REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-511/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NZ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KO-DO-439/2024 od 16. listopada 2024., nakon održane rasprave 06. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Darija Pejina, okrivljenika te braniteljice okrivljenika Draženke Saško, odvjetnice u Varaždinu, 07. veljače 2025. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KZ i LZ, rođene N, rođenog **.**.1992. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, CNC programer, nezaposlen, bez mjesečnih primanja i imovine, neoženjen, bez djece, osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K- 182/2023 od 09. srpnja 2024., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, posebna obveza: obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu na rok od 2 godine,

k r i v  j e

što je

dana 20. rujna 2024., oko 14,00 sati, u Ludbregu, Ulica kardinala Franje Kuharića 12, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg, u nazočnosti djelatnika UZ, NZĆ i ŠZ te svoje majke LZ, u nakani da ustraši svojeg oca KZ i brata MZ, više puta rekao da će zatući tatu i brata, a koje riječi je njegova majka prenijela istima,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskim osobama,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II. Zbog toga se okrivljenom NZ:

- za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu KZ

u t v r đ u je

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI;

- za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu MZ

u t v r đ u je

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11, okrivljeniku NZ opoziva se uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-182/2023-49 od 9. srpnja 2024. koja je postala pravomoćna istoga dana te će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se, sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci smatra okrivljeniku utvrđenom.

IV. Temeljem članka 53. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. stavak 2. te u vezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljeni NZ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

Time da se od kazne na koju je okrivljeni NZ osuđen izvršava 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni NZ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati provođenja zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2024. do 9. srpnja 2024. te od 20. rujna 2024. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 64. KZ/11 okrivljeniku se određuje zaštitni nadzor koji može trajati najdulje do proteka roka za provjeravanje.

VII. Na temelju članka 64. stavak 4. KZ/11 zaštitni nadzor se može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora.

VIII. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku NZ se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

IX. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. okrivljeni NZ u cijelosti se oslobađa od obveze naknade ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj: KO-DO-439/2024-1 od 16. listopada 2024. protiv okrivljenika, zbog kaznenih djela činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirana mu kaznena djela.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o dojavi od 20. rujna 2024., Službenu zabilješku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, od 20. rujna 2024., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika NZ od 20. rujna 2024., Obrazac medicinske dokumentacije za okr. NZ od 20. rujna 2024. i 21. rujna 2024., nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja okrivljenika od 11. listopada 2024. te dopuna nalaza i mišljenja vještaka dr. Nenada Horvata od 27. siječnja 2025. te je vještak neposredno saslušan na raspravi 31. siječnja 2025.; izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za okrivljenika predanu na raspravi 21. siječnja 2025. na listovima 270 do 279 spisa te je izvršen uvid u spis ovoga suda K-182/2023 te je pročitana presuda ovoga suda K-182/2023-49 od 9. srpnja 2024.

3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao LZ, KZ i MZ na raspravi 17. prosinca 2024. te su, uz suglasnost stranaka i temeljem čl. 411. st.3. ZKP/08, pročitani: iskaz svjedoka žrtve KZ sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 08. listopada 2024. i iskaz svjedokinje LZ sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 08. listopada 2024.

3.2. Također su u svojstvu svjedoka saslušane: NZĆ, ŠZ i UZ na raspravi 08. siječnja 2025.

3.3. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

3.4. Na raspravi 06. vejače 2025., temeljem članka 421. stavak 1. točke 2. i 4. ZKP/08, odbijen je kao nevažni i odugovlačeći prijedlog obrane da se od dr. med. spec. CZ s Odjela psihijatrije Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb "Sveti Rafael" Strmac pribavi podatak o dijagnozama postavljenim okrivljeniku u toj bolnici kao i podatak jesu li obje dijagnoze navedene na specijalističkom nalazu od 13. ožujka 2024., broj protokola 00630, greška u pisanju.

3.4.1. Naime, sudski vještak za psihijatriju dr. Nenad Horvat se u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. te na raspravi 31. siječnja 2025. detaljno i argumentirano očitovao o naknadno zaprimljenoj medicinskoj dokumentaciji za okrivljenika, posebice i o spornim dijagnozama za okrivljenika (F29 i F70) koje su navedene u specijalističkom nalazu Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb "Sveti Rafael" od dana 13. ožujka 2024. navodeći da se radi o očitoj grešci u pisanju u odnosu na navedenu medicinsku dokumentaciju, odnosno u odnosu na postavljene dijagnoze F29, nespecificirana neorganska psihoza i F70, laka duševna zaostalost te da se takav nedostatak u medicinskoj dokumentaciji može otkloniti, ali i da tu nema nikakve sumnje u odnosu na navedene dvije dijagnoze F29 i F70. Stoga da i naknadno dostavljena medicinska dokumentacija potvrđuje ranije forenzičke ocjene i forenzičke preporuke.

4. Okrivljenik se na raspravi 06. veljače 2025. branio navodeći da će iznositi obranu na način da će u neometanom izlaganju ispričati svojim riječima što se dogodilo spornog dana te će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice. Inkriminiranog dana je išao vlakom iz [adresa] u [adresa] jer se s majkom dogovorio da odu u Centar za socijalnu skrb Ludbreg da mu probaju naći odgovarajući smještaj jer nakon liječenja u varaždinskoj bolnici nije imao gdje stanovati. Sjeća se da su se djelatnice CZSS Ludbreg mijenjale tijekom razgovora, on je samo zamolio da li mu se može osigurati nekakav smještaj do prve plaće i sjeća se da je ubrzo došla policija. To je sve čega se sjeća, bio je u šoku zašto je došla policija, nešto je govorio tamo, ali se ne sjeća točno što. On će prihvatiti svaku mjeru koju mu sud odredi i liječenje od ovisnosti, samo da mu se smanji kazna odnosno da ne dobije zatvorsku kaznu već eventualno liječenje da se može zaposliti i zarađivati. Na upit braniteljice kako je došlo do toga da je započeo liječenje u bolnici "Sveti Rafael" naveo je da je unazad 10 godina imao problem s alkoholom time da je bio društveni potrošač, znači da je samo konzumirao alkohol vikendom, a to je sve počelo nakon što se vratio s rada u Njemačkoj gdje mu je bilo jako naporno jer je radio preko 10 sati dnevno. Stoga se sam odlučio na liječenje u bolnici "Sveti Rafael" u Strmcu jer je čuo da je tamo najbolja bolnica, a liječenje u bolnici u [adresa] mu više nije pasalo. Tamo je bio tri mjeseca u bolnici, a potom je dr. CZ tražila od CZSS Ludbreg da financiraju njegovo daljnje liječenje u stambenoj zajednici odnosno komuni u Cerniku gdje je onda bio slijedećih sedam mjeseci. Tamo više nije mogao izdržati jer je puno radio za što je dobivao samo 50-ak eura mjesečno pa je namjerno jedne zgode popio pelinkovac. Sad bi se htio skinuti s terapije tabletama da može pronaći djevojku i zasnovati obitelj i zaposliti se. To mu je glavni cilj uz to što svira gitaru u slobodno vrijeme, a hodao je i 5 godina u osnovnu glazbenu školu. Na upit za što je dobio zahvalnicu koja je priložena u spis naveo je da zato jer je za Badnjak svirao na velikom koncertu za što se trebao pripremati mjesec dana i to sebe i zbor koji je pjevao dok je on svirao. Na daljnji upit čime se planira jednog dana baviti kad izađe iz istražnog zatvora naveo je da mu je prvi cilj zaposliti se te bi se uz posao psihijatrijski liječio, a također bi htio pronaći normalnu djevojku i zasnovati obitelj. Svjestan je da ima obvezu liječenja po ranijoj presudi te je namjeravao na to krenuti odnosno javiti se probacijskom uredu, međutim nije to stigao jer ga je mama u međuvremenu prijavila pa je završio opet u istražnom zatvoru.

5. Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno to da se okrivljenik inkriminirane zgode nalazio u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg.

6. Sporno je da li je okrivljeni te prigode izrekao inkriminirane riječi u nazočnosti djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg - UZ, NZĆ i ŠZ te svoje majke LZ.

6.1. Također, da li ih je izrekao s ciljem da ustraši svojeg oca KZ te svog brata MZ kao i jesu li takve riječi kod oštećenika izazvale jak osjećaj straha za njihov život.

7. Iz službene zabilješke o dojavi od 20. rujna 2024. (list 17) proizlazi da je dana **.**.2024. NZĆ, djelatnica HZZSR, Područnog ureda Ludbreg dojavila da "se kod njih nalazi NZ koji je prilikom uzimanja njihove izjave od istog izjavio prijetnje prema ocu i bratu".

8. Iz službene zabilješke o dojavi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg od 20. rujna 2024. (list 19) proizlazi da je dana 20.09.2024. oko 13,20 sati u Područni ured Ludbreg pristupila LZ, a vezano uz svog sina NZ, a oko 14,00 sati u Područni ured je pristupio i NZ koji je odmah po dolasku ostavljao dojam da je pod utjecajem alkohola (zadah po alkoholu i vrlo glasan govor) te se dalje iznosi ukratko sadržaj razgovora sa istim.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu NZ od 20. rujna 2024. proizlazi da je okrivljenik inkriminiranog dana, u 14,55 sati, imao koncentraciju alkohola u organizmu od 1,03 g/kg.

10. Uvidom u obrazac medicinske dokumemtacije za okrivljenika od 20. rujna 2024. proizlazi da je okrivljenik pregledan u prostorijama PP Ludbreg te je utvrđeno da je te zgode pacijent bio alkoholiziran te da je naveo "kako je zabrinut jer nema gdje živjeti i jer nema lijekove sa sobom".

10.1. Prema obrascu medicinske dokumentacije za okrivljenika od 21. rujna 2024. proizlazi da je okrivljenik toga dana u jutarnjim satima ponovno pregledan u prostorijama PP Ludbreg jer se "tužio na lupanje srca".

11. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za okrivljenika na listovima 270-279 utvrđeno je da je okrivljenik NZ u dva navrata bio liječen u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb "Sveti Rafael" Strmac (dalje: Specijalna bolnica).

11.1. Iz otpusnog pisma na listovima 270-271 tako proizlazi da je okrivljenik bio liječen u navedenoj bolnici, na Psihijatrijskom odsjeku 2, u razdoblju od 06.06.2023. do 01.09.2023. te su mu bile postavljene dijagnoze: F102 – duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom, sindrom ovisnosti; L21 Seboroični dermatitis; I10 Esensijalna (primarna) hipertenzija te J45 Astma te je zaključno konstatirano da se posredsdstvom socijalne službe ishodi odluka za nastavak psihosocijalne rehabilitacije po tipu organiziranog stanovanja u Stambenoj zajednici Sv. Ivan od Boga, Šumetlica 87 te se otpušta uz pratnju asistenta uz preporuku terapije.

11.2. Iz specijalističkog nalaza od 13.09.2023. proizlazi da je okrivljenik tog dana bio na kontrolnom pregledu te je konstatirano da je okrivljenik nakon otpusta 01.09.2023. započeo psihosocijalnu rehabilitaciju po tipu organiziranog stanovanja, navedena je dijagoza F102 - Sidrom ovisnosti o alkoholu i preporučena kontrola za mjesec dana.

11.3. Nadalje, iz otpusnog pisma na listovima 274-275 proizlazi da je okrivljenik bio liječen u navedenoj bolnici, na Psihijatrijskom odsjeku 2, u razdoblju od 20.11.2023. do 19.12.2023. te su mu bile postavljene dijagnoze: F102 – duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom, sindrom ovisnosti te F79 Nespecificirana duševna zaostalost, a iz otpusnog pisma također proizlazi da je tijekom liječenja NZ uključen u multidisciplinarni program liječenja, ali da je recidiv konzumacije alkohola značajno narušio započetu psihosocijalnu rehabilitaciju, preporučena je kontrola za mjesec dana te konstatirana nužnost apstinencije od alkohola.

11.4. Okrivljenik je dalje obavljao kontrolne preglede u Specijalnoj bolnici (Specijalistički nalazi od 27.12.2023., 01.02.2024. te 13.03.2024.).

11.4.1. U zadnjem Specijalističkom nalazu od 13.03.2024. (list 278) po prvi puta se u medicinskoj dokumentaciji navedene bolnice navode dijagnoze: F29 Nespecificirana neorganska psihoza te F70 Laka duševna zaostalost. Osim toga se u predmetnom nalazu konstatira kako je NZ na kontrolu pristupio u pratnji majke i asistentice, zatim da je aktualno bez psihotične produkcije i obmane osjetila, nije agresivan niti suicidalan te da se završetak terapije planira kroz 3 mjeseca, ukoliko bude suradljiv i odgovoran, kao i nužnost apstinencije od alkohola.

11.5. Uz medicinsku dokumentaciju Specijalne bolnice priložena je i Zahvalnica NZ za sudjelovanje i svesrdan angažman u glazbeno zabavnom programu od 13. Srpnja 2023.

12. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj K-182/23 te presudu posl. broj K- 182/2023-49 od 09. srpnja 2024., pravomoćnu istoga dana, utvrđeno je da je pod navedenim poslovnim brojem vođen kazneni postupak protiv okrivljenika NZ povodom optužnice ODO-a [adresa] broj KO-DO- 93/2023 od 14. veljače 2023. te je okrivljenik presudom broj K-182/2023-49 od 09. srpnja 2024. proglašen krivim što je "dana 29. prosinca 2022, oko 17,30 sati, na ulaznim vratima kuće u [adresa], držeći u ruci kuhinjski nož ukupne dužine 21 cm koji je dignuo u zrak, istoj se zagrozio da ne smije zvati doktoricu jer će ju u protivnom zaklati nožem, što je ponovio više puta, a što je kod LZ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost"; dakle drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi; čime je počinio kazneno djelo iz čl. 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Zbog toga je okrivljenik NZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora od 9 mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo te uz posebnu obvezu iz članka 62. stavak 2. točke 4. i 5. ZKP/08, a sve vezano uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11. Ujedno je prema okrivljeniku, temeljem članka 69. KZ/11, primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka roka provjeravanja iz primijenjene uvjetne osude. Okrivljeniku je ujedno naloženo platiti troškove kaznenog postupka.

13. Navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od službenih tijela koja su nadležna za njezino izdavanje, a osim toga niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

14. Iz nalaza i mišljenja mr.sc. Nenada Horvata, dr.med., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju od 14. listopada 2024. proizlazi da je okrivljenik JZ osoba srednje životne dobi koja nije duševni bolesnik niti su ju pogađale epizode privremene duševne poremećenosti, te se ne radi o osobi nedovoljne duševne razvijenosti, već se kod istog utvrđuju dijagnoze poremećaja ličnosti emocionalno nestabilnog tipa s jedne strane i progresivne alkoholne ovisnosti s druge strane. Prema vještaku, okrivljenik je zbog svojeg psihijatrijskog komorbiditeta koji je u kritično vrijeme bio u aktivnoj fazi, kao i zbog alkoholiziranosti na razini pripitosti, u odnosu na sporno vrijeme imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, te zbog istih razloga i smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, ali ne bitno; odnosno okrivljenik je u kritično vrijeme i u odnosu na spirno djelo bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Vještak je nadalje mišljenja da su ispunjene sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti u odnosu na okrivljenika. U psihičkom stanju u kojem je zatečen za vrijeme vještačenja okrivljenik je raspravno sposoban.

14.1. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. vještak je utvrdio, vezano za medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na okrivljenikovo psihijatrijsko liječenje u bolnici " K", da ona ne proturječi već daje na težini forenzičkim ocjenama u izvornom nalazu i mišljenju. Postoje sitne razlike u opisu strukture ličnosti okrivljenika jer " K" veći naglasak stavlja na okrivljenikove skromnije intelektualne resurse dok psihijatrijsko vještačenje akcentuira okrivljenikovu disharmoničnu, nezrelu i nestabilnu ličnost. Vještak ustraje kod zaključaka da okrivljenik ne spada u skupinu osoba s nedovoljnim duševnim razvitkom kao i na tome da je riječ o osobi s poremećajem ličnosti emiocionalno nestabilnog tipa te zaključuje da novopridošla medicinska dokumentacija ne može utjecati na forenzička utvrđenja prezentirana u prethodnom nalazu i mišljenju tako da ona i dalje ostaju na snazi u nepromijenjenom obliku.

Vještak je još utvrdio postojanje čak sedam hospitalizacija okrivljenika na Odjelu psihijatije Opće bolnice Varaždin međutim bez većeg terapijskog učinka sve zbog ozbiljne dimenzije okrivljenikovog komorbidnog psihijatrijskog poremećaja (emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti, ovisnost o alkoholu, skromne intelektualne mogućnosti) kao i slabu terapijsku suradljivost, manjak terapijske discipline i uskraćivanje terapijske ambicije, sve na podlozi frapantnog manjka uvida i totalne nekritičnosti.

Okrivljenik stoga, po mišljenju vještaka, treba nadasve strukturirane terapijske programe, uz to intenzivne s jedne i dugotrajne s druge strane.

14.2. Na raspravi 31. siječnja 2025. vještak je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 14. listopada 2024. te je istaknuo da dostavljena medicinska dokumentacija ne samo da nije u suprotnosti nego i potvrđuje ranije forenzičke ocjene i forenzičke preporuke. Okrivljeniku je nasušno potrebna vrlo intenzivna i vrlo strukturirana sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti. Zbog alkoholne ovisnosti kod okrivljenika postoji opasnost od počinjenja i težeg kaznenog djela uključujući i onog kojim je prijetio. U medicinskoj dokumentaciji koja je naknadno dostavljena u spis došlo je do grešaka u pisanju i to u odnosu na čak dvije dijagnoze (F29 i F70). Takav nedostatak u medicinskoj dokumentaciji može se otkloniti, ali i tu nema nikakve sumnje u odnosu na navedene dvije dijagnoze F29 i F70.

Na upit može li onda u konačnici pobrojati konkretne dijagnoze koje okrivljenik ima naveo je da su to: F60.3 – emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti, F10.2 – ovisnost o alkoholu i F79 – intelektualna subnormalnost, nespecificirana.

Dalje upitan da li je u medicinskoj dokumentaciji uočio bilo što što bi upućivalo na navedene dvije dijagnoze F29 i F70 naveo je da ne, nikada, ni u varaždinskoj medicinskoj dokumentaciji niti u dokumentaciji bolnice Sv. Rafael uz iznimku tog spornog nalaza. Sadržaj toga nalaza u potpunosti je u suprotnosti sa te dvije dijagnoze i ničim ih ne dokumentira. Na daljnji upit, a obzirom da iz medicinske dokumentacije – otpusnog pisma Bolnice Sv. Rafael, proizlazi da u odnosu na okrivljenika je konstatirana i dijagnoza pod šifrom F41.2 pa može li se očitovati obzirom da on nije konstatirao da bi kod okrivljenika bila na snazi ta dijagnoza, iskazao je da spomenuta dijagnoza u svojoj kliničkoj slici sadrži istovremeno različite omjere i intenzitete anksioznih smetnji s jedne i depresivnih smetnji s druge strane. Nije nimalo sporno da je ovdje okrivljeni po različitim intervalima svoje psihijatrijske "karijere" znao razvijati određene smetnje i simptome iz obje navedene kategorije. Međutim, te smetnje se u kliničkom, terapijskom i prognostičkom smislu puno uspješnije mogu interpretirati kao proizvod njegove bazičke strukture ličnosti, a ona je kao što znamo nestabilna, neotporna, fragiona i prilično nezdrava. Njemu nije dostupna medicinska dokumentacija Bolnice Sv. Rafael, već samo dokumentacija varaždinske bolnice.

