Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-517/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 17. listopada 2024.godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Irene Rauch, odvjetnice iz Karlovca, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi 7. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.I. Utvrđuje se da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb protiv ovršenika MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. i B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb zaključenog dana 23.07.2019. god. ovjerenom po javnom bilježniku Anita Škurjanec, Zagreb, pod poslovnim brojem OV- 942/2019 od 30.08.2019. god. kao i izjave o suglasnosti od 01.06.2011. god. i ovjerene kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, Karlovac, broj: OV- 6793/2011, te se nalaže Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu, da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu vrati na račun ovršenika MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod nadležne Financijske institucije.
I.II. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu, da postupa prema bilo kojem budućem zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. i B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb zaključenog dana 23.07.2019. god. ovjerenom po javnom bilježniku Anita Škurjanec, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-942/2019 od 30.08.2019. god. kao i izjave o suglasnosti od 01.06.2011. god. i ovjerene kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, Karlovac, broj: OV- 6793/2011.
I.III. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb da tužitelju MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi trošak ovog postupka prema odluci Sud uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za 3 postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana."
II.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-325/2023-3 od dana 07. srpnja 2023. godine upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja i ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i 9.Ovršnog zakona. Prvenstveno iznosi da je tuženik temeljem ugovora o cesiji između Hrvatske poštanske banke i B2 KAPITAL d.o.o., te izjave o suglasnosti broj OV-6793/2011 ovjerene kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz Karlovca dana 01. lipnja 2011. godine, ustegao mirovinu ovršenika za 12/2022, te mirovinu u razdoblju od prosinca 2022. god. do veljače 2023. god. za ukupni novčani iznos od 412,38 eura. Nastavno obrazlaže je doista zaključio ugovor o kreditu s Hrvatskom poštanskom bankom, s time da je izjavu o suglasnosti broj OV-6793/2011 ovjerenu kod javne bilježnice Nine Bubaš Magličić iz Karlovca od 01. lipnja 2011. god. dao isključivo u korist Hrvatske poštanske banke. No, nije ovlastio Hrvatsku poštansku banku da tu njegovu suglasnost prenese na treću osobu, iako je Hrvatska poštanska banka svoje potraživanje prenijela na tuženika. Tuženik stoga po tvrdnji tužitelja nije mogao jednostavnim dopisom zatražiti od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu da se ustega po navedenom kreditu i temeljem navedene izjave vrši u korist novog stjecatelja tražbine, a ovdje tuženika. Dakle, tuženik prema tužitelju nema pravne osnove za naplatu preuzetog novčanog potraživanja. Osim toga, tužitelj tvrdi da je nastupila zastara naplate po ugovoru o cesiji obzirom je ugovor o cesiji zaključen 23. srpnja 2019. godine, a tuženik je svoju naplatu mogao tražiti u trogodišnjem roku. Međutim, isti je istekao i u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje a i u odnosu na samog tužitelja. Kako tuženik nema pravne osnove da putem HZMO vrši prisilnu naplatu svoga potraživanja prema tužitelju, to predlaže da Sud po provedenom postupku donese presudu kao u točki I. (I.I. do I.III.) odbijajućeg dijela izreke ove odluke.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se u ovoj parnici u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona, koja se na odgovarajući način primjenjuje i na pokretanje i vođenje parnice iz članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona, tužba može utemeljiti samo na razlozima iz Zaključka Naslovnog suda poslovni broj Ovr-325/2023, pa su ostali prigovori tužitelja iz tužbe nedopušteni i o njima se ne može raspravljati u ovom postupku. Stoga se tuženik na njih ne želi očitovati. Tuženik ponajprije ističe da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer da su svi navodi tužitelja pravno neosnovani i paušalni. Nastavno obrazlaže da se prema članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona tužba može izjaviti i ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Navode ovršenika da nije ovlastio Hrvatsku poštansku banku d.d. da njegovu Izjavu o