Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-951/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin i Komorski, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, zastupana po pun. iz OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja Ane Babić, odvj. iz Rijeke i zam. pun. tuženika Hane Abdija, odvj. vježbenice u OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, objavljene dana 7. veljače 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103998997 od dana 19. lipnja 2008. godine solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, dana 19. lipnja 2008. godine, pod brojem OV – 14551/08-1 koji glasi: „...je promjenjiva i u trenutku ugovaranja...“ i odredba čl. 8. st. 2. istog ugovora koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i na način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.754,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 98,30 EUR od dana 04.05.2009. godine

- 97,39 EUR od dana 29.05.2009. godine

- 96,50 EUR od dana 03.07.2009. godine

- 97,57 EUR od dana 31.07.2009. godine

- 97,85 EUR od dana 01.09.2009. godine

- 96,65 EUR od dana 29.09.2009. godine

- 96,08 EUR od dana 02.11.2009. godine

- 97,34 EUR od dana 26.11.2009. godine

- 96,95 EUR od dana 04.01.2010. godine

- 97,26 EUR od dana 27.01.2010. godine

- 96,69 EUR od dana 01.03.2010. godine

- 96,56 EUR od dana 23.03.2010. godine

- 96,49 EUR od dana 04.05.2010. godine

- 96,49 EUR od dana 31.05.2010. godine

- 95,64 EUR od dana 26.07.2010. godine

- 96,42 EUR od dana 29.07.2010. godine

- 96,78 EUR od dana 10.09.2010. godine

- 97,10 EUR od dana 11.10.2010. godine

- 97,62 EUR od dana 30.11.2010. godine

- 98,71 EUR od dana 30.11.2010. godine

- 98,18 EUR od dana 18.01.2011. godine

- 98,57 EUR od dana 02.02.2011. godine

- 98,77 EUR od dana 02.03.2011. godine

- 98,11 EUR od dana 04.04.2011. godine

- 97,82 EUR od dana 02.05.2011. godine

- 98,97 EUR od dana 03.06.2011. godine

- 98,31 EUR od dana 30.06.2011. godine

- 99,12 EUR od dana 02.08.2011. godine

- 99,50 EUR od dana 02.09.2011. godine

- 99,63 EUR od dana 28.09.2011. godine

- 99,68 EUR od dana 02.11.2011. godine

- 99,75 EUR od dana 02.12.2011. godine

- 100,15 EUR od dana 03.01.2012. godine

- 100,80 EUR od dana 01.02.2012. godine

- 100,66 EUR od dana 01.03.2012. godine

- 99,81 EUR od dana 05.04.2012. godine

- 99,71 EUR od dana 04.05.2012. godine

- 100,51 EUR od dana 06.06.2012. godine

- 99,84 EUR od dana 03.07.2012. godine

- 99,89 EUR od dana 16.08.2012. godine

- 99,28 EUR od dana 21.08.2012. godine

- 99,00 EUR od dana 05.10.2012. godine

- 99,93 EUR od dana 02.11.2012. godine

- 100,12 EUR od dana 06.12.2012. godine

- 100,31 EUR od dana 04.01.2013. godine

- 100,83 EUR od dana 02.02.2013. godine

- 100,81 EUR od dana 04.03.2013. godine

- 100,74 EUR od dana 02.04.2013. godine

- 100,72 EUR od dana 02.05.2013. godine

- 100,24 EUR od dana 10.06.2013. godine

- 98,91 EUR od dana 04.07.2013. godine

- 99,54 EUR od dana 12.08.2013. godine

- 100,25 EUR od dana 03.09.2013. godine

- 100,96 EUR od dana 30.09.2013. godine

- 101,02 EUR od dana 04.11.2013. godine

- 101,21 EUR od dana 03.12.2013. godine

- 101,11 EUR od dana 03.01.2014. godine

- 101,43 EUR od dana 03.02.2014. godine

- 101,40 EUR od dana 04.03.2014. godine

- 101,31 EUR od dana 01.04.2014. godine

- 100,76 EUR od dana 05.05.2014. godine

- 100,53 EUR od dana 09.06.2014. godine

- 100,33 EUR od dana 01.07.2014. godine

- 112,90 EUR od dana 08.08.2014. godine

- 112,76 EUR od dana 02.09.2014. godine

- 112,93 EUR od dana 06.10.2014. godine

- 113,27 EUR od dana 03.11.2014. godine

- 113,36 EUR od dana 12.12.2014. godine

- 113,06 EUR od dana 05.01.2015. godine

- 76,11 EUR od dana 04.02.2015. godine

- 76,03 EUR od dana 03.03.2015. godine

- 75,58 EUR od dana 08.04.2015. godine

- 74,81 EUR od dana 30.04.2015. godine

- 74,89 EUR od dana 05.06.2015. godine

- 74,95 EUR od dana 06.07.2015. godine

- 52,49 EUR od dana 04.08.2015. godine

- 52,20 EUR od dana 21.09.2015. godine

- 52,86 EUR od dana 01.10.2015. godine

- 52,48 EUR od dana 02.11.2015. godine

- 52,67 EUR od dana 07.12.2015. godine

- 52,72 EUR od dana 21.01.2016. godine

- 37,66 EUR od dana 13.02.2016. godine

- 6,55 EUR od dana 09.03.2016. godine

- 6,44 EUR od dana 20.04.2016. godine

- 6,39 EUR od dana 02.05.2016. godine

- 6,38 EUR od dana 07.06.2016. godine

