sjedištu tuženika, što da nedvojbeno stoji i u samom ugovoru. Tuženiku da nije bilo potrebno nikakvo ovlaštenje za davanje kredita, budući da je kredit dao temeljem zakona važećeg u Republici Austriji, gdje da je predan zahtjev za odobravanje kredita, isti obrađen, odobren i izvršen, odnosno isplaćen.
3.Umješač navodi da se pridružuje svim navodima iz tužbe. Navodi da je u ime banke tj. tuženika JZ posredovao u sklapanju ugovora na teritoriju RH. JZ da je bio posrednik upravo tuženika.
4.Nove činjenice koje je tuženik iznio tokom glavne rasprave sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, nije uzeo u obzir, jer se tuženik ni ne poziva na to da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.
5.Prema čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, sud je vezan sadržajem tužbenog zahtjeva.
Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se stranke pozivaju, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
6. U dokaznom postupku je izvršen uvid u ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10. ožujka 2009. (176-180). Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.
7.Među sudionicima postupka je nesporno da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnoj knjizi kao kuća i dvorište ukupne površine od 607 m2 (dalje: predmetna nekretnina).
Nesporno je da je na predmetnoj nekretnini upisano pod posl. br. Z-1247/09, pravo zaloga u korist tuženika, i to "na temelju solemniziranog ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009. i specijalne punomoći od 21.11.2007. ", radi osiguranja novčanog potraživanja od 120.000,00 eur s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom od 7,5 % godišnje, vezano na EURIBOR tri mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počevši od 01.07.2009. trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8, sa 5 % zateznih kamata godišnje, s ukupnim opterećenjem prema Zakonu o bankarstvu u iznosu od 201.160,63 eur, s otplatom u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.125,00 eur, uvijek s plaćanjem 20. u mjesecu, počevši 20.04.2009. s ugovorenim rokom dospijeća otplate kredita dana 20.03.2024. sve prema ugovoru o jednokratnom kreditu broj računa 543.673 od 06.03.2009.
Nesporno je da je na predmetnoj nekretnini (list B-vlastovnica) zabilježena pod posl. br. Z-4818/12 ovrha upisana temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. Ovr-846/12 od 11.09.2012., a koja ovrha je određena temeljem ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10.03.2009.
Nesporno je da je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-846/12 od 11.09.2012. određena ovrha na nekretnini tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz prodajne cijene, radi namirenja tražbine tuženika u iznosu od 129.048,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 26.07.2012. pa do isplate.
Kao što je ranije izloženo, tužitelj se poziva na to da je predmetni ugovor ništav i sukladno čl. 4. "Zakona o ništetnosti ugovora sklopljenog s neovlaštenim vjerovnikom", s obzirom da tuženik nije imao ovlaštenje za sklapanje takvih ugovora u RH, pa da isti predstavlja neovlaštenog vjerovnika u smislu čl. 2. istog zakona.
Prema čl. 1. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN 72/17 i dr., dalje: ZNU), ovaj se zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika. Prema st. 2. istog članka ovaj se zakon primjenjuje i na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz st. 1. ovog članka.
Prema čl. 2. ZNU-a izraz "neovlašteni vjerovnik" označava pravnu osobu koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno, ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske.
Prema čl. 3. st. 1. ZNU-a ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika su ništetni. Prema čl. 4. istog zakona, javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom iz čl. 3. ovog zakona je ništetan.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017 od 03. studenog 2020. (NN 131/20) ZNU je ukinut. Shodno tome, ovaj zakon se ne može primijeniti na predmetni ugovor, te valjanost ovog ugovora nije ocjenjivana kroz odredbe ovog zakona.
S druge strane, iako je sklapanje ugovora o kreditu bilo zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u RH, takvi ugovori nisu ništetni. To stoga što ta posljedica nije bila propisana ni Zakonom o bankama, niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015., kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. (takav je stav zauzet i u Zaključku 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12. travnja 2016.).
Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ništetnost ugovora uređuje u čl. 322. do 335.
Prema čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Pozivanje tužitelja i umješača na to da je predmetni ugovor, na strani tuženika, sklopljen od strane neovlaštenih osoba, te da je zato ništetan, pa da njegov upis u zemljišnoj knjizi nije dopušten, nije osnovano. To, prije svega, iz razloga što se na to da pravnu osobu u sklapanju pravnog posla nije zastupala ovlaštena osoba može pozivati samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču. Nadalje, tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništetnosti pravnog posla, koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe, jer je čl. 88. st. 3. ZOO-a propisano da se smatra da takav ugovor nije sklopljen. Ugovor koji nije sklopljen je nepostojeći (neegzistentni) ugovor, pa ne može biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima, moralu društva, pa onda niti ništetan.
Prema čl. 305. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) založno pravo se osniva na određenoj stvari ili pravu kao zalogu, uz ostalo, na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo).
Prema čl. 307. st. 1. ZV-a ugovorom o davanju u zalog, odnosno, ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo. Prema st. 6. istog članka da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku.
Uvidom u ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 10. ožujka 2009. je utvrđeno da je tim ugovorom osnovano založno pravo na nekretnini tužitelja, radi osiguranja određene tražbine tuženika. Tuženik se nije ovim ugovorom obvezao da će, čim njegova tražbina prestane, učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige. No, ta činjenica ne čini ovaj ugovor ništetnim, u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer je takva obveza tuženika propisana izričitom zakonskom odredbom.
Predmetni ugovor je sklopljen u pisanom obliku, što je dovoljno za njegovu valjanost u pogledu oblika, pa nije ni morao biti solemniziran kod javnog bilježnika. Shodno tome, njegova valjanost nije ni prosuđivana kroz odredbe Zakona o javnom bilježništvu, na koje se tužitelj i umješač pozivaju.
S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, predmet ovog postupka nije proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa sud nije ocjenjivao da li predmetni ugovor ispunjava pretpostavke za ovršnu ispravu.
Slijedom svega iznijetog, nije utvrđena ništetnost predmetnog ugovora, pa onda nema ni posljedica njegove ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO-a. Zbog toga je odlučeno kao u t. I dispozitiva presude.
8.Stranke i umješač su zatražili naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužitelju i njegovom umješaču parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove.
Tuženiku su od zatraženih priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 1.500,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za zastupanje na ročištu 29. svibnja 2018. 1.500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za sastav podneska od 07. lipnja 2018. 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4.), za sastav podneska od 03. studenog 2022. 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4.), za sastav podneska od 26. siječnja 2024. 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4), za zastupanje na ročištu 10. siječnja 2025. 1.500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 1.162,50 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 5.812,50 eur.
Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 07. lipnja 2018. u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojem, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju u dijelu iznad priznatog. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 24. listopada 2019., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, budući da je sadržaj ovog postupka mogao iznijeti usmeno na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 16. svibnja 2021. (tuženik je ovaj podnesak u zahtjevu za naknadu troškova pogrešno datirao sa 16. svibnja 2022.), jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 27. rujna 2021., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 29. lipnja 2022., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 03. studenog 2022. u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojem, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju u dijelu iznad priznatog. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 22. rujna 2023., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, budući da je sadržaj ovog podneska mogao iznijeti na ročištu za koje su mu priznati troškovi zastupanja, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 26. siječnja 2024. u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojem, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju u dijelu iznad priznatog. Nisu mu priznati troškovi sudskog tumača, jer ti troškovi nisu nastali (položeni predujam bit će mu vraćen).
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, dana 07. veljače 2025.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju p.p.
2. tuženiku p.p.
3. umješaču p.p.
S u d a c: v.r.