suglasnosti OV-6793/2011 prenese na treću osobu smatra krajnje paušalnim. Naime, kako navodi, ovršna isprava broj OV-6793/2011 prenesena je na ovrhovoditelja od strane ranijeg vjerovnika (cesionara) sukladno odredbama čl. 80. do 87. Zakona o obveznim odnosima, te je cesijom ovrhovoditelj kao novi vjerovnik stupio u položaj ranijeg vjerovnika i na njega su prenesena sva prava iz ovršnih isprava. U tom smislu iznosi da sukladno odredbama čl. 214. i čl. 32. Ovršnog zakona vjerovnik može svoja prava iz isprava (zadužnica, Izjava o suglasnosti) prenositi na druge osobe ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis, a koje osobe u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Isto tako tvrdi da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju prešla na drugi način. Da bi nastavio provedbu ovrhe temeljem izjave o zapljeni, tuženik je bio dužan dokazati samo prijenos prava a što je i učinjeno prilikom aktivacije na HZMO-u. Slijedom toga, ovrhovoditelj je bio ovlašten pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, pa prema tome kako tvrdi tuženik razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona nedvojbeno ne postoji. U dijelu koji se odnosi na razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona Tuženik se očituje kako doslovno navodi: „Prema odredbi članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona tužba se može izjaviti i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Nesporno je kako je tužitelj s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. zaključio Ugovor o kreditu 9911031498. Radi osiguranja gore navedenog kredita izdani su instrumenti osiguranja: Izjava o suglasnosti OV-6793/2011 i zadužnica OV-6794/2011. Navedeni instrumenti osiguranja su potvrđeni (soleminizirani) kod javnog bilježnika te se na iste primjenjuje zastarni rok od 10 godina (čl. 233 ZOO/05). Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Posljedično tome tvrdi da je zastara predmetnog potraživanja prekinuta dostavom zadužnice OV-6794/2011 od strane ranijeg vjerovnika Financijskoj agenciji te dostavom Izjave o zapljeni broj OV-6793/2011 Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, koji je obavijestio ranijeg vjerovnika da će se dug početi ustezati od 1.4.2013. godine. Tvrdi da zastara ne teče za vrijeme prekida, budući je odredbama članka 245. stavka 1. ZOO-a određeno da „nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru“. Slijedom naprijed navedenog i citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima po tuženiku je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare predmetne tražbine poduzimanjem pravnih radnji prednika ovrhovoditelja protiv dužnika radi ostvarenja tražbina. Ovrhovoditelj ističe kako Zakon obveznim odnosima ne poznaje institut zastare ovršne isprave već isključivo institut zastare tražbine, te je prigovor zastare u potpunosti neosnovan i Na temelju svega navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.
3.Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Rješenje i Zaključak ovog suda od 07.07.2023., u Potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena od 11.07. 2023., u odgovor Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28.02.2023.g. upućen tužitelju, u Zahtjev za ovrhu na novčanim primanjima tužitelja upućen Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na listu 12 – 13 spisa, u Izvadak iz poslovnih knjiga tuženika na listu 14 spisa, u Obavijest Hrvatske poštanske banke od 09.02.2017. upućenu tužitelju na listu 15-16 spisa, u Izjavu o suglasnosti i Potvrdu (solemnizaciji) na listu 17-19 spisa, u podnesak tužitelja s nalogom o uplati sudske pristojbe na listu 33 spisa te podnesak na listu 35-36 spisa. Pored toga je pročitao odgovor na tužbu tuženika s prilozima u privitku i to dopisa upućenim Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb na listu 25-27 spisa i Specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje Fine na listu 28 spisa, podnesak tuženika od 06.06.2024.
4.U predmetu ovog postupka a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev sporno je, je li nedopuštena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja i tuženika za izravnu naplatu, protiv tužitelja kao ovršenika, temeljem Ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. i tuženika B2 Kapital d.o.o. zaključenog dana 23.07.2019., koji je ovjeren kod javne bilježnice Ivanke Anite Škurjanec u Zagrebu pod brojem OV-942/19 dana 30.08.2019.godine, kao i Izjave o suglasnosti od 01.06.2011. ovjerene kod javne bilježnice Nine Bubaš Magličić u Karlovcu pod brojem OV-6793/2011, a onda posljedično je sporno je li osnovano naložiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac da postupa (odnosno ne postupa) kako se predlaže u točki II. tužbenog zahtjeva u tužbi.