- 6,40 EUR od dana 05.07.2016. godine

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.025,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Sud je u ovoj pravnoj stvari 30. studenog 2022. donio i objavio presudu pod posl. br. P-2140/2019 (list 218-230 spisa), koja odluka je po žalbi tuženika potvrđena pod t. III izreke, a ukinuta u t. I, II i IV izreke, odlukom Žup. suda u Zagrebu posl. br. Gž-662/2023 od 14. svibnja 2024. i predmet vraćen na ponovno suđenje. Žup. sud navodi, da je potrebno utvrditi, da li se radi o ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., da li je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da li je odredba nejasna i teško razumljiva, uočljiva samo ponekad i da li je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je potrebno utvrditi, da li uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača, da je potrebno voditi računa o stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci posl. br. Rev-1172/2018.

2. U ponovljenom sudskom postupku uz suglasan prijedlog pun. stranaka pročitani su sudski zapisnici, iskaz tužitelja MD kao stranke i svjedokinje ID, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darinke Cimera dipl.oec. dok je sud odbio ponovno saslušati tužitelja na iste okolnosti, jer sud ovaj dokaz drži suvišnim i nepotrebnim.

3. Podneskom od 1. srpnja 2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev(list 386-394 spisa).

4. U ponovljenom sudskom postupku tužitelj i dalje navodi,da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103998997 dana 19. lipnja 2008., u svrhu kupnje nekretnine, da je odredbom čl. 8 Ugovora, ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, odnosno banke, istim odredbama nisu utvrđeni egzaktni parametri za izračun visine i načina obračuna kamatne stope, o kojim parametrima bi ovisilo donošenje odluke o kamatnim stopama banke, da stoga kamatna stopa nije bila niti određena, niti odrediva, a što je protivno odredbi čl. 268 st. 2 i čl. 277 ZOO-a, te da je stoga takva odredba ništetna i da je bez pravne osnove tužitelj stekao nepripadnu imovinsku korist, da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već je ugovor unaprijed formuliran od strane trgovca, te potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, da je nepoštenost ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo utvrđena i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH,posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., da su pravni stavovi izraženi u presudama donesenim u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujući u ovom postupku, odnosno, da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući je ista utvrđena u kolektivnoj parnici za zaštitu potrošača, stoga tužitelj predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare potraživanja, navodi, kako tužitelj nema osnove pozivati se na citiranu presudu donesenu u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/12, koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13, jer se ista presuda odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, dok je u konkretnom ugovoru riječ u Ugovoru o kreditu, koji je odobren u valuti EUR, te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način, da žele, da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103998997 zaključen između parničnih stranaka ,dana 19. lipnja 2008 (list 10-19 spisa), uvid u pregled prometa po partiji kredita 5103998997 za razdoblje od 18. srpnja 2008. do 22. svibnja 2019. (list 27-45 spisa), uvid u pregled kretanja kamatnih stopa (list 46 spisa), uvid u otplatni plan za kredit (list47-54 spisa), uvid u Aneks broj 1 Ugovor o kreditu broj: 5103998997 od 25. studenog 2019., kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ovisno o kretanju 6mjesečnog EURIBOR- a, tužbeni zahtjev odnosi se na period 2008.-2016. godinu (list 79-80 spisa), uvid u obavijesti o promjeni kamatne stope (list 81-87 spisa), saslušana je svjedokinja ID (list 150 spisa), tužitelj MD kao stranka (list 150-151 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darinki Cimera, sa zadaćom kao na listu 158-160 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Darinke Cimera (list 164-168 spisa), tuženik je odustao od saslušanja djelatnika banke,sud je odbio ponovo saslušanje tužitelja na iste okolnosti,kao suvišno i nepotrebno.