14.3. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak dr. Nenad Horvat osoba odgovarajuće struke čija objektivnost nije ničim dovedena u pitanje, svoj nalaz i mišljenje temelji na uvidu u medicinsku dokumentaciju te na pregledu okrivljenika, pri čemu je detaljno i argumentirano odgovorio na sva postavljena pitanja te je njegov nalaz jasan i određen. Stoga je sud ocijenio iskaz vještaka Horvata vjerodostojnim, a isto tako ocjenjuje i da nije svrsishodno istog više ni na koji način dopunjavati ili razjašnjavati.

15. Žrtva KZ je na raspravi 17. prosinca 2024. iskazao da ostaje kod svega što je, vezano za predmet ovoga postupka, već iskazao na dokaznom ročištu 8. listopada 2024.

15.1. Nakon toga uz suglasnost stranaka te u smislu čl. 411. st. 3. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka žrtve KZ sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 8. listopada 2024.

Svjedok žrtva KZ je na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 8. listopada 2024. iskazao da je dana 20. rujna supruga bila sa sinom JZ na Hrvatskom zavodu za socijalni rad te ju je on autom pokupio u Ludbregu i krenuli su prema doma. U autu mu je počela pričati da je JZ prijetio kad su bili na Zavodu no on je samo rekao da JZ non stop prijeti i da to neće slušati. Kad su došli doma tad mu je supruga detaljnije ispričala što se dogodilo i prenijela mu je to što je JZ na Zavodu rekao da bude njega i MZ, dakle njihovog drugog sina zatukel odnosno zaklal. Koliko se sjeća taj čas MZ nije bio prisutan ali su mu supruga i on to ispričali kasnije. Već unazad 15 godina postoje problemi sa JZ koji je non stop pod utjecajem alkohola te im non stop radi probleme. Na upit da li smatra da bi nekoga od njih mogao fizički napasti, naveo je da su 2020. imali fizički sukob te misli da bi i sada, budući da je non stop pijan, u takvom stanju mogao fizički napasti bilo koga od njih ukućana. Supruga mu je spomenula da je JZ i na Zavodu bio pod utjecajem alkohola, ali ne jako kao inače kako to zna biti.

15.2. Nakon toga je na raspravi 17. prosinca 2024. svjedok naveo da tome nema što za dodati, a na poseban upit kako je doživio to što mu je supruga ispričala odnosno te prijetnje okrivljenika navodi da više to niti ne uzima ozbiljno, nema neki strah od okrivljenika jer se on uobičajeno ponaša na taj način kad je u alkoholiziranom stanju. Prije inkriminirane zgode je njegov sin bio na liječenju na psihijatriji u OB Varaždin nekih dva tjedna jer su ga morali oživljavati jer je imao koncentraciju alkohola od 5,0 g/kg. Inače je prije istražnog zatvora živio kod njegovog polubratića, viđao je sina povremeno kad bi dolazio na njihovu adresu iako je imao zabranu prilaska po ranijem postupku koji je po njegovom saznanju okončan osuđujućom i to uvjetnom presudom. Ne boji se sina iako je agresivan dok je u alkoholiziranom stanju. Na upit može li detaljnije objasniti što se događalo kad je sa suprugom došao kući naveo je da je ubrzo izašao van pospremati drva, sina MZ još nije bilo jer je bio na poslu, a on se vratio kući kad je već došla policija te je MZ slušao njihove izjave koje su davali policiji. Policajci su prvo njega pitali da li zna što se dešavalo na Zavodu na što im je rekao da je u to vrijeme bio na poslu i da zna samo ono što mu je supruga ispričala. Dalje upitan kako mu je supruga djelovala kad ju je vozio kući iz Zavoda i da li je bila uznemirena naveo je da je njima to sve već normalno jer već to proživljava s JZ oko 15-ak godina.

15.3. Žrtva u svom uvjerljivom iskazu opisuje događanja kritične zgode, odnosno da mu je supruga tijekom vožnje u autu, odnosno detaljnije kad su stigli kući, počela pričati da je njihov sin JZ pred djelatnicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg prijetio njemu (svom ocu) i drugome sinu (svom bratu) da će ih "zatući, odnosno zaklati". Pri tome je i naveo da bi njegov sin dok je u alkoholiziranom stanju (a što je stalno) mogao fizički napasti bilo koga od ukućana, što je kasnije, tijekom iskazivanja na raspravi, pokušao ublažiti (što je i životno logično obzirom da je okrivljenik tada već bio više mjeseci u istražnom zatvoru) navodeći da se ne boji sina iako je agresivan dok je u alkoholiziranom stanju te da njegove prijetnje više ne uzima za ozbiljno jer da se on "uobičajeno ponaša na taj način dok je u alkoholiziranom stanju".

15.4. Ujedno je opisao i ranije ponašanje okrivljenika navodeći da to sve već proživljavaju s okrivljenikom oko 15-tak godina.

15.5. Sud je njegov iskaz prihvatio ocjenjujući ga neposredno uvjerljivim, životnim i logičnim. Osim toga, njegov je iskaz u bitnome potvrđen i iskazom svjedokinje LZ te je i suglasan u bitnome s iskazima svjedokinja NZĆ, UZ te ŠZ te je stoga sud njegov iskaz ocijenio vjerodostojnim smatrajući da isti nema razloga niti motiva neosnovano teretiti okrivljenika.

16. Svjedok MZ je na raspravi 17. prosinca 2024., s obzirom da se radi o bratu okrivljenika, koristio svoje zakonsko pravo te prihvatio blagodat nesvjedočenja i nije iskazivao, a na isti način je i ranije koristio to svoje zakonsko pravo na dokaznom ročištu (zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve MZ na dokaznom ročištu od 08. listopada 2024.)

17. Osim okrivljenika neposredna saznanja o inkriminiranom događaju trebala bi imati i svjedokinja LZ koja je na raspravi 17. prosinca 2024. iskazala da, vezano za predmet ovoga postupka, ostaje kod svega što je već iskazala na dokaznom ročištu 8. listopada 2024.

17.1. Nakon toga uz suglasnost stranaka te u smislu čl. 411. st. 3. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje LZ sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 8. listopada 2024. kada je svjedokinja iskazala da je dana 20. rujna njezin sin JZ bio otpušten sa Odjela za psihijatriju u [adresa] te su dogovorili da dođe vlakom u Ludbreg i da zajedno odu u Hrvatski zavod za socijalni rad. Čim je došao je primijetila da je pod utjecajem alkohola. Naime, na žalost ona to zna čim ga vidi, vidi kad je popio i samo jednu čašu. Bili su u sobi sa djelatnicama Zavoda UZ i NZĆ te se nametnulo pitanje gdje će JZ živjeti. One su nazivale nekoliko brojeva, a za to vrijeme je JZ stalno nešto govorio. Djelatnica ga je upozorila da se smiri, a ona mu je rekla neka bude tiho no on je i dalje govorio. Kad se postavilo pitanje zašto JZ ne može živjeti s njima kod kuće, ona im je pokušala objasniti da je to nemoguće i jer je svaki dan pijan. U tom razgovoru JZ se ubacio i rekao da se on nikoga ne boji i da će otići gore i pokazati njima. Iz cjelokupnog konteksta njihovog razgovora bilo je jasno da kad kaže gore da misli na njihovu kuću, a pod tim da će pokazati njima, da misli na njezinog supruga i drugog sina, odnosno na svog oca i brata. U jednom trenutku rekao je "ja bum ih zatukel". Nakon nekog vremena djelatnice su ju zamolile da izađe van, odjednom je došla i policija jer su očigledno one zvale policiju, a ona to nije znala. Obzirom JZ neće prestati piti, smatra da mu je potrebno liječenje, ne zatvor, jer on svaki puta kada je pod utjecajem alkohola prijeti. Kada je nakon Zavoda došla kući ispričala je mužu i drugom sinu MZ što se dogodilo, a i prenijela im je prijetnje koje im je uputio JZ. Njezin suprug je bio ljut, on već više vremena govori da ne može živjeti tako i da su od strane JZ samo problemi. JZ je samo jak na jeziku i ne misli da bi bio u stanju fizički nauditi bilo kojem članu obitelji. JZ do sada nije nikoga fizički napao. Problemi s njegovim pijenjem počeli su u srednjoj školi. Smatra kako je potrebno da i dalje bude u istražnom zatvoru kako ne bi i dalje nastavio sa svojim prijetnjama. Kada je spomenula da je čitavo vrijeme na Hrvatskom zavodu za socijalni rad nešto govorio i upadao u riječ, misli da on uopće nije znao što govori.

17.2. Na raspravi 17. prosinca 2024. je iskazala da ostaje u cijelosti kod svega što je iskazala. Nije 100% sigurna da je JZ mislio baš na supruga i drugog sina kad je govorio to u Centru, ali je to proizlazilo iz konteksta razgovora. Kad je došla kući sa suprugom samo mu je rekla, dok je drugi sin MZ bio u dnevnoj sobi, da JZ opet stvara probleme i da ga je odvezla policija i da bi bilo najbolje da je negdje zatvoren barem jednu godinu, da se "zlufta", da razmisli o svom životu i da prestane konzumirati alkohol. Tijekom vožnje autom je spomenula suprugu da JZ opet radi probleme, obzirom da je on vozio nije ga htjela ometati u vožnji pa mu je doma detaljnije ispričala što se dešavalo na Zavodu. Nije bila uznemirena, ali je bila pod stresom, te jadna i osramoćena od svih tih ljudi koji ih poznaju i u Zavodu i ljudi koji su ih vidjeli na cesti jer je bilo vidljivo da je JZ u alkoholiziranom stanju. Ne sjeća se da bi bilo fizičkih sukoba između supruga i JZ u smislu da bi jedan na drugog fizički nasrnuli, znalo se desiti da je suprug znao primiti za ruke i "stepsti" JZ kad bi bio u alkoholiziranom stanju. Ona se ne boji sina i nije da bi bio agresivan kad je u alkoholiziranom stanju, uzme gitaru i priča o svojim prijateljima te pjeva, ne imajući u vidu da se primjerice radi o kasnim noćnim satima i da ih time uznemirava. Pojašnjava da je ona kad je došla kući sa suprugom njemu detaljnije ispričala što se dogodilo, a MZ je već došao s posla te se spremao za tušitanje, bio je u dnevnom boravku, nije sigurna da li je čuo to što je prepričavala suprugu. Suprug je samo rekao da moraju nešto učiniti s JZ jer će umrijeti od alkohola. Na poseban upit dodala je da je JZ bio otpušten dan prije sa psihijatrije u odnosu na taj dan kad je sa sinom bila u prostorijama Zavoda za socijalni rad u Ludbregu. Na upit zašto su ona i sin te zgode došli u prostorije Zavoda navela je da mu je htjela pomoći da mu se nađe smještaj, mislila je da postoji kakav socijalni stan za JZ dok se ne zaposli jer nije imao gdje biti. Djelatnice Centra su nazivale neke ljude, ali mu nisu mogle naći smještaj. JZ je te zgode sa sobom imao jednu crnu torbu i jedan crni ruksak. Tijekom tog razgovora s djelatnicama Centra, dvije djelatnice su bile uključene, jedna je izašla van nakon nekog vremena pa je nakon nje i ona izašla van te je JZ ostao sam s drugom djelatnicom.

17.3. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedokinje jer je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu u vidu službene zabilješke o dojavi od 20. rujna 2024. kao i službene zabilješke o dojavi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg od 20. rujna 2024. (list 19) te je u bitnome suglasan i sa iskazima ispitanih svjedoka, posebice svjedokinja – djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Ludbregu pred kojima je također okrivljenik izgovarao prijeteće riječi u odnosu na brata i oca.

17.4. Svjedokinja je djelomično reterirala u svom dopunskom iskazu na raspravi kada je navela da "nije 100 posto sigurna da je JZ mislio baš na supruga i drugog sina kad je govorio to u Centru" obzirom da je ranije iskazala da je iz cjelokupnog konteksta razgovora tada bilo jasno da je mislio na njezinog supruga i drugog sina.

17.5. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje u dijelu gdje je navela da sin nije agresivan kad je u alkoholiziranom stanju kao i da dotada nije nikoga fizički napao jer je navedeno u suprotnosti s iskazom žrtve KZ koji je iskazao da je njihov sin agresivan kada je u alkoholiziranom stanju te da su njih dvoje imali fizički sukob 2020. godine te da misli kako bi i trenutno, obzirom da je non stop u alkoholiziranom stanju, moago fizički napasti bilo koga od ukućana. U tom je dijelu sud iskaz svjedokinje ocijenio subjektivnim, obzirom da se radi o majci okrivljenika, i kao takvim usmjerenim k umanjenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

18. Svjedokinja NZĆ je na raspravi 08. siječnja 2025. iskazala da je inkriminiranog dana, odnosno 20. rujna 2024. prvo u njihov Područni ured u Ludbregu pristupila majka okrivljenika LZ, koliko se sjeća negdje oko 13:00 sati jer je htjela razgovarati vezano za smještaj njezinog sina NZ koji je prethodno bio na liječenju u [adresa], čini joj se na odjelu psihijatrije, te u tom trenutku nije imao gdje živjeti jer nije imao novaca za smještaj, a doma na adresi svog prebivališta nije mogao živjeti jer ga otac i braća nisu htjeli. Ona je još u hodniku gđi. LZ predočila da njezin sin još nije pod skrbništvom te da on sam mora podnijeti zahtjev za privremeni smještaj te je tad ona rekla da JZ dolazi vlakom iz [adresa] u [adresa] pa je pričekala vani na hodniku nakon čega su, kad je JZ došao, oboje ušli u ured kod kolegice UZ gdje su ih kolegica i ona čekale. Inače su i kolegica i ona zadužene za okrivljenog odnosno on je njihov korisnik, ona je zadužena jer je rješavala njegovo pravo na jednokratnu novčanu naknadu i inkluzivni dodatak, a kolegica UZ je bila zadužena za okrivljenika kao njegova socijalna radnica u odjelu za odrasle odnosno vezano za njegov smještaj te je i bila u kontaktu sa psihijatrom u OB Varaždin i znala je da će biti otpušten s liječenja. Sjeća se da je okrivljeni već na ulazu davao kolegici UZ račune i to kartu za vlak, račun iz Hotela Varaždin gdje je prenoćio, a čini joj se i da je bio račun za vino. Odmah su počeli razgovor vezano za njegov smještaj, prije je JZ imao smještaj kod obiteljskog prijatelja, kada ne bi bio u zatvoru ili na liječenju, međutim tad više nije mogao biti kod njega pa su se raspitivali da li možda ima nekoga drugoga od obitelji da mu se osigura smještaj, JZ je spominjao nekakve prijatelje, ali ništa adekvatno da bi mu se mogao osigurati smještaj. U jednom trenutku je kolegica UZ izašla iz ureda da obavi telefonski razgovor za potencijalni smještaj okrivljenika i sjeća se da je okrivljeni komentirao izjavu svoje majke LZ da on treba liječenje navodeći "kakvo liječenje, meni je vrijeme da se oženim i zasnujem obitelj". To je govorio povišenim tonom i počeo psovati majku nakon čega su zamolile majku da izađe iz ureda te su kolegica i ona ostale same s njim. Dok je još majka bila u uredu je okrivljeni u nekom trenutku rekao "je, da tatu zatučem mogao bih doma živjeti", ali kad je to prvi put spomenuo, obzirom da je bio u alkoholiziranom stanju nisu odmah reagirale te su nastavile razgovor, međutim kad je ponovio na način "ako zatučem tatu i brata onda bih mogao doma živjeti" su odlučile voditeljica ureda ŠZ i ona da treba obavijestiti policiju odnosno to je bila njihova dužnost. Pojašnjava da je voditeljica ureda ŠZ ušla u ured negdje otprilike kad je kolegica UZ izašla iz ureda da obavi telefonski razgovor tako da je i kolegica ŠZ čula te riječi. Ona je naime prethodno ušla jer je čula galamu pa je došla u ured. Nakon toga je ona sama otišla u svoj ured te se u međuvremenu kolegica UZ vratila u svoj ured. Ne može procijeniti što je točno okrivljeni mislio i da li je mislio ozbiljno ali je svakako njihova dužnost bila da to prijave. Poznato joj je da je okrivljeni prije bio na liječenju na psihijatrijskom odjelu, i to je prvo bio u sklopu zdravstvenog sustava na liječenju nakon čega je rješenjem njihovog područnog ureda bio u bolnici Sv. Rafael u Novoj Gradiški i to od 1. rujna 2023. do travnja 2024. nakon čega je jedno vrijeme bio u istražnom zatvoru, a nakon što je izašao iz istražnog zatvora su obavile kolegica UZ i ona terenski izvid na adresi [adresa] radi priznavanja prava na jednokratnu novčanu naknadu i općenito informiranja o njegovim pravima. Poznato joj je da okrivljeni nije bio u dobrim odnosima s ocem i braćom, kad su bile na terenskom izvidu su procijenile i da je ljut na majku jer mu je ona po njegovim navodima podigla novac njegovog tekućeg računa jer je imala njegovu karticu. Inkriminirane zgode je bilo vidljivo da je bio okrivljeni alkoholiziran jer mu je govor zapinjao, a i sam je priznao da je konzumirao alkohol. Pojašnjava dakle da je okrivljeni prvi puta ove prijetnje izricao preda njom i kolegicom UZ i majkom LZ, a drugi puta pred kolegicom ŠZ time da nije sigurna da li je tad bila prisutna i kolegica UZ. U odjelu za novčane naknade nemaju puno takvih situacija da bi prijavljivali prijetnje, ali primjerice u odjelu za djecu ima često takvih situacija.

Ne sjeća se da li je te zgode okrivljeni nosio kakvu torbu ili ruksak sa sobom, u uredu misli da nije imao, ne zna da li je eventualno u čekaonici imao. Ona je osobno vidjela taj račun za vino, bio je račun za jednu litru vina iz dućana, čini joj se Kitro. Nisu obraćali pozornost na datum na tom računu. Njima nije bilo tad bitno gdje je i koliko okrivljeni konzumirao alkohol jer im je tad bilo bitno da mu riješe pitanje smještaja obzirom da je prethodnu noć prespavao u hotelu, on je samo rekao "je pa spil sam si". Toga dana okrivljeni nije bio sam u kancelariji niti u hodniku Centra. Kada joj se predočava dio ranijeg iskaza na trećoj stranici zapisnika ODO Varaždin, 15 redak, počevši od "moram napomenuti" pa do "takve stvari dužni prijaviti" pa upitana da to pojasni jer to nije danas na taj način iskazala navela je da je zapravo to iskazala, kad je ponovio okrivljeni prijetnje su kolegica i ona odlučile da to treba prijaviti, voditeljica nije to od nje tražila, već su to zajedno odlučile, ona je samo smatrala da je bolje da ona prijavi jer je bila prisutna većinu razgovora. Na upit kojom jačinom tona je okrivljeni izrekao prvu, a kojom drugu navodnu prijetnju navela je da je sve to govorio normalnim tonom bez ikakvih gesti. Okrivljeni je malo povisio ton onda kad je počeo psovati majku kao i kad je majka tijekom razgovora spomenula strica. Vrata kancelarije kad je JZ ostao sam sa njom u uredu, a majka u hodniku, su bila otvorena, sjeća se da je kolegica UZ u više navrata ih dolazila informirati o obavljenim telefonskim razgovorima.

19. Svjedokinja ŠZ je na raspravi 08. siječnja 2025. iskazala da je ona voditeljica Područnog ureda Ludbreg Hrvatskog zavoda za socijalni rad te je inkriminiranog dana bila u svojoj kancelariji kad je čula neku galamu pa je ušla u kancelariju kolegice UZ gdje je već bio okrivljeni sa svojom majkom LZ radi rješavanja smještaja. Bilo je vidljivo po njegovim očima i po govoru da je okrivljeni pod utjecajem alkohola, a i sam je rekao da je konzumirao alkohol te je pokazivao nekakav račun. Naime, JZ je prethodno te noći prespavao u Hotelu Varaždin jer je bio otpušten iz liječenja iz OB Varaždin, Odjela za psihijatriju. Tijekom njezinog kratkog boravka u uredu kolegice UZ okrivljeni je u dva ili tri navrata ponovio da on mora ubiti tatu i brata da bi on mogao doći doma živjeti. Činilo joj se kao da je on bio doista takvog uvjerenja, a te riječi je izrekao dok su u uredu osim nje bile i kolegica UZ i okrivljenikova majka LZ. Međutim ona nije vidjela da bi dok je boravila u uredu kolegice UZ okrivljeni pokazivao nekakvu agresivnost u odnosu na nju i svoju majku. Ona je tad otišla do kolegice NZĆ da porazgovaraju pa su zaključile da treba obavijestiti policiju jer su situaciju procijenile kao moguće opasnu. Inače ona nije bila zadužena za ovdje okrivljenika, međutim poznato joj je bilo da je već i prije bio na liječenju te da je bio prijavljivan zbog nasilja u obitelji prema majci, a poznato joj je i da je imao problema s alkoholom. Pojašnjava da je NZĆ dojavila u policiji jer se ona morala vratiti u ured gdje je još bio okrivljeni sa kolegicom UZ te se smatrala obveznom kao voditeljicom ureda promatrati čitavu situaciju do dolaska policije. Ne zna da li je i pred kolegicom NZĆ okrivljeni izgovarao prijeteće riječi jer je ona bila ranije u kancelariji, kad je ona došla kolegica je otišla. Na upit može li točno opisati riječi koje je okrivljeni izgovarao inkriminirane zgode navela je da je gledao u pod te govorio "ja moram ubiti tatu i brata da bih mogao živjeti". Okrivljenik je bio normalan u prostorijama ureda, odnosno miran osim što je izgovarao te prijeteće riječi.

20. Svjedokinja UZ je na raspravi 08. siječnja 2025. iskazala da se sjeća da je inkriminirane zgode u prostorije njihovog Centra prvo došla okrivljenikova majka LZ, a nakon nekih 40-ak minuta je i došao JZ s vlakom. Došli su da razgovaraju vezano za Nevenov smještaj. Naime, JZ je prethodno izašao iz bolnice s liječenja, čini joj se zbog alkohola te je nakon toga noć prije nego što je došao u Centar prenoćio u hotelu ili negdje drugdje, rekao je da je platio smještaj i da nema gdje živjeti. Naime, znali su već od ranije da su odnosu u njegovoj obitelji narušeni, a i JZ im je tijekom razgovora rekao da mu tata ne dozvoljava da živi s njima na adresi prebivališta. Tako je JZ već na početku razgovora rekao da će uzeti Citroen i zabiti se u tatu jer je smatrao da ne može doći doma zbog njega. Tijekom razgovora je JZ u više navrata spomenuo da će zatući tatu i brata, da to mora napraviti da bi mogao doma živjeti, koliko se sjeća svaki put je ponavljao te riječi, ali ne baš istim redoslijedom. U njezinom uredu su bile i kolegice NZĆ i ŠZ, bile su u jednom trenutku i sve tri, ali je ona izlazila da bi obavila telefonske razgovore s ustanovama radi njegovog smještaja. Sjeća se da je kolegica ŠZ došla malo kasnije tijekom razgovora, a okrivljenikova majka LZ je na početku bila prisutna, ali joj je potom okrivljeni opsovao pa su ju zamolile da izađe van iz ureda. Obzirom da je okrivljeni više puta ponavljao te prijeteće riječi, a i poznato joj je da je bilo prisutno nasilje u obitelji, ona je te riječi shvatila dosta ozbiljno, također i zbog činjenice da je okrivljeni te zgode bio alkoholiziran te je i sam priznao da je pod utjecjem alkohola. Poznato joj je da je kolegica NZĆ dojavila policiji za te prijetnje jer uvijek moraju prijaviti takve događaje, a ona je sama u tom trenutku dalje telefonirala vezano za Nevenov smještaj. Na upit da li je okrivljeni pokazivao agresivnost tijekom boravka u Centru navela je da je glasno govorio, međutim prema njima djelatnicama nije bio agresivan, majku je psovao. JZ im je te zgode pokazivao račune s kojim je platio smještaj i obrok, a na računu je bio i neki alkohol, čini joj se pivo ili vino. Nije obraćala pažnju na datum na računu, ali je sam JZ rekao da je to bilo toga dana kad im je i pokazao račun.

21. Iskaze navedenih svjedokinja – djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, sud je u cijelosti prihvatio jer su iste iskazivale neposredno uvjerljivo, detaljno i okolnosno, njihovi su iskazi međusobno suglasni u bitnim detaljima te su u bitnome i suglasni s iskazom žrtve KZ te svjedokinje LZ a sukladni sui materijalnoj dokumentaciji u spisu. Osim toga, radi se o osobama koje su iskazivale o činjenicama vezanim uz obavljanje svoje službe, iste nisu ni u kakvom srodstvu ili nekom drugom bliskom odnosu bilo sa okrivljenikom bilo sa žrtvama te su kao takve nezainteresirane za ishod ovoga postupka. Stoga je sud i iskaz navedenih svjedokinja ocijenio vjerodostojnim nalazeći da iste nemaju razloga niti motiva neistinito iskazivati.

21.1. Dakle, i temeljem iskaza navedenih svjedokinja nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik NZ inkriminirane zgode u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, gdje je pristupio sa svojom majkom LZ, radi rješavanja pitanja njegovog smještaja nakon što je otpušten s liječenja, pred navedenim djelatnicama te svojom majkom (time da sve 4 nisu bile cijelo vrijeme istovremeno prisutne) u više navrata upućivao prijeteće riječi govoreći tijekom razgovora "da će zatući tatu i brata" (svjedokinja LZ, svjedok KZ te svjedokinja UZ).

21.2. Ovdje valja napomenuti kako neznatna razlika u iskazima svjedokinja NZĆ i ŠZ u odnosu na točne riječi kojima se okrivljenik inkriminirane zgode grozio bratu i ocu ("da tatu zatučem mogao bih doma živjeti" - svjedokinja VZ) odnosno ("da on mora ubiti tatu i brata da bi mogao doma živjeti" – svjedokinja ŠZ) ne utječe na ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka jer je sjećanje svake osobe protekom vremena varijabilno, a kada bi svi iskazi u svim najsitnijim detaljima bili istovjetni mogli bi se i protumačiti kao naučeni te usmjereni bilo ka oslobođenju bilo ka neosnovanoj kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika.