5.U konkretnom slučaju u ovom predmetu utvrđuje se da je tužitelj s Hrvatskom poštanskom bankom zaključio Ugovor o kreditu i u vezi s tim potpisao Izjavu o suglasnosti broj OV-6793/2011 od 01.lipnja 2011.godine, koja je ovjerena kod javne bilježnice Nine Bubaš Magličić, s time da tužitelj svoju obvezu i dospjelo novčano potraživanje priznaje samo stranci s kojom je sklopio id. Ugovor, a isto ne priznaje tuženiku, već naprotiv tvrdi da tuženik nema pravni osnov da kao vjerovnik naplaćuje preuzeto novčano potraživanje prema njemu – tužitelju.
5.1.Također se utvrđuje da je u predmetu ovoga suda broj Ovr-325/2023 doneseno rješenje od 07. srpnja 2023., kojim je odbijen prijedlog ovršenika i tužitelja iz ovog predmeta da se Financijskom agencijom naloži odgađanje izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava iz mirovine tužitelja i ovršenika iz tog predmeta. Tim je rješenjem ujedno tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate od strane id. ovrhovoditelja i tuženika nedopuštenim, o kojem predmetu se dakle raspravlja u ovom postupku.
5.2.Pri tom je iz priloženih dokaza u spisu razvidno da su Hrvatska poštanska banka i tuženik B2 Kapital d.o.o. za posebne usluge dana 23. prosinca 2016. sklopili Ugovor o prijenosu tražbine koju je Hrvatska poštanska banka imala prema tužitelju, pa je tuženik navedenim pravnim poslom postao vjerovnik u odnosu na tužitelja kao ovršenika glede potraživanja koje je ranije prema njemu imala Hrvatska poštanska banka. Tim pravnim poslom je t.j. temeljem spomenutog Ugovora o prijenosu tužitelj je postao dužnik prema tuženiku i novom vjerovniku B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, na kojega je prenijeto potraživanje Hrvatske poštanske banke prema tužitelju s kojim je dakle ista banka sklopila Ugovor o kreditu, a kojeg tužitelj jedino priznaje kao vjerovnika t.j. ovlaštenika za naplatu neisplaćenih anuiteta kredita.
5.3.Stoga se dakle tuženik pojavljuje kao cesionar, a raniji vjerovnik kao cedent kojemu je, kako se i opet saznaje prema dokazima u spisu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje trebao ustezati dug iz mirovine tužitelja od 01.travnja 2013. (kada su se stekli uvjeti i zakonske mogućnosti da se to vrši), a sve to temeljem Izjave o suglasnosti koju je tužitelj dao kod javne bilježnice Nine Bubaš Magličić u predmetu broj OV-6793/2011. Prema Ugovoru o prijenosu sklopljenom 23. prosinca 2016. između Hrvatske poštanske banke i tuženika iz ovog predmeta B2 Kapital d.o.o. za posebne usluge ista je tražbina- cesija nesumnjivo prenesena na novog vjerovnika i tuženika B2 Kapital d.o.o. za posebne usluge te isti ostvaruje zakonsko pravo da se naplaćuje od tužitelja.
5.4.Nastavno je razvidno da je Hrvatska poštanska banka uputila tužitelju Obavijest o ustupu tražbine temeljem Ugovora o prijenosu t.j. cesiji od 09. veljače 2017. (ista Obavijest prileži na listu 15 spisa), a isto tako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na upit tužitelja odnosno njegov zahtjev od 27.veljače 2023. izvijestio tužitelja da dio njegove mirovine usteže u korist (tuženika iz ovog predmeta) B2 kapital „temeljem Ugovora o cesiji između Hrvatske poštanske banke i B2 Kapitala, te izjave o suglasnosti broj OV-6793/2011ovjerene kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, Karlovac, 01.06.2011.“, kako se doslovno navodi u podnesku upućenom tužitelju koji prileži na listu 11 spisa.
5.5.Isto tako je razvidno da je od sklapanja Ugovora o kreditu i davanja Izjave o suglasnosti kao listu 17 spisa tužitelj bio u obvezi platiti vjerovniku Hrvatskoj poštanskoj banci dioničkom društvu Zagreb, Jurišićeva 4, ukupan iznos od 3.600,00 eur „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, s redovnom kamatom po stopi od 9,89% godišnje, promjenjivom sukladno odluci vjerovnika i sa zakonskom zateznom kamatom koja u trenutku izdavanja ove isprave iznosi 14%“, kako je to sadržano u id. preslici Izjave koja prileži na listu 17 spisa, a koja je dakle solemnizirana po javnoj bilježnici Nini Bubaš Magličić u Karlovcu dana 01.06.2011., kako proizlazi iz id. Potvrde kao na listu 18 spisa.