7.1. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103998997, sud utvrđuje, da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom, dana 19. lipnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu, kojim se korisniku kredita odobrava iznos od 220.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti za kupnju nekretnine, rok otplate kredita je 360 mjeseci, čl. 8, ugovorena je promjenjivost kamatne stope koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,650% godišnje, a kamatne stope mogu se mijenjati u skladu s važećom Odlukom banke.

7.2. Iz iskaza svjedokinje ID u bitnome proizlazi, da je bila sudužnik u predmetnom kreditu, suprug i ona željeli su riješiti stambeno pitanje, pronašli su jedan stan koji se njoj jako svidio, cijena stana koliko se sjeća bila je 220.000,00 EUR, stan je bio isključivo kupljen za njih kao obitelj, a i danas stanuju u istom stanu i ne služi im za nikakve druge potrebe osim stanovanja, kada su došli u banku kazali su što žele i u banci im je ponuđen kredit koji je vezan za valutu EUR, izračunali su koliko iznosi rata kredita, na rok otplate od 30 godina, znade da je kamata bila promjenjiva, ali ju o tome nitko nije posebno izvijestio niti rastumačio kada i iz kojih razloga i pod kojim uvjetima će se kamata mijenjati, s podizanjem kredita i otplatom uglavnom se bavio suprug, sjeća se, da je povremeno dolazila obavijest od banke o promjeni kamatne stope i sjeća se, da je suprug govorio da se rata kredita u nekom periodu značajno povećala zbog povećanja kamatne stope, taj kredit još uvijek otplaćuju, ne može se precizno sjetiti ,da li je bilo moguće podići kredit u nekim drugim valutama i da bi bili solventni za takav ugovor, ugovor je sačinila banka i na odredbe ugovora nisu mogli utjecati, isti su prilikom potpisivanja pročitali, vidjeli su da je kamatna stopa promjenjiva, ali s obzirom da je izračunat anuitet koji moraju otplaćivati, to im je bilo prihvatljivo, nije bilo definirano, koliko će iznositi anuiteti ako se promjene kamatne stope, na ugovorne odredbe nisu mogli utjecati, nije stekla dojam da bi mogli dobiti nekakav drugi ugovor sačinjen na način ,da oni mogu utjecati na odredbe ugovora, niti im je itko u banci kazao da se mogu izmijeniti odredbe ugovora .

7.3. Iz iskaza tužitelja MD kao stranke u bitnome proizlazi, da su bili podstanari u Zagrebu, te su se odlučili kupiti stan i riješiti svoje stambeno pitanje, odlučili su se podići kredit upravo kod tuženika, jer je njegov otac bio klijent banke 40 godina i s istom je imao pozitivna iskustva, kada su došlu u banku kazali su, za što im treba novac, kazali su koliko imaju plaću i koliko su solventni, i baka im je tada ponudila kredit ove vrste, međutim trebali su angažirati i sudužnike jer nisu imali dovoljno sredstava za vraćanje kredita, kredit je podignut na 30 godina, nije niti shvaćao pravno što znači valutna klauzula, a nije shvatio da ta promjenjiva kamatna stopa može znatno rasti, u banci im nije obrazloženo pod kojim uvjetima i kako se može mijenjati kamatna stopa, u banci su im samo izračunali anuitet i dobili su otplatni plan, niti kod javnog bilježnika nitko im nije tumačio kada će se kamatna stopa mijenjati i pod kojim uvjetima, samo im je rečeno, da ako ne budu otplaćivali kredit ,da će bit ovršeni, ugovor je sačinila banka, oni nisu mogli pregovarati oko ničega, to je praktički bilo "ili uzmi ili ostavi", ne sjeća se točno, kako je rasla rata kredita, samo znade, da je rasla kamata i da se mijenjao iznos i koliko se sjeća nije bilo manje rate za otplatu u odnosu na početnu otplatu.