22. Okrivljeni negira da bi počinio djela koja mu se stavljaju na teret.

22.1. Analizirajući obranu okrivljenika samu za sebe te u vezi s drugim provedenim dokazima ista je prihvaćena samo glede nespornih okolnosti i u dijelu koji je istovjetan utvrđenjima suda, dok nije prihvaćena glede spornih okolnisti jer je u tom dijelu neuvjerljiva, neživotna, suprotna drugim provedenim dokazima i usmjerena k oslobođenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

22.2. Naime, okrivljenik se sjeća svih okolnosti dolaska u prostorije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, zatim se sjeća da su se tamo izmjenjivale djelatnice tijekom razgovra i da ih je samo pitao da li mu se može osigurati kakav smještaj do prve plaće i da je već došla policija. Također, ne sjeća se što je točno još govorio tamo.

22.3. Neuvjerljivo je i nelogično da bi se okrivljenik sjećao događanja koja su prethodila razgovoru u prostorijama Zavoda kao i nekih drugih detalja tijekom razgovora, ali da se baš ne bi sjećao što je sve govorio te zgode.

22.4. Okrivljenik nije dao logične razloge zbog čega bi ga majka lažno prijavila (time da je prijava uslijedila zapravo od strane djelatnica Zavoda za socijalni rad) niti je na logičan način opisao razloge zbog kojih bi odmah pristupila policija u prostorije Zavoda.

23. Pri tome ovdje valja napomenuti (a s obzirom na iskaze žrtve te svjedokinje LZ) da navodi svjedoka da je " JZ samo jak na jeziku i ne misli da bi bio u stanju nekome fizički nauditi" (LZ) odnosno da te prijetnje "više ne uzima za ozbiljno i da nema neki strah od okrivljenika" (KZ) nisu od značaja za počinjenje djela s obzirom da je za postojanje kaznenog djela nebitno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoju prijetnju i je li sredstvo kojim je upućena prijetnja bilo prikladno drugome nanijeti zlo.

23.1. Za biće kaznenog djela prijetnje relevantno je da se radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve izazove strah, a prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se upravo o takvim prijetnjama, posebice s obzirom na činjenicu da se okrivljenik i ranije, pod utjecajem alkohola ponašao na slični način (prema iskazu žrtve KZ okrivljeni je prema njemu imao i zabranu prilaska po ranijem postupku).

23.2. Dakle, riječi koje je okrivljenik izgovorio kritične zgode bile su objektivno prikladne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha, nespokojstva i ugroženosti imajući u vidu okolnosti počinjenja djela, nastup okrivljenika te činjenicu da je već prethodno, tijeko dužeg vremenskog razdoblja, često bio neugodan i agresivan prema ukućanima kada bi bio u alkoholiziranom stanju.

24. Sud zaključuje da je okrivljeni oštećenike očito smatrao krivima za to što nema gdje stanovati, odnosno što se ne može vratiti živjeti u obiteljsku kuću roditelja. Pri tome je kao odrasla punoljetna osoba bio svjestan da se radi o ozbiljnim prijetnjama jer su usmjerene na život oštećenika. Zbog toga sud ocjenjuje da je okrivljenik bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno postupao je s izravnom namjerom.

25. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost niti je u postupku proveden ijedan dokaz na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja samo proizlazi da je ubrojivost okrivljenika tempore criminis bila smanjena.

25.1. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno drugim osobama prijetiti, a pogotovo prijetiti im smrću.

26. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret za ista djela ga je sud proglasio krivim i kaznio.

27. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

27.1. Olakotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je njegova ubrojivost tempore criminis bila smanjena.

27.2. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica ranije osuđivanosti i to za isto kazneno djelo koje mu se i u ovome postupku stavlja na teret što ukazuje na činjenicu da ranija osuda nije djelovala na okrivljenika u smjeru da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim, odnosno da se kloni daljnjeg protupravnog ponašanja.

27.3. Drugih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije bilo.

28. Stoga je sud okrivljeniku za počinjena kaznena djela odmjerio pojedinačne kazne zatvora kao u izreci, a nakon toga (obzirom da je okrivljenik u roku provjere po ranijoj presudi koja mu je izrečena uvjetno počinio novo kazneno djelo), temeljem čl. 58. stavka 2. KZ/11, okrivljeniku opozvao uvjetnu osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-182/2023 od 09. srpnja 2024., (koja je postala pravomoćna istoga dana te kojom je okrivljenik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci uvjetno na 2 godine) odlučivši da će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se ujedno, sukladno članku 58. stavku 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 9 mjeseci smatra okrivljeniku utvrđenom.

28.1. Potom je okrivljenik, na temelju članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavak 2. u svezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11, kojemu se i osuda iz ovog spisa broj K-182/2023 smatra utvrđenom, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 9 mjeseci.

28.2. Ostali dio kazne u trajanju od 9 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni NZ u roku 3 godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati zaštitnog nadzora i ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

29. Sud ocjenjuje da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljeniku te da je takva kazna potrebna za postizanje opće i posebne prevencije.

30. Također, sud je mišljenja da je okrivljeniku potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela, zbog čega mu je izrečen zaštitni nadzor koji može trajati do proteka roka provjeravanja. Na taj će se način zaštititi interesi žrtvi, provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od tri godine te će se istome ujedno pružiti podrška i pomoć u daljnjem ponašanju, što uključuje i kritički osvrt na vlastito ponašanje te potrebu da isto promijeni.

31. Osim toga, okrivljeniku nedvojbeno, sukladno mišljenju psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da zbog progresivne alkoholne ovisnosti kod okrivljenika postoji opasnost od počinjenja i težeg kaznenog djela uključujući i onog kojim je prijetio, treba izreći sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

32. Izricanjem samo bezuvjetne kazne zatvora okrivljenik bi bio u mnogo kraćem roku podvrgnut sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti s obzirom da navedena sigurnosna mjera, u smislu odredbe članka 69. stavka 3. KZ/11, može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, dok u slučaju izricanja uvjetne osude ista može trajati do proteka roka provjeravanja. Potrebno je da je okrivljenik u što dužem razdoblju podvrgnut obveznom liječenju od ovisnosti s obzirom da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljeniku "nasušno potrebna vrlo intenzivna i vrlo strukturirana sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti".

33. Nadalje, u predmetu K-182/2023, čija presuda je opozvana, okrivljeniku je bila oduzeta sloboda od 24. travnja 2024. pa do 09. srpnja 2024. kada mu je rješenjem ukinut istražni zatvor. Također, u ovome predmetu K-511/2024 okrivljenik je bio uhićen 20.09.2024. i nakon toga neprekidno lišen slobode. Stoga je svo ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

34. Odluka o troškovima postupka temelj se na odredbi kao u izreci. Okrivljenik je nezaposlen, bez ikakvih primanja i imovine pa je izvjesno da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 07. veljače 2025.

Sutkinja:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenici (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj KO-DO-439/2024,

2. Okrivljeni NZ,

3. Oštećeni KZ,

4. Oštećeni MZ.