6.Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja valja primijeniti članak 80. st 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), kojim je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na treću osobu svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (čl. 82 st 2 ZOO). Razvidno je da je u konkretnom slučaju tužitelju upućena Obavijest o ustupu predmetne tražbine, što i nije po ocjeni suda od bitnog utjecaja na valjanost obavijesti da je došlo do ustupanja. Ujedno, kako ustup dovodi do promjene vjerovnika između novog vjerovnika i dužnika uspostavlja se isti odnos koji je prije postojao između ranijeg vjerovnika i dužnika, te dužnik ima pravo isticati primatelju sve prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do trenutka kada je saznao za ustupanje (čl. 84. st 2. ZOO). Članak pak 88. st 1. ZOO-a određuje da se dužnikova obveza gasi do iznosa ustupljene tražbine, kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju.
7.Stoga je slijedom naprijed navedenog utvrđeno da je tuženik sklapanjem s Hrvatskom poštanskom bankom Ugovora o prijenosu od 23.prosinca 2016. postao ovlaštena osoba koja ima pravni osnov za potraživanje neisplaćenog duga tužitelja nastalog podizanjem kredita od Hrvatske poštanske banke, pa je dakle neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i valjalo je donijeti odluku kao u točki I. (od I.I. do I.III.) izreke kojom se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan. Pri tom se ističe da nije utvrđeno ni da bi izneseni prigovor zastare bio opravdan.
8.Naime, prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj je dao Izjavu o suglasnosti od 1. lipnja 2011. koja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a kako je sadržano u id. Izjavi na listu 17 spisa, te je po istoj dato ovlaštenje za postupanje i prijenos sredstava iz mirovine tužitelja radi naplate potraživanja vjerovnika Hrvatske poštanske banke. Evidentno je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje trebao ustezati iz mirovina tužitelja anuitete za otplatu kredita, a iz priloženih dokaza uz odgovor na tužbu razvidno da je također da je Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri (evidentno) kao punomoćnik Hrvatske poštanske banke upućivao upit Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje o postupanju u predmetu Izjava o zapljeni poslovni broj Ov-6794/11 ĐC. Pri tom je iz podneska Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri kao na listu 25 spisa razvidno kako je njegova stranka dana 09.02.2012. zaprimila Dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim je izvještena da će se dug "po osnovi posl. br. Ov-6794/2011 početi ustezati od 01.04.2013. od kada za isto postoji zakonska mogućnost." Vezano uz to spomenuti punomoćnik navodi kako ga je stranka izvijestila da su od tada evidentirane samo 4 uplate pa je zatraženo očitovanje o razlozima nepostupanja budući id. potraživanje nije podmireno. Također u spisu prileži Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje po predmetu Ov-6794/2011 MC i podatak o ukupno naplaćenom glavnom dugu od 264,60 eura, list 28 spisa, a prema Izvatku iz poslovnih knjiga od 11.11.2022. tuženika B2 Kapital kao na listu 14 spisa razvidno je da je u predmetu MC ostao nenaplaćeni ukupan dug u iznosu 46.643,82 kune. Dakle, od vremena zaključenja id. Ugovora o kreditu i davanja Izjave o suglasnosti postojala je obveza tužitelja da se iz njegove mirovine ustežu anuitete za otplatu navedenoga kredita, a kako je obveza neisplaćenog kredita prenesena i ustupljena tuženiku B2 Kapitalu i još uvijek nije isplaćeno navedeno potraživanje novog vjerovnika od strane ovršenika i tužitelja u ovom predmetu, to nije došlo do zastare potraživanja te je id. prigovor tužitelja neosnovan, kako to i iznosi tuženik u odgovoru na tužbu.
9.Tužitelj je potraživao troškove postupka, ali nije uspio u postupku, pa bi prema članku 154. ZPP-a tuženik imao pravo na troškove postupka. No, isti iako je načelno potraživao troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove nije precizirao ni specificirao iste pa je donesena odluka kao u točki II. izreke ove presude da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Karlovcu 7. veljače 2025.
Sudac v.r.
Vesna Gračan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po pun. Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca.
2. Tuženiku B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41.