7.4. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Darinke Cimera, sud utvrđuje, da je vještak u Tablici 3 prikazao pozitivnu razliku odnosno razdoblje kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene, te ukupna pozitivna razlika iznosi 7.804,18 EUR što preračunato u kune prema srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća kamate iznosi 58.429,14 HRK, dok je iz tablice 2 vidljivo, da je negativna razlika nastala od 1. rujna 2016.u iznosu od 2.333,78 EUR-a,u kunskoj protuvrijednosti od 17.366,67kn.

8. Na temelju ocjene provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Prema stavu ovog suda, tužitelj je dokazao status potrošača, jer prema odredbi čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a), potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, koji su zaključile parnične stranke, sud utvrđuje, da je kredit podignut za kupnju nekretnine, što proizlazi i iz sukladnih iskaza tužitelja kao stranke i svjedokinje ID, koja je bila sudužnik u predmetnom ugovoru, svjedokinja je iskazala, da je tužitelj njen suprug i da su željeli riješiti svoje stambeno pitanje, u istoj nekretnini i danas žive zajedno sa svoje dvoje maloljetne djece, nekretnina im služi isključivo za stanovanje i nikada nije korištena u nikakve druge svrhe. Uvidom u Ugovor o kreditu sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom banke (čl. 8 Ugovora o kreditu) i obračunava se primjenom proporcionalne metode,stoga sud iskaz svjedokinje cijeni istinitim u ovome djelu,jer je potkrijepljen cit.materijalnom dokumentacijom.

9. Iz sukladnog iskaza tužitelja i svjedokinje u bitnome proizlazi, da im nije objašnjeno, kada, kako i pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa, niti koja visina kamatne stope bi iznosila tijekom otplate kredita za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, pa obzirom ,da tako stipulirana odredba o promjeni kamatne stope nije bila niti određena ,niti odrediva, stoga je kao takva ništetna,prema odredbi čl.270 st.1 ZOO-a. Utvrđenje ništetnosti kamatne stope, koja je promjenjiva jednostranom odluko banke utvrđeno je i u kolektivnom sporu, jer je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, koja je potvrđena odlukom VTS RH posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno utvrđeno, da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovornih parametara, jednostranom odlukom banke, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takve ugovorne odredbe, stoga je ovaj sud stava, da primjenom recentne sudske prakse u kolektivnom sporu, koja je vezana za valutu CHF može se nesmetano odlučivati i primjenjivati i na temelju ovako postavljenog tužbenog zahtjeva i tužbe u kojima je stranka podigla kredit koji je vezan za valutu EUR. Tuženik nije dokazao, da bi postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana,jer iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi, da nije imao saznanja, kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom otplate kredita a što proizlazi i iz zaključenog ugovora o kreditu,niti takvo utvrđenje proizlazi iz otplatnog plana prilikom zaključenja ugovora, stoga je sud cijenio iskaz tužitelja i svjedokinje ID uvjerljivim i istinitim. Da je postojala neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih strana u bitnome proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, jer je utvrđeno, da je u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatu, povećanjem kamatne stope tijekom otplate kredita za utuženi period, nastala razlika u otplati od 7.804,17 EUR, koji iznos je tužitelj više uplatio u odnosu na prethodni otplatni plan, što svakako ne bi bio ekvivalent vraćanja duga u odnosu na prvobitno utvrđeni, stoga je sud stava, da nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a prilikom zaključenja ugovora tužitelj nije znao, niti je mogao znati, koliko će novčanih jedinica u apsolutnom iznosu morati platiti tuženiku prilikom vraćanja kredita u ugovorenom roku, niti je u Ugovoru o kreditu bilo vidljivo, koji iznos bi tužitelj trebao vratiti u konačnici, pa se svakako radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Iz svega naprijed utvrđenog proizlazi,da se stranke nisu dogovorile niti o cijeni,odnosno kamati,budući je cijena, odnosno kamata, bitan sastojak ugovora, a prema odredbi čl. 247 ZOO-a, ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora,stoga niti u ovome djelu nije bilo suglasnosti ugovornih strana,osim što je tužitelj vjerovao tuženiku , da će se neznatno promijeniti kamatna stopa, ugovor je bio tipski i isti je sačinila banka, na njega tuženik nije mogao utjecati. Sud je stava, da je tuženi povrijedio odredbu čl. 4 ZOO-a, koja odredba normira, da u zasnivanju obveznih odnosa, sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, pa svakako nije bilo niti pošteno ,niti savjesno mijenjati kamatnu stopu i povećavati iznose preplate kako je utvrđeno vještačenjem, što ne bi bio neznatan iznos, kako je prethodno rečeno tužitelju ,da ako dođe do promjene kamatne stope,da će to biti neznatan iznos. Postupanje tuženika, po stavu suda, protivno je i načelu jednake vrijednosti činidbi, sadržano u čl. 7 st. 1 ZOO-a, koja odredba normira, da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova, sudionici polaze od načela jednake vrijednosti međusobnih činidbi, dok je u st. 2 cit. čl. ZOO-a, propisano, da je jedino moguće zakonom odrediti u kojim slučajevima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice. Odredba čl. 323 st. 1 ZOO-a, normira, da u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj u tužbi predlaže, da sud utvrdi ništetnom odredba čl. 8 Ugovora u kojoj je stipulirano, da je kamatna stopa promjenjiva i da se može mijenjati u skladu s važećim odlukama banke. Cijeneći naprijed izneseno, svaki dokaz posebno i sve zajedno i kroz primjenu naprijed cit. odredbi ZOO-a i ZZP-a, u dijelu koji se odnosi na priomjenu kamatne stope jednostranom odlukom banke, sud je stava, da bi naprijed cit. odredba čl. 8 Ugovora o kreditu bila ništena, te da bi stoga kao posljedica ništetnosti, bio osnovan osnov tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim traži isplatu razlike po osnovi preplaćene kamate za vrijeme otplate kredita.

10. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva,provedeno je financijsko vještačenje,koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i dopune nalaza i mišljenja, prihvatile su parnične stranke, prihvaća ih i ovaj sud, drži da je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju, te kako parnične stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun stanja duga, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao i visinu tužbenog zahtjeva, koji je preciziran u podnesku od 1. srpnja 2024.

11. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog uplaćenog anuiteta do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je stava, da je tužiteljica dokazala, da je tuženik ostvario nepripadnu imovinsku korist u visini, kako je to prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, jer su stranke prihvatile matematički izračun u nalazu i mišljenju vještaka.

12. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a prema odredbi čl. 225 ZOO-a, tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen kakav drugi rok zastare. Prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci Rev-224/2017 pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dovodi se do prekida zastare, i zastarni rok kod restitucijskih individualnih zahtijeva počinje ponovo teći u trenutku kada ta odluka postane pravomoćna, presuda VTS-a Pž-7129/13 je pravomoćna 13.6.2014, a tužba je podnesena 11.6.2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina,stoga je neosnovan prigovor zastare za potraživanje s osnova isplate kamate. Osim toga,sud je u ovom postupku utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu , kao pod t. I izreke ove presude, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare, jer još uvijek nije nastupila pravomoćnost ove odluke kojom je utvrđena ništetnost u t. I izreke.

13. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a, sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice kao u troškovniku tužitelja (na listu 397 spisa), i to: za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 250,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska Tbr. 8/1 Tarife, jer prema cit. odredbi odvjetniku pripada nagrada za obrazložene podneske u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje i vještaka, ali ne više od ukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku – nagrada kao za tužbu po Tbr. 7/1 Tarife, (podnesak od 14. lipnja 2019., 20. kolovoza 2021., 9. prosinca 2022. i 1. srpnja 2024.) svaki podnesak 250,00 EUR, te dva podneska, svaki u iznosu od 125,00 EUR (podnesci od 16. veljače 2022. i 24. svibnja 2022.), trošak pristupa na 2 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, svako ročište u iznosu od 250,00 EUR (ročišta 17. rujna 2021., 26. listopada 2022.), trošak pristupa na ročište 28. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR, Tbr. 9/2 Tarife, odnosno ukupno s PDV-om 2.375,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 EUR, Tbr. 1/1 i 2/1 Tafife sudskih pristojbi, što ukupno iznosi 3.025,00 EUR.

15. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 7. veljače 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